Hrvatska bi mogla u NATO već 2009.

Davor Božinović, veleposlanik Republike Hrvatske pri NATO-u, za naš list govori o prednostima i negativnim stranama članstva u toj međunarodnoj organizaciji. - Prema najnovijem istraživanju GfK o članstvu Hrvatske u NATO-u, prikazana je stabilizacija raspoloženja građana. Naime, 52 posto je za ulazak u Savez, 27 posto je protiv. Kako tumačite te rezultate? = Stabilan rast potpore građana članstvu Hrvatske u NATO-u rezultat je povećanog broja dostupnih informacija o tom obrambeno-političkom savezu i prednostima koje članstvo donosi. Bilo nam je važno da NATO-priča bude transparentna kako bi kroz dijalog s građanima mogli dati argumente zašto članstvo predstavlja nacionalni interes i kako se on tiče svih segmenata društva. Jer, u NATO ne ulaze samo vojske država članica nego društva u cjelini. Podrška građana je povećana, između ostaloga, i zbog brojnih javnih tribina i medijskih prezentacija koje su se prošle godine održavale po svim županijama. Nemamo osobit težak posao jer se NATO svojim rezultatima sam prodaje. Uostalom, on je svojim članicama donio razdoblje mira nezabilježeno u europskoj povijesti, to je savez koji okuplja najrazvijenije svjetske ekonomije i sedam od deset najjačih svjetskih turističkih destinacija. Očekujemo da će u trenutku dobivanja pozivnice i nakon ulaska podrška biti još veća. Polica osiguranja za budućnost - Zašto je Hrvatskoj potrebno članstvo u NATO-u? = Članstvo je Hrvatskoj potrebno zbog sigurnosnih, političkih i ekonomskih razloga. Sigurnosno gledano, NATO je najbolja i najisplativija polica osiguranja za budućnost. Ne samo zbog toga što bi nam u slučaju napada na Hrvatsku pomogli naši saveznici nego i zbog mogućnosti koje članstvo pruža za usavršavanje vlastitih vojnih sposobnosti. NATO je također politički forum koji okuplja SAD, najveće europske i nama susjedne zemlje. U takvom kontekstu, prisutnost Hrvatske za stolom gdje se raspravljaju problemi od njenog interesa je objektivna potreba i dodatno jamstvo hrvatskom suverenitetu. I na kraju, kada govorimo o NATO-u, ne smijemo zaboraviti da se radi o krugu država koje u svojim rukama drže polovinu svjetskog gospodarstva. Veća percepcija sigurnosti donijet će više investicija koje će potaknuti gospodarski razvoj zemlje. - Ima li članstvo u NATO-savezu negativne strane? Najčešće se spominje da bi naši vojnici morali ići u mirovne misije u razne dijelove svijeta, što negativno zvuči za dio javnosti. = Da članstvo u NATO-u ima negativne strane, Hrvatska u njega ne bi ulazila. Međutim, možemo razgovarati o odgovornostima koje su vezane uz naše sudjelovanje u radu Saveza. Da rizik za vojnike koji sudjeluju u UN ili NATO operaciji ne postoji, oni ne bi nosili pancirne jakne i puške. Drugim riječima, rizik ne možemo promatrati kao negativnost obrambenog saveza. Hrvatska je osigurana time da potpuno suvereno raspolaže svojim vojnim snagama i sama odlučuje gdje će, u kojem broju i u kojem sastavu njeni vojnici ići. Naši vojnici u misije idu dobrovoljno i uvijek ih se javi nekoliko puta više od broja koji je određen za odlazak u misiju. Također, nema govora o slanju hrvatskih vojnika bez odluke Sabora. Osim toga, NATO se angažira samo tamo gdje za to postoji neizbježna potreba. Slabe alternative - Postoje li alternative ulasku u NATO? = Alternative uvijek postoje, kao što su primjerice neutralnost ili demilitarizacija. Treba promotriti kako te alternative zadovoljavaju hrvatske sigurnosne potrebe i koliko nas koštaju. Sigurnosno gledano, članstvo u NATO-u dopušta održavanje minimalnog broja vojnih snaga potrebnih svakoj suverenoj državi bez nepotrebnog opterećivanja državnog proračuna, s tim da u slučaju ratne opasnosti računa na pomoć saveznika. Neutralna država ne može računati na pomoć drugih i mora samostalno razvijati dodatne vojne sposobnosti. To znači da bismo umjesto 12 aviona trebali imati njih 62, umjesto 75 tenkova njih 325, i tako po svim elementima vojnog sustava, zajedno s ponovnim aktiviranjem obveznog služenja vojnog roka. Konzervativne procjene govore da je održavanje neutralnosti bar tri puta skuplje nego članstvo u NATO-u. Suvišno je reći da bi takav eksperiment unazadio gospodarstvo i ostavio Hrvatsku sigurnosno vrlo ranjivom. Određene organizacije civilnog društva, pak, predlažu da se Hrvatska razoruža. Njihove mirovne napore treba poštovati, ali nakon iskustva Domovinskog rata te globalnih izazova sigurnosti nisam siguran da je to opcija s kojom bi trebalo ozbiljno računati. Postoje još dva izbora koje ljudi često spominju - zadržavanje na trenutnom stanju i ulazak u EU. Zadržavanje na trenutnom sustavu obrane zemlje moguće je jedino ako uđemo u NATO, budući da smo ga u očekivanju Članstva posljednjih sedam godina prilagođavali funkcioniranju unutar vojnog saveza. Čekanje na EU-članstvo nema smisla, budući da zemlje članice EU-a međusobno nemaju ništa slično sigurnosnim aranžmanima koji vežu članice NATO-a. Zbog toga su države članice EU-a, njih 21, ujedno i članice NATO-a. Imamo preduvjete za ulazak - Znači li članstvo u NATO-u brži ulazak u Europsku uniju? = Prethodno članstvo u NATO-u možda nije formalni uvjet, ali je svakako do sada bila politička praksa primanja novih članica u EU. Članstvo u NATO-u dat će novu težinu Hrvatskoj u pregovorima s Unijom te sigurno olakšati rješavanje pojedinih otvorenih pitanja. - Kako teku hrvatske reforme što se tiče ulaska u NATO, odnosno ispunjavamo li sve uvjete i kriterije? = NATO je u stalnoj transformaciji kako bi se prilagodio suvremenim sigurnosnim izazovima. Shodno tome, ni njegove ni hrvatske reforme nikada se ne mogu smatrati dovršenim. Međutim, sa zadovoljstvom mogu reći da je Hrvatska ispunila sve nužne kriterije kako bi postala dijelom NATO-a. - Kada bi Hrvatska mogla postati punopravna članica NATO-a? = U slučaju da Hrvatskoj bude uručena pozivnica za članstvo na predstojećem summitu NATO-a u Bukureštu od 2. do 4. travnja, te da postupak ratifikacije hrvatskog članstva u parlamentima savezničkih država bude dovršen u razumnom roku, Hrvatska bi mogla postati punopravnom članicom NATO-a već 2009. godine. Referendum nije potreban - Treba li organizirati referendum oko članstva u NATO-savezu? Kakva je situacija oko referenduma bila u drugim zemljama prije članstva? = Ustav RH propisuje da o pristupanju države međunarodnom ugovoru, a NATO je organizacija sjevernoatlantskog ugovora, odlučuje Hrvatski sabor. Politički gledano, pitanje NATO-a je prošlo dodatni krug demokratske legitimacije na nedavno održanim parlamentarnim izborima, gdje su građani podržali one stranke koje su u svom programu imale pristupanje NATO-u, dok ni jedna stranka suprotnog mišljenja nije uspjela ući u Sabor. Od sedam zemalja iz posljednjeg kruga proširenja, samo je jedna održala referendum, Slovenija, i to stoga što je istodobno ulazila i u EU. U krugu proširenja 1997. godine, kada su u Savez ulazile tri države, referendum je održala jedino Mađarska. Udvostručenje investicija u zemljama novim članicama - Spomenuli ste kako bi od članstva Hrvatska dobila poticaj u ekonomiji. Kakva je situacija u drugim zemljama koje su članice Saveza. Jesu li se i kod njih povećale strane investicije? = Članstvo u NATO-savezu ima direktne i indirektne učinke na gospodarstvo. Najbolji primjer su Češka, Poljska i Mađarska, gdje su se izravno investicije udvostručile prilikom ulaska u NATO. Članstvom se također otvaraju mogućnosti rada na zajedničkim projektima koji su najčešće ograničeni na zemlje članice, uz angažman hrvatskih stručnjaka i proizvodnih sposobnosti. Također, moguće je otvaranje nevojnih institucija, poput škola, istraživačkih centara i slično, koje se financiraju iz zajedničkih NATO-sredstava i koje se oslanjaju na lokalno tržište rada. Tu je i mogućnost nevojnog angažmana u operacijama NATO-a za uslužne djelatnosti i prateće službe, poput kuhara, medicinara ili vatrogasaca. Osim međusobne trgovine, zemlje članice mogu poslovati i s NATO-om kao organizacijom. Naime, on ima službenu listu dobavljača, kojoj se u pravilu mogu naći jedni tvrtke iz zemalja članice, a svi se poslovi rade preko specijalizirane agencije NATO-a.