Da Hrvatska ne želi u NATO, ne bi ni dobila pozivnicu

Hrvatska, gotovo je sigurno, u travnju dobiva pozivnicu za NATO. No, u kakav to savez Hrvatska sutra ulazi? Nakon pada željezne zavjese i poraza Varšavskog pakta, Sjevernoatlantski savez već je godinama u potrazi za novim identitetom, a ovih se dana, zbog moguće propasti misije u Afganistanu – kako je u Münchenu upozorio i američki ministar obrane Robert Gates – spominje i mogući raspad saveza.
= NATO se ne raspada! Štoviše, NATO nikada nije imao važniju ulogu na međunarodnoj sceni nego što je ima danas. NATO predvodi ili podupire sve vodeće međunarodne vojne operacije i operacije za potporu mira. Isto tako kroz razne forume, poput Partnerstva za mir, intenziviranog dijaloga s Ukrajinom i Gruzijom, Mediteranskog dijaloga te bilateralnim kontaktima s Japanom, Južnom Korejom, Australijom i Novim Zelandom, razvija široku mrežu partnerstva i suradnje, pripremajući za članstvo one zemlje koje se žele priključiti savezu.
Još nitko nije istupio iz NATO-a
Nedavne izjave koje su možda ostavile dojam o ozbiljnim problemima u funkcioniranju saveza treba gledati u širem kontekstu: kao želju da se na skorom sastanku na vrhu u Bukureštu postigne što veće jedinstvo saveza, što će ga još više ojačati kako bi bio spremniji uhvatiti se u koštac sa sigurnosnim izazovima današnjeg svijeta.
Današnji NATO nije hladnoratovski NATO, a valja imati na umu da je savez od svog osnutka stalno prolazio kroz transformaciju, prilagođavajući se različitim prilikama u svijetu. Međutim, cijelo vrijeme NATO je ostao obrambeni savez europskih zemalja i Sjeverne Amerike, čije članice dijele zajedničke vrijednosti, poput demokracije, ljudskih prava i tržišne ekonomije.
Osim toga, NATO započinje izgradnju novog sjedišta saveza, što će koštati preko milijardu dolara, a to, priznat ćete, svakako nije slučaj s organizacijama koje su u krizi.
- Turska je jedna od strateški najvažnijih zemalja NATO-a, a svijet baš ne smatra Tursku baštinikom demokracije i ljudskih prava, a tako je u prošlosti bilo i s nekim drugim zemljama NATO-a, koje su danas ipak uzorne demokracije...
= NATO je u svojoj povijesti imao pet krugova proširenja, u kojima je primljeno 14 novih članica, a nikad nijedna članica nije istupila iz saveza. Činjenica je da su neke zemlje u trenutku ulaska u savez bile na višem, a druge na nižem stupnju demokratskog razvoja, no činjenica je i da je članstvo u NATO-u koristilo demokratskom razvoju. Proširenje NATO-a jedna je od najuspješnijih priča u povijesti saveza, naročito nakon hladnoga rata, a širenje NATO-a na istok predstavlja širenje demokracije i sigurnosti.
Temelji NATO-a su savezništvo i solidarnost, što se ponekad gubi iz vida. Saveznički odnos koji je iskovan u Drugom svjetskom ratu utemeljen je na dvije osnovne vrijednosti suvremenog svijeta: antifašizmu i antikomunizmu. Riječ je o savezništvu slobode, demokracije i otvorenog tržišta, vrijednostima ujedinjene Europe, koja isključuje ratove.
- Upravo je SAD najveći zagovaratelj proširenja NATO-a, no tome se najviše protivi Rusija, koja vidi opasnost od dolaska NATO-a u Ukrajinu i Gruziju. Vodi li daljnje širenje u konfrontaciju s Moskvom? Gdje su uopće granice NATO-a?
= Amerika jest najveća, ali nije jedina članica koja se zauzima za širenje, a kako konačnu odluku o prijemu novih članica donose sve zemlje saveza, može se reći da je proširenje u interesu cijelog NATO-a. Rusija je pak vrlo važna zemlja i u sklopu NATO-a djeluje Vijeće NATO-Rusija. Širenje NATO saveza nije upereno protiv bilo koga, pa ni protiv Rusije. Osim toga, NATO nikoga ne sili u savez jer NATO nikoga ne poziva ako u zemlji ne postoji želja za ulaskom u savez.
Ne samo vojni savez
- Postoji li opasnost da NATO postane igračka u američkim rukama za sudjelovanje u Bushovom globalnom ratu protiv terorizma, kako se to neki plaše u Europi?
= Sve te teze o američkom NATO-u, o savezu koji provodi isključivo volju jedne članice, znači potcjenjivanje preostalih 25 članica koje su ravnopravne SAD-u. Među tim državama su i takve sile poput Njemačke, Francuske ili pak Velike Britanije. NATO se temelji na konsenzusu i bez suglasja svih članica NATO ne može donijeti odluku. Tako je bilo u slučaju Iraka, kada se članice nisu suglasile...
I kada se NATO zamalo rascijepio...
= Ne bih to tako nazvao. Po toj logici NATO bi se odavno rascijepio. U sklopu saveza uvijek traju rasprave, jer NATO okuplja demokratske države, a nije za očekivati da će 26 članica uvijek misliti isto. No, odluka NATO-a postaje samo ona za koju glasa svih 26 članica. Upravo zbog toga je NATO opstao, a Varšavski se pakt raspao jer su tamo vrijedila neka druga pravila.
Istina je da se NATO u svojoj povijesti suočavao s različitim izazovima, od pokušaja razbijanja jedinstva saveza tijekom Hladnog rata, francuskog napuštanja vojnih struktura saveza, raspada Varšavskog ugovora, bombardiranja Srbije, pa i napada na Irak, ali Sjevernoatlantski savez sa svim se tim izazovima uspješno nosio.
Danas Francuska najavljuje povratak u vojne strukture saveza, bivše su članice Varšavskog pakta aktivne članice NATO-a, a posebna partnerstva NATO ima s Rusijom i Ukrajinom. NATO je daleko nadišao okvire klasičnog vojnog saveza, a aktivan je u slučaju civilnih katastrofa, kod ekoloških pitanja, energetike, razminiranja, znanstvene suradnje i sličnim područjima.
Zajedništvo Europe i Amerike
- Ipak postoji duboko neslaganje između pojedinih članica NATO-a oko Afganistana. Amerikanci optužuju Njemačku i još neke europske zemlje zbog nedovoljnog angažmana i kukavičluka u Afganistanu, a američki ministar obrane govori o dva NATO-a, u jednom se bore, a u drugom to ne žele.
= NATO je savez 26 država i ne može se očekivati da članice u svemu dijele iste stavove. Primjerice, operacija ISAF u Afganistanu vodi se pod zapovjedništvom NATO-a, ali u njoj, osim svih članica saveza, sudjeluje i 11 država partnera, uključujući i neutralne europske države, poput Švedske, Finske, Švicarske i Austrije. Sve te države prepoznale su važnost Afganistana za vlastitu nacionalnu sigurnost, štoviše, neutralne su zemlje među najaktivnijim sudionicama NATO-vih operacija i njihov je interes u stalnom porastu. Primjerice, dosad je više od 10 tisuća finskih vojnika sudjelovalo u operacijama pod vodstvom NATO-a, iako Finska nije članica.
Njemačka i Francuska vrlo su važne i aktivne sudionice u misiji ISAF. Njemačka u Afganistanu ima 3.500, a Francuska više od 1.500 vojnika, čime su među vodećim zemljama u operaciji. Točno je da postoje razlike među saveznicima u pristupu misiji u Afganistanu. Do njih dolazi zbog specifičnosti svake pojedine zemlje – među kojima su povijesni razlozi, izbori, imigrantska populacija, pa i struktura oružanih snaga – ali i zbog razlika u pogledu na buduću ulogu Sjevernoatlantskog saveza. NATO je organizacija koja uključuje većinu najstabilnijih demokracija na svijetu. Kod stabilnih i razvijenih demokracija otvorene rasprave i neslaganja dio su političkog procesa.
NATO uvijek znači zajedništvo Europe i Amerike. Tamo gdje je samo Amerika, ili samo Europa, to nije NATO.
- Koliko je na rast potpore za NATO u Hrvatskoj posljednjih tjedana utjecala promjena anketnog pitanja? Od pitanja podupiru li ulazak Hrvatske u NATO, građane se sada pita treba li Hrvatska prihvatiti pozivnicu za NATO. Pozivnice se ne odbijaju...
=Mislim da je samo jedna agencija promijenila anketno pitanje, dok su ostale ostale na ranijem pitanju. Suštinski, međutim, time se ništa ne mijenja.
Konsenzus temelj opstojnosti saveza
- Puno se raspravlja o tome treba li Hrvatskoj referendum za NATO ili ne treba. Vi ste protiv referenduma?
= NATO je organizacija Sjevernoatlantskog ugovora. Taj je ugovor političke i vojne naravi i za članicu ima neke financijske obveze, ali se njime ne prenose ovlasti izvedene iz hrvatskog Ustava. Nije na meni da tumačim Ustav, ali čini mi se važnim naglasiti da je rasprava u Hrvatskoj pokazala kako postoji konsenzualno shvaćanje da referendum, po Ustavu, nije potreban. U NATO-u se odlučuje konsenzusom svih članica, za razliku od, primjerice, UN-a gdje 15 članica Vijeća sigurnosti donose obvezujuće odluke o operacijama ili sankcijama u ime svih ostalih članica organizacije.
Kad Hrvatska uđe u NATO, svaka odluka NATO-a bit će i hrvatska odluka. I to iz jednostavnog razloga jer će bez nas biti nemoguće donijeti odluku.
- Što ako prođe prijedlog petorice umirovljenih generala koji predlažu ukidanje konsenzualnog odlučivanja i uvođenja većinskog donošenja odluka, kako bi se pospješila djelotvornost saveza, što bi iz temelja promijenilo karakter NATO-a?
=Rasprava u savezu ne ide u tom smjeru. Konsenzus je temelj opstojnosti NATO-a i to se sigurno neće dogoditi. Ne postoji neki imaginarni NATO iznad konsenzualnog sustava odlučivanja svih država članica. Zemlje članice su u NATO-u, u čijem sjedištu u Bruxellesu sjede njihovi predstavnici i međunarodno osoblje NATO-a, koje također čine zaposlenici iz zemalja članica, koje ih predstavlja i pomaže im u radu.
Uostalom, da se ulaskom u NATO ne prenose ustavne ovlasti, smatraju i sve članice NATO-a, a postoji i odluka njemačkog Ustavnog suda u kojoj se zaključuje da je NATO međunarodni ugovor, u kojem se ne prenose suverene ovlasti države.
Ulazak u sustav kolektivne obrane
- Zašto se javno plasira informacija da će Hrvatsku članstvo u NATO-u koštati pet do šest milijuna eura godišnje, kada je riječ samo o izravnim uplatama, dok će neizravni troškovi biti daleko viši?
= Zbog toga jer nam to pokazuje primjer Slovačke, s kojom se možemo uspoređivati. Riječ je o članarini koji se uplaćuju u razne fondove NATO-a, iz kojih onda manje države mnogo više izvuku za vlastite projekte. Međutim, konačan iznos bit će poznat nakon pregovora. Što se ostalih troškova tiče, oni su mnogo manji nego što bismo ih imali izvan NATO-a.
Ulaskom u NATO, Hrvatska ulazi u sustav kolektivne obrane koji je kudikamo jeftiniji od sustava individualne obrane, što je lako dokazivo. Ako ste sami, nije vam dovoljna samo jedna eskadrila borbenih zrakoplova, niti bi mogla biti donesena odluka o suspenziji obaveznog služenja vojnog roka. NATO znači profesionalizaciju vojske i u Sjevernoatlantskom savezu dio smo najmoćnije vojne sile u povijesti. Što se modernizacije oružanih snaga, nju ćemo morati provoditi bez obzira jesmo li u NATO-u ili nismo.
U misije profesionalni vojnici
- Hrvatska vojska u NATO-u imat će mornaricu i zrakoplovstvo na simboličkoj razini, a u stvarnosti će postati ekspedicijska vojska, obučena i opremljena za sudjelovanje u mirovnim misijama, primjerice u Afganistanu. Iako je Condoleezza Rice, američka državna tajnica, prije nekoliko dana za misiju u Afganistanu rekla da nije riječ o mirovnoj misiji, nego sukobu s pobunjenicima.
= Hrvatska mornarica i zrakoplovstvo bit će modernizirani tako da će moći zajamčiti zaštitu nacionalnog teritorija i nacionalnih interesa, ali u sklopu sustava kolektivne sigurnosti, u čemu je ukalkulirana eventualna pomoć saveznika, ako to bude potrebno.
Što se tiče sudjelovanja u mirovnim misijama – da, radi se o mirovnim misijama – o njima će i dalje odlučivati nadležne institucije u Hrvatskoj, na temelju vlastitih procjene. Hrvatska će odlučivati u koje će misije slati svoje vojnike i u kojem sastavu. Tu je važno naglasiti da će u misije ići profesionalni vojnici. I sada u misije vojnici idu dragovoljno, a broj onih koji žele ići nekoliko je puta veći od broja koji smo odlučili poslati.
Stanovništvo Afganistana u golemom postotku podržava nazočnost međunarodnih snaga, dakle NATO-a, na svom teritoriju. Mislim da to možemo razumjeti, jer smo i sami, za vrijeme agresije na Hrvatsku, pozitivno gledali na strane mirovnjake. I tražili smo njihov jači angažman prema agresoru. No, to se sve do intervencije NATO-a u BiH, a onda i na Kosovu, nije dogodilo. Zašto? Pa i tada su trajali prijepori oko angažiranja u borbenim akcijama, slanja američkih kopnenih snaga, blokade Vijeća sigurnosti i neodgovarajućeg pristupa Europske unije prema međunarodnim kriznim točkama. Utoliko sadašnje tenzije zbog različitih interesa različitih zemalja u savezu nisu nikakva novost.
- Dakle, Hrvatska treba sudjelovati u misijama NATO-a?
= Svaka zemlja teži što većem stupnju sigurnosti za svoje građane. Da bi se sigurnost ostvarila, toj sigurnosti treba doprinositi. Najbolji način za to je doprinos operacijama NATO saveza, pod čiji sigurnosni kišobran Hrvatska želi ući. Svaka se mudra sigurnosna politika nastoji suočiti s prijetnjama nacionalnoj sigurnosti što dalje od svojih granica. Glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Schefer često s pravom ponavlja: »Ako mi ne odemo tamo, oni će doći k vama«.
Slovenija je jedina imala referendum za NATO
 - Slovenci su za ulazak u NATO ipak proveli referendum.
= Pristupanje NATO-u odvija se u skladu s nacionalnim zakonodavstvima, a tako je bilo i u posljednjem krugu proširenja, u kojem je primljeno sedam novih članica. Nekima od njih, Litvi, Latviji, Estoniji i Bugarskoj, za ratifikaciju Sjevernoatlantskog ugovora bila je dovoljna obična većina u parlamentu, dok je nekima, kao recimo Rumunjskoj, trebala dvotrećinska većina. Slovenija je jedina imala i referendum za NATO, ali u specifičnim okolnostima, jer je zbog vremenske podudarnosti mogla referendum o NATO-u provesti istodobno s referendumom o ulasku u EU. Slovačka je pak poseban slučaj jer je odluku o ulasku u NATO donijela na vladi, da bi tu odluku zatim kvalificiranom većinom podržao i parlament.
- Ulazak u NATO nije jednak ulasku u EU, jer se ulaskom u Uniju Hrvatska odriče dijela svog suvereniteta, dok kod NATO-a to nije slučaj, budući da je riječ o pristupanju međunarodnom ugovoru.
- Ipak, glasovanjem o NATO-u u parlamentu, političke elite prisvajaju monopol odlučivanja o tom dalekosežnom i iznimno važnom pitanju od građana. Ne bi li s potporom građana na referendumu kasnije bilo lakše i provesti neke teže odluke koje će Hrvatska morati donijeti kao članica?
= Ne slažem se. U ovom trenutku sve parlamentarne stranke podupiru NATO i članstvo u Sjevernoatlantskom savezu, a hrvatsku Ustav, najviši pravni i politički akt, predvidio je proceduru pristupanja međunarodnim ugovorima.