Kompromis s Amerikom, arbitraža sa Slovenijom

(...) SAD nas ne ucjenjuje Uskoro se očekuje nastavak pregovora s Amerikancima glede njihova zahtjeva o neizručenju Međunarodnom kaznenom sudu. Što će to Hrvatska ponuditi? - Mislim da će SAD u razgovorima s državama poput Hrvatske koje zbog svojih pravnih ili političkih razloga ne mogu prihvatiti standardizirani obrazac sporazuma, prikloniti nekonfekcijskom rješavanju tog pitanja sa svakom od tih država kako bi se zaštitili američki strategijski interesi, a s druge strane omogućilo tim državama da ostanu vjerne svojoj pravnoj, odnosno političkoj poziciji.

Koliko su točne procjene po kojima SAD svoju podršku Hrvatskoj na putu u NATO uvjetuje hrvatskim potpisom na ovakav sporazum? - Takvog uvjetovanja nema. SAD je i dalje na poziciji podrške Republici Hrvatskoj glede njezinih ambicija oko ulaska u NATO, kao i članstva u EU-u.

Je li uopće moguća varijanta da Hrvatska ostvari članstvo u EU-u, a da do tada ne učini ništa novo u odnosu na Gotovinu - Potpuno je neprihvatljivo da pitanje jedne osobe bude kočnica stremljenju čitave jedne zemlje i velike većine njezinih stanovnika. Pitanje suradnje s Tribunalom je jedan od političkih kriterija koje pred RH postavlja EU kao pretpostavku ne samo za konačno članstvo u EU-u nego već i za dobivanje statusa kandidata i za početak pregovora o učlanjenju. Dakle do početka pregovora to pitanje na neki način mora biti riješeno.

Razgovori u Rimu i Beogradu Na koji način? - Postoji nekoliko načina da se to pitanje riješi i da pregovori započnu. Prvi je da se general Gotovina dobrovoljno preda, drugi da protiv njega bude povučena optužnica, treći da bude uhićen i prebačen u Haag, i četvrti, da Europska unija stekne dojam da je Republika Hrvatska učinila sve što je mogla da pitanje generala Gotovine riješi, ali da to, uz sve svoje napore, nije uspjela postići. Međutim, ono što je postalo problem jest međunarodna percepcija po kojoj se od hrvatskih vlasti očekuje da, glede Gotovinove dobrovoljne predaje ili uhićenja, učini više nego što to ona objektivno može.

Što čini naša diplomacija nakon nove UN-ove rezolucije koja poziva Hrvatsku da se ozbiljnije pozabavi sa slučajem Gotovina? - U ovom vrlo osjetljivom razdoblju koje prethodi obraćanju glavne tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku početkom listopada, izuzetno je važno da Hrvatska uloži dodatne napore kako bi pojačala informiranje Tužiteljstva o čvrstoći nastojanja hrvatskih vlasti da se taj problem riješi kao i o naporima koje ona u tom smislu ulaže. Tužiteljičino izvješće pojedinim državama EU-a koje još uvijek imaju određene rezerve bit će presudno u odluci da li da dovrše ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a utjecat će i na dobivanje pozitivnog mišljenja o hrvatskoj kandidaturi i konačnom početku pregovora o uključenju u EU. Pri tome, treba uzeti u obzir da Hrvatska nema vremena za pogreške i lutanja ako želi ići onim tempom koji je zacrtala, a to znači da bude spremna na priključenje EU-u u paketu s Bugarskom i Rumunjskom.

Glede slovensko-hrvatskih odnosa, datum susreta 16. rujna se u javnosti već percipira kao svojevrsni "dan D". Hrvatska je tražila da se pregovori podignu na višu razinu. Što očekujete? - Republici Sloveniji smo poslali notu i prihvatili 16. rujna kao termin susreta. Međutim, bez bilo kakvog uvjetovanja susreta, upozorili smo da smatramo kako bi razgovor bio kvalitetniji ako bi u njemu osim pravnih eksperata bili uključeni i stručnjaci za ribarstvo i za ekologiju. Tako bismo zaista mogli više razgovarati o zajedničkim interesima, a ne se ukopavati na pravnim pozicijama koje smo već obostrano višekratno markirali. Predložili smo da se uz proširenje sastava digne i razina izaslanstva jer mislimo da bi bilo korisno da izaslanstva vode dužnosnici koji imaju veću mogućnost manevra.

Sve se glasnije ističe hrvatsko stajalište o potrebi međunarodne arbitraže u rješavanju nekih spornih pitanja sa susjednom Slovenijom? - Što se tiče spornih pravnih pitanja, mi ne odbijamo razgovor o njima, ali s obzirom na višekratno ponavljane različite pozicije glede, primjerice, određivanja granice na moru - mislimo da bi najpogodnije rješenje za obje strane bila obvezujuća arbitraža.

Ali, kada je riječ o proglašenju gospodarskog pojasa, nema potrebe za međunarodnom arbitražom. To je suvereno pravo Hrvatske kao obalne države. - Republika Hrvatska još nije donijela odluku o proglašenju gospodarskog pojasa, već se u kontekstu njegove zaštite raspravlja o modalitetu širenja jurisdikcije Hrvatske na Jadranu. Što se tiče eventualnog gospodarskog ili kakvog drugog zaštitnog pojasa, trebaju ga razgraničiti države čiji bi se pojasevi međusobno doticali. U tom slučaju, kod Hrvatske bi se radilo o razgraničenju s Italijom s kojom su u tijeku intenzivni razgovori, te sa Srbijom i Crnom Gorom s kojom smo počeli te razgovore, a nastavljamo ih i u Beogradu.

Dakle, nema razgraničenja gospodarskog pojasa sa Slovenijom? Kod njih se, međutim, mogu čuti upravo suprotne tvrdnje. - Pitanje razgraničenja sa Slovenijom ne može se odnositi na gospodarski pojas jer Slovenija ne graniči s otvorenim morem, ono se odnosi na razgraničenje unutar teritorijalnog mora. To je razgraničenje u Piranskom zaljevu i teritorijalnom moru već dugo "kamen smutnje" u odnosima između Hrvatske i Slovenije i smatram da ga što prije treba rješavati arbitražom. Osobno mislim da će, ma kakva bila arbitražna odluka, ona biti dobra i za Sloveniju i za Hrvatsku. Sve ono što smo izgubili u međusobnim odnosima i suradnji kroz godine trvenja oko tog pitanja, na žalost je daleko vrednije od onoga što će netko dobiti ili izgubiti odlukom arbitraže.

Najprije pojas, a onda razgraničenje Kako Vi ocjenjujete posjet predsjednika Mesića Beogradu? - Mislim da je to hrabar potez za obje države i da će to objema državama, bez obzira na moguća protivljenja, donijeti više koristi nego štete. Sa Srbijom i Crnom Gorom još nismo riješili neka osjetljiva pitanja, a ovaj službeni posjet na predsjedničkoj razini predstavlja unapređenje dijaloga i povećava šanse da se ta sporna pitanja riješe. Treba biti svjestan da bez procesa normalizacije, obje države ne bi mogle ni razmišljati o svom ubrzanom pridruživanju EU-u i NATO-u.

Je li gospodarski pojas važna tema diplomatskih razgovora i u Beogradu? - Nagovijestili smo naš interes da razgovaramo i o toj temi o kojoj se već donekle, preliminarno razgovaralo i tijekom posjeta predsjednika Crne Gore Vujanovića Zagrebu. Vrlo nam je važno čuti razmišljanja svih zainteresiranih država o europskoj ribarskoj politici i pitanju širenja jurisdikcije na Jadranu. Srbija i Crna Gora nam je posebno važna jer se radi o državi s kojom ćemo, u slučaju da Sabor donese odluku o širenju jurisdikcije, trebati kasnije razgovarati o pitanju razgraničenja odgovarajućeg pojasa, odnosno zone. Spomenuo bih pri tom da dogovor o razgraničenju nije pretpostavka za širenje jurisdikcije, jer se ona prvo može načelno proglasiti, a nakon toga, kroz odgovarajuće pregovore, pristupiti njezinu razgraničenju.