Irački pijesak boje novca

-Hrvatska je prvo podržala napad SAD-a na Irak. Zatim je Vlada povukla takvu podršku. Otprije nekoliko dana razmišlja se o slanju hrvatskih vojnika u okupirani Irak. Kako biste objasnili takvu nekonzistentnost Vladinih službenih stajališta?
=Mislim da su dojmu nekonzistentnosti znatno pridonosile i interpretacije te politike koja je morala, ne na štetu temeljnih hrvatskih vanjskopolitičkih ciljeva, obuhvatiti jednu od najkontroverznijih globalnih kriza. Od prvog trenutka moralo je biti nedvojbeno da vilniuska izjava predstavlja izraz ultimativnog političkog pritiska na Sadama Huseina. Izjava vilniuske skupine je i zaključnom dijelu uključivala poziv Vijeća sigurnosti (VS) UN-a da se izjasni o daljnjim postupcima međunarodne zajednice glede iračke krize. VS nije odobrilo vojnu akciju i Hrvatska je nije podržala. Umjesto toga, na temelju bilateralnog dogovaranja sa SAD-om, odobrili smo program suradnje prilikom prelijetanja i slijetanja aviona te njihove opskrbe. Sada, pak, pažljivo pratimo kako se oblikuje buduća uloga UN-a u Iraku.
Politika podrške
-Znači li to da Hrvatska neće slati vojnike dok ih ne pozove UN?
=UN je već rezolucijom 1483 od 22. svibnja ove godine pozvao zemlje članice da pomognu stabilizaciji i obnovi Iraka. Hrvatska Vlada je već ranije odobrila upućivanje humanitarne pomoći iračkom narodu. Najčešće tumačenje rezolucije 1483 kaže da je ona više nego dovoljno pravno i političko uporište za upućivanje postrojbi i drugu pomoć Iraku. Naravno da bi nova rezolucija VS UN-a bila strateški važna za širenje međunarodnog okvira stabilizacije Iraka. Postoje ozbiljne naznake da SAD i Velika Britanija trebaju očitiju podršku međunarodne zajednice kako bi stabilizirale poslijeratne prilike u Iraku.
-Hrvatska, dakle, planira poslati vojnike u okruženje u kojemu svakodnevno ginu Amerikanci i Iračani. To ipak nije mirovna misija?
=Situacija u Iraku daleko je od stabilnosti neophodne za otpočinjanje i zaključenje zahtjevnog procesa obnove zemlje. Ne ginu samo sinovi Sadama Huseina, nego i sinovi američkih majki. Međutim, postoji prijeka potreba da međunarodna zajednica artikulira politiku podrške stabilizaciji Iraka. Ona mora sadržavati i podršku formiranju autentičnih organa iračke vlasti. Očito da intervencijske snage, američke i britanske, nisu dovoljne.
-Zašto kažete intervencijske, ako su to okupacijske snage?
=Po međunarodnom pravu, intervencija im je priskrbila status okupacijskih snaga. Hrvatska ima ozbiljne političke interese da, kao dio međunarodne zajednice, participira u stabilizaciji Iraka. Tim prije, što, to sam više puta naglasio, ne treba naše vanjskopolitičke inicijative reducirati samo na Europsku uniju i prisutnost na jugoistoku Europe. treba razmišljati dugoročnije i šire od tog konteksta.
-Koji su uvjeti koje Hrvatska mora ispuniti da bi otišla u Irak?
=Političku odluku mora donijeti Hrvatski sabor, a nju potom potpisuje predsjednik Republike. Usto, trebamo imati potpuno pripremljene i opremljene snage za specifičan angažman u Iraku. Dobrovoljnost je bitan dio profila misije. Poziv UN-a
-Hrvatska vojska, ako sam dobro razumio, bila bi pomagač okupacijskih sila, SAD-a i Velike Britanije?
=Hrvatska ne bi sudjelovala u okupaciji Iraka, nego pozitivno reagira poziv UN-a da članice svjetske organizacije pridonesu humanitarne pomoći, stabilizaciji, sigurnosnih prilika i cjelovitoj obnovi te zemlje. Da bi bio uspješan, taj će se proces jedino i moći odvijati tim redoslijedom. Uz to se otvara mogućnost da SAD podupre adekvatniju prisutnost međunarodne zajednice u Iraku. Ako VS UN-a najprije donese predsjedničku izjavu, a potom i novu rezoluciju, to bi znatno olakšalo odlučivanje hrvatske vlasti u prilog odlaska naših vojnika u Irak.
Naplata starih dugova
-Što ako hrvatski vojnici doista odu tamo i počnu se vraćati u mrtvačkim vrećama?
=Treba učiniti sve da hrvatski vojnici, prije svega, odu potpuno spremni i temeljito opremljeni. Iako mi doista, i kao bivšem vojniku, na pamet ne pada o tome raspravljati kao o akademskom pitanju ili statističkoj pojavi, vojnički poziv, kao slobodno izabrana profesija, uključuje i veću mogućnost stradavanja.
-Razlika je poginuti u službi vlastite zemlje nego tisućama kilometara daleko, i zapravo, štiteći interese država koje nisu imale pravog razloga za okupaciju Iraka?
=Postavimo stvar ovako: Hrvatska je zemlja koja nije jeftino došla do svoje slobode i neovisnosti. Možemo biti i vrlo kritični prema potezima međunarodne zajednice u ranoj fazi uspostave hrvatske državnosti, kad smo bili izloženi agresiji. Ali ovdje su bile prisutne i trupe UN-a pod različitim nazivima...
-Zašto se u političkim kuloarima spominju mogući lukrativni dogovori za hrvatske tvrtke kao američka protuusluga?
=Priča o interesima hrvatskih tvrtki znatno je starija od aktualne teme odlaska hrvatskih snaga u Irak. Čak i prije vojne intervencije, U Ministarstvu smo oformili posebnu radnu skupinu koja je pratila razvoj iračke krize. Ne samo na razini rutinskih političkih zbivanja, nego smo, između ostalog, pozvali i hrvatske tvrtke s otvorenim iračkim dossierom. Dakle, tvrtke koje su imale određene nenaplaćene poslove u Iraku. Takvih nema previše i cifra koja im se duguje nije spektakularna.
-To znači da bismo mogli naplatiti dugove?
=U fokusu našeg sudjelovanja u mirovnoj misiji u Iraku ni na koji način nije naplata starih faktura, nego ambicija da se potvrdimo kao zemlja sposobna sudjelovati i u najsloženijim vojno-političkim situacijama, pod pretpostavkom da je osigurana potrebna razina političke podrške. Ipak, ne treba bježati od realnosti da dugovanja postoje, ali možemo govoriti o mogućem kontinuitetu hrvatske gospodarske prisutnosti na jugozapadu Azije.
Poslovne prilike
-Nije li možda malo prenaivno vjerovati u takav razvoj situacije, s obzirom na to da su izabrane najveće američke tvrtke koje će graditi novi Irak?
=Sigurno je da nećemo dobiti poslove koje bismo htjeli, koji su brzo naplativi, ali sigurno da Hrvatska s obzirom na ambiciju sanacije vlastitog gospodarstva snažnijim izvozom ne smije ostati posve izvan mogućnosti dobivanja poslova u Iraku. Hrvatska javnost treba znati da smo, želeći da naše tvrtke nastave ili steknu nove poslove, razgovarali o tome sa zemljama koje ovoga trenutka imaju sigurno više mogućnosti angažiranja svoje ekonomije u Iraku. Riječ je o Poljskoj i Bugarskoj. One su izrazile želju da hrvatske tvrtke kao suizvođači participiraju u poslovima koje vjerojatno mogu dobiti, ali za čiju realizaciju same nemaju dovoljno kapaciteta. Da stvar bude još zanimljivija, o mogućnosti suradnje dviju zemalja na projektima u Iraku razgovarao sam u Teheranu sa svojim iranskim sugovornicima. Iran svoju zemljopisnu blizinu može iskoristiti ako sanira i unaprijedi političke odnose sa SAD-om i EU. Ne treba bježati od mogućnosti da se hrvatskom gospodarstvu i na taj način omoguće poslovne prilike.
-HSS je jasno rekao da se suprotstavlja hrvatskom vojnom angažmanu u Iraku, te da su pregovori vođeni bez odobrenja Vlade. Kako biste to komentirali?
=Pravo je pojedinca, udruga i stranaka da slobodno, ali i odgovorno, izražava svoja stajališta o ozbiljnom pitanju sa značajnim vanjskopolitičkim i unutarnjopolitičkim implikacijama. Odluka još nije donesena i hrvatskoj se javnosti i Saboru moraju predstaviti sve relevantne činjenice. Moramo razumjeti osjetljivost prema pitanju odlaska hrvatskih vojnika u Irak. Svjestan sam kontinuiteta i opsega otpora znatnog dijela javnosti i jednog segmenta hrvatske politike bilo kakvom angažmanu u Iraku. U ovom slučaju odluka se mora oslanjati, barem u jednakoj mjeri koliko na trenutno raspoloženje javnosti, i na dugoročniju projekciju pozicije Hrvatske na međunarodnoj sceni.
-S druge strane, ministar unutarnjih poslova Šime Lučin spomenuo je opasnosti od mogućih terorističkih napada ako HV ode u Irak?
=To je pitanje također otvoreno za različite interpretacije, ali nije dobro prenagljivati u zaključcima. Može li razmještaj hrvatskih vojnika u Iraku doista otvoriti mogućnost terorističkih napada? Ovoga trenutka nemam dovoljno elemenata da na to odgovorim, a ne želim spekulirati. Međutim, mogu reći da hrvatski vojnici participiraju u mirovnim operacijama i Africi i kašmiru, ali se javno još ne otvara pitanje hoće li nas napasti ekstremisti iz tih dijelova svijeta.
-Kad bi konačna odluka mogla biti donesena?
=O njoj se najprije mora raspravljati na saborskim sjednicama. O terminima će odlučivati vodstvo Sabora.
Ne možemo prevariti Bruxelles
-Tko zapravo koordinira rad oko ispunjavanja upitnika EU?
=Najodgovornija je Vlada koja redovito kontrolira ispunjavaju li se i sve zadaće vezane za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
-Kako će, primjerice, slučaj Gotovina djelovati na vjerodostojnost odgovora koji će Vlada poslati u Bruxelles?
=Nadam se da će u momentu kada zaključimo rad na odgovorima za Upitnik, slučaj Gotovina također biti zaključen. Ako tako ne bude, mogli bismo se doista naći u nepovoljnoj situaciji bez obzira na svoju sada već poslovičnu uspješnost.
-Kako se verificiraju odgovori? Odnosno, kako EU zna da ne "lažemo"?
=S naše strane, kontrolu rada obavit će svojevrsna redaktorska komisija. Kao što Europska komisija ima copyright na pitanja i meškolji se na spomen javne distribucije pitanja, mi imamo copyright na odgovore. Što se tiče sposobnosti EU da pravilno vrednuje naše odgovore, možete mirno spavati. ja nikada ne bih potcijenio iskusne političare i eurokrate iz Bruxellesa.
-Je li ispunjavanje upitnika u funkciji predizborne kampanje?
=Ne možemo Upitnik izolirati od naših političkih zbivanja pa tako ni od izbora. Romano Prodi je u srpnju rekao da do sredine listopada imamo rok za predaju odgovora. Taj datum može koincidirati s početkom izborne kampanje, ali i ne mora. Mio na Upitniku, pa tako i na ulasku Hrvatske u EU, radimo zbog interesa cijele Hrvatske. Naravno da će javnost u predizborno vrijeme podršku koju standardno daje europskoj perspektivi Hrvatske usmjeriti na pojedince i stranke koji su taj projekt proveli.