MVP RH - Priopćenja za javnost

Slovensko navodno otkriće hrvatskog Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija iz 1991. godine predstavlja novu manipulaciju kojom se slovenska strana izbjegava pozitivno odrediti glede obveza Ljubljanske banke prema svojim štedišama.

Navedeni zakon zaista ne može biti pokriće za izjave visokih slovenskih predstavnika da Slovenija nikada nije imala obveze prema hrvatskim štedišama nekadašnje filijale Ljubljanske banke Zagreb. Spomenuti zakon nema razloga vezivati za dugovanje Ljubljanske banke – Glavne filijale Zagreb, jer je Slovenija neposredno prije osamostaljivanja toj banci u Zagrebu ukinula pravnu osobnost i vezala je uz centralu u Ljubljani.

Poznato je da se niz godina na bilateralnoj razini pokušava naći rješenje za dugovanje Ljubljanske banke, kako tzv. prenesene tako i neprenesene štednje. Pritom je hrvatsko stajalište uvijek bilo dosljedno – pitanje neprenesene štednje spada u privatno-pravni odnos štediša i banke. Ta banka, uzgred rečeno, još uvijek dobro posluje pa nije jasno za što bi se na nju morale primjenjivati državne garancije.

I Slovenija je donijela sličan zakon iste godine te su na osnovi njega sve do izmjene istog polovicom devedesetih godina i promjenom Ljubljanske banke u Novu ljubljansku banku (na koju je prenesena aktiva, ali ne i pasiva) isplaćivane pojedinačne štednje štedišama koji nisu prenijeli svoju štednju na druge hrvatske banke. Postoje čak i pozitivne presude slovenskih sudova o tome koje kasnije, zbog navedene zakonske izmjene, nisu provedene, jer je tada Slovenija tu svoju obvezu jednostrano pretvorila u sukcesijsko pitanje. Spomenutom izmjenom zakona hrvatske su štediše izgubile i sudsku mogućnost za isplatu svojih štednji te su se, za razliku od slovenskih štediša, našli u diskriminiranom položaju. Njihovo pravo na imovinu slovenska je država jednostavno zamrznula do završetka sukcesijskog procesa - kako je do sada najčešće glasilo službeno stajalište Ljubljane.

Najnovije izjave slovenskih dužnosnika pokazuju da je i to stajalište sada upitno i da bi slovenska strana najradije to pitanje izbrisala. No, tako se problemi ne mogu rješavati. Ukoliko je to znak da će Slovenija ubuduće još uvijek neriješenim pitanjima zaostalim iz raspada bivše zajedničke države pristupati ne uvažavajući stvarne činjenice, može se zaključiti da Ljubljana svoj ulazak u EU, ipak, ne vidi kao neprijeporno prihvaćanje obveze punog poštivanja pravne i imovinske sigurnosti za sve koji s njom posluju.

Priopćenja