Ako ima bilo kakvih sumnji oko Patrije, neka se istraže. Uostalom, to je vjerojatno jedna od najpoznatijih rečenica predsjednika Stipe Mesića

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić uopće ne krije koliko je veseli novi posao. Još se nije pravo ni uselila u kabinet na Zrinjevcu, a već je morala udarnički odraditi europski referendum. Putuje, pokreće inicijative, puna je ideja i planova, s oduševljenjem govori o svojim mladim i pametnim suradnicima. Profesorski je sistematična, ali ni politička strast joj nije strana. Razgovarale smo dugo, za njen ukus i vrijeme možda i predugo. Djeluje sigurno i samouvjereno, s decentnim, ali vrlo efektnim brošem na tamnoj vestici. Ne mogu a da ga ženski glasno ne registriram. Pusić otkriva da je to poklon koji je za nedavnog posjeta Americi dobila od svoje sugovornice Hillary Clinton. Američkoj državnoj tajnici naša je ministrica darovala dio tradicionalnog dubrovačkog nakita.
- Što kažete na recentne tvrdnje bivše premijerke Jadranke Kosor da Kukuriku-Vlada odustaje od projekta Europske Unije?
= Iskreno rečeno, nisam primijetila taj komentar. Naravno da mi realiziramo projekt EU. Ali, Hrvatska se sada uhodava u status zemlje članice, što prošla Vlada, koja nije bila u toj fazi, možda ne može razumjeti. Osim toga, za nas je članstvo u Europskoj Uniji vrlo samosvjestan projekt. Na neki način bonus temeljnog nacionalnog projekta izgradnje vlastite pristojne države, pri čemu nam sistematizirano iskustvo barem dvadesetak zemalja, sadržano u pravnoj stečevini EU, može biti od velike pomoći.
- Jadranka Kosor doslovce tvrdi da je Kukuriku-Vlada već počela poništavati neke rezultate pregovora i da se, sve u svemu, odnosi s Bruxellesom dramatiziraju?
= Upravo obrnuto. Evo, naprimjer, prvi put se dogodilo da neka zemlja u statusu promatrača smije sjediti na sastancima Vijeća ministara kad se raspravlja o njezinim susjedima. Do ožujka ove godine ni Hrvatska to nije mogla. Kad sam kao ministrica prvi put došla u
Bruxelles, morala sam izaći iz dvorane dok se debatiralo o Srbiji i Kosovu. Sada to više nije slučaj. Za Hrvatsku je to ograničenje ukinuto, što jasno govori o tome kakvi su nam odnosi s Bruxellesom.
- Je li izraz samosvijesti kad ministar Čaćić, upitan o nekim briselskim primjedbama, kaže da se već trese? Ili će to možda u Europskoj komisiji biti shvaćeno kao izraz omalovažavanja?
= Potpredsjednik Čačić ima osebujan način izražavanja. Ali posao se odvija najnormalnije. Istina je da odnos Hrvatske s Europskom Unijom ne vidimo kao sluganski položaj niti se itko prema nama postavlja kao naredbodavac. Više se ne može govoriti "mi" i "oni". U partnerskom smo odnosu. Mi smo Europska Unija, i mi smo taj Bruxelles. Još, doduše, nismo punopravna članica, ne možemo glasati, ali unutra smo, o svemu razgovaramo, ravnopravno, kao i druge zemlje. To da bismo mi bili jedna mala, provincijalna država kojoj se diktiraju zadaće - to nije naša uloga. Nismo zato išli prema Europskoj Uniji. Obrnuto, išli smo zato što smo sami tako odlučili i zato što nam članstvo u EU može pomoći u realizaciji naše vlastite želje da postanemo funkcionirajuća i uređena država.
- Što se u odnosu na briselske standarde može smatrati najslabijom karikom u radu Kukuriku-Vlade? Što bi u izvještaju o monitoringu mogao biti najveći problem?
= Naredno izvješće, koje bi trebalo biti objavljeno ovog mjeseca, još nisam vidjela, ali mislim da će jedna od tema biti brodogradnja. To je velika i važna tema, ali problem je de facto riješen, samo je Vlada uzela 90 dana kako bi mogla odraditi svoj plan i za preostala dva brodogradilišta. Vidim da Bruxelles to još percipira kao problem, jer definitivne odluke o Brodotrogiru i 3. maju još nisu donesene, ali iz pozicije Vlade mislim da problema više nema, barem ne u onom obliku u kojem su postojali do prije mjesec dana. Očekujem da će u izvješću o monitoringu biti spomenuto i pitanje zakona o sukobu interesa. Nacrt novog zakona proslijeđen je Bruxellesu na usuglašavanje, ali još nemamo povratnih informacija. Vjerojatno će se problematizirati i stanje u pravosuđu. Prošla je Vlada među neriješene predmete izostavila ubrojiti i slučajeve koji su s nižih sudova bili upućeni na vise instance, što znači da na prvima više nisu bili registrirani, a na drugima ih još nisu zaprimili.
- Znači, fabriciranje podataka kao i u slučaju Vladina lažiranja rasta BDP-a u prošloj godini?
= Najblaže rečeno, to je podatak s figom u džepu. Naša Vlada to neće raditi. Jer nam cilj nije lažno produciranje, nego stvarno rješavanje problema.
- Nedavno ste u Washingtonu imali susret s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton. Vaša ocjena tih razgovora?
= Izuzetno zanimljivo i, mislim, izrazito važno. Velika je stvar da smo unutar tri mjeseca od formiranja Vlade dobili mogućnost bilateralnog razgovora na razini prvog ministra, odnosno ministra vanjskih poslova. Razloge našeg interesa za suradnju s Amerikom valjda ne treba objašnjavati. Zašto je Hrvatska zanimljiva SAD-u? Washington, po mom mišljenju, pokušava utvrditi može li se Hrvatska, koja završava proceduru približavanja Europskoj Uniji, pretvoriti u jezgru pozitivnih utjecaja u svojoj regiji.
- Mediji to vole nazivati liderstvom u regiji. Vidi li Amerika Hrvatsku zaista kao regionalnog lidera?
= Radije bih to nazvala pozitivnom ulogom. Sve su države u regiji podjednakih veličina i svaka bi se u nečemu mogla smatrati liderom. Nikoga mi ne možemo voditi, pogotovo ne one koji ne žele ići našim putem. Najviše možemo učiniti vlastitim primjerom. Ako pokažemo da smo transformacijom kroz koju prolazimo postali bolja i uspješnija država, logično je da druge zemlje u regiji, usporedive s nama povijesno i institucionalno, požele slijediti isti obrazac. Mislim da Hrvatska za takvu ulogu ima potencijala. Međutim, glavna je kontraindikacija - bahatost. Nema razloga da se pravimo važni, da se bahatimo, da bilo koga pozivamo na red ili dajemo instrukcije... Sami smo još daleko od savršenstva, pa i od razine koju bih osobno smatrala poželjnom. Ali, naše je iskustvo razumljivo, blisko i zato vjerojatno vrlo upotrebljivo drugim, kontekstualno usporedivim državama u regiji: Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji. Hrvatska je iz sigurnosnih i razvojnih razloga zainteresirana da i ostale zemlje idu u istom, europskom pravcu. Za nas kao turističku državu stabilnost regije životni je interes.
- Što u tom kontekstu mogu značiti predstojeći izbori u Srbiji? Kako će se Hrvatska postaviti ako se pokažu točnim prognoze da radikalna desnica osvaja vlast?
= Izbori su unutarnja stvar svake države, pa tako i Srbije. Hrvatska mora biti spremna surađivati sa svakom legalno izabranom vlašću u bilo kojoj od susjednih zemalja. Naravno, za suradnju je potrebna dobra volja s obje strane.
- Kako reagirati službeno, s pozicije hrvatske države, na rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihailovića?
= Prvo je pitanje hoće li do toga uopće doći. Koliko ja znam, rehabilitacije Mihailovića ipak na koncu neće biti. S druge strane, činjenica da se o tome u Srbiji razgovara u predizborno vrijeme u prvom redu govori o poteškoćama s kojima seta zemlja suočava: očito je da tamo postoje relevantne političke snage koje misle da od takve retorike mogu izborno profitirati. Vidim to kao problem koji će Srbija sama sa sobom morati riješiti. Mi se u njihovu predizbornu kampanju nećemo uključivati. Vjerojatno će se tamo do izbora svašta još čuti, što ni nama nije nepoznato. Slično se događalo i kod nas, pogotovo je tako bilo prije desetak ili više godina. Mislim da međusobno moramo prestati reagirati na predizbornu retoriku. U suprotnom stalno će nam se ponavljati situacija da sa susjedima dvije-tri godine gradimo nekakve normalne odnose, a onda izborna kampanja sve sruši i vrati na početak.
- Treba li Hrvatska to doživljavati kao prijetnju?
= Ne, mislim da to Srbija mora doživljavati kao prijetnju. Zato što je koketiranje s rehabilitacijom četništva simptom opasne vrste političkog nazadnjaštva. Zemlja bi se morala modernizirati i razvijati prema europskim standardima, a retrogradne joj tendencije pokušavaju diktirati političku agendu. Iz pozicije Hrvatske nema razloga za brigu, ali da živim u Srbiji, jako bih se zabrinula.
- Što Hrvatska može napraviti prema Bosni i Hercegovini, koja je, očito, u dubokoj krizi, koja ne funkcionira i u kojoj se ne vidi rješenje?
= Bosna i Hercegovina suverena je država koja mora preuzeti odgovornost za vlastito funkcioniranje. Glavne inicijative i odluke moraju doći iznutra, iz te zemlje. Na što se moraju navići i međunarodna zajednica, i susjedi, i ljudi u samoj BiH. Što se Hrvatske tiče, vidim barem tri područja za pomake u suradnji i partnerstvo. Prvo je prenošenje znanja i iskustava vezanih na reforme, dakle na izgradnju institucija države. Ne moraju to biti neki frontalni politički projekti. Moguće je započeti, primjerice, s organizacijom gospodarenja otpadom, fitosanitarnim standardima ili uspostavljanjem nekih segmenata funkcioniranja države kao uslužne djelatnosti. Drugo su prekogranični projekti koji se djelomično financiraju iz europskih fondova. Već radimo na cijelom nizu takvih ideja. Treće su veliki infrastrukturni, uglavnom cestovni i energetski projekti. Upravo smo s potpredsjednikom bosanskohercegovačke Vlade Zlatkom Lagumdžijom razgovarali o mogućnosti da Hrvatska i BiH naprave međudržavni sporazum o europskom partnerstvu unutar kojeg bi bila i posebna grupa za rješavanje otvorenih pitanja. Jer, puno je otvorenih pitanja vezano na činjenicu da će Hrvatska uskoro postati članica EU, BiH još ne. U Europskoj komisiji već smo pokrenuli razgovor o olakšavanju trgovine sa zemljama Cefte, gdje nam članstvo prestaje istodobno s ulaskom u EU.
- Kako će rezultat velikih korupcijskih procesa, suđenja Ivi Sanaderu u prvom redu, utjecati na poziciju Hrvatske u Bruxellesu?
= Odlično pitanje. Odlično zato što bi čovjek na prvu loptu, naravno, rekao da će rezultati biti pozitivni. Konačno se rješava ono na čemu su u EU uvijek inzistirali. Dobro se sjećam kako su i u međunarodnim institucijama svojedobno pokazivali dosta ciničan stav, tvrdeći da će u lovu na korupciju nastradati samo sitnije ribe te da nikad nećemo imati snage otvoriti slučajeve u vrhu vlasti. Kad se to ipak dogodilo, sad u Bruxellesu a i drugdje znam slušati komentare o groznim razmjerima korupcije u Hrvatskoj. Svejedno, to se mora raščistiti. Nije ugodno, bolno je, osobno me sram što su u mojoj zemlji ljudi na najvišim mjestima osumnjičeni za užasne lopovluke, ali istodobno smatram da se procesi moraju dovesti do kraja. Nema dragog načina za generalno ozdravljenje društva.
- Podrazumijeva li to raščišćavanje i ovu tek otvorenu priču o bivšem predsjedniku Mesiću i kupovini oklopnjaka od finske Patrije?
= Ako ima bilo kakvih sumnji u nepravilnosti, neka se istraže. Uostalom, to je vjerojatno jedna od najpoznatijih rečenica predsjednika Mesića.
- Upravo je obilježeno prvih sto dana Kukuriku-Vlade. Kao insajder, kako biste ocijenili njezino funkcioniranje? Izgleda da su se pojavile već neke, možda još ne pukotine, ali svakako slabe točke: iz Vlade je već otišao jedan ministar, izbio je javni spor između SDP-a i IDS-a vezano na lokalne izbore u Istri, između HNS-a i SDP-a osjeća se značajan disbalans.
= U svojih 13-14 godina praktičnog bavljenja politikom još nisam vidjela koaliciju koja tako radno praktično funkcionira i u kojoj ima tako malo momačkog nadmetanja a toliko puno koncentracije na rješavanje problema i postizanje rezultata. Mislim da koalicija funkcionira dobro. Velika je odgovornost na ljudima koji vode ministarstva. Ministri u svom radu imaju veliku autonomiju. A što se tiče lokalnih izbora dogodine, to je utakmica i svatko će pokušati maksimalizirati vlastite rezultate.
- Hoće li ta utakmica pokvariti odnose u koaliciji?
= Neće, sigurno neće. Ne mislim da sve mora biti uniformno, da se koalicija s državne razine mora preslikati u svakoj općini. Neka cvjeta tisuću cvjetova!
- Mediji premijeru Milanoviću zamjeraju nedostatak liderskog stava...
= Je li? Uopće nemam taj dojam. Mislim da Milanović nije lider na kakve smo dosad navikli. Hrvatska je navikla na starinski koncept svemoćnog i autoritarnog vođe, koji o svemu odlučuje i kojemu nema pogovora, koji nije izložen kritičkom diskursu i pred kojim svi strepe. Premijer je lider drugačijeg, modernijeg kova. On svoj autoritet i poziciju bazira na znanju, a ne na divljanju. Pokazuje silnu zainteresiranost za teme kojima se Vlada bavi, što ministre zna staviti na ozbiljnu kušnju: nikad ne mogu biti sigurni da o njihovu resoru
premijer neće znati više od njih samih.
- Zoran Milanović svoju je profesionalnu karijeru počeo u Ministarstvu vanjskih poslova. Stvara li vam to kakve probleme? Pokušava li premijer funkcionirati i kao ministar vanjskih poslova, što je u Hrvatskoj dosad često bio slučaj?
= Na prvom našem dogovoru Milanovićeva je prva rečenica glasila: Kad preuzmeš resor, to je tvoja odgovornost, meni ne pada na pamet da se na bilo koji način petljam u tvoj posao. Sama sam postavila koncept vanjske politike, utroje smo - predsjednik Republike, premijer i ja - o tome razgovarali, bazično se slažemo što treba raditi... Dogovaramo se kad treba, inače svatko radi svoj posao. Zloguki proroci koji su me plašili da će premijer zapravo voditi Ministarstvo ovoga su puta omanuli. Zoran Milanović nema namjeru biti ministar, nego ima namjeru biti premijer.
- Izgleda da strani diplomat! Premijera Milanovića ne vole baš previše, i to, čini se, prije svega zato što im je teško dostupan...
= Premijer je premijer. Zoran Milanović je predsjednik hrvatske Vlade. Ali ova je kuća stranim diplomatima uvijek otvorena. Kao ministrica ja sam im dostupna, mislim, više nego većina ministara vanjskih poslova bilo
gdje u svijetu.
- Predsjednik Republike?
= Predsjednik Republike vrlo je aktivan, puno putuje, što je dobro i važno. Upravo smo se dogovorili da intenziviramo našu komunikaciju, koja je bila malo zamrla...
- Pitam zato što su se pojavile informacije o neki m problemima u komunikaciji između ministrice vanjskih poslova i zamjenika Joška Klisovića, koji je u MVP došao s mjesta šefa Josipovićeva Ureda, pa valjda zato važi za predsjednikova čovjeka. Iz toga se onda izvlači špekulacija da vam odnosi sa šefom države nisu najbolji.
= Joško Klisović došao je na mjesto moga zamjenika mojim izborom. To je bila moja odluka, o kojoj, naprimjer, premijer Milanović pojma nije imao. Prethodno smo barem deset sati proveli razgovarajući 0 tome što bih ja htjela napraviti u MVP-u i o njegovim idejama vezano uz postavljanje modela suvremene diplomacije. Tvrdnja da su se u našoj komunikaciji pojavili neki problemi potpuna je izmišljotina. Isto vrijedi i za odnose s predsjednikom Josipovićem.
- Htjela bih da malo razgovaramo i o HNS-u. Ponovno ste izabrani za potpredsjednicu stranke, HNS je važan partner u Kukuriku-koaliciji. Međutim, rejting vam pada, i to jako. Kako to objasniti?
= Istina je, to je naša pogreška. Nema drugog objašnjenja. Ali relativno se često događa da mlađi partner u koaliciji gubi rejting, naročito kad je organizacijski više fokusiran na to da nešto napravi nego da nešto bude.
- U čemu ste pogriješili?
= Nismo se bavili strankom. U ova tri mjeseca potpuno smo se posvetili poslovima u Saboru i Vladi, nismo se dovoljno bavili komuniciranjem ni sa strankom ni s javnošću. Nismo dovoljno prezentirali svoje projekte. Sami smo povukli neke krive i potpuno brzoplete
poteze...
- Naprimjer?
= Pa, mislim na nekoliko odluka koje su donesene bez dovoljno razmišljanja i konzultacija. U svakom slučaju, zapustili smo stranku, što je velika greška. Jer, možeš ti imati fenomenalne uspjehe, ali ako izgubiš stranku, ništa ti ne vrijedi. Stranke su jedini efikasan instrument za organizirano sudjelovanje u politici.
- Postoji široko rasprostranjeno mišljenje da ste, zapravo, kažnjeni za bahatost, što se dovodi u vezu s činjenicom da je predsjednik vaše stranke i potpredsjednik Vlade Radimir Čačić uvjerljivo najnepopularnija ličnost Kukuriku-koalicije.
= Nemam osjećaj da se osobno bahato ponašam. Niti se bahato ponašaju drugi ministri iz naše stranke. Istina, Čačić ima jedan, blago rečeno, specifičan stil. Zna biti grub i pretjeran. Činjenica je da ne pazi na zauzdavanje svoje nagle i eksplozivne prirode. Komuniciranje zaista nije njegova najjača strana. Ali treba razlikovati njegov buršikozni nastup od faktičkih poteza koje vuče i rezultata koje postiže. Gotovo da bi bilo bolje ne slušati što govori nego samo gledati što radi. Puno smo o tome razgovarali. Mislim da je vlastitoj političkoj popularnosti najviše naštetio. Netko tko je direktno zaslužan za 300 km izgrađenih autocesta u tri godine - što je najveći rezultat koji je ova zemlja ikad imala - morao bi biti apsolutna zvijezda.
- Hoće li Čačićevi ispadi upropastiti stranku?
= Neće. Nisu ni dosad pa neće ni ubuduće. U stranci ima nevjerojatno mnogo radinih i sposobnih ljudi. Mislim da su naši kadrovski kapaciteti konačno postali vidljivi, ali naši su potencijali mnogo veći. U usporedbi s mogućnostima - ništa još nismo pokazali. HNS je u različitim razdobljima prolazio kroz razne teške faze, pa smo se iz stranke, za koju koncem devedesetih gotovo nitko nije vjerovao da će preživjeti, pretvorili u treću najjaču partiju u državi.
- Ali, niste više treća stranka...
= Rejtinzi variraju, ali izbori se broje. Na izborima smo kontinuirano, sve od 2003., uvijek n a trećem mjestu.
- Koliko Kukuriku-koaliciji odgovara sadašnja situacija da u zemlji faktički nema opozicije? HDZ se bavi svojim unutarnjim problemima, ne funkcionira kao oporba, a veliko je pitanje mogu li uopće tako djelovati s obzirom na svoje repove i sve što su | radili dok su bili na vlasti. Čak i kad bi imali što reći, njihova je uvjerljivost nikakva.
- Za svaki su politički prostor važna suvisla vlast i suvisla opozicija. Činjenica da je opozicija malo u neredu zasad ne smeta previše, ako ne potraje. Nepostojanje artikulirane opozicije na duži rok može biti vrlo opasno. Pritom ne mislim na opoziciju koja će samo udarati kontru, pa ako jedni kažu "bijelo", drugi obavezno moraju red "crno". Ako jedni vele "da", drugi neizostavno moraju tvrditi "ne". Ne treba nam konfrontacija po svaku cijenu. Ali treba nam argumentirana rasprava s različitih političkih pozicija. Za zdravlje svake zemlje i društva takve su debate važne i neophodne.
- Ima li Kukuriku-koalicija namjeru da s opozicijom ide u dogovor oko nekih velikih nacionalnih tema, kao što je bio nacionalni konsenzus na projektu Europske Unije?
= Mislim da je zasad prerano o tome govoriti jer prvo moramo vidjeti tko je opozicija.
- Postoji, naime, mišljenje da se velike i teške, Hrvatskoj nužne reforme bez velikog konsenzusa neće moći realizirati.
= Nikako se s tim ne slažem. Znam za takve tvrdnje, ali mislim da je to govor slabosti. Politička opcija koja dobije izbore ima odgovornost provesti ono što je obećala. Ako to ne može - nek se miče! Traži li vlast izliku u tome da, navodno, zbog protivljenja opozicije ne može realizirati vlastitu politiku, to znači samo jedno:da naprosto nije kadra raditi svoj posao.
- HDZ se svojedobno žalio da nije mogao riješiti, primjerice, problem brodogradilišta zato što je opozicija uskratila podršku...
= To je sjajan primjer, koji otkriva o kakvoj se manipulaciji, zapravo, radi. Zašto se provođenje određenih politika uvjetuje podrškom i opozicije? Ako si dobio mandat, ako si vlast, preuzmi odgovornost i radi. Imaš li većinu u parlamentu? Imaš! Imaš li Vladu? Imaš! Svi su instrumenti u tvojim rukama. Nije ti potrebna suglasnost iz opozicijskih redova. Takve jadikovke pokazuju strah od batina. Na konsenzusu se inzistira zato da se vlast sakrije od kritika i kazne za teške i nepopularne poteze. Da podijeli odgovornost, odnosno da ne preuzme odgovornost. A toga nema! Ni kućni savjet, a kamoli državu, ne možeš voditi bje- žeđ od preuzimanja odgovornosti. Svaka vlast mora odlučiti što joj je prioritet: životariti na poziciji, fokusirana na vlastiti rejting i strepeći od svake kritike, ili je važnije krenuti s rješavanjem problema, bez obzira na to kako će se to odraziti na krivulju popularnosti.
- Ima li Kukuriku-Vlada strah od batina?
= Mislim da tog straha u Vladi nema. Mi smo svoje prioritete odavno posložili. Spremni smo na batine ako je to cijena politike koja će preokrenuti sada katastrofalno loše trendove i konsolidirati Hrvatsku.