Supruga, mama i žena za Europu

Riječanka Kolinda Grabar Kitarović školovala se u Americi i Hrvatskoj, s nepunih 25 godina potpisala je prvi poslovni ugovor u Ministarstvu znanosti i tehnologije, a prvi posao u diplomaciji dobila je u Kanadi zaposlila se u hrvatskom veleposlanstvu u Ottawi. Da smo je tada pitali kako se zamišlja za deset godina, vjerojatno ne bi predvidjela nagli obrat u vlastitoj biografiji. Nakon prijedoktorskog studija kao Fulbrightova stipendistica iz Washingtona DC te izbora u studenome 2003. predsjednik Vlade RH ponudio joj je mjesto ministrice europskih integracija, da bi ove godine bila imenovana ministricom vanjskih poslova i europskih integracija. Danas ta britka političarka, koja je nedavno proglašena jednom od najpopularnijih političarki u Hrvatskoj, predvodi tim za pregovore o ulasku naše zemlje u Europsku uniju. Zbog napornog tempa i sve češćih putovanja jedino što joj nedostaje danas su mališani čija slika zauzima najvažnije mjesto na njezinu radnom stolu.

=Od svog imenovanja ministricom više sam vremena provela izvan zemlje nego li u Zagrebu, što najviše pogađa moju obitelj. Moram priznati da sam sretna što sam prošlotjedni blagdanski vikend provela sa svojom obitelji pa se danas osjećam puno opuštenije i zadovoljnije - rekla nam je ova simpatična ministrica koja je već prvog radnog dana zaboravila što znači odmor u krugu obitelji. Sastanci su bili dogovoreni svaki sat, telefon je neprestano zvonio.
-Poznato je da su 17. ožujka trebali početi pregovori, sukladno odluci Europskog vijeća iz prosinca prošle godine, međutim na sastanku Vijeća ministara 16. ožujka nije postignuta suglasnost o njihovu početku. Bitno je reći da je tog dana ipak donesen pregovarački okvir za Hrvatsku koji definira na koji će način pregovori s Hrvatskom teći, što je iznimno bitna odluka. Jer kad se jednom donese politička odluka o početku pregovora, pregovori mogu odmah početi. Pripreme su vrlo intenzivne, i sa strane Europske komisije, odnosno Europske unije, i s naše strane. Pregovarački tim je osnovan, kao i voditelji radnih skupina. Pripremili smo niz edukativnih aktivnosti za članove tima, spremni smo za početak screeninga, odnosno analize i usporedbe hrvatskog zakonodavstva s europskim. Dakle, doista možemo kazati da smo spremni za početak pregovora.
-Zbog kojeg je razloga odgođen početak pregovora za Hrvatsku?
=Sredinom ožujka nije postignut konsenzus jer se vijeće Europske unije jednostavno nije moglo dogovoriti o kriteriju pune suradnje s Haaškim sudom. Iznimno je važna prošlotjedna izjava luksemburškog predsjedništva i uspostava monitoring misije kao verifikcijskog mehanizma jer do tada Europska unija nije imala mehanizama kojima bi mogla procijeniti hrvatsku suradnju sa sudom u Haagu. Mogla se oslanjati uglavnom na mišljenje glavne tužiteljice Carle del Ponte te na ono što kaže Hrvatska. Obveza pune suradnje ostaje i Hrvatska želi dokazati da čini sve što je u njenoj moči kako bi ispunila taj kriterij.
-Jeste li se nakon odgode pregovora susreli s čeličnom lady Carlom del Ponte?
=Ne, nismo se susrele, ali komunikacija postoji.
-Mislite li da će peteročlana misija, koja je nedavno osnovana, pridonijeti početku pregovora i hoće li oni uskoro zaista i početi
=Svakako, članovi su peteročlane misije predstavnici Luksemburga, Velike Britanije i Austrije, kao predsjedatelja EU, te visoki predstavnik za vanjsku politiku Javier Solana i predstavnik EK. Nadam se doista da će komisija brzo donijeti zaključak o našoj punoj suradnji sa sudom na temelju svega što se čini. Bitno je dokazati i odgovornost i transparentnost državnih institucija jer Hrvatska želi u potpunosti zadovoljiti sve kriterije za članstvo uključujući i kopenhaške kriterije, odnosno demokratske standarde i funkcioniranje pravne države.
-Što mislite kako će se riješiti slučaj generala Gotovine?
=O tome doista ne mogu nagađati. Mogu samo reći da Hrvatska čini doista iznimne napore da bi se to pitanje riješilo. Nadam se da će EU donijeti tu ocjenu jer od naše zemlje treba zahtijevati samo ono što je moguće učiniti.
-Spominjete kriterije koje je naša zemlja morala zadovoljiti kako bismo bili spremni za početak pregovora. O kojim se točno kriterijima govori?
=Kriteriji za članstvo su kopenhaški, politički, gospodarski i pravni kriteriji te madridski, administrativni kriterij. Prošle godine, kad je naša zemlja dobila pozitivno mišljenje EK (avis), Hrvatska je ocijenjena kao demokratska država sa stabilnim institucijama bez većih problema u poštivanju ljudskih, manjinskih i građanskih prava. Po drugom, gospodarskom, kopenhaškom kriteriju utvrđeno je da postoji djelatno tržišno gospodarstvo u Hrvatskoj, no ujedno je Hrvatska ocijenjena kao zemlja koja će biti sposobna suočiti se s konkurentskim pritiscima zajedničkog europskog tržišta u srednjoročnom razdoblju. I na kraju treći, pravni kriterij odnosi se na usklađivanje zakonodavstva i njegovu primjenu u uspostavi transparentnih institucija i provedbi svih prava i obveza iz članstva. Hrvatska ima i dodatne kriterije zajedno s drugim zemljama članicama procesa stabilizacije i pridruživanja u jugoistočnoj Europi i ti su kriteriji između ostalih i povrat izbjeglica, imovine, suradnja sa sudom u Haagu, suradnja sa susjedima i reforma pravosuđa. Kad se pogleda što je Hrvatska do sada napravila, mogu reći da najveći izazovi predstoje u području gospodarstva čiju konkurentnost valja podizati kako bismo se mogli ne samo suočiti s pritiscima tržišta Europske unije, već i što bolje plasirati vlastite proizvode i pozicionirati hrvatsko gospodarstvo. Već sada, po Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, koji je stupio na snagu ove godine, Hrvatska može izvoziti u neograničenim količinama sve proizvode osim vina, mlade junetine i ribe, no to nismo u stanju iskoristiti jer ne zadovoljavamo europske standarde i nemamo dovoljnu proizvodnju.
-O tim problemima često progovaraju zemljo posjednici koji tvrde da su takva pravila koje nameće Europska unija ipak malo preradikalna i da će tako trpjeti nacionalna proizvodnja. Ljudi koji žive na selu u puno država bili su najveći protivnici ulaska u Europsku uniju.
=Na sve te standarde ne bismo smjeli gledati kao na nešto što nam Europska unija nameće. Oni jesu sukladni procesu europskih integracija, no oni su nešto što bismo mi trebali učiniti radi nas samih kako bismo podigli životni standard hrvatskih građana. Primjerice, prije ulaska u Europsku uniju poljoprivrednici u Poljskoj bili su najveći euroskeptici. Kad je zemlja ušla u EU, oni su postali jedna od najzadovoljnijih skupina građana. Zajednička poljoprivredna politika i poticaj osnažili su domaću poljoprivredu, otvorili nova radna mjesta, što je iznimno bitno. Uostalom, o ulasku Hrvatske u Europsku uniju odlučit će građani na referendumu, koji će dobro procijeniti što im to članstvo donosi, a svi mi u tome im moramo pomoći objektivnim informiranjem.
-Bojite li se glasova na referendumu? U trenutku odgode pregovora o ulasku naše zemlje u Europu više od pedeset posto ispitanika izjasnilo se kako nema nikakav stav o pregovorima. =Svakako, politizacija pitanja europskih integracija u ovome je trenutku jedan od bitnih razloga. No, mislim da je jedan od temeljnih razloga za strah od EU nepoznavanje činjenica. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija ima komunikacijsku strategiju i nastojimo educirati građane, no pomoć medija ovdje je neizbježna. Mislim da većinu građana prije svega zanimaju konkretni podaci o životu u Europskoj uniji, koliko će članstvo utjecati na njihov vlastiti život.
-Kao ministrica vanjskih poslova vjerojatno ste se više puta uvjerili kako žive naši susjedi. Jesu li se ostvarili strahovi o rastu visokih cijena i tako padu standarda u, primjerice, Sloveniji?
=Po našim saznanjima, te se informacije nisu nigdje ostvarile. U susjednoj Sloveniji, prema dostupnim informacijama, porasle su cijene nekih proizvoda. I to šećeru, što je specifičan proizvod u Europskoj uniji, zatim bananama. Mnogi moji kolege govore kako je većina cijena pala kad je porasla konkurentnost na tržištu.
-Kao negativan primjer ulaska u Europsku uniju često se ističe Njemačka. Prelazak s marke na euro u toj je zemlji napravio veće društvene razlike nego što su postojale. Kako to tumačite?
=Njemačka je prije svega morala iznijeti teret ujedinjenja i gospodarski čimbenici idu u pravcu njezina oporavka. Mislim da je deset država koje su ušle u EU prošle godine dokazalo kako je stopa njihove individualne stope gospodarskog rasta pridonijela i gospodarskom rastu Europske unije. Ako je Njemačkoj kao jednoj velikoj zemlji bio cilj ući u Europsku uniju, onda je i jednoj manjoj državi kao što je to naša interes još veći. (…)