Tužbu protiv SRJ možemo i povući ako priznaju agresiju

Ivan Šimonović, hrvatski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima, novi je predsjednik Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a (ECOSOC-a). Šimonović je i zastupnik tužbe koju je Hrvatske, nekoliko godina poslije BiH, uložila protiv Jugoslavije zbog genocida.

Koje su glavne zadaće ECOSOC-a u ovoj godini?
- U ovoj će godini prioritet u radu ECOSOC-a biti intenzivnije uključivanje u mirovne operacije. Očekujem da će se upravo gospodarsko i socijalno vijeće, u partnerstvu s Vijećem sigurnosti, upustiti u operacije izgradnje mira u pojedinim državama. Mirovne operacije se više ne svode samo na razdvajanje zaraćenih strana, već tzv. izgradnja mira podrazumijeva pomoć državama da se nakon sukoba postave na čvrste osnove, da se organiziraju vjerodostojni izbori, da se razvije makar rudimentarna javna uprava i pokrene gospodarska obnova. Tragedija koja se dogodila 11. rujna djelovala je otrežnjavajuće na razvijene zemlje, svijet je postao svjestan međuovisnosti. Solidarnost koja se očekuje u borbi protiv terorizma treba biti proširena i na solidarnost u otklanjanju uzroka terorizma, među koje svakako spada siromaštvo. Mjerilo koliko se ta svijest razvila bit će predstojeća konferencija o financiranju razvoja koja počinje u ožujku u Meksiku. Upravo će ECOSOC dobiti veće zadaće u suradnji s glavnim financijskim institucijama, MMF-om, i Svjetskom bankom.

Kakvu konkretnu pomoć Hrvatska može imati od toga što ste vi na čelu jednog od najvažnijih tijela UN-a?
- Mislim da je to šansa za unapređenje položaja i percepcije Hrvatske, jer nas se sada doživljava kao državu koja je dorasla da se ne brine samo o vlastitim problemima, nego i da doprinese rješavanju globalnih pitanja. Očekujem, također, i izravnu korist. Nadam se da će u ovom razdoblju biti pojačana suradnja čitavog niza naših ministarstava i ustanova UN-a, specijalnih agencija, fondova i programa koje su u nadležnosti ECOSOC-a. Naročito mislim na ministarstva obrazovanja i zdravstva.
 

Neosnovan prigovor SRJ

Zastupnik ste tužbe koju je Hrvatska protiv SRJ podnijela Međunarodnom sudu pravde zbog kršenja konvencije o genocidu. Jugoslavija spori sličnu tužbu koju je protiv nje prije Hrvatske podnijela BiH.
- Zahtjev SRJ za revizijom odluke kojom se Međunarodni sud pravde proglasio nadležnim za tužbu BiH sada se razmatra. BiH je uputila svoj odgovor na taj jugoslavenski zahtjev, a očekuje se da će Sud sredinom godine održati usmenu raspravu o tom pitanju, na kojoj ćemo i mi biti prisutni kao promatrači. Riječ je samo o pitanju nadležnosti, a tek bi se kasnije, ako odluka Suda bude povoljna, zakazivana glavna rasprava o meritumu. Premda formalno – pravno odluka o bosanskoj tužbi ne vezuje Sud u slučaju hrvatske tužbe, u stvarnosti će ta odluka svakako utjecati i na eventualni prigovor nenadležnosti koji bi SRJ mogla uputiti oko hrvatske tužbe. Smatram, međutim, da takav prigovor Jugoslavije i u bosanskom i u hrvatskom slučaju nije osnovan.
 

Politički dogovor

Postoji međutim, i mogućnost političkih dogovora. Koliko su izvjesne nagodbe između BiH i SRJ, odnosno naše povlačenje tužbe?
- Kada biste me pitali postoje li uvjeti pod kojima bi takva tužba bila nepotrebna, moj bi odgovor bio pozitivan. No oni se svode na ispunjavanje svih onih zahtjeva koje je Hrvatska postavila u svojoj tužbi. Ono što držim ključnim i za BiH i za Hrvatsku je to da se iskristalizira odgovornost za agresiju i na BiH i na Hrvatsku, da se prizna odgovornost za zločine ne samo na razini pojedinaca, nego i na razini politike Miloševićeva režima, te da se na praktičan način pokaže taj odnos – kroz suradnju s Haagom, uz istodobno pokretanje suđenja na nacionalnim sudovima SRJ. Uvid su i puni uvid u sudbinu zatočenih osoba, potpuni povrat svih zatočenih osoba, potpuni povrat svih opljačkanih dobara, kao i ustanovljenje odgovarajuće zajedničke komisije koja bi u daljnjem radu raspravljala o odšteti. Dakle, ako iste te zahtjeve možemo ostvariti na drugi način, ne treba insistirati na tužbi.

Posljednji mandat na Prevlaci Je li ovo stvarno posljednji mandat UN-ovih promatrača na Prevlaci? - Mislim da bi to trebao biti posljednji mandat. Rasprava na Vijeću sigurnosti pokazala je razumijevanje za takav hrvatski stav. U posljednjoj je rezoluciji prisutnost promatrača okarakterizirana kao “važna”, a ne više kao “nužna”. Mirovne operacije UN-a ne vode se svugdje gdje između država postoje različita shvaćanja, nego ondje gdje ta različita shvaćanja mogu biti pretvorena u krvave sukobe. To kod Prevlake više nije slučaj i mislim da ova operacija više ne opravdava svoje troškove. Isto tako smatram da je nova vlada u SRJ već dorasla tome da raščisti s teritorijalnim pretenzijama na Prevlaku.