- Objavljeno: 06.03.2008.
NATO je spas za nas!
Početkom travnja na summitu u Bukureštu Hrvatska
očekuje pozivnicu za ulazak u NATO, a o tomu što to znači za budućnost Hrvatske
i kakvo je raspoloženje hrvatskih građana prema ovome savezu razgovarali smo
s dr. sc. Davorom Božinovićem, hrvatskim veleposlanikom pri misiji NATO-a u
Bruxellesu.
- U hrvatskoj politici NATO je od početka predstavljen kao jedina opcija. Zašto NATO-u bezuvjetno da, dok trajna neutralnost nikada nije ni bila ozbiljno razmatrana, iako je bilo onih koji su u javnosti iznosili i tu mogućnost?
= Odluka za NATO nikad nije bilo bezuvjetna i nikad nije bila bez argumenata. Upravo su pozitivni argumenti donijeli prevagu nad ostalim opcijama - članstvo u klubu politički i ekonomski najjačih europskih zemalja, transformacija obrambenoga sustava i oružanih snaga prema najvišim standardima, sigurnosne garancije i manja izdvajanja za obranu. Neutralnost bi bila otprilike tri puta skuplja opcija, vratila bi se obveza služenja vojnoga roka, vojna transformacija bi se komplicirala, vanjskih garancija ne bi bilo, bili bi izvan najvažnijega europskoga, odnosno transatlantskoga političkoga i sigurnosnoga foruma. Članstvo Hrvatske u NATO-u sigurnije je i jeftinije od alternativa. To je osnovna prednost ulaska u Savez. Za manje novca imat ćemo bolje opremljenu i uvježbanu vojsku i sigurniju državu. Osim toga, primjeri novih članica NATO-a pokazuju da percepcija sigurnosti privlači investicije i pogoduje razvoju gospodarstva. Radi se o krugu država koje u svojim rukama drže polovicu svjetskoga gospodarstva. Također, ne smijemo zanemariti ni jačanje političkoga ugleda, odnosno težine naše zemlje u bilateralnim i multilateralnim pitanjima međunarodne politike.
U Hrvatskoj ne će biti NATO baze
- Hrvatski skeptici kada je u pitanju NATO uglavnom se pozivaju na financijske troškove, na slanje hrvatskih vojnika u rat na područja koja nisu od strateškoga značaja za Hrvatsku, povećani rizik od terorističkih akcija, eventualnu izgradnju NATO baza na Jadranu, također tvrde da će to ugroziti i hrvatski turizam. Što biste im odgovorili?
= Skepticizam dijela građana, koji je sve manji, temeljio se na određenim mitovima o NATO-u koje u zadnjih godinu dana u izravnom dijalogu s građanima demontiramo argumentima. Kada je u pitanju trošenje za obranu, čak i laička usporedba troškova pokazuje da je članstvo u NATO-u jeftinije od neutralnosti. Ako se branimo sami, treba nam više vojnika i oružja nego ako očekujemo pomoć saveznika, što proporcionalno tome više košta. O vojnom angažmanu hrvatskih oružanih snaga sada i po ulasku u NATO odlučuje isključivo Hrvatski sabor. Osim toga, NATO se angažira samo tamo gdje za to postoji neizbježna potreba. Drugim riječima, tamo odakle dolazi prijetnja sigurnosti država članica Saveza. Afganistanci podržavaju NATO snage jer znaju što bi bilo da one nisu tamo raspoređene. Ni mi se nismo bunili što je tijekom agresije na Hrvatsku kod nas bio raspoređen, primjerice, jordanski bataljun. Niti jedna nova članica nije bila metom terorističkih napada, dok su metom bile islamske zemlje koje nemaju veze s NATO-om poput Egipta i Saudijske Arabije. Kod terorizma nema pouzdanih pravila niti stopostotnoga imuniteta. Osam od deset turistički najjačih država svijeta članice su NATO-a, mislim da sam time dovoljno rekao. Osim neizravnoga poticaja turizmu zbog percepcije zemlje kao sigurnoga odredišta, jer se nalazi u krilu NATO-a, postoje konkretni pokazatelji skladnoga odnosa NATO-a i turizma. Na primjer, prošle je godine Biograd na račun domaćinstva najveće godišnje NATO civilne vježbe zaštite i spašavanja (koja se održala u svibnju) zabilježio najveći rast dobiti u predsezoni. Tradicionalni koncept NATO baza u Europi napušta se jer za veliko koncentriranje vojnika više nema potrebe. Vojna doktrina otišla je u smjeru razvoja malih, dobro uvježbanih i mobilnih snaga koje se mogu brzo premjestiti na područje operacija. Dakle vojnih baza u Hrvatskoj ne će biti jer nema nikakvoga vojnoga ili strateškoga razloga da ih bude.
Hrvati sve više vjeruju NATO-u
- Hrvatska u travnju očekuje pozivnicu za ulazak u NATO. Iako se iz godine u godinu kod Hrvata povećava broj onih koji pružaju podršku savezu, trenutno je prema posljednjim istraživanjima ta podrška 51,5 posto. Gdje je Hrvatska po toj podršci u odnosu na druge nove članice NATO-a u trenutku kada su se priključile savezu?
= Potpora građana ulasku Hrvatske u NATO na razini je javne potpore koju je uživala većina zemalja iz zadnjega kruga proširenja Saveza. Stabilan rast potpore građana članstvu Hrvatske u NATO-u, koji možemo pratiti unatrag vise od godinu dana, rezultat je povećanoga broja dostupnih informacija o tom vojno-političkom savezu i prednostima koje članstvo u njemu donosi. Podrška građana ulasku Hrvatske u NATO porasla je između ostaloga i radi brojnih javnih tribina i medijskih prezentacija čije je održavanje započelo tijekom prošle godine, i još uvijek traje, po svim hrvatskim županijama. Javne tribine imaju pozitivan učinak jer se radi o atmosferi koja nije propagandna i koja same građane potiče na pitanja. Takvu praksu izravnoga komuniciranja s građanima i s medijima nastavit ćemo i dalje.
- Iako članak 5. Sjevernoatlantskoga ugovora napad na bilo koju zemlju članicu tretira kao napad na cijeli Savez, a isto tako za svaku odluku je potreban konsenzus, u slučaju da se u Hrvatskoj ponovi 1991. godina, vjerujete li da bi Hrvatskoj bila pomoć odmah pružena ili bi se na koncu opet hrvatski narod morao sam izboriti?
= Nikad se nitko nije usudio napasti članicu NATO-a i to je činjenica koja ovu političko-obrambenu organizaciju čini najuspješnijom u svjetskoj povijesti. Ulaskom u NATO Hrvatska dobiva zemlje saveznike koji su voljni doći joj u pomoć, jednako tako kao što je Hrvatska voljna pomoći njima. Bez članstva u zajedničkom klubu to politički pa onda ni vojno ne bi bilo izvedivo. Sustav kolektivne obrane u NATO-u dizajniran je tako da svakoj zemlji pruži maksimalan prostor za primanje i traženje vojne pomoći uz istovremeno postavljanje ograda od mogućih pokušaja korištenja Saveza zbog partikularnih interesa. To je razlog da članak 5. nikad u povijesti nije bio aktiviran, sve do 11. rujna, a i onda vise simbolički u znak podrške SAD-u, a ne zbog stvarne potrebe. Hrvatskoj se iz vise razloga ne može ponoviti 1991. godina, međutim, ukoliko postavljamo hipotetsko pitanje onda treba znati da nijedan rat ne počinje „iz vedra neba", već mu prethode određene političke i ekonomske pripreme. U svim tim fazama NATO bi djelovao diplomatski, ekonomskim mjerama, obavještajnim aktivnostima i učinio mogućnost napada na svoju članicu „nemogućom misijom" za svakoga napadača. Poduzimanje vojnih mjera bila bi krajnja konzekvenca kojom bi NATO zapravo branio i sebe i svoj dignitet, a ne samo napadnutu članicu. U tu spremnost NATO-a ne treba sumnjati.
Ništa ne gubimo članstvom u NATO-u
- S obzirom da NATO nije samo vojni savez i da nakon propasti Varšavskoga pakta ima i sve otvoreniju političku ulogu u svijetu, kako biste skepticima koji se pozivaju na slučaj Srebrenice, objasnili neuspjeh UN-a i NATO-a u spomenutom slučaju?
= NATO nije svjetski ni europski policajac nego obrambena organizacija svojih članica. Dakle NATO nema nikakvu obvezu učiniti bilo što za bilo koju treću stranu. Usprkos tome, on se u određenim slučajevima angažira na poziv UN-a kada UN smatra da bi u svrhu postizanja mira i sigurnosti trebalo iskoristiti političke i vojne sposobnosti kojima NATO raspolaže. Nemojte zaboraviti da je prva borbena intervencija NATO-a u njegovoj povijesti bila upravo rušenje srpskih zrakoplova u BiH čime je potaknuo prestanak oružanih sukoba i početak političkoga procesa. Na kraju, tragedija u Srebrenici ubrzala je političku odluku o jačanju uloge NATO-a u Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu i u Afganistanu.
- S obzirom da je ulazak u NATO izvjesna činjenica, ukratko što Hrvatska dobiva, a što gubi u tom savezu?
= Članstvom u NATO-u Hrvatska ništa ne gubi jer inače u njega ne bi ulazila. Članstvo u Savezu Hrvatskoj je potrebno iz sigurnosnih, političkih i ekonomskih razloga. Sigurnosno gledano, NATO je najbolja i najisplativija polica osiguranja za budućnost. Ne samo zbog toga što bi nam u slučaju napada na Hrvatsku pomogli naši saveznici, nego i zbog mogućnosti koje članstvo u suvremenom vojnom savezu pruža za usavršavanje vlastitih vojnih sposobnosti. Nadalje, NATO je politički forum koji okuplja SAD, najveće europske zemlje i nama susjedne zemlje. U takvom kontekstu, nazočnost Hrvatske za stolom gdje se raspravljaju problemi od njezina interesa objektivna je potreba i dodatno jamstvo hrvatskom suverenitetu. I na kraju, kad govorimo o članicama NATO-a ne smijemo zaboraviti da se radi o krugu država koje u svojim rukama drže polovicu svjetskoga gospodarstva, da su te zemlje najveći investitori na svijetu te da Hrvatska ima jasan i ekonomski motiv za članstvo u tom klubu.
- U hrvatskoj politici NATO je od početka predstavljen kao jedina opcija. Zašto NATO-u bezuvjetno da, dok trajna neutralnost nikada nije ni bila ozbiljno razmatrana, iako je bilo onih koji su u javnosti iznosili i tu mogućnost?
= Odluka za NATO nikad nije bilo bezuvjetna i nikad nije bila bez argumenata. Upravo su pozitivni argumenti donijeli prevagu nad ostalim opcijama - članstvo u klubu politički i ekonomski najjačih europskih zemalja, transformacija obrambenoga sustava i oružanih snaga prema najvišim standardima, sigurnosne garancije i manja izdvajanja za obranu. Neutralnost bi bila otprilike tri puta skuplja opcija, vratila bi se obveza služenja vojnoga roka, vojna transformacija bi se komplicirala, vanjskih garancija ne bi bilo, bili bi izvan najvažnijega europskoga, odnosno transatlantskoga političkoga i sigurnosnoga foruma. Članstvo Hrvatske u NATO-u sigurnije je i jeftinije od alternativa. To je osnovna prednost ulaska u Savez. Za manje novca imat ćemo bolje opremljenu i uvježbanu vojsku i sigurniju državu. Osim toga, primjeri novih članica NATO-a pokazuju da percepcija sigurnosti privlači investicije i pogoduje razvoju gospodarstva. Radi se o krugu država koje u svojim rukama drže polovicu svjetskoga gospodarstva. Također, ne smijemo zanemariti ni jačanje političkoga ugleda, odnosno težine naše zemlje u bilateralnim i multilateralnim pitanjima međunarodne politike.
U Hrvatskoj ne će biti NATO baze
- Hrvatski skeptici kada je u pitanju NATO uglavnom se pozivaju na financijske troškove, na slanje hrvatskih vojnika u rat na područja koja nisu od strateškoga značaja za Hrvatsku, povećani rizik od terorističkih akcija, eventualnu izgradnju NATO baza na Jadranu, također tvrde da će to ugroziti i hrvatski turizam. Što biste im odgovorili?
= Skepticizam dijela građana, koji je sve manji, temeljio se na određenim mitovima o NATO-u koje u zadnjih godinu dana u izravnom dijalogu s građanima demontiramo argumentima. Kada je u pitanju trošenje za obranu, čak i laička usporedba troškova pokazuje da je članstvo u NATO-u jeftinije od neutralnosti. Ako se branimo sami, treba nam više vojnika i oružja nego ako očekujemo pomoć saveznika, što proporcionalno tome više košta. O vojnom angažmanu hrvatskih oružanih snaga sada i po ulasku u NATO odlučuje isključivo Hrvatski sabor. Osim toga, NATO se angažira samo tamo gdje za to postoji neizbježna potreba. Drugim riječima, tamo odakle dolazi prijetnja sigurnosti država članica Saveza. Afganistanci podržavaju NATO snage jer znaju što bi bilo da one nisu tamo raspoređene. Ni mi se nismo bunili što je tijekom agresije na Hrvatsku kod nas bio raspoređen, primjerice, jordanski bataljun. Niti jedna nova članica nije bila metom terorističkih napada, dok su metom bile islamske zemlje koje nemaju veze s NATO-om poput Egipta i Saudijske Arabije. Kod terorizma nema pouzdanih pravila niti stopostotnoga imuniteta. Osam od deset turistički najjačih država svijeta članice su NATO-a, mislim da sam time dovoljno rekao. Osim neizravnoga poticaja turizmu zbog percepcije zemlje kao sigurnoga odredišta, jer se nalazi u krilu NATO-a, postoje konkretni pokazatelji skladnoga odnosa NATO-a i turizma. Na primjer, prošle je godine Biograd na račun domaćinstva najveće godišnje NATO civilne vježbe zaštite i spašavanja (koja se održala u svibnju) zabilježio najveći rast dobiti u predsezoni. Tradicionalni koncept NATO baza u Europi napušta se jer za veliko koncentriranje vojnika više nema potrebe. Vojna doktrina otišla je u smjeru razvoja malih, dobro uvježbanih i mobilnih snaga koje se mogu brzo premjestiti na područje operacija. Dakle vojnih baza u Hrvatskoj ne će biti jer nema nikakvoga vojnoga ili strateškoga razloga da ih bude.
Hrvati sve više vjeruju NATO-u
- Hrvatska u travnju očekuje pozivnicu za ulazak u NATO. Iako se iz godine u godinu kod Hrvata povećava broj onih koji pružaju podršku savezu, trenutno je prema posljednjim istraživanjima ta podrška 51,5 posto. Gdje je Hrvatska po toj podršci u odnosu na druge nove članice NATO-a u trenutku kada su se priključile savezu?
= Potpora građana ulasku Hrvatske u NATO na razini je javne potpore koju je uživala većina zemalja iz zadnjega kruga proširenja Saveza. Stabilan rast potpore građana članstvu Hrvatske u NATO-u, koji možemo pratiti unatrag vise od godinu dana, rezultat je povećanoga broja dostupnih informacija o tom vojno-političkom savezu i prednostima koje članstvo u njemu donosi. Podrška građana ulasku Hrvatske u NATO porasla je između ostaloga i radi brojnih javnih tribina i medijskih prezentacija čije je održavanje započelo tijekom prošle godine, i još uvijek traje, po svim hrvatskim županijama. Javne tribine imaju pozitivan učinak jer se radi o atmosferi koja nije propagandna i koja same građane potiče na pitanja. Takvu praksu izravnoga komuniciranja s građanima i s medijima nastavit ćemo i dalje.
- Iako članak 5. Sjevernoatlantskoga ugovora napad na bilo koju zemlju članicu tretira kao napad na cijeli Savez, a isto tako za svaku odluku je potreban konsenzus, u slučaju da se u Hrvatskoj ponovi 1991. godina, vjerujete li da bi Hrvatskoj bila pomoć odmah pružena ili bi se na koncu opet hrvatski narod morao sam izboriti?
= Nikad se nitko nije usudio napasti članicu NATO-a i to je činjenica koja ovu političko-obrambenu organizaciju čini najuspješnijom u svjetskoj povijesti. Ulaskom u NATO Hrvatska dobiva zemlje saveznike koji su voljni doći joj u pomoć, jednako tako kao što je Hrvatska voljna pomoći njima. Bez članstva u zajedničkom klubu to politički pa onda ni vojno ne bi bilo izvedivo. Sustav kolektivne obrane u NATO-u dizajniran je tako da svakoj zemlji pruži maksimalan prostor za primanje i traženje vojne pomoći uz istovremeno postavljanje ograda od mogućih pokušaja korištenja Saveza zbog partikularnih interesa. To je razlog da članak 5. nikad u povijesti nije bio aktiviran, sve do 11. rujna, a i onda vise simbolički u znak podrške SAD-u, a ne zbog stvarne potrebe. Hrvatskoj se iz vise razloga ne može ponoviti 1991. godina, međutim, ukoliko postavljamo hipotetsko pitanje onda treba znati da nijedan rat ne počinje „iz vedra neba", već mu prethode određene političke i ekonomske pripreme. U svim tim fazama NATO bi djelovao diplomatski, ekonomskim mjerama, obavještajnim aktivnostima i učinio mogućnost napada na svoju članicu „nemogućom misijom" za svakoga napadača. Poduzimanje vojnih mjera bila bi krajnja konzekvenca kojom bi NATO zapravo branio i sebe i svoj dignitet, a ne samo napadnutu članicu. U tu spremnost NATO-a ne treba sumnjati.
Ništa ne gubimo članstvom u NATO-u
- S obzirom da NATO nije samo vojni savez i da nakon propasti Varšavskoga pakta ima i sve otvoreniju političku ulogu u svijetu, kako biste skepticima koji se pozivaju na slučaj Srebrenice, objasnili neuspjeh UN-a i NATO-a u spomenutom slučaju?
= NATO nije svjetski ni europski policajac nego obrambena organizacija svojih članica. Dakle NATO nema nikakvu obvezu učiniti bilo što za bilo koju treću stranu. Usprkos tome, on se u određenim slučajevima angažira na poziv UN-a kada UN smatra da bi u svrhu postizanja mira i sigurnosti trebalo iskoristiti političke i vojne sposobnosti kojima NATO raspolaže. Nemojte zaboraviti da je prva borbena intervencija NATO-a u njegovoj povijesti bila upravo rušenje srpskih zrakoplova u BiH čime je potaknuo prestanak oružanih sukoba i početak političkoga procesa. Na kraju, tragedija u Srebrenici ubrzala je političku odluku o jačanju uloge NATO-a u Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu i u Afganistanu.
- S obzirom da je ulazak u NATO izvjesna činjenica, ukratko što Hrvatska dobiva, a što gubi u tom savezu?
= Članstvom u NATO-u Hrvatska ništa ne gubi jer inače u njega ne bi ulazila. Članstvo u Savezu Hrvatskoj je potrebno iz sigurnosnih, političkih i ekonomskih razloga. Sigurnosno gledano, NATO je najbolja i najisplativija polica osiguranja za budućnost. Ne samo zbog toga što bi nam u slučaju napada na Hrvatsku pomogli naši saveznici, nego i zbog mogućnosti koje članstvo u suvremenom vojnom savezu pruža za usavršavanje vlastitih vojnih sposobnosti. Nadalje, NATO je politički forum koji okuplja SAD, najveće europske zemlje i nama susjedne zemlje. U takvom kontekstu, nazočnost Hrvatske za stolom gdje se raspravljaju problemi od njezina interesa objektivna je potreba i dodatno jamstvo hrvatskom suverenitetu. I na kraju, kad govorimo o članicama NATO-a ne smijemo zaboraviti da se radi o krugu država koje u svojim rukama drže polovicu svjetskoga gospodarstva, da su te zemlje najveći investitori na svijetu te da Hrvatska ima jasan i ekonomski motiv za članstvo u tom klubu.