Sada je sve u našim rukama

Samit čelnika zemalja članica NATO-a u Rigi na stranicama smo našeg časopisa predstavili kao događaj kojim je Hrvatska dobila dosad najjači potvrdni signal Saveza glede svojih nastojanja za članstvom. Ipak, taj kratki komentar nije dovoljan da bismo se pobliže upoznali što je prethodilo Rigi, što se događalo u Rigi i što će uslijediti nakon Rige. Stoga smo se obratili osobi koja je možda i najupućenija odgovoriti na ta pitanja veleposlaniku Davoru Božinoviću, koji izravno predstavlja Hrvatsku u Bruxellesu. -Koliko je dio teksta Deklaracije iz Rige koji se odnosi na Hrvatsku bio očekivan? =Hrvatska je lobirala za ohrabrujući signal iz Rige kojim bi se odredila jasna vremenska perspektiva našeg ulaska u NATO. To smo očekivali i to smo dobili. Stoga možemo biti vrlo zadovoljni sa samitom u Rigi i s optimizmom gledati na 2008. Riječ je o jednom od najvažnijih postignuća Republike Hrvatske nakon osamostaljivanja. Kada smo glasovali na referendumu za samostalnost prije 15 godina, imali smo već tada jasnu aspiraciju da neovisna Hrvatska postane dio obitelji razvijenih zapadnih demokracija. Htjeli smo biti ravnopravna članica ujedinjene Europe, koja je politički i gospodarski ujedinjena u EU a sigurnosno u NATO-u. To želimo i danas, a na NATO samitu u Rigi smo prvi put dobili datum našeg vrlo izglednog ulaska u tu stožernu organizaciju zapadnih demokracija. -Pohvaljeni smo, između ostalog, za obrambene reforme. Koji detalji su u njoj bili najvažniji? =Najvažnija je bila dosljednost u implementaciji naših planova koje smo sami izradili i usvojili, uzevši u obzir savjete NATO-ovih stručnjaka, ali vodeći računa prvenstveno o našim nacionalnim interesima i prioritetima. Mislim ovdje na Strategijski pregled obrane i pogotovo na Dugoročni plan razvoja. To su ključni dokumenti za opremanje i modernizaciju Oružanih snaga, što nam je prijeko potrebno. Na tom je pitanju postignuta potpuna suglasnost državnog vrha, što je prepoznato u NATO-u. Također je bilo vrlo važno da Vlada uputi u Sabor prijedlog proračuna za 2007. koji je u skladu s Dugoročnim planom razvoja i omogućava osuvremenjivanje našeg obrambenog sustava. Na tome se dokazala vjerodostojnost i istinska politička volja za provođenjem obrambene reforme. Naravno, na tome se mora ustrajati i to su saveznici također jasno poručili u Rigi. Potrebna jača javna potpora -Glavni problem pristupa NATO-u mogla bi biti javna potpora u RH. Koje su NATO-ove sugestije glede rješavanja tog problema i može li sam NATO tome pridonijeti? =U Rigi su saveznici izrazili želju da hrvatska kandidatura za NATO bude popraćena jačom javnom potporom. To naravno želimo i mi. Nije ovdje riječ o nekom dodatnom uvjetu, i to je glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer pojasnio još u Rigi na tiskovnoj konferenciji. No, ako govorimo o pristupanju Hrvatske u NATO, onda mislimo na ulazak cjelokupnog društva, a ne samo vojske ili diplomacije. Stoga je vrlo važno ponuditi sve relevantne informacije našim građanima i voditi otvorenu i transparentnu raspravu. S tom je svrhom uspostavljen Državni odbor za članstvo u NATO pod predsjedanjem Predsjednika Republike, Sabora i Vlade. Kad je riječ o ulozi NATO-a u javnoj kanji, onda moram odmah reći da nam je Savez dao važnu potporu kada je u Rigi odredio jasnu vremensku perspektivu za naš ulazak. Dakle, sada imamo golemu i nepropustljivu priliku da napokon ostvarimo ono čemu smo težili kada smo stvarali državu: neovisnu Hrvatsku čvrsto usidrenu u zapadnim strukturama. Dakako, to ne znači da ćemo sada okrenuti leđa našim susjedima na Balkanu. Ali znači da nećemo biti taoci tuđih problema, niti ćemo ikada više sa svijetom komunicirati preko tuđih glavnih gradova. Znači da ćemo samostalno definirati naš odnos prema Europi kao ravnopravna članica EU-a i NATO-a. Drugim riječima, mi ćemo ulaskom u EU i NATO sadržajno (politički, gospodarski i sigurnosno) afirmirati našu državnu neovisnost i demokratske vrijednosti na kojima se temelji suvremena Hrvatska. Pritom, ne smije se izgubiti iz vida činjenica da sve ankete pokazuju da gotovo 80 posto hrvatskih građana ima povjerenje u svoju vojsku. Stoga je bitno da se Oružane snage uvježbaju i opreme prema NATO-ovim standardima jer jednako vrijedne alternative tom izboru danas nema. U suvremenim međunarodnim odnosima vrlo je važno da oružane snage i u mirnodopskom razdoblju ostanu važan čimbenik u službi države i njezine vanjske i sigurnosne politike, što je poruka koju treba stalno isticati. -Koje bi okolnosti mogle dovesti do toga da 2008. ne dobijemo pozivnicu? =Mislim da je nakon samita u Rigi vrlo jasno da je sada sve u našim rukama. Imamo Akcijski plan za članstvo (MAP) koji smo sami izradili i koji uključuje pet poglavlja kojima se pokrivaju svi aspekti naših priprema za NATO. Dosljedna implementacija MAP-a je stoga ključ za uspjeh na samitu 2008. Na obrambenom planu, to prvenstveno znači da nemamo pravo na pogreške u provođenju Dugoročnog plana razvoja. -Koje korake Hrvatska treba prioritetno provesti kao reakciju na Rigu? =Poruka saveznika iz Rige je jasna: Hrvatska je ostvarila znatan napredak u usvajanju NATO standarda i tako mora nastaviti. Ako tako nastavi, dobit će pozivnicu 2008. Dakle, sve je jasno i transparentno. Nema nikakvih skrivenih namjera ni dogovora ispod stola. Hrvatska je jednostavno prepoznata kao stabilna demokracija koja može i želi pridonijeti miru i stabilnosti u susjednoj regiji ali i šire. Takvu je zemlju NATO spreman pozvati da zauzme mjesto za stolom gdje se donose odluke. Hrvatska se izborila za individualni put prema EU-u i NATO-u -Kakva je daljnja uloga Američko-jadranske povelje nakon primjetnog individualnog vrednovanja triju zemalja u Deklaraciji? =Nema kontradikcije između individualnog pristupa i suradnje sa zemljama iz Jugoistočne Europe. Hrvatska se izborila za individualni put prema EU-u i NATO-u i sada je posve jasno da će u te organizacije ući na temelju vlastitih postignuća. No, u našem je nacionalnom interesu da zonu stabilnosti i prosperiteta proširimo prema istoku te u tom kontekstu radimo zajedno sa zemljama susjedne regije. -BiH, Crna Gora i Srbija pristupaju PfP-u. Što to znači za Hrvatsku? =Partnerstvo za mir je prvenstveno mehanizam za reforme. Ako želite, članstvo u PfP podrazumijeva u prvom redu preuzimanje novih obveza. Stoga je i za nas važno da će sada Srbija, BiH i Crna Gora ući dublje u reformu obrambenog i sigurnosnog sustava u skladu s NATO-ovim standardima. Općenito nam odgovora istinska reforma i demokratizacija susjedne regije. Time će i cijela Europa biti sigurnija. -Što je novoga za NATO donio sastanak u Rigi? =Usvajanjem sveobuhvatnih političkih smjernica za idućih 10 do 15 godina, šefovi država i vlada su u Rigi dali decidirani odgovor svima onima koji sustavno i uvijek netočno prognoziraju raspad NATO-a. Njemačka, Francuska, Amerika i Britanija, kao i svi ostali saveznici još jednom su pokazali da među njima postoji čvrsto savezništvo. Naravno, NATO nije Varšavski pakt, nego savez suverenih demokracija, i stoga je normalno da postoji razmjena mišljenja, pa čak i suprotni stavovi po nekim pitanjima. No, samo pravi saveznici mogu imati takav dijalog kao što imaju Amerika i Europa u NATO-u. Ima tu izazova i bit će ih i dalje. Afganistan, Kosovo, budućnost europskog Jugoistoka, energetska sigurnost Europe, suradnja s globalnim partnerima, itd. No, NATO je mjesto gdje će se na kraju Amerika i Europa o tome dogovoriti. I to je bitno za nas jer je pred nama odluka da budemo unutra i sami odlučimo o svojoj sudbini ili da to prepustimo drugima. -Vjerojatna je jača prisutnost NATO-a u Afganistanu. Hoće li to dovesti i do većih zahtjeva prema Hrvatskoj? =Upućivanje snaga u NATO-ove misije je suverena odluka svake članice ili partnerske zemlje koja želi pridonijeti miru i stabilnosti. Dakle, NATO ne postavlja zahtjeve, a o sudjelovanju hrvatskih Oružanih snaga odlučuju hrvatske državne institucije. No, ono što ovdje želim istaknuti jest izvrstan i profesionalan posao koji u Afganistanu obavljaju pripadnici hrvatskih Oružanih snaga. Njihova je kvaliteta prepoznana među saveznicima i mi se njima ponosimo. Kao diplomat mislim da mogu sasvim savjesno ustvrditi da su naši vojnici u Afganistanu među najboljim ambasadorima Hrvatske u svijetu. Naime, o njihovom radu pohvale nam stižu od čelnika SAD-a, Francuske, Njemačke, Britanije, Italije itd., što samo po sebi dovoljno pokazuje vrijednost posla koji obavljaju za svoju državu. Poznato je da su vojska i diplomacija komplementarni instrumenti državne politike. Uzmimo samo primjer iz naše ranije prošlosti pa ćemo vidjeti da je hrvatska međunarodna pozicija dobila na snazi onda kada su se formirale i konsolidirale naše Oružane snage. S druge strane, pripadnici Oružanih snaga RH daju znatan doprinos u izgradnji demokracije i poštovanja ljudskih prava, dakle temeljnih hrvatskih vrijednosti, u zemlji kao što je Afganistan. Za razliku od terora za vrijeme talibanskog režima, danas u Afganistanu ženska djeca mogu ići u školu, građani mogu birati svoje predstavnike u parlamentu, a zemlja više nije sigurno utočište za terorističke skupine koje su organizirale napade u Americi i Europi. Siguran sam da je riječ o jednom od najkonkretnijih doprinosa Hrvatske međunarodnoj sigurnosnoj politici, što zauzvrat snažno podiže ugled naše zemlje u svijetu.