Govor povodom obilježavanja Dana hrvatske diplomacije

Gospodine Predsjedniče,
(gospodine premijeru),
(mnogopoštovani gospodine ministre Mock),
Vaša ekscelencijo papinski nuncije,
Vaše ekscelencije,
Dame i gospodo,

iznimno mi je zadovoljstvo pozdraviti vas i zahvaliti vam što ste se odazvali pozivu na obilježavanje Dana hrvatske diplomacije.
Dobrodošli ujedno i na otvaranje izložbe koju smo istim povodom - na temu “Hrvatska diplomacija i hrvatski put u euroatlantske integracije” - priredili za vas i za sve zainteresirane građane.

Ova je izložba i svojevrsni doprinos spomeničkoj vrijednosti prostora u kojem se sada nalazimo. Naime, ova zgrada Ministarstva vanjskih poslova u čije smo očuvanje i uređenje uložili velika sredstva, upravo u ovoj godini navršava stotu godišnjicu svoga postojanja, što je svakako jubilej vrijedan pažnje.

Ovoj lijepoj stoljetnoj zgradi kao stjecištu hrvatskog diplomatskog života, danas pribrajamo i diplomatsko-konzularna predstavništva Republike Hrvatske u 59 zemalja te sedam stalnih misija pri međunarodnim organizacijama. U Republici Hrvatskoj danas je akreditirano 90 veleposlanika, od čega 45 u rezidentnim veleposlanstvima, a u hrvatskim gradovima djeluje i 50 konzularnih ureda. Kao zemlja koja ima uspostavljene diplomatske odnose s više od 140 zemalja svijeta, Hrvatska se do danas razvila u vrlo prepoznatljivu točku na diplomatskoj karti svijeta.

Ovogodišnja proslava Dana diplomacije u Hrvatskoj ima po mnogo čemu posebno, rekao bih - neponovljivo značenje.

Poznato vam je da je za obilježavanje Dana hrvatske diplomacije odabran datum 7. lipnja jer je na taj dan davne 879. godine, papa Ivan Osmi, hrvatskom knezu Branimiru poslao pismo u kojem mu, između ostalog, priznaje “zemaljsku vlast nad cijelom Hervatskom”. Taj povijesni događaj predstavlja prvo priznanje samostalne hrvatske državnosti, od najvišeg crkvenog i sekularnog autoriteta tadašnjega svijeta.

Iako nas od toga događaja dijeli čak dvanaest stoljeća, prošle smo subote, na isti dan, doživjeli posebnu čast kada je u Hrvatskoj boravio papa Ivan Pavao Drugi, čiji je davni predšasnik Ivan Osmi svojim pismom potvrdio međunarodnopravni subjektivitet samostalne hrvatske države.

Dozvolite da ovom prigodom svečano objavim da je Sveti Otac, u tijeku svoga stotog apostolskog putovanja u Hrvatskoj, blagoslovio prijepis pisma Ivana Osmog knezu Branimiru koji sam mu predočio 7. lipnja 2003. za njegova posjeta Osijeku. Time je Sveti Otac još jednom potvrdio privrženost Svete Stolice ne samo hrvatskoj državnosti nego i njezinoj budućnosti u Europskoj uniji.
Poruke koje nam je ovih dana uputio Ivan Pavao Drugi - o miru, izgradnji društva tolerancije i pune demokracije na hrvatskome putu u punopravno članstvo obitelji europskih naroda i država - primili smo kao veliko priznanje, ali i s punom odgovornošću, kao poticaj za ispunjenje daljnjih obveza koje nas očekuju do ostvarenja toga cilja.

Ovogodišnja proslava Dana hrvatske diplomacije posebna je i stoga što je 2003. godina - uistinu europska godina za Hrvatsku.

Nakon konsenzusom usvojene Rezolucije Hrvatskog sabora za pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji u prosincu 2002., naša je Vlada 13. veljače ove godine donijela odluku o podnošenju zahtjeva za članstvo koji su 20. veljače potpisali predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Nakon toga, 21. veljače, hrvatski je zahtjev predan u Ateni predsjedatelju Europskoga vijeća.

Bio je to izuzetno važan korak kojim je kvalitativno iniciran nastavak procesa pregovaranja o priključenju Hrvatske Europskoj uniji, a u skladu s tim i nastavak ubrzane provedbe daljnjih reformi potrebnih za sveopću prilagodbu zemlje europskim standardima.

Hrvatska aplikacija za članstvo u Europskoj uniji je prva koja je podnesena u 21. stoljeću. Okvir prema kojem se danas krećemo je Europska unija s uvedenom jedinstvenom valutom i s čak 25 članica.

Važno je imati na umu da je Republika Hrvatska, osim potpore svojih europskih partnera i prijatelja u svijetu, imala i vrlo konkretne razloge za podnošenje zahtjeva:
- podsjećam da iza strateškog cilja priključenja Hrvatske Europskoj uniji stoji izražena volja tri četvrtine njezinih građana;
- da smo u dosadašnjim reformama postigli značajan napredak u ispunjenju Kopenhagenskih kriterija, kako u pogledu ključnih političkih uvjeta, tako i u sferi gospodarskog napretka
- već u prvoj godini od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju proveli smo blizu 60 posto predviđenih mjera, a do kraja ove godine planiramo provesti više od 80 posto Plana provedbe SSP-a
- i, na koncu, Hrvatska je danas objektivno gospodarski i institucionalno najnaprednija od svih zemalja obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja, s pozitivnim gospodarskim trendovima i stalnim rastom bruto domaćeg proizvoda, po čemu je već sada izjednačena s pristupajućim državama.

Podnošenje zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji je, dakako, rezultat golemih napora i aktivnosti koje je ova Vlada poduzela u izgrađivanju hrvatskoga društva na vrijednostima najrazvijenijih europskih demokracija. Ta jasna opredijeljenost za uključivanje zemlje u euroatlantske integracije, što nedvojbeno karakterizira hrvatsku državnu politiku u posljednje tri i pol godine, naišla je od samog početka na otvorenu potporu međunarodne zajednice.

U tome razdoblju, Republika Hrvatska značajno je osnažila svoj međunarodni položaj kao zemlja s vjerodostojnom vanjskom politikom u približavanju euroatlantskim integracijama i spremnošću da kroz taj proces zauzme svoje mjesto među odgovornim demokracijama u svijetu.

Za razliku od jučer, RH danas može efikasnije razvijati partnerstvo s drugima, jer smo zaključili osobito traumatično razdoblje borbe za nacionalnu neovisnost, ali i ustanovili konsenzus o priključenju euroatlantskim integracijama.

U tri godine, potpora međunarodne zajednice ukupnim političkim promjenama u Hrvatskoj, ogledala se u nizu značajnih postignuća koja su prethodila hrvatskoj aplikaciji za članstvo u EU. Izdvojit ću samo neke:
- primanje Hrvatske u Partnerstvo za mir i u Svjetsku trgovinsku organizaciju;
- održavanje Zagrebačkog summita EU na vrhu koji je zacrtao individualni pristup zemalja PSP-a Uniji uz istovremenu konsolidaciju regionalne suradnje;
- kraj nadzora Parlamentarne skupštine Vijeća Europe nad Republikom Hrvatskom;
- isključivanje Hrvatske iz Omnibus rezolucije o ljudskim pravima Opće skupštine UN-a;
- aktivni doprinos Hrvatske uspostavi Kvadrilaterale i Jadransko-jonske inicijative i uopće razvitku regionalne suradnje u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi;
- ulazak Hrvatske u Akcijski plan za članstvo čime je zajamčena njezina integracija u NATO te na koncu potpisivanje Jadranske povelje koja će osnažiti i ubrzati taj proces;
- ostvarili smo krajem prošle godine i punopravno članstvo u CEFTA-i te s velikim optimizmom okončali mandat Misije UN-a na Prevlaci čime je cjelokupni državni teritorij u potpunosti doveden pod suverenu kontrolu hrvatske vlasti.

Poštovane dame i gospodo,
Hrvatska je potpuno svjesna da podnošenje zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji prije nepuna tri mjeseca, ne umanjuje njezine međunarodne obveze kao ni odgovornost koja joj objektivno pripada u regiji. Svjesni smo da kao mala, ali odgovorna zemlja europskih ambicija, možemo dati najučinkovitiji doprinos izgradnji punog mira, sigurnosti te političke i gospodarske stabilnosti, prije svega kroz regionalnu suradnju, a posebice u odnosima sa svojim susjedima.

Na zadovoljstvo nas samih, a i međunarodne zajednice, uspjeli smo sa svim našim susjedima uspostaviti odnose povjerenja i pune suradnje, rješavajući sva preostala otvorena pitanja isključivo dogovorom i uz puno međusobno poštivanje i razumijevanje.

Hrvatska svoje odnose sa susjedima danas razvija u suvremenim uvjetima globalizacije kada susjedstvo kao pojam mijenja svoje tradicionalno značenje. Novo koncipiranje susjedstva nadilazi puko zemljopisno dodirivanje na granicama.

Usprkos teškom nasljeđu nedavne prošlosti i dnevnim izazovima koji iz toga proizlaze, u posljednje tri godine uložili smo u Hrvatskoj maksimalne napore kako bi kroz izgradnju konstruktivnih međususjedskih odnosa, ovu regiju učinili privlačnom za gospodarska ulaganja. Svjesni pri tom, dakako, da bez mira i sigurnosti nema gospodarskog napretka, kako za Hrvatsku tako i za regiju u cjelini.

Isto tako, bez mira i sigurnosti ova regija ne može ostvariti svoje europske ambicije. Stabilnost jugoistočne Europe neposredno utječe na stabilnost nove, proširene Europske unije, odnosno na proces njezina proširenja.

Za desetak dana u Solunu će se održati sastanak Europske unije na vrhu sa zemljama Procesa stabilizacije i pridruživanja. Hrvatska se iskreno nada da će, kao zemlja u očekivanju kandidatskog statusa, nakon Soluna dobiti novi snažni poticaj u približavanju punopravnom članstvu, a da će i sve ostale zemlje regije kvalitativno podići svoju razinu odnosa s Europskom unijom i bitno ojačati svoju europsku perspektivu.

Potvrda hrvatske kandidature predstavlja jasnu poruku drugim zemljama PSP-a da uspjeh svojih strategija na približavanju EU treba vezivati, prije svega za uspješnost reformi koje provode.

Hrvatska, srećom, nije više velika tema u Europi na način kao što je to bila prije desetak godina, ali je, srećom, Europa sve veća tema u Hrvatskoj!

U potpunosti smo svjesni da slika o Hrvatskoj ovisi o politici koju vodimo u Hrvatskoj. Isto tako znamo da svojom kandidaturom Hrvatska neće “izvoziti probleme” nego stvoriti “dodatne vrijednosti” Europskoj uniji. Uvjerili smo se, dakako, da fizički graničiti s Europskom unijom donosi prednosti, ali i obveze.

Otvorena vrata proširene Europe, koja čeka nove članice na temelju njihovih individualnih postignuća, za Hrvatsku su i dalje prvorazredni povijesni izazov i strateški vanjskopolitički cilj.
Dopustite mi na koncu, dragi prijatelji, da se prisjetim ovom prigodom vizionarskih riječi slavnoga Victora Hugoa što ih je izgovorio na pariškom Mirovnom kongresu 1849. godine:

“Doći će dan kada će se sve nacije ovoga kontinenta, ne gubeći svoje posebnosti i svoju slavnu individualnost, stopiti u superiorno europsko jedinstvo… Osvanut će dan kada više neće biti drugih bojnih polja osim tržišta koja se otvaraju trgovini i duhova koji se otvaraju idejama…”.

Ovako iskazanoj viziji ujedinjene Europe teško da se može išta bitno dodati ni 150 godina poslije Victora Hugoa. Ipak, dodao bih samo to da se danas tu veliku, jedinstvenu Europu ne može ostvariti i bez Hrvatske. Niti Hrvatska svoju budućnost želi i može zamisliti, a da nije sudionik povijesnog procesa europskog ujedinjenja.

Dopustite mi na kraju da u ovoj svečanoj prigodi, u ime cjelokupne hrvatske diplomacije, pozdravim i izrazim zahvalnost našem dragom gostu, gospodinu Aloisu Mocku, osvjedočenom promicatelju državne samostalnosti Republike Hrvatske u odlučnim trenucima njezina stvaranja, a danas i njezinih interesa na putu u Europsku uniju.

Ujedno, u ime svih nas, gospodine Mock, čestitam Vam od srca rođendan koji slavite upravo danas kada svečano obilježavamo blagdan hrvatske diplomacije.

Svima vama želim puno uspjeha u radu i zahvaljujem na pažnji.