RH ispunila sve obveze iz Memoranduma o Ljubljanskoj banci, Slovenija nije

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske smatra neutemeljenima navode iz nedavnog priopćenja za javnost Ureda Vlade Republike Slovenije..

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske smatra neutemeljenima navode iz nedavnog priopćenja za javnost Ureda Vlade Republike Slovenije, osobito u dijelu u kojem se navodi da je nastavak sudskih postupaka protiv Ljubljanske banke (LJB) pred hrvatskim sudovima kršenje Memoranduma o razumijevanju između Hrvatske i Slovenije (MoR) potpisanog u Mokricama 2013.

Hrvatska je u potpunosti ispunila sve svoje obveze koje proizlaze iz Memoranduma iz Mokrica, i Slovenija je zapravo ta koja svojim ponašanjem taj Memorandum krši. Naime, Hrvatska je, inter alia, osigurala da hrvatske banke predlože zastoj sudskih postupaka koji su u tijeku pred hrvatskim sudovima. S druge strane, Slovenija koja se Memorandumom obvezala osigurati da slovenska Ljubljanska banka pristane na taj zastoj, to nije učinila, što ima za izravnu posljedicu nastavak tih postupaka.

Valja napomenuti da MoR ne zahtijeva „prekid svih sudskih postupaka“, kako se to navodi u priopćenju za javnost, već obvezuje potpisnice – Hrvatsku i Sloveniju – da osiguraju ispunjavanje uvjeta da se stranke u pojedinačnim postupcima pred hrvatskim sudovima, tj. hrvatske banke ZaBa i PBZ te slovenska banka LJB, u svakom tom pojedinačnom postupku dogovore o „zastoju“ (točka 3. MoR-a). U tom smislu, uz obvezu koju je preuzela Hrvatska, MoR izrijekom predviđa da će „Vlada […] Slovenije osigurati suglasnost na zastoj LJB kao tuženika u tim postupcima“. U skladu s hrvatskim zakonodavstvom koje je Sloveniji tijekom pregovora o MoR-u i prilikom njegovog potpisivanja bilo poznato, sud može odobriti zastoj postupka samo ako to suglasno zatraže sve stranke u postupku. Upravo je iz tog razloga odredba o obvezi Slovenije da osigura pristanak LJB-a i bila prvotno unesena u MoR. Kada bi slovenska interpretacija MoR-a bila ispravna da se sudske postupke obustavlja ili prekida nekom vrstom jednostranog akta, pristanak tuženika i odnosna odredba u MoR-u bili bi suvišni. Slovenija nije ispunila svoju obvezu da osigura spomenuti pristanak LJB-a na zastoj postupka, pa sudovi o tome nisu mogli niti odlučiti zbog čega su se postupci nastavili.

Konačno, pravna narav MoR-a u ovom slučaju uopće nije relevantna. Ono što je bitno jest razumijevanje koje su postigle potpisnice MoR-a i obveze koje su one njime voljno preuzele.

Priopćenja