Ova je vlada ulazak u NATO prepoznala kao razmjerno brže dostižan cilj

Već na početku mandata Sanaderova je vlada kao prioritet istaknula ulazak Hrvatske u Europsku uniju i NATO. Međutim, Sanaderov je tim pritom bez fige u džepu najavio da hrvatskoj integraciji u NATO namjerava dati isto značenje kao i onoj u EU.
U potpuno novim okolnostima, funkciju novog nacionalnog koordinatora za NATO u Ministarstvu vanjskih poslova od Zorana Milanovića je preuzeo Pjer Šimunović, donedavno savjetnik u Upravi Večernjeg lista. Prije toga je radio kao politički savjetnik u veleposlanstvu u Parizu i bio zamjenik načelnika Odjela analitike Ministarstva vanjskih poslova. Iza sebe ima i novinarsku karijeru u Večernjem listu i u hrvatskom uredništvu BBC-ja u Londonu.

-Krije li se što iza najave državnog vrha o stavljanju znaka jednakosti između NATO-a i EU-a?
=Nema tu ništa skrivenoga. Namjera je jednostavno da oba prioriteta imaju tretman kakav zaslužuju sa stanovišta državnih interesa kako ih prepoznaje ova vlada. Uostalom, za obje su integracije uvjeti praktički isti. Oni koje ispunjavamo za članstvo u NATO-u gotovo su identični i za priključenje Hrvatske EU. Riječ je o ciljevima koji proizlaze iz naše želje da čvrsto budemo sastavnim dijelom zajednice liberalnih demokracija.

-Iste su ciljeve imale i bivše vlade. U čemu je razlika?
=U tome što ova vlada ostvaruje pravu ravnotežu pri ostvarivanju glavnih ciljeva. Također, ova je vlada ulazak u NATO prepoznala kao razmjerno brže dostižan cilj. Imam dojam da dosad nije bilo tako. Raspoloživa energija nije se trošila podjednako na oba kolosijeka, i na približavanje NATO-u i EU. Većina tranzicijskih zemalja u isto je vrijeme težila ravnopravno i jednom i drugom cilju. Ulazile su NATO i prije nego što će u EU, no vjerujem da u našem slučaju vremenski razmak neće biti prevelik.

-Ako NATO dobiva na važnosti, znači li to da se i sidrište, uvjetno rečeno, iz MORH-a seli u Ministarstvo vanjskih poslova?
=Nije riječ o premještanju težišta iz jednog u drugo ministarstvo, nego o nužnom ujedinjavanju svih čimbenika našega projekta NATO. Tražit ćemo da se krajnje energično povežu svi koji trebaju pomoći da što prije postanemo punopravnom članicom. Takav pristup od nas traži i NATO, a on odgovara njegovoj osnovnoj filozofiji prema kojoj je Savez u biti zajednica država koje dijele vrlo široke zajedničke temeljne vrijednosti. Oružane snage i Ministarstvo obrane ključni su u tom procesu, no nije riječ samo o vojnim pitanjima, kako to neki pokušavaju pojednostaviti.

-Nego o čemu?
=Samo na prvi pogled, NATO izgleda kao isključivo vojna priča. Savez je, međutim, presudno određen političkim aspektom. Velik dio posla treba odraditi cijela državna uprava, s tim da je ono što je posebno važno postojanje otvorene, kompetentne javne rasprave o NATO-u. To je nešto što svakako namjeravamo poticati.

-Koliko je točna tvrdnja da uspjeh zapravo ovisi o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom i povratku izbjeglica?
=Apsolutno. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je NATO i politička, a ne samo vojno-sigurnosna asocijacija.

-Možemo li uopće prognozirati kad bi Hrvatska mogla dobiti pozivnicu?
=U Zagreb idući tjedan dolazi visoka delegacija NATO-a koja će procijeniti kako Hrvatska napreduje u provedbi svoga Akcijskoga plana za članstvo i ostvarivanju partnerskih ciljeva.

-Očekujete li neugodna propitivanja?
=Manje nas zanima tapšanje po ramenu, koje bi nam moglo stvarati pogrešan dojam da smo već u Savezu – želimo locirati probleme, određivati prioritete i dobivati savezničku pomoć u njihovom rješavanju.
Što se tiče očekivanja pozivnice, bilo bi odlično kad bi se na summitu u Istanbulu na neki način izdvojila obećavajuća hrvatska perspektiva. Nije planirano da tada budu pozivane nove članice, no to ne znači da već u Istanbulu ne mogu biti posebno istaknute hrvatske ambicije i njezina dostignuća. Bez obzira na to, naš posao je da se pripremimo. Za EU ćemo biti spremni najkasnije do 2007. godine, a za NATO, vjerujemo, i prije.

-Koliko će nam pomoći međunarodne mirovne misije Hrvatske vojske, pogotovo ona u Afganistanu?
=Mnogo. Mirovne misije se izravno odražavaju ne samo na našu poziciju prema Savezu, nego i na ukupan status države u međunarodnoj zajednici. Pomaganjem drugima Hrvatska ispunjava svoje međunarodne obveze, preuzima odgovornosti koje joj pripadaju. Ne zatvaramo se u sebe i ne brinemo se samo o onome što se događa unutar naših granica. Zapravo, zahvaljujući našim vojnicima u Afganistanu, Hrvatska je već postala svojevrsnim dijelom NATO-a. Samo je pitanje kad ćemo to i formalno potvrditi.

-Hoće li isto vrijediti u slučaju da HV ode u Irak?
=To je, dakako, pitanje odluke odlučujućih čimbenika našeg političkog sustava. No, glede toga pitanja pogrešno se može misliti, moj je dojam, da Amerikanci izravno pritišću ostale zemlje da angažiraju svoje snage u Iraku. Točno je, međutim, da će cijeniti svakoga tko im se, na ovaj ili onaj način, pridruži. Svakoj zemlji ostavljeno je na slobodnu volju da sama odluči i izabere što može i želi.

NATO nije štetio španjolskom ili talijanskom turizmu pa neće ni našem

-Slažete li se da domaća javnost ne zna dovoljno o tome što za Hrvatsku znači ulazak u NATO? Kao da još nema jasnih odgovora na pitanja što dobivamo, a što gubimo; koje su koristi, a koliko potencijalni gubici, te koliko će Hrvatska »plaćati« status punopravne članice?
=To su razlozi zbog kojih više od ičega želimo pokrenuti široku raspravu o svim tim temama. Uključujući i zastupnike Hrvatskog sabora i sve zainteresirane nevladine udruge. Nepravedno bi bilo prije toga iznositi općenite zaključke.

-Možete li se ipak osvrnuti na komentare i strahove da će NATO štetiti turizmu, pa i na osjetljivost zbog uključivanja hrvatskih vojnika u snage Saveza.
=Takvi su strahovi doista bez osnove. Ružne optužbe da će naši vojnici morati ginuti za tuđe ciljeve ne želim čak ni komentirati.
Što se tiče turizma, glavne svjetske turističke sile, Grčka, Italija, Španjolska ili Portugal, su članice NATO-a. Ne vidim kako bi onda priključenje Savezu štetio našem, ako nije njihovom turizmu. Naprotiv, vjerujem da ta činjenica samo može pridonijeti osjećaju sigurnosti.

-Ne plaća li se za to previsoka cijena?
=Upravo suprotno. Sudjelovanje u sustavu kolektivne obrane kao što je NATO silno smanjuje sigurnosne rizike. Opasnost od rata za Hrvatsku će tada postati mnogo manja. Kad bismo ostali izvan asocijacije, trebao bi nam drastično skuplji all-round defence model zaštite cijelog teritorija. Ne treba zaboraviti ni ekonomske efekte. Ulazak zemlje u NATO odmah se registrira kroz pozitivan kreditni rejting, što izravno potiče ulaganja.