To što Sanadera zanima vanjska politika ne znači da ja loše radim svoj posao

U zgradi Ministarstva vanjskih poslova i eurointegracija na Zrinjevcu uoči ljetnog odmora vrlo je radno i bučno. Iako su političke i diplomatske aktivnosti malo splasnule, užurbano se radi na obnovi i rekonstrukciji sjevernog dijela zgrade koji je donedavno pripadao MUP-u.
Zvuk strojeva dopire i do kabineta ministrice Kolinde Grabar-Kitarović koja se, kaže, proteklih dana malo više posvetila poslovima “u kući”, tj. ministarstvu. Imala je i jedan nesvakidašnji problem jer je oluja u parku Zrinjevac srušila drvo koje je oštetilo pročelje Ministarstva i tri automobila koji su bili parkirani ispred njega. Njezin automobil nije stradao, kaže, ali jest jedan kojim se i ona rado vozila u neformalnim prilikama. Oluja ga je pretvorila u jedinstveni model kabriolet karavana, kaže u šali ministrica.
- Ljeto je već odmaklo, a vi još radite. Jeste li umorni? Veselite li se godišnjem odmoru?
= Naravno da se veselim godišnjem odmoru, kao i svi ljudi, jer je to vrijeme kada ću naći malo više vremena za sebe i svoju djecu. Kao i obično, ljetovat ću s obitelji na Lošinju.
- Što vam je najdraža zanimacija na odmoru?
= Najdraže su mi šetnje po prirodi i planinarenje. Volim se popeti na Osorčicu i promatrati krajolik, posebno u smiraj dana. Otamo se vidi cijeli Kvarnerski zaljev, Učka, a za lijepog vremena čak i talijanska obala.
- Je li vam teško biti ministrica vanjskih poslova uz premijera koji se i sam najviše bavi upravo vanjskom politikom?
= To što predsjednik Vlade jako dobro radi svoj posao ne znači da ja ne radim svoj. Vanjska politika je danas toliko sadržajna i kompleksna da je nužno da se odvija na više razina. U kreiranju i vođenju vanjske politike te ostvarivanju međunarodne suradnje, osim predsjednika države, predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova sve više sudjeluju i resorna ministarstva te Hrvatski sabor, odnosno zastupnici i saborski odbori, i to je trend koji postaje sve izraženiji u EU. Nije samo premijer taj koji sudjeluje na sastancima Europskog vijeća, nego i resorni ministri aktivno sudjeluju na takvim sastancima sa svojim kolegama.
- Osjećate li se ponekad ipak zanemarenom u vođenju vanjske politike, kao u slučaju premijerova odlaska u London bez vas?
= Apsolutno ne. Nije uobičajeno da ministar vanjskih poslova putuje u službene posjete s premijerom, zapravo prema protokolu ministar vanjskih poslova trebao bi putovati s predsjednikom države. No, nažalost, moj raspored obveza i putovanja tolik je da je teško pokriti i vlastite obveze te često moram, na žalost, odbiti pozive na razne konferencije i ostala događanja.
- Nije uobičajeno da mlada političarka poput vas bude na tako važnoj funkciji, kao što je dužnost ministra vanjskih poslova. Vi ste preko noći ušli u sam vrh državne politike. Je li to vrhunac vaše političke karijere?
= Teško mi je to reći, jer je sve ovo došlo prilično neočekivano. Zapravo je došlo kao “carpe diem”, dakle “uberi dan”, kako je to pjesnički znao reći moj profesor latinskog. Vratila sam se 2003. sa studijske stipendije iz Washingtona, bila sam na porodiljnom dopustu i dobila sam poziv predsjednika Sanadera da pripomognem u radu stranke i tako je počela moja politička karijera. Ali tada, početkom srpnja 2003., nisam mogla niti sanjati da ću do kraja godine biti ministrica europskih integracija. Zato u ovom trenutku i ne mogu predvidjeti je li ovo vrhunac moje karijere, ali nadam se da nije jer sam, kao što ste i sami rekli, još mlada i sigurna sam da je još dosta izazova preda mnom. Nikad se ne zna, možda ću biti u Hrvatskoj, a možda na nekoj dužnosti u UN-u ili u EU kada postanemo članica. Ima toliko mogućnosti i jedino što znam jest da me zanimaju međunarodni odnosi.
- Koji vam je najljepši trenutak u dosadašnjoj ministarskoj karijeri?
= Svakako početak pregovora s EU, kada sam predstavila naše početne pozicije i vidjela koliko su i moji kolege iz EU bili sretni zbog toga, a neki od njih su bili ganuti do suza.
- Upoznali ste mnogo političara. Tko vas se posebno dojmio kao osoba?
= Budući da sam još u ovom poslu, bilo bi nezgodno bilo koga izdvojiti jer je svatko poseban na svoj način. Sve ministre iz EU smatram prijateljima i moram reći da je na ministarskim sastancima vrlo neformalna atmosfera, svi se oslovljavaju prvim imenom. Postoji međusobno uvažavanje, ali postoji i osobni identitet koji u svoj posao unose ministri. Mi komuniciramo i putem SMS poruka, to je vrlo uobičajeno među ministrima i u bilo koje doba dana ili noći mogu poslati SMS poruku nekom kolegi. Ministri nisu samo političari, i oni su obični ljudi kod kojih postoje i osobne naklonosti.
- Godi li vam što ste često u centru medijske pažnje na ministarskim sastancima?
= Naravno da ne želim da se javnost usredotoči na moj izgled jer sadržaj je važniji od forme, ali činjenica je da žene u visokoj politici više dolaze do izražaja u dominantno muškom svijetu i to je jedna od naših prednosti. Ne želim zvučati uobraženo i neskromno, ali vjerujem da svatko treba izraziti svoju osobnost, izgraditi svoj stil, izbjeći utapanje u sivoj masi, steći uvažavanje i poštovanje. Meni je i osmijeh dio stila.
- Treba li koristiti tu prednost?
= Mislim da treba iskoristiti sve komparativne prednosti, pa tako i tu, kako bi u određenoj situaciji izvukla dobrobit za Hrvatsku. Drago mi je što me ljudi i vani prepoznaju kao hrvatsku ministricu vanjskih poslova. Evo, nedavno mi je u Dubrovniku prišla jedna Japanka i pitala me jesam li ja gospođa Grabar-Kitarović, jer se ona željela fotografirati sa mnom. Važno je da se političar i osobno profilira. Često mi zamjeraju da sam bezbojna, zato što sam nekonfliktna. A ja mislim da sukobi ništa ne rješavaju i da kompromisom treba naći izlaz iz svake situacije. Stav se ne mora agresivno izražavati.
- Što je vaša životna ambicija? Gdje se vidite za desetak godina?
= Moje životne ambicije nekako se ostvaruju u hodu i stvarno ne mogu reći gdje ću biti za deset godina. Mogu se zamisliti kao sveučilišni profesor na nekom od svjetskih sveučilišta. Želim napraviti doktorat, za što sada nemam puno vremena, ali želim doktorirati i napraviti akademsku karijeru. Želim vidjeti Hrvatsku u EU do kraja desetljeća. Želim da HDZ pobijedi na izborima u Rijeci.
- To je samo želja ili i osobna ambicija?
= To je stranačka, ali i moja ambicija koja se malo pomalo ostvaruje, a počelo je preuzimanjem vlasti u Bakru. Ne želim biti gradonačelnica Rijeke, ako vas to zanima, ali želim da HDZ ima svojeg gradonačelnika u Rijeci.
- Je li politika opasna?
= Politika je opasna ako je doživljavate previše osobno. I mora proći neko vrijeme dok se naviknete na to. Nemam se čega bojati, nemam skandala, ništa u životu nisam radila zbog čega bih morala čuvati leđa. Otac me naučio da se sve u životu postiže radom, a kada vam se to jednom usadi u glavu, tamo i ostaje.
- Je li politika poljuljala vaše povjerenje u ljude? Je li ostavila traga na vama?
= Osjećam da sam se malo promijenila, što je neizbježno. Zbog brojnih obveza, poslova i putovanja postala sam grublja, a to ne bih željela biti. Na ovom poslu mora se imati autoritet, svoj stav i ponekad treba pokazati zube.
- Nedostaje li vam ponekad anonimnost, da bez oklijevanja možete otići kamo želite i raditi što hoćete?
= Joj da! Volim se šetati i voljela bih se ponekad prošetati gradom bez žamora koji me prati. Probala sam staviti sunčane naočale, ali ništa ne pomaže. Voljela bih da ne moram misliti kako sam odjevena, počešljana, da mogu izaći u trenirci, da na plaži ne moram razmišljati gleda li me netko. Ja i sada na plažu idem kao i svi drugi ljudi, stavim ručnik tamo gdje ima mjesta, prskam se s djecom... Ali ne možete se nikako oteti dojmu da vas netko gleda. A ne želim da fotografije moje djece izlaze po novinama, što zbog sigurnosti, što zbog toga što su djeca i imaju pravo na bezbrižno djetinjstvo.
- Vas se više doživljava kao ministricu eurointegracija nego vanjskih poslova. Što mislite o novom ratu na Bliskom Istoku? Je li riječ o kontroliranoj krizi ili uvodu u širi sukob?
= Zabrinuti smo zbog sukoba, napose zbog civilnih žrtava. Smatramo da je potrebno usuglašeno djelovanje cijele međunarodne zajednice radi osiguranja prekida vatre i obnove političkih pregovora - kako o trajnom miru u Libanonu, kao suverenoj demokratskoj državi, tako i o sigurnosti Izraela, ali i o trajnom rješenju dugogodišnje krize u tom dijelu svijeta, prije svega kroz rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba kao glavnog izvorišta nestabilnosti. Trajno rješenje podrazumijeva osiguranje prava Države Izrael na mir i sigurnost te prava Palestinaca na stabilnu vlastitu državu. Uza sve, apelirali smo i na druge države tog područja da iskažu suzdržanost i aktivno pomognu deeskalaciji nasilja.
Što se pak pitanja o eurointegracijskom segmentu mojeg resora tiče, nekako je možda i prirodno da u javnosti postoji taj dojam, jer je to bilo moje prvo ministarsko mjesto i jer je to i u ovom trenutku u samom fokusu ukupne hrvatske politike, ne samo vanjske, već i unutarnje.
- Podržava li Hrvatska u potpunosti politiku EU prema Iranu?
= Hrvatska podržava politiku EU prema Iranu pa i aktualne napore da dođe do rješenja nuklearnog pitanja koje opterećuje odnose Irana s EU i općenito međunarodnom zajednicom. Hrvatska se, naime, pridružila zemljama EU u njihovim reakcijama u odnosu na jednostranu odluku Irana da unatoč upozorenju međunarodne zajednice nastavi s razvojem nuklearnog programa i procesom obogaćivanja urana. SAD, Rusija, Kina i niz drugih zemalja zauzele su identilčno ili slično stajalište. Hrvatska se čvrsto zalaže za dugoročno rješenje problema, osobito zbog mogućeg utjecaja tog pitanja na ionako osjetljive i opterećene odnose na Bliskom istoku. Svojim odgovornim odlukama Iran može bitno pridonijeti takvom rješenju sadašnje situacije.
- Može li Hrvatska zbog svojih gospodarskih interesa solirati u odnosima prema nekim arapskim državama?
= U načelu, bez obzira na svoju veličinu i snagu, države nastoje nikada ne “solirati”, kako kažete. Ako igdje, ozbiljnost i odgovornost posebno je osjetljiva u vanjskoj politici. Čak i SAD traži koalicijske partnere, bez obzira što su najveća svjetska sila. S druge strane, ne zaboravite da smo mi već u stanovitoj mjeri dijelom zajedničke sigurnosne i vanjske politike EU. Tim je važnije uočiti da Hrvatska s arapskim državama ima dobre odnose.
- Je li Hrvatska danas aktivni američki saveznik u antiterorističkoj politici?
= Hrvatsko-američki odnosi razvijaju se vrlo dobro, po obostranoj ocjeni, i u stalnom su usponu. Za ostvarivanje naših strategijskih ciljeva ti su odnosi od iznimne važnosti. Uz ostalo, surađujemo na različitim područjima od obostranog interesa, kao što su borba protiv terorizma, širenje oružja za masovno uništenje, međunarodnog organiziranog kriminala i trgovina ljudima. To se ogleda i u mojoj zajedničkoj izjavi s državnom tajnicom Condoleezzom Rice povodom potpisivanja inicijative za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje. Potvrda dobrih odnosa RH s Washingtonom je i nedavni posjet američkog potpredsjednika Cheneyja Dubrovniku.
- Hoće li premijer Sanader doista tijekom jeseni službeno posjetiti Washington? Kada?
= S obje strane postoji iskazan interes i namjera da se taj posjet ostvari. O datumima ne mogu još govoriti jer se oni usuglašavaju s obzirom na obveze i aktivnosti predsjednika Busha i premijera Sanadera.
- EU je i dalje opterećen francuskim “ne” Europskom ustavu i malo je izgleda da se taj spor skoro riješi. Može li Hrvatska bezbolno proći kroz konsolidaciju Unije? Očekujete li od Njemačke, koja u prvoj polovici 2007. predsjeda Unijom, da će napraviti korak naprijed?
= Europsko vijeće je u lipnju zaključilo da se razdoblje promišljanja u Europskoj Uniji nastavlja, a konačna odluka o sudbini Europskog ustava treba biti donesena do kraja 2008. godine, kada će Francuska predsjedati Unijom. Prije francuskih izbora na proljeće sljedeće godine teško je očekivati veće pomake, što znači da će važnije odluke vjerojatno pasti upravo prema kraju njemačkog predsjedanja EU. Uostalom, ne zaboravite da je upravo na posljednjem francusko-njemačkom summitu dogovorena ova dinamika rasprava i odlučivanja o daljnjem razvoju prilika u Uniji.
Hrvatsko pristupanje Europskoj Uniji neće zbog toga biti odgođeno u trenutku kada budemo završili pregovore i ispunili uvjete za punopravno članstvo. Vrata EU otvorit će se Hrvatskoj kad ona završi pregovore, što je potvrđeno na nedavnom sastanku premijera u Salzburgu gdje je austrijski kancelar Schüssel naglasio napredak Hrvatske i njezin status predvodnika u regiji. Hrvatsko pristupanje Europskoj Uniji nije i neće biti povezano s aktualnim raspravama o sposobnosti i spremnosti Unije na proširenje.
Što se naših očekivanja od njemačkog predsjedanja EU tiče, očekujemo da će ono postupati na način koji će Hrvatskoj omogućiti da napreduje u skladu sa svojim rezultatima, što očekujemo od svih budućih predsjedavajućih. Njemačka je potvrdila da će podupirati Hrvatsku u ostvarivanju cilja što bržeg ulaska u EU.
Policijska opsada u restoranu zbog dilera
- Jeste li se u životu zatekli u opasnim situacijama?
=Jesam, iako nije bilo opasno po život. Suprug i ja smo se jednom u Americi zatekli u restoranu Pizza Hut u kojemu su bili i nekakvi dileri droge, pa je policija napravila opsadu, bilo je pucnjave, meci su letjeli oko nas. A tijekom jednog izleta u Louisiani nam je mali aligator upao u čamac u kojemu smo bili.
- Tijekom službenih putovanja nije bilo neočekivanih, opasnih situacija? U Afganistanu?
= U Afganistanu sam se osjećala najsigurnije na svijetu, jer su naše djevojke i dečki odlično odradili posao.
New York
Baš bih voljela znati tko je izmislio informaciju da želim postati hrvatska veleposlanica pri UN-u u New Yorku. Istina, kada sam se vratila iz Ottawe 2001. natjecala sam se u Ministarstvu vanjskih poslova za odlazak u diplomatska predstavništva i najveća mi je želja bila otići u New York, u UN. Ali to je bilo tada i o tome nisam razmišljala već dosta dugo.