Haag - najveći problem u odnosima s Unijom

-Imali ste dinamičan tjedan u Bruxellesu. Kakve su reakcije EU na hrvatski zahtjev za članstvo u EU?
=Dolazak u Bruxelles nakon predaje hrvatskog zahtjeva za članstvo bio je važan da bi se osjetilo što se u epicentru europskih zbivanja misli o tom potezu. Predaja aplikacije je jako važan korak i pokazalo se da se isplatilo lobirati da u trenutku kad se ona realizira oko toga u EU vlada pozitivna atmosfera.

Gdje je general Gotovina
-Trojka je vaše tumačenje da su rješavanje pitanja suradnje s Haagom i povratka izbjeglica procesi primila prilično mirno.
=Papanddreou, Patten i Solana su odlično brifirani i iskusni su političari. Oni bi nesumnjivo formulirali svoje ocjene oštrije kada bi osjetili da to tako mora biti. Mi tek trebamo otkloniti dio političke uvjetovanosti koju moramo poštovati da bismo otišli korak naprijed prema članstvu. Ali u ovom trenutku se primjećuje stvarni rezultat, a ne samo napor vlade da rješava ta pitanja i dominira osjećaj da Vlada stvarno čini ono što može da ih riješi. Ima u Europskoj uniji i drukčijih, skeptičnijih mišljenja prema hrvatskoj kandidaturi, ali to što sam prije rekao je gotovo jednoglasno mišljenje o Hrvatskoj. Zaboga, i na izborima pobjeđuje onaj tko dobije najviše glasova! Tako i raspoloženje o Hrvatskoj u Europi kreira određena većina. Ovoga trenutka imamo tu većinu.
No moram tu biti čist. Kada govorimo o našoj perspektivi, govorimo odmah o problemima, neka nas drugi hvale. Listaotvorenih pitanja koja je, kako se govorilo, opterećivala odnose između EU i Hrvatske, svedena je na samo nekoliko stvari, što ne umanjuje njihovu ozbiljnost.
-Koje je najvažnije otvoreno pitanje?
=Haag. Suradnja s Haaškim sudom nije umjetno pitanje kroz koje se nešto pokušava nametnuti Hrvatskoj. To je stvar autentične uvjerljivosti naše državne politike. dobro zvuče podaci da smo islunili praktički 97 posto zahtjeva Haaškoh suda, ali još su otvoreni slučajevi generala Gotovine i generala Bobetka za kojii čekamo konačan stav Haaškog suda.
-Kako u EU komentiraju situaciju s Gotovinom?
=Slučaj generala Gotovine intrigira sve one koji razmišljaju o Hrvatskoj u Europi. Ja tvrdim da ako netko ima dokaze da se general Gotovina nalazi u Hrvatskoj, neka nam ih i predoči, ali ako se on, prema nekim informacijama, ne nalazi u Hrvatskoj, onda to nije samo obaveza Hrvatske nego i Interpola i zemalja na čijem se teritoriju nalazi.
-Kako ćete se liste političkih pitanja skinuti povratak izbjeglica?
=Potpuno je jasno da sedam-osam godina nakon prestanka ratnih operacija proces povratka logično gubi na dinamici. Onaj tko se htio vratiti taj se vjerojatno vratio usprkos mnogim teškoćama s kojima su se izbjeglice suočavale. ova vlada je u zadnje tri godine doista učinila sve da izbaci iz zakonodavstva diskriminirajuće odredbe ili one koje bi mogle biti shvaćene kao diskriminirajuće. Samo ove godine izdvojili smo više od 300 milijuna eura na različite programe koji bi trebali ubrzati i zaključiti povratak izbjeglica.
-Čim je Hrvatska prestala biti percipirana kao dio paketa zapadnog Balkana, počelo je njezino predstavljanje kao mosta između zapadne i jugoistočne Europe.
=Zemlja s ovakvim geopolitičkim položajem i s političkim ambicijama da uđe u EU i stvarno se ne može oglušiti o vitalni interes da sa svojim neposrednim okruženjem uredi odnose tako da nema političkih problema, a da ima sve prednosti, od gospodarske suradnje. Hrvatskoj je interes da naše okruženje što prije dođe na razinu na kojoj može biti prepoznato kao prostor koji će se integrirati u EU. S boljom situacijom na našem jugoistoku imamo direktne gospodarske, političke, materijalne koristi. Ponavljam još jedanput kao mantru: suradnja, izuzetna, bilateralna ili kroz određene multilateralne mehanizme sa susjedstvom da, ali integriranje dolazi u obzor samo s Europskom unijom.

Dubinske promjene zbog Iraka
-Hrvatska je dobro iskoristila grčko predsjedništvo u Uniji. Grčku nasljeđuje Italija s kojom imamo otvorenih teških pitanja, a ključne odluke o kandidaturi donosit će se za irskog predsjedništva.
=Razmišljajući prije dvije godine o mogućem razvoju događaja predložio sam Vladi da otvori veleposlanstvo u jedinoj zemlji EU gdje ga nismo imali. To je bila Irska. Sad imamo veleposlanstvo u Irskoj i vjerujem da će ga premijer službeno otvoriti tijekom prvog idućeg boravka u Dublinu. Osnovni zadatak veleposlanstva bit će da pripremi pozitivne reakcije Irske na našu kandidaturu za EU.
Što se Italije tiče, ovoga trenutka teško je dati konačni dogovor kad ćemo zaključiti razgovore s Rimom. Krenuli smo dobro, od rujna prošle godine smo puno napredovali. Nakon talijanskog prijedloga dali smo svoj i sada čekamo očitovanje . Ali generalno te pregovore prati dobra atmosfera.
-Pred europskim think-tankom European Policy Center rekli ste da Hrvatska treba i SAD i EU kao partnere.
=U European Policy Centeru pitali su me je li Hrvatska dio “stare” ili “nove” Europe. Rekao sam da zbog povijesnog zaostajanja hrvatske i drugih tranzicijskih zemalja, nametnutog rata, mnogih kontroerzi koje je donijela i domaća politika, i poslijeratnog razdoblja opterećenog problemima, sada nam nije dovoljno trčati, nego moramo letjeti. A da bismo mogli letjeti, moramo imati oba krila. Pritom mislim na članstvo u EU i NATO-u. Kolokvijalno se uvriježilo da je za članstvo u EU potrebno imati na svojoj strani isključivo članice EU, a za NATO Ameriku, što naravno nije točno. Ono što stoji jest da zbog naših povijesnih deficita ne možemo ulaziti u kontroverze koje se ovoga trenutka otvaraju u odnosima SAD-a i EU. Riječ je doista o dubinskim promjenama u međunarodnim odnosima koje je iračko pitanje samo učinilo nešto vidljivijim.
-Na osnovi čega se 2006. najavljuje kao godina hrvatskog ulaska u NATO?
=To je matematika održavanja NATO-ovih summita. Nakon Praga 2002. govori se da će prvo iduće proširenje biti na idućem velikom skupu. Predviđa se da bi ona mogao biti 2005. ili 2006. Smatram vrlo važnim da se sada, evo, potvrđuje da politika otvorenih vrata nije krivotvorina i da se NATO, kao ni EU, nije zacementirao na sadašnjem broju članica.
-NATO 2006., EU 2007. u pitanju su četiri godine. Čime argumentirate uvjerenje da Hrvatska može zadovoljiti kriterije u kratkim rokovima?
=Praksom i rezultatima. Godine 2000. nismo bili nigdje. Nigdje! No u Partnerstvu za mir, a znamo što je EU mislio o hrvatskoj. Na početku 2003., znači tri godine kasnije, mi smo podnijeli kandidaturu za članstvo u EU i o nama se govori kao o relevantnom članu NATO-a 2006. Ako je bilo moguće prevaliti takav put u tri godine, od minus pozicije do onoga što je sada, ja vjerujem da je moguće u sljedeće tri godine napraviti to što se najavljuje.

Promjena vlasti
-Što ako se na izborima promijeni vlast?
=Nitko mi se nije službeno očitovao o budućnosti hrvatske kandidature na taj način.
Tvrdim da jamstva nema. Hrvatski će se građani odazvati na izbore i izabrati one za koje vjeruju da će najbolje zastupati njihove interese u tom trenutku.

Agenda daljnjeg lobiranja RH
-Imate li razrađenu daljnju strategiju lobiranja? Što vam je sljedeći cilj u EU?
=Sljedeći nam je cilj da utječemo, mada bi to trebalo raditi diskretno, jer mi ipak nismo u klubu petnaestorice, ni u klubu dvadesetpetorice, ali da ipak stimuliramo Vijeće ministara da u travnju ili svibnju uputi našu kandidaturu Komisiji na procjenu. To je etapni, ali praktični strateški zadatak hrvatske diplomacije. Kada naša kandidatura dođe u Komisiju, trebat će učiniti puno toga u zemlji u zemlji, zadržati svojevrsnu političku uvjerljivost, da bi Komisija u razumnom vremenu, otprilike godinu dana, pozitivno odgovorila na našu kandidaturu i o tome obavijestila vijeće ministara, koje onda povratno zadužuje Komisiju da otvori pregovore s Hrvatskom. Ako bismo u tome uspjeli do kraja proljeća 2004., bio bi to stvarno golem trijumf i hrvatske diplomacije i svih onih u zemlji koji su to učinili mogućim.