Odnosi s Francuzima su sve bolji, Sarkozy će doći u posjet

O odnosima Hrvatske i Francuske, ali i novinarstvu, te o sadašnjim prilikama na Prisavlju, koje je napustio zbog diplomatske karijere, razgovarali smo s Mirkom Galićem, hrvatskim veleposlanikom u Parizu.
Za svoju sadašnju diplomatsku karijeru kaže da „nije sasvim slučajna - dogodila se kao posljedica mog prethodnog novinarskog rada u vanjskoj politici. Neki i dalje pišu da sam se, odlaskom u diplomaciju, ‘prodao’ politici, da me je politika nagradila za ‘usluge’ koje sam davao dok sam bio na čelu HRT-a...
Je li trebala ikakva politička propusnica za čovjeka koji je prije toga proveo 14 godina u Francuskoj, koji ima otvorena vrata prema politici, kulturi, umjetnost? Jesu li to bile dovoljne preporuke da mogu obavljati diplomatski posao i uspješno predstavljati zemlju u Francuskoj?!”
- Najavljivao se i uzvratni posjet francuskog predsjednika, ali još uvijek nije objavljen datum prvog susreta u Hrvatskoj. Možemo li se nadati skorom dolasku Nicolasa Sarkozyja u Zagreb?
= Po pravilu uzvrata, koji vrijedi u diplomaciji, do posjeta predsjednika Sarkozyja Hrvatskoj trebalo bi doći. Na tome se radi, postoje svi uvjeti i razlozi za njegov posjet, pa i jedan novi, dodatni, s obzirom da je Hrvatska dobila novog šefa Vlade i šefa države: postoji potreba za prvim susretom, a vjerojatnije je da će do njega doći u Zagrebu. No, ne treba isključiti ni brzopotezne susrete prije toga s našim predsjednikom ili predsjednicom Vlade; danas je međudržavnička komunikacija toliko pojednostavljena da su takvi susreti postali uobičajeni.
- U javnosti se stvara slika sve boljih međudržavničkih odnosa. Kakva su vaša zapažanja?
= Klima u odnosima između Hrvatske i Francuske takva je da se uskoro može očekivati dizanje na rang strateškoga partnerstva. Priprema takvog ugovora u završnoj je fazi. Kod francuskog vodstva zapažam interes da podupru Hrvatsku, ne samo u međudržavnim odnosima, već i u njenim naporima da se uključi u europsku obitelj.
Zahtjevi Francuske
Francuzi postaju svjesni, zahvaljujući i razmjeni ljudi do koje dolazi (pola milijuna Francuza svake godine ljetuje u Hrvatskoj), da je Hrvatska po mnogočemu europska zemlja, da se zapravo vraća u Europu nakon jednog perioda odsustva i da u njoj ima svoje mjesto. Francuska gotovo bezrezervno stoji na strani ulaska Hrvatske u Europu.
Naravno, traži od nas, kao i od drugih kandidata iz naše regije, da stvorimo standarde europskog ponašanja i politike prije nego što uđemo u tu obitelj, da ne unosimo u nju svoje probleme već vrijednosti i da istodobno postanemo dio zajedničkih europskih vrijednosti koje ćemo razvijati. Ne možemo zaboraviti koliko je Francuska bila angažirana u potpori Hrvatskoj tijekom predsjedanja Europskom unijom u drugoj polovici 2008. godine i radila zdušno na deblokadi pregovora.
- Zgrada u kojoj se danas nalazi Hrvatsko veleposlanstvo u Francuskoj kupljena je na početku krize, za više od sedam milijuna eura...
= Kupljena je prije izbijanja krize, novcima od prodaje stare jugoslavenske ambasade koja je, kako to volim kazati ,“ostavinskom raspravom” pripala Hrvatskoj. Nova zgrada zadovoljava sve naše potrebe: u prizemlju su prostorije jedinog našeg konzulata u Francuskoj, koji već funkcionira po principu Schengena, a na prvom su katu izvanredni saloni za kulturne ili umjetničke susrete, konferencije, možda jezgra budućeg Hrvatskog instituta… Od otvaranja nove zgrade Veleposlanstva - u 2009. godini - održali smo u njoj više od 20 različitih skupova, konferencija, izložbi i prezentacija.
- U medijima se pisalo i o ekskluzivnoj rezidenciji od 400 metara kvadratnih u ‘Aveniji Hoche’, jednom od najelitnijih dijelova Pariza, koju je Vlada osigurala za smještaj veleposlanika još za vrijeme vašeg prethodnika.
= Kad biste napravili izlet po rezidencijama stranih veleposlanika u Parizu, vidjeli biste da je Hrvatska negdje na začelju, čak i kad su u pitanju manje bogate države. A rezidencija predstavlja zemlju, a ne veleposlanika, s njom se svaka zemlja nastoji što bolje prikazati, to je jedna vrsta izloga same države. Da se razumijemo, ne tražim ja ni više, ni skuplje, ne mogu nam noge viriti ispod pokrivača, ali uskoro će se morati napraviti računica: jeftinije je kupiti nego iznajmljivati i plaćati tuđe. Dosta zemalja koje su u rangu Hrvatske, pa i one kulturno ili povijesno manje zanimljive, imaju i svoje kulturne centre u Parizu, jer ovdje je kultura najbolja legitimacija.
- Na što vam se u razgovoru žale Francuzi koji posjećuju Hrvatsku?
= Oni, najprije, hvale ljepotu zemlje, bogatstvo kulture i povijesti, gostoljubivost ljudi. Kako Francuzi ne znaju naš jezik, htjeli bi da Hrvati s kojima komuniciraju, od recepcionera i konobara, do carinika i policajca, govore barem malo francuski. Znaju se žaliti na kazne u prometu, najčešće ne razumiju zbog čega su kažnjeni. Ostalo su samo superlativi. Zapravo, Francuzi počinju obožavati Hrvatsku, naše more, gradove i – sport: nakon utakmice Francuske i Hrvatske u finalu Europskog prvenstva u rukometu primio sam mail jednog Francuza, razočaranog našim porazom! Nedavno sam se susreo s jednim uglednim francuskim bankarom koji mi je priznao da su njegova djeca navijala za Hrvatsku...
- Smatrate li da ugled hrvatske diplomacije, i Hrvatske uopće, narušavaju skandali? Jedan od njih vezan je uz vašeg prethodnika, bivšeg ambasadora u Francuskoj Marka Žaju.
= Uvijek u ljudima pokušavam pronaći olakšavajuće okolnosti. Slučaj koji spominjete, ili neki drugi koji se vuku po javnosti, u postupku su; neka ga institucije riješe kao što rješavaju i ostale slučajeve. Smatram da ne treba na dva ili tri slučaja stvarati dojam o ukupnoj diplomaciji i zaključivati o lošem diplomatskom predstavljanju Hrvatske u inozemstvu. Iako sam u diplomaciji novak, vidim svoje kolege kako rade s oduševljenjem, sa strašću, s visokom profesionalnošću koja stvara pozitivnu sliku o Hrvatskoj.
Bez isprike
- Svijet je nedavno obišla fotografija prosvjeda protiv cenzure na HRT-u, što sigurno nije pridonijelo ni ugledu te kuće, a ni imidžu slobode medija u Hrvatskoj. Što mislite o trenutačnoj situaciji na HRT-u?
= Sedam godina sam proveo na čelu jednoga projekta koji je trebao podići programsku, tehnološku, ekonomsku i političku moć HRT-a. Sloboda novinarstva je za mene bila na prvom mjestu. Kad sam došao na čelno mjesto, pozvao sam novinare i rekao im: Od danas se ovom kućom upravlja s Prisavlja, a ne s Pantovčaka ili s Markova trga. Ali, ništa me ne inspirira niti obvezuje da govorim o današnjoj televiziji; imam o tom svoje mišljenje kao i svaki gledatelj i držim ga za sebe. Jer, danas sam samo obični gledatelj. Onog dana kad sam zatvorio vrata za sobom, posljednji sam put bio na Prisavlju. Što bi bilo da sam ostao već spada u retoričko pitanje koje sebi i ne postavljam. Realan sam: televizija je za mene zatvoreno poglavlje.
- Bili ste zadovoljni učinjenim kad ste odlazili?
= Zadovoljan sam bio programom; smatram da je bio bogat, zanimljiv, potpuno slobodan. I na financijskom planu sam bio zadovoljan, sami smo se financirali (što je uvjet političke neovisnosti), obnovili smo tehnologiju, imali smo lijepu međunarodnu reputaciju, bili smo televizija koja ima europske reference, najbolja u regiji, najgledanija u Europi od svih javnih televizija, jedan od jačih hrvatskih brendova u to vrijeme. Nezadovoljan sam otišao zato što u svom mandatu nisam uspio provesti neophodnu racionalizaciju poslovanja i reorganizaciju HRT-a.
- Što vas je sprječavalo da to uradite?
= Nemam isprike, samo objašnjenje: na tome sam radio barem tri godine, angažirao dvije vanjske konzultantske kuće, doveo početnu ideju do zrelog projekta. Imao sam izvanrednu podršku i suradnika i kolektiva na svim drugim značajnim sektorima programa, poslovanja ili tehnologije, ali kod racionalizacije i reorganizacije nisam osjećao da imam neophodnu potporu. Postojao je nekakav strah ljudi da će to previše potresti kuću.