Na prekretnici

Sastanak Međuvladine konferencije o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, koji je 30. lipnja održan u Bruxellesu, predstavlja prekretnicu u procesu hrvatskih pregovora s EU-om. Ministri Jandroković i Moratinos te član Europske komisije Füle tog su dana formalno otvorili poglavlja 8. Tržišno natjecanje, 23. Pravosuđe i temeljna prava i 31. Vanjska, sigurnosna i obrambena politika te su privremeno zatvorili poglavlja 5. Javne nabave i 16. Porezi. Ovime je otvoreno 33, a privremeno zatvoreno 20 od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja. Poglavlja 34. Institucije i 35. Ostala pitanja, o kojima nije provedeno analitičko ispitivanje zakonodavstva (tzv. screening), doći će na dnevni red na samom kraju procesa.
Na ovaj način Hrvatska s optimizmom ulazi u sljedećih šest mjeseci kada će Unijom predsjedavati Belgija te se stvaraju preduvjeti za dovršetak pristupnih pregovora i potpisivanje Ugovora o pristupanju tijekom mađarskog predsjedanja EU-om u prvoj polovici 2011. godine.
Nakon skoro petogodišnjeg pregovaračkog procesa može se konstatirati da Hrvatska pregovara s EU-om u novim i bitno složenijim okolnostima. Slijedom naučenih lekcija iz prethodnih krugova proširenja, članice EU usvojile su krajem 2004. godine novu vrstu pregovaračkog okvira s izmijenjenom metodologijom pregovora. Cilj te nove metodologije je da članice EU žele imati snažniju političku i tehničku kontrolu pregovaračkog procesa u svim njegovim fazama. Istodobno, od budućih država članica se zahtijeva da pripremljenije pristupe Uniji kako bi bile sposobne suočiti se sa svim izazovima članstva.
Također, potrebno je imati na umu da je kroz proteklih pet godina Unija prošla kroz tri ozbiljne krize. Sredinom 2005. godine došlo je do duboke institucionalne krize nakon negativnih referenduma o Ustavnom ugovoru u Francuskoj i Nizozemskoj. Članicama Unije bile su potrebne dvije godine da dođu do kompromisnog rješenja koje je utjelovljeno u Lisabonskom ugovoru. Potom je 2008. globalna financijska kriza ozbiljno pogodila i ekonomije država članica EU te se prelila u krizu realnog sektora. Protekli mjeseci, nakon izbijanja krize u Grčkoj, bili su obilježeni i krizom eura na koju su države članice reagirale postizanjem ključnog dogovora ministara financija 9. svibnja 2010. o cjelovitom paketu mjera za očuvanje financijske stabilnosti u Europi, uključujući i Europski financijski stabilizacijski mehanizam ukupnog obujma do 500 milijardi eura.
Navedeni širi kontekst kao i brojni unutarnji razlozi utjecali su na tendenciju jačanja suzdržanosti u pojedinim članicama prema daljnjem procesu proširenja EU. Raspoloženje javnosti u nizu članica Unije već dulje vrijeme pokazuje naznake da se Unija prebrzo proširila na novih 12 članica te se pitanja kao što je slobodno kretanje radnika, pitanje migracija, pitanje troškova proširenja, kao i učinkovitost funkcioniranja sustava od 27 članica, nerijetko stavljaju u prvi plan.
Istodobno, proces proširenja Unije je, s aspekta recentnih članica, pa tako i RH i njenih susjeda na jugoistoku Europe, jamstvo priključivanja povijesnom projektu europskog ujedinjenja i služi kao snažan generator reformskih procesa. Stoga se Hrvatska, deset godina nakon Zagrebačkog sastanka na vrhu, principijelno zalaže za nastavak procesa proširenja Unije na države jugoistoka Europe. Hrvatska će, na temelju svog iskustva i već razrađenog modela integriranja, i nadalje pomagati svojim susjedima na konkretan i nesebičan način kako bi se što kvalitetnije pripremili za buduće članstvo u EU. Ilustrativan primjer takve potpore zbio se krajem ožujka na Brdu kod Kranja kada je predsjednica Vlade Jadranka Kosor svojim kolegama iz regije uručila prijevod pravne stečevine na hrvatski jezik.  
U razdoblju koje predstoji, pored ustrajnog rada na ispunjavanju mjerila za zatvaranje niza poglavlja, Hrvatskoj se nameću i dvije dodatne krupne zadaće. Prva je daljnje intenziviranje provedbe komunikacijske strategije informiranja građana o prednostima članstva u EU na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, a u svjetlu organiziranja referenduma slijedom recentnih izmjena Ustava RH. Posljednja anketa provedena u lipnju, ukazuje da bi na referendum izašlo 77 % birača, od čega bi 52 % glasalo za, a 40 % bilo bi protiv, dok je 8 % neodlučnih. Druga je jačanje ukupnih administrativnih sposobnosti za djelotvorno funkcioniranje kao punopravne članice EU. U tom kontekstu smatram da je učinkovita horizontalna koordinacija europskih poslova od iznimnog značaja. Dodatno, nužna je i kvalitetna priprema za korištenje financijskih sredstava iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda, s obzirom da su ona predviđena za Hrvatsku već tijekom 2012. i 2013. godine, a u okviru tekuće Financijske perspektive EU.
Analizirajući ostvarenje hrvatskih ambicija u pristupnom procesu, mišljenja sam da će najosjetljivije poglavlje do kraja pregovora biti poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava jer,  uz reformu pravosuđa, u sebi sadrži i ključne političke kriterije koji Hrvatsku prate na putu u EU već petnaestak godina.
Premda se u javnosti često spominje da brzina pristupanja ovisi o Hrvatskoj, potrebno je istaknuti kako su pregovori vrlo zahtjevan dvosmjeran proces u kojem članice EU ocjenjuju kada je država koja pregovara doista ispunila sve potrebne kriterije. U tom kontekstu, Hrvatska će nastaviti s aktivnim političkim i diplomatskim djelovanjem kako bi zadržala snažnu potporu svih partnera i prijatelja u članicama Unije, u Europskoj komisiji i Europskom parlamentu.
Ovogodišnji Croatia Summit koji se tradicionalno početkom srpnja održava u Dubrovniku izvrsna je prigoda za nastavak važnih međunarodnih kontakata na najvišoj razini koji će pridonije jačanju vanjskopolitičkog položaja Hrvatske i njenom pristupanju EU.