Prevladala ukupna slika o tome što je hrvatska država učinila, što Vlada čini i što je odlučna učiniti

Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul u razgovoru za Vjesnik u Strasbourgu, netom nakon objave pozitivnog mišljenja Europske komisije o Hrvatskoj, pojasnio je okolnosti u kojima je došlo do pozitivnog mišljenja i kako će ubuduće djelovati hrvatska diplomacija.

Mnogi komentiraju da je došlo do velikog preokreta u europskoj i britanskog politici prema Hrvatskoj. Dennis MacShane je spomenuo da je začuđujuće dobar razvoj događaja i da je impresioniran hrvatskom vladom, rezultatima posljednjih nekoliko tjedana. Možete li pobliže objasniti o čemu se radi? Što se zapravo dogodilo u tako kratkom vremenu? - Mislim da se nije radilo samo o posljednjih nekoliko tjedana, nego od početka otkad je ova vlada prihvatila taj početak kretanja prema EU. Konzistentno smo išli smjerom u kojemu se intenzitet aktivnosti mijenjao što se više približavao travanj. S druge strane i objektivni razvoj situacije, prvenstveno u komunikaciji s Haaškim sudom, intenzivirao se. Zato to ne bih nazvao preokretom u odnosima. Nazvao bih to gradnjom odnosa.

EU ima svoje ocjene o tome što je bilo ključno. Kao insider, što mislite da je bilo najvažnije da je vaša vlada napravila da bi došla do pozitivnog mišljenja Europske komisije? - Dvije stvari: prvo, odlučnost u provedbi svih kriterija. Vlada je tu pokazala jasnu odlučnost da to napravi ne samo na riječima nego i na djelu. To je vjerojatno i najvažnije. Drugo, uspjeli smo u prošlih nekoliko mjeseci intenzivirati odnose s nizom ključnih država u EU da možemo reći da postoji cijeli niz država koje podržavaju Hrvatsku. Izdvojio bih te dvije stvari i, konačno, ukupan rad s Komisijom. To je nastavak rada od prije, a dvije ključne stvari su bile ispunjavanje kriterija i pronalaženje podrške, odnosno partnera.

Mnogi mediji su nastup Dennisa MacShanea, odnosno britanske vlade tretirali kao velik preokret. Mislite li da je uopće riječ o preokretu ili se također radi o procesu? - Mislim da se radi o ukupnom građenju odnosa. Mi smo cijelo vrijeme - a vi ciljate očito na to, što je i razumljivo - tvrdili da se ne može izolirati jedan slučaj i na temelju tog slučaja procjenjivati rad ili ispunjavanje kriterija Vlade. Postoji niz činjenica koje treba uzeti u obzir u prosudbi ispunjavanja svakog kriterija, pa i suradnje s Haaškim sudom. Vjerujem da je prevladala u Velikoj Britaniji, kao i u drugim zemljama, ukupna slika što je hrvatska država učinila, što Vlada čini i što je Vlada odlučna učiniti. Kad se te tri stvari zbroje, odnosno uzmu zajedno, mislim da je logično da su zaključili da Hrvatska ispunjava svoje kriterije. Mislim da se radi o toj razlici, a ne o tome da su oni odjednom promijenili stav. Naprosto je došlo do promjene, jer se počela sagledavati ukupna slika suradnje. Uostalom, kad smo bili u Londonu, znači prije dva mjeseca, inzistirali smo na tome da procjena Hrvatske treba biti na temelju ukupne slike. Da me se ne bi pogrešno shvatilo: ukupna slika znači uistinu ukupnu sliku. Ne znači ni izbaciti neke dijelove niti znači fokusirati se samo na neke dijelove.

Koje su to sad stvari koje bi naša diplomacija trebala pokazati, odnosno uvjeriti neke članice da bi sve one digle ruku? - Mogu reći na temelju koje četiri točke ili stupa se gradila strategija koju smo razvili prije, a potvrdili smo je na sastanku koji smo imali na Plitvicama i u zadnjim danima ove intenzivne diplomatske aktivnosti mi smo zapravo inzistirali na ova četiri faktora na temelju kojih treba Hrvatsku prosuditi. Nastavit ćemo na tome. Prvi faktor je da je Hrvatska zemlja dokazane zrele demokracije, jer su tri izbora u Hrvatskoj provedena, a nikakvih primjedbi nije bilo. To je vrlo bitno, ako želite naprijed. Osnovni kopenhagenski kriterij je zrelost demokracije. To često zaboravljamo, ali to je činjenica. Druga, i ona na kojoj smo najviše morali raditi kao Vlada, jest dokazati da je Hrvatska država koja ispunjava svoje međunarodne obveze. To su i opći i specifični kopenhagenski kriteriji. Treće je da je Hrvatska država koja može pomoći stabilizaciji u regiji. I to na dva načina: indirektno, kroz to da Hrvatska može biti model za regiju na temelju prva dva faktora, ali i da Hrvatska i direktno može pomoći regiji i da smo mi to spremni činiti. Četvrto, da Hrvatska ne donosi nikakve velike probleme u EU. Jer, u situciji u kojoj postoji u dijelu država bivše ili sadašnjih članica EU, koje postoji, razumljivo, bojazan da će se dolaskom novih članica gomilati problemi u nekim slučajevima. Bilo je bitno razuvjeriti ih, jer je činjenica da ni u jednom od tri velika pitanja, koja se uz to postavljaju, Hrvatska ne donosi komplikacije: u pitanju ustava, pitanju financija i pitanju radne snage. Ni u jednom slučaju Hrvatska ne komplicira sliku o Europi.

Koja bi točno bila uloga Hrvatske? Može li Hrvatska biti važnija u održavanju institucionalnih odnosa s drugim zemljama u ovoj regiji ili je važniji njezin doprinos kreiranju europske politike? - I jedno i drugo je točno. Već dosta dugo, najmanje zadnjih mjesec i pol, nisam imao nijedan bilateralni sastanak, ako dobar dio sastanka nije bio posvećen razgovoru o regiji, o tome koja su naša razmišljanja, koja su naša viđenja i koji su naši prijedlozi za regiju. Smatram sebe relativno dobrim poznavateljem situacija u regiji. Na kraju krajeva, sudjelovao sam od samih početaka mirovnih pregovora, više nego itko drugi. Otvoreno govoreći, tek zadnjih mjesec i pol, kako se mijenjala i percepcija uloge Hrvatske, sve nas se više počelo pitati i za naše mišljenje o regiji. To je jedan dio vašeg pitanja ili konstatacije. Hrvatsku se vidi kao nekoga tko može svojim specifičnim znanjem i iskustvom ponuditi neke prijedloge. Drugo, Hrvatska može i pridonijeti rješenjima. Razlika od danas u odnosu na prije u tome je što Hrvatska više ne nastupa prema regiji unilateralno. Hrvatska nastupa kao budući član međunarodne zajednice, odnosno EU. U tom kontekstu mislim da će se svaki nastup Hrvatske gledati i procjenjivati, a to i olakšava.

Može li se reći da je to svojevrsna slovenizacija Hrvatske u odnosu na regiju? - Postoje sličnosti i razlike. Činjenica je da se Slovenija u prvoj fazi uspjela odmaknuti od regije da bi se, u zadnjim fazama, primaknula regiji. To je realnost i dio života. Hrvatska se nikad nije uspjela odmaknuti od regije, ali uspjela je razjasniti pitanje što to znači regija u odnosu na Europu. Mislim da je to još jedan velik eksplicitni rezultat današnjeg dana, da je jasno da će države regije pojedinačno pristupati EU. Jasno se radi o principu regate, a ne toga da smo svi u istom brodu. To se sve zadnjih mjeseci podrazumijevalo, ali nije bilo sasvim jasno.

Presudan je bio izvještaj glavne haaške tužiteljice o suradnji s Hrvatskom

Je li u posljednjem pozitivnom obratu na diplomatskoj razini sudjelovao i SAD, kad je riječ o avisu? - Mislim da su sudjelovale sve države s kojima smo komunicirali, ali najviše u tome sudjelovala je Hrvatska, konzistentno postupajući. Hrvatska diplomacija je odradila pristojno svoj posao, predstavljajući to na adekvatan način. Pokazala seTo se, odgovarajući precizno na vaše pitanje, pokazalo ispravnom naša strategija balansiranog pristupa Europi i SAD. Prije dva dana nazvao me Collin Powel i čestitao na ovom, što je Hrvatska odradila do sada i poželio mnogo uspjeha i daljnjeg napretka u pristupu EU.

Pitao sam to zato, jer je SAD-u iznimno važno pitanje Haaškog suda, gotovo više nego Velikoj Britaniji... - Važno je svima. Mislim da je presudan u tome bio izvještaj koji je podnijela glavna tužiteljica u kojem je objektivno konstatirala kako ona vidi suradnju Hrvatske i odnose s Hrvatskom.

Je li se u njenom zadnjem izvještaju dogodilo nešto konkretno, osim onog što i javnost zna da je ministrica pravosuđa predala još jedan izvještaj tužiteljstvu? - U zadnja tri mjeseca, sve što se događalo, teško je izdvojiti samo jednu činjenicu. Događala se intenzivna radna aktivnost između tribunala i hrvatske vlade i mislim da smo mi uspjeli, o čemu smo govorili od samog početka, izdvojiti političke konotacije od pravnih i konotacija i obveza Hrvatske. Pravne obveze su neupitne. Mi kao država pravo moramo ispunjavati. Ali, to ne znači da time eksplicitno ili implicitno prihvaćamo političke formulacije. Mislim da smo mi to uspjeli razjasniti međunarodnoj zajednici i svojim ponašanjem. Kada postoje obveze, na Vladi je te obveze ispunjavati

U javnosti se prošlih mjeseci stjecao dojam da je slučaj Gotovina nešto u vezi s čim se mora poduzeti nešto konkretno da bi se dobio avis i nakon toga da bi se dobila kandidatura. Budući da se radi o slučaju koji nije riješen, kako se namjeravate dalje nositi s činjenicom da je Hrvatska jedna od zemalja s kojom međunarodna zajednica računa i uvijek radi na tome? - Upravo onako kako sam malo prije rekao, s jednim čvrstim stavom da svoje obveze moramo ispunjavati. Onda kad imamo priliku pregovarati, možemo pregovarati. To nam nitko neće zamjeriti. Ali, kad postoje obveze, na Vladi je te obveze ispunjavati. Jednim tako čvrstim stavom mislim da smo uklonili niz problema. Jer, slažem se s onim što se implicira u vašem pitanju. Bilo bi vrlo naivno i vrlo pogrešno misliti da smo sad završili fazu u kojoj smo trebali ispunjavati neke obveze. Upravo obrnuto. To ostaje trajna obveza Hrvatske kao i svake druge države. Ali, Hrvatsku će se i dalje promatrati u tom kontekstu. I, tu treba biti vrlo realan.

Hrvatska, Slovenija i Italija prijateljske su zemlje

Avis i očekivana kandidatura donijet će jednu sasvim novu dinamiku i nov pritisak u Hrvatsku? Bojite li se da će to odvući previše pažnje od još otvorenih pitanja koja imamo u bilateralnim odnosima sa Slovenijom i Italijom? - Ja mislim upravo obrnuto. To će staviti sva naša bilateralna pitanja u jedan realan kontekst u kojem ćemo ih rješavati onog trenutka, a je jasno, to još nije sada ali ja se nadam se u lipnju, kad ćemo početi pregovore i kad budemo imali neku viziju o tome kada ćemo ih i završiti. Onda mi imamo i viziju konačnih odnosa između Hrvatske i Slovenije te Hrvatske i Italije i mislim da će se svi pregovori voditi u kontekstu te vizije budućih odnosa. Mislim da će nam biti olakšano rješavanje svih bilateralnih odnosa. Stvarno je stanje da su Hrvatska i Slovenija prijateljske države i da su Hrvatska i Italija prijateljske države. Svako rješenje treba početi od konstatacije da smo prijateljske države koje će u relativno skoroj budućnosti pripadati jednoj zajednici država. Ako tako stvari postavimo, onda je nalaženje svakog rješenja lakše.

Hoće li u tom smjeru ići i rješenje pitanja ribolovne zone na Jadranu s obzirom na to što je ponuđeno na radnom sastanku? - Svako rješenje će ići u tom smjeru. Međutim, što će ono konkretno sadržati, u ovom trenutku ne mogu odgovoriti. To bi bilo prejudiciranje. Svako bilateralno rješenje polazit će od dviju činjenica: od prijateljskih odnosa i našeg budućeg zajedništva u EU.