Spremam samit europskih ministrica

Jesu li važni i nesvakidašnji susreti poput onoga s Georgeom Bushom u Bijeloj kući samo "službeni", pamte li ih sudionici samo po hladnim, protokolarnim zaključcima, razgovaraju li oni samo o poslu ili i o tzv. običnim životnim temama i osobnim problemima te kakve dojmove ostavljaju jedni na druge?
U razgovoru s ministricom Kolindom Grabar-Kitarović po povratku iz SAD-a pokušali smo malo zaviriti u onu drugu stranu diplomacije koja se ne vidi iz klasičnih medijskih izvješća o susretima poput ovog u Bijeloj kući.
Smetaju mi šale na Bushev račun
- S kakvim ste se dojmovima vratili iz Washingtona?
= Iz iznimnog uspjeha posjeta može se neupitno zaključiti da administracija predsjednika Busha smatra Hrvatsku svojim glavnim partnerom na ovom području. Stoga ne treba nikoga čuditi snažna potpora koju smo od svih visokih američkih duž-nosnika dobili za naš brzi ulazak u punopravno članstvo euroatlantskih integracija kako bismo još više, kao odgovorni član NATO-a i EU-a, s iznimnim uvidom u stanje prilika u našem području, pridonijeli daljnjoj nepovratnoj stabilizaciji političkih i demokratskih prilika u ovome području
- Što kažete na primjedbe da iza toga susreta stoji neka politička trgovina?
= Smeta mi kad se govori o nekakvoj trgovini, zakulisnoj cijeni koja je plaćena za ovaj posjet. Kao da na svaki način želimo reći da je to netko drugi odradio za nas, kao da licitiramo što smo morali platiti i dati za takve poruke. Time omalovažavamo sami sebe. Hrvatska je ovim posjetom potvrdila svoj međunarodni položaj, činjenicu da se etablirala kao subjekt međunarodnih odnosa.
- Što je bilo presudno da dođe do susreta s Bushem?
= Prijam u Americi rezultat je kontinuiteta, on je rezultat naše ukupne državne politike, on je zrcalo politike ove Vlade. I nema tu nikakvih skrivenih igara ili dogovora pod stolom. Među prijateljima i saveznicima, a Hrvatska i SAD to svakako jesu, toga nema. Ovakvim rezultatima prethodile su godine i mjeseci mukotrpnog rada, dokazivanja. Kao i među ljudima, povjerenje među državama morate zaraditi, opravdati i neprestano izgrađivati.
- Kako Vas se osobno dojmio George W. Bush? Koliko dobro poznaje Hrvatsku?
= Ne krijem svoje oduševljenje susretom s predsjednikom Bushom. Predsjednik Bush bio je iznimno dobro pripremljen, nastupio je s povjerenjem i uvažavanjem. I smeta mi kad vidim pošalice i karikature o tome kako je njemu Hrvatska ili neka druga geografski udaljena država jedno te isto. Predsjednik Bush vrlo dobro zna gdje je Hrvatska i zna puno toga o Hrvatskoj.
- O čemu su najviše razgovarali Sanader i Bush?
= Dva su državnika potpuno ravnopravno, prijateljski i otvoreno razgovarala o međunarodnim odnosima, i to o globalno aktualnim temama, poput stanja u Afganistanu i Iraku, nuklearne krize oko Sjeverne Koreje, do nama bližih pitanja, poput budućnosti Bosne i Hercegovine, Srbije ili Kosova.
Političarka i pijanistica
- Je li Bush 'docirao' ili je bio ravnopravan sugovornik?
= Nisam osjetila želju za američkom dominacijom, nego stvarni interes za otvorenom raspravom i rješavanjem problema. Predsjednika Busha je vrlo iskreno zanimalo mišljenje premijera Sanadera o njima. Za mene kao akademskoga građanina s dugogodišnjim interesom i proučavanjem područja amerikanistike i međunarodnih odnosa taj razgovor vrsnih državnika, s izraženim senzibilitetom za svjetska pitanja, bio je prava povlastica. A kao diplomata taj me razgovor ispunjavao ponosom što premijer moje države tako ravnopravno razgovara i razmjenjuje mišljenja s predsjednikom jedne od vodećih država svijeta. I što ovaj s nama želi podijeliti svoje ocjene, pa i one osjetljive naravi. To je povjerenje.
-Koja Vas se još poruka sa susreta u SAD-u posebno dojmila?
= Možda ona kada je američki državni podtajnik Nicholas Burns na završnom primanju, koje je organiziralo naše veleposlanstvo, rekao da je svijet impresioniran načinom kako je Hrvatska izborila neovisnost te odlučnošću za provođenjem reformi, čime smo primjer svim zemljama, i to ne samo u našoj regiji. Upravo ta činjenica, da svoju državu imamo tek 15 godina, od čega smo polovicu vremena posvetili njezinoj obrani i povratku teritorijalnog integriteta, uspjehe koje smo ostvarili u svekolikoj transformaciji našeg društva i gospodarstva čine još većima. Od primatelja pomoći postali smo aktivni čimbenik. Od zemlje "slučaja" postali smo motor stabilnosti.
- Kakva je Condoleezza Rice kao žena i političarka?
= Državna tajnica Rice iznimna je osoba, političarka i znanstvenica, a malo ljudi zna da je i koncertna pijanistica. Na prvi dojam izgleda krhko, ali je žena iznimne energije. Činjenica da je jedna od najbližih suradnica predsjednika Busha govori sama za sebe. Ugled koji uživa osigurali su joj dugogodišnji predani rad i iskustvo. Biti šefica diplomacije SAD-a velik je izazov, s obzirom na to da se u svim situacijama očekuje brza reakcija, stav koji osluškuju sve ostale države svijeta.
Telefonska čestitka
- Kada ste se s njom upoznali?
= Prvi put smo kratko porazgovarale kada me je nakon mog imenovanja ministricom vanjskih poslova nazvala kako bi mi čestitala. Ubrzo smo se i upoznale, u Čileu, u proljeće 2005. godine, na međunarodnoj konferenciji Zajednice demokracija.
- U kakvim ste odnosima danas?
= Već pri prvom susretu smo uspostavile neposredan odnos. Susrele smo se već više puta i uvijek je u razgovorima iznimno srdačna, ali izravna i sjajno pripremljena. Nadam se da će biti mogućnosti da se odazove mome pozivu da posjeti Hrvatsku.
- Jesu li susreti žena u politici ipak prisniji, drugačiji od susreta muškaraca? Razgovarate li s njima o djeci, obitelji?
= Naravno, naši se susreti ne svode samo na razgovor o politici, nego i o dnevnim brigama kao što su naše obiteljske obveze, o umijeću usklađivanja poslovnih i obiteljskih obveza itd. Sve su te dužnosnice iznimne osobe, svaka ima svoju karizmu i sve su one žene koje se susreću s istim izazovima kao i svaka druga žena. Jedna sad već bivša kolegica ministrica mi je tako rekla da je kao uvjet svog imenovanja predsjedniku postavila zahtjev da joj se navečer ostavi dovoljno vremena za njezinu djecu.
- Koliko Hrvatska pridonosi jačanju uloge žena u političkom i javnom životu?
= U tom smislu mogu s posebnim zadovoljstvom istaknuti da je u lipnju ove godine u Ženevi, tijekom radne večere, ministrica vanjskih poslova kojoj sam bila domaćin uz švicarsku ministricu Calmy-Rey, a na inicijativu Hrvatske, jednoglasno usvojena Izjava o sudjelovanju žena u političkom životu.
Uklanjanje stereotipa
Pored ostalog, ta izjava poziva vlade zemalja članica UN-a na uklanjanje stereotipa i prepreka u cilju postizanja ravnopravnosti spolova u političkom i javnom životu te smanjivanje razlike između de iure i de facto ravnopravnosti, što ostaje jedan od bitnih problema u ovome pogledu.
- Koliko ste Vi osobno angažirani na "ženskom pitanju" u politici?
= Kao jedan od mojih doprinosa, odnosno doprinosa Hrvatske pitanju jačanja uloge žena, kolegica Rita Kieber-Beck, ministrica vanjskih poslova Lihtenštajna, i ja ponudile smo biti domaćinima sljedeće radne večere u New Yorku koja će, sigurna sam, biti još jedan korak naprijed u pronalaženju rješenja ovim složenim pitanjima. Također, svojim europskim kolegicama predložila sam da se sastanemo na posebnom skupu.
S knjigom u zrakoplovu
- Kako obnavljate energiju od fizičkih napora, iscrpljujućih putovanja?
= Možda zvuči paradoksalno, ali što dalje, to lakše. Vremena za opuštanje gotovo da i nema, čovjek se nauči nositi s fizičkim naporom i pritiskom. Isto tako naučite iskoristiti svaki slobodni trenutak u potpunosti. Često, npr. u zrakoplovu, uzmem neku knjigu, a kad sam kući, posvetim se djeci, obitelji i prijateljima.
Djeca su uvijek sa mnom
=Glavni nedostatak ovog posla je u tome što obitelj nekako najviše pati zbog njega i zato mi je najviše žao. Vremena za obitelj ionako nikad nije dosta pa je bitno kvalitetno iskoristi vrijeme provedeno zajedno. Sretna sam da su moja djeca okružena ljudima koji ih vole i pružaju im svu potrebnu pažnju i toplinu. Ona su uvijek sa mnom. Ako ne drugdje, onda u torbici, u kojoj čuvam pregršt njihovih fotografija, koje prelistam na putovanjima, u hotelima, i onda im se pridružim, barem u mislima.
Condi i Koli
- Postoji li nešto što Vam kao ženi u politici smeta?
= Dopustite mi jednu opasku koja još uvijek održava stav prema ženama u politici. Državnu tajnicu Rice često zovu Condi, mene pak često zovu Kolinda ili Koli. Takav odnos pomalo smeta jer, iako se nekome možda čini kao odraz familijarnosti, ipak ukazuje na različit stav zato što naše muške kolege uvijek oslovljavate prezimenima.