"Sadašnja kretanja na Zapadnom Balkanu"

Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, gospodine Jarnjak, poštovani predsjedniče skupštine Zapadnoeuropske unije gospodine Walter, poštovani gospodine Franić voditelju hrvatskog izaslanstva, poštovani zastupnici u skupštini Zapadnoeuropske unije, predstavnici nacionalnih parlamenata država članica i promatrača, poštovani gospodine Arlović bivši voditelju hrvatskog izaslanstva pri skupštini Zapadnoeuropske unije i današnji ustavni suče.

Izuzetno mi je zadovoljstvo govoriti na današnjem kolokviju, koji je organiziran u vrlo simbolično vrijeme za zemlje jugoistoka Europe, kao i za samu Skupštinu zapadnoeuropske unije. Imao sam prigodu biti u Parizu proteklih pet godina, i pratiti vaših zadnjih deset plenarnih zasjedanja, te stoga imam dobar osobni uvid u kvalitetu rasprava nacionalnih zastupnika koji se dva puta godišnje sastaju na skupnom zasjedanju ove Skupštine čija je zadaća raspravljati europsku Zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku EU. Posebno cijenim vrlo kvalitetna izvješća koje je Skupština proteklih godina redovito pripremala i usvajala, a koja su uvijek bila sadržajna, pertinentna i kreativna u davanju doprinosa jačanju europske Zajedničke sigurnosne i obrambene politike.  

Nakon 55 godina rada ove značajne Skupštine, utemeljene Bruxelleskim ugovorom, vidjeli smo da su države članice prije otprilike 45 dana donijele odluku da je, s obzirom na nove okolnosti stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, došlo vrijeme da se otkaže njihovo članstvu u Bruxelleskom ugovoru i da dođe do postupnog gašenja Zapadnoeuropske unije. Rekao bih da nije riječ o gašenju Skupštine nego o njenoj transformaciji, prije svega zbog uloga nacionalnih parlamenata u nadzoru i usvajanju nacionalnih proračuna u pitanjima obrane temeljem kojih EU financira i svoje vojne i policijske misije. Posredno, Lisabonski ugovor, koji je uistinu velika prekretnica za pravnu i institucionalnu arhitekturu EU, dodatno naglašava značaj uloge nacionalnih parlamenata u procesu donošenja odluka na europskoj razini. Stoga sam uvjeren da će se u razdoblju koje je pred nama kroz rasprave svih zainteresiranih aktera i na poticaj zastupnika u Skupštini Zapadnoeuropske unije, pronaći modalitet koji će na odgovarajući način i u budućnosti omogućiti nacionalnim parlamentima da imaju uvid i mogućnost praćenja, pa i nadzora Zajedničke sigurnosne i obrambene politike.

Današnja tema je stanje na području jugoistočne Europe i trenutni razvoj zbivanja. Na zajedničkom putu svih država jugoistoka Europe prema EU, 2010. godina označena je kao izuzetno bitna za svaku od država pojedinačno.

Prije svega stoga što ćemo ove godine obilježiti desetu godišnjicu održavanja Zagrebačkog sastanka na vrhu koji je održan 24. studenoga 2000. godine. Taj sastanak održao se na inicijativu tadašnjeg francuskog predsjednika Chiraca i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Mesića i označio je prvu ključnu prekretnicu u europskoj perspektivi država jugoistoka Europe. On je otvorio novu perspektivu pridruživanja ovih zemalja Europskoj uniji. Premda je proces Stabilizacije i pridruživanja pokrenut u lipnju 1999. godine, na Sastanku na vrhu u Zagrebu, prvi i jedini puta do sada u potpunom sastavu šefova država i vlada zemalja EU, dana je vrlo jasna, čvrsta, nedvojbena perspektiva integracije svih država jugoistoka Europe u EU. Nakon Zagreba održan je još jedan Sastanak na vrhu u Solunu u lipnju 2003. godine kada je usvojena "Solunska agenda", svojevrsni Akcijski plan koji je trebao omogućiti i svim državama da se kvalitetno pripremaju i ostvaruju institucionalne korake prema EU. Kakva je bilanca tog puta, 10 godina nakon Zagreba i 7 godina nakon Soluna, a samo 2 tjedna prije ministarskog sastanka koji se na inicijativu španjolskog Predsjedništva, ali rekao bih isto tako uz potporu niza drugih ključnih članica EU, organizira u Sarajevu 2. lipnja, o.g. Da nas je netko, posebice nas u Hrvatskoj prije 10 godina pitao da li će 2010. Hrvatska i dalje biti van EU, vjerojatno bih i ja, kao jedan od ljudi koji su pripremali Sastanak na vrhu, rekao - nemoguće je - 10 godina bit će nam dovoljno da ostvarimo sve reforme, da riješimo sva pitanja koja nam predstoje, da ispunimo kopenhagenske kriterije - i političke i gospodarske i administrativne. Također, rekao bih da niti EU ne bi trebala nakon 10 godina sa svoje strane imati problema u smislu apsorpcijske sposobnosti država naše veličine, gospodarske snage, i u krajnjoj liniji, lako definirane proračunske računice troškova članstva. Međutim, 10 godina je proteklo, taj strateški cilj Hrvatska dosada još nije ostvarila, ali je došla u fazu u kojoj je taj cilj vrlo blizu. On je posebno blizu stoga, kao što je jako dobro kazao i potpredsjednik Jarnjak, a i voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora dr. Franić, što je Hrvatska prošle godine ostvarila svoj drugi strateški cilj, a to je članstvo u NATO-u. Dakako da je naš međunarodni položaj bitno ojačan i drugačiji ostvarenjem tog strateškog cilja. Ipak, nekoliko je kontekstualnih odrednica koje prate EU proteklih nekoliko godina, a koje su zahvatile i naš proces pridruživanja.  Prije svega mislim na institucionalnu krizu EU koja je trajala praktički od 2005. pa do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. i koja je bila rezimirana u simplificiranoj rečenici: „bez institucionalne reforme nema daljnjeg proširenja“. To je bilo ozračje s kojim smo mi, zemlja koja je počela pregovore 2005., morali živjeti do momenta kada i posljednja ratifikacija Lisabonskog ugovora na nacionalnoj razini nije bila dovršena. I stoga je hrvatski bio prilično zahtjevniji nego što bi bio da tog složenog institucionalnog konteksta EU  tada nije bilo.

Drugi element koji nam je također otežao put prema EU jest globalna, prije svega financijska, a potom i realna gospodarska kriza čije posljedice osjećamo i danas. Ona također na vrlo jasan način ukazuje zemljama EU da je potrebno „najprije ugasiti požar u svojoj kući“ pa zatim vidjeti što se zbiva kod susjeda. Prioritetno usmjerenje država članica EU u protekle dvije godine bilo je konsolidiranje i reguliranje financijskih tržišta i pronalaženje rješenja za gospodarski oporavak same Unije. Situacija koja se nedavno događala s eurom, kao i opća situacija u Grčkoj također nije pridonijela daljnjem poboljšanju ozračja za proces proširenja EU.

Osim tog, rekao bih vanjskog konteksta, za sve zemlje regije bilo je izuzetno važno provesti značajne reforme. Te reforme odnosile su se na ispunjavanje ključnih političkih kriterija, a kao što znate jedan od glavnih uvjeta, ne samo za Hrvatsku već i za ostale zemlje regije, sve ove godine bila je, i jest, kvalitetna suradnja sa Haaškim sudom. Hrvatska je kroz niz razdoblja svog približavanja Europskoj uniji imala određenih zadrški na tom putu, te smo unatoč brojnim aktivnostima koje su na tom području bile poduzete kontinuirano bili pod povećalom  i iščekivanjem procjene kvalitete te suradnje od strane glavnog tužitelja. I danas se nalazimo u toj situaciji. Aktualni glavni tužitelj gospodin Brammertz posjetit će Hrvatsku kroz nekoliko dana, potom će uslijediti njegovo pismeno, a zatim i usmeno Izvješće prema obvezi koju ima prema Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, a potom će ministri članica Europske unije pažljivo evaluirati svaku nijansu njegove ocjene kvalitete naše suradnje.

Republika Hrvatska danas ima 30 otvorenih i 18 privremeno zatvorenih poglavlja od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja. Do kraja španjolskog predsjedanja EU predstoji nam otvaranje dodatna tri poglavlja i zatvaranje 6 ili 7 poglavlja. Ukoliko Hrvatska dovrši prvo polugodište ove godine s rezultatom 33 otvorenih i 24 zatvorenih, mi ćemo imati snažne argumente da našim prijateljima i partnerima unutar Europske unije kažemo da smo došli u fazu kada za vrijeme Belgijskog predsjedanja možemo pristupiti zatvaranju onih ključnih, završnih poglavlja i nadamo se da bismo otprilike u proljeće iduće godine za vrijeme mađarskog predsjedanja Europskom unijom mogli završiti pregovore i potom potpisati Ugovor o pristupanju i usporedno raspisati referendum u Hrvatskoj o pristupanju Europskoj uniji. Ti koraci važni su za Hrvatsku, ali su važni i kao poticajan primjer za naše susjede kojima također želimo kvalitetne reforme i ispunjavanje kriterija. Ono što smo mi naučili jest da na putu prema Europskoj uniji nema popusta. Hrvatska je zemlja koja je svojim primjerom zadnjih dva desetljeća to doživjela. Nije ih bilo niti u jednom trenutku. Niti jednu fazu nismo preskočili, dapače svaki od institucionalnih koraka prema Europskoj uniji bio je teško zarađen.

Hrvatska je kao primjer svoje posvećenosti regionalnoj suradnji i kao gestu dobrosusjedskih odnosa, prije dva mjeseca na sastanku koji je održan na Brdu kod Kranja gdje smo zajedno s našim susjedima i prijateljima Slovencima organizirali susret svih premijera iz regije, uručila svim susjedima prijevod acquisa. Današnja pravna stečevina koja se kumulira proteklih šest desetljeća sastoji od preko 100 tisuća stranica primarnog sekundarnog zakonodavstva Europske unije. Proteklih osam godina iz sredstava hrvatskog proračuna, a ne financijskim sredstvima bilo koje druge države ili bilo koje institucije, izdvojeno je 8 milijuna eura za postupak koji je zahtijevao jezično prevođenje, stručnu te pravnu redakturu. Hrvatski jezik vrlo je blizak jezicima nekih naših susjeda. Taj prijevod, taj CD-rom koji vrijedi 8 milijuna eura uručen je našim susjedima koji su sudjelovali u radu Sastanka na Brdu kod Kranja. Prošlog tjedna, na godišnjoj skupštini Europske banke za obnovu i razvoj u Zagrebu predsjednica Vlade Jadranka Kosor uručila je kopiju i predsjedniku srpske Vlade gospodinu Cvetkoviću. Vjerujemo da će im hrvatski prijevod bitno olakšati pripremu prevođenja pravne stečevine.

Hrvatski primjer vođenja pregovora, stjecanja reformskog, institucionalnog iskustva bavljenjem europskih poslova bit će više nego koristan svim našim susjedima, kao što je i Hrvatska profitirala od iskustva svojih susjeda. U ovoj dvorani ima ljudi koji će se sjetiti da je aktualni slovenski član Europske komisije gospodin Janez Potočnik, nekadašnji glavni pregovarač i ministar u slovenskoj Vladi, još krajem 90-tih dolazio u Zagreb i održavao prezentacije hrvatskim kolegama o procesu pregovora i o slovenskim iskustvima. Takva potpora i ta vrsta suradnje onaj je model dobrosusjedskih odnosa kojeg Hrvatska želi vidjeti i kao aktivna članica Europske unije.

Očekivanja regije od sastanka u Sarajevu su velika. On bi trebao pozitivno sankcionirati postignuća i otvoriti novu EU perspektivu. Nažalost on neće biti na najvišoj razini, već je riječ o ministarskom sastanku. Šteta je da se nije održao kontinuitet trogodišnjeg ciklusa susreta na razini šefova država i vlada, ali objektivne okolnosti u regiji jugoistoka Europe nisu dopustile da se na tako visokoj razini i u takvoj frekvenciji susreću državnici Europske unije i regije. Uvjereni smo da je recentno relaksiranje politike viznog režime od strane zemalja Europske unije bitan korak za sve građane svih država jugoistoka Europe u smislu njihovog senzibiliziranja u procesu približavanja Europskoj uniji. Na sastanku će se ponoviti snažna europska perspektiva, kao i jačanje institucionalnih odnosa (mi smo sada u situaciji da su praktički gotovo sve zemlje podnijele zahtjev za članstvo te imaju puno viši stupanj ugovornih odnosa s EU), te poticati regionalna suradnja kroz mehanizme u okviru Europske unije. Pri tome su važne različite regionalne inicijative kao što je Proces suradnje na jugoistoku Europe  (SEECP), Vijeće za regionalnu suradnju kao nastavak Pakta o stabilnosti na čijem je čelu hrvatski diplomat gospodin Biščević, kao i drugi oblici regionalne suradnje koja je potaknuta od samih zemalja kao što je to Jadransko-jonska inicijativa koja je prije nekoliko dana u Anconi obilježila desetu godišnjicu svog postojanja. Sve su to oblici suradnje koji zemljama Jugoistoka Europe pomažu pri njihovom pripremanju za članstvo u Europskoj uniji.

Današnji dnevni red omogućuje da na nekoliko okruglih stolova puno detaljnije raspravimo kakva je trenutna situacija s aspekta sigurnosne i obrambene politike, prije svega mislim na brojne vojne i policijske misije Europske unije koje se trenutno odvijaju u regiji i o kojima se nerijetko razgovara i u okviru Skupštine Zapadnoeuropske unije. Pri tom htio bih spomenuti da je Hrvatska angažirana i u civilnoj misiji EULEX na Kosovu, da je već godinama izuzetno konstruktivna dajući potporu EUFOR-u operaciji "ALTHEA" u Bosni i Hercegovini, da smo angažirani i u drugim EU misijama globalnog dometa, te nastojimo svojim doprinosom pokazati kako i u ovoj fazi države kandidata, države koja formalno ima status pridružene članice, prepoznajemo značaj Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU. RH već nekoliko godina sudjeluje u vojnim, policijskim i civilnim operacijama Europske unije, a trenutno smo u fazi da se pripremamo biti dio borbenih skupina EU. Dakle, suradnja posebice kroz aktivnosti Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova je solidno razvijena.

Uvjeren sam da će današnji kolokvij brojnim, a naročito hrvatskim sudionicima, omogućiti dodatni uvid u značaj rasprava koje se vode između parlamenata država članica Skupštine Zapadnoeuropske unije. Predstavnici Hrvatskog sabora zahvaljujući različitim mehanizmima Europske unije imaju prigodu biti na takvim susretima, ali njihovo održavanje je rijetko u Hrvatskoj. I stoga sam izuzetno zadovoljan da je ovako veliki broj zastupnika upravo sada ovdje u Zagrebu i to u trenutku koji je važan i za Zapadnoeuropsku uniju i za Hrvatsku, ali i za Europsku uniju te za sve države Jugoistoka Europe.

Želim Vam uspješan rad i hvala na pažnji.