EU će nam donijeti stabilnost i prosperitet

Nedjelja, 22. siječnja dan je referenduma za pristupanje EU, a ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić ne samo da odrađuje kanju animiranja građana za EU, već ovih dana trpi i velike kritike u dijelu javnosti. Pitali smo je o prednostima i manama EU, kritikama, ali i opasnostima da referendum ne uspije. -Samo nekoliko dana prije referenduma, New York Times piše da ulaznica za EU više nije ujedno i ulaznica za prosperitet. Postoji li bojazan da se dio ljudi pred sam referendum obeshrabri? =Ne znam baš koliko je građana pohrlilo na kioske po New York Times... Ne znam čija je to procjena, postoje različita stajališta, čak i u Europskom parlamentu sjede ljudi koji su na plaći EU-parlamenta, a srcem i dušom, vehementno su protiv EU. Na referendumu 22. siječnja važno je da ljudi izađu i izjasne se. Svi podaci pokazuju da u hrvatskom društvu sigurna većina podržava Hrvatsku u EU. Važno je da se taj stav vjerno odrazi i na rezultate referenduma. Za Hrvatsku članstvo u EU znači političku i gospodarsku stabilnost. A ta stabilnost odrazit će se i na stabilnost cijele regije. Tu se ne radi o skandinavskim zemljama sa stabilnošću sustava, pa ih samo interesira zajedničko tržište, radi se o zemljama koje karakterizira nestabilnost u sigurnosnom smislu. Za nas glavna prednost nije novac, ni fondovi, pa ni zajedničko tržište nego – politička stabilnost koja kreira povoljno okruženje za investicije, kreditni rejting itd. Visoki kriteriji -Vaši »stari« protivnici reći će na to da vam je primarni cilj pomoći susjedima, a ne samo Hrvatskoj. =To je ona logika: neka meni crkne krava, samo da susjedu crknu dvije. Naš očiti cilj je stabilnost i prosperitet naše zemlje. Pitanje je kako to najbolje i najbrže postići. Sigurno i stabilno okruženje je važan preduvjet. Nama je u interesu da naše susjedstvo što prije bude dio Europske unije, to za nas znači dodatnu stabilnost i sigurnost. Mi ulazimo u EU, ali teritorijalno ostajemo tu gdje jesmo i ovo će okruženje za nas uvijek biti utjecajno i relevantno. -Ne mislite, dakle, da se proeuropski orijentirane građane može obeshrabriti takvim napisima? =Ne, jer vjerujem da su građani u velikoj mjeri svoju odluku već donijeli. Hrvatski građani, prema istraživanjima, o EU danas znaju više od prosječnog građanina EU-a. No, paradoks je da je u anketama prije 20 godina sto posto građana bilo za EU, naravno – jer su padale bombe i imali smo odsustvo mira prije deset godina je za bilo 80 posto građana, jer smo imali odsustvo pravne države, reda, nekompetentnost vlasti... Uz pomoć EU dobili smo političku stabilnost, koja se sada već svima podrazumijeva. Ali, da nije bilo EU i procesa pregovora, to ne bismo imali. Uveli smo visoke kriterije. Pogledajmo izbor sudaca, do prije dvije godine odlučivao je DSV, izabran od parlamentarne HDZ-ove većine, danas suce biraju sami suci i profesori pravnih fakulteta između sebe. Sve je dostupno -Jesu li građani dovoljno informirani, je li referendum trebalo odgoditi? Koliko ste potrošili na kanju? =Svatko na web stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova može naći sve podatke, sva poglavlja, sve detalje, do veličine kaveza za kokoši nesilice, ili do 54 vrste tradicionalnih hrvatskih ribarskih alata. Svatko se može informirati. Samo, nikad ne treba podcijeniti generalnu antipatiju koju dio ljudi ima prema politici ili političkim elitama, jer je njihov protest dio frustracije u ovim teškim vremenima. No, stav tih ljudi ne ovisi o informiranosti, oni su jednostavno protiv svega što im se čini da zagovara politika. Ali odluka o EU važnija je i dugoročnija od svih nas i njezine posljedice će se osjećati dugo nakon što nikoga od nas neće biti. Da smo referendum dodatno pomakli, skratili bi vrijeme za ratifikaciju u zemljama članicama i sami ugrozili datum ulaska. Na kanju smo potrošili 4,8 milijuna kuna, koliko smo za to našli u kasi ministarstva kad smo ga preuzeli. Tiskali smo dva milijuna letaka, svako domaćinstvo u Hrvatskoj ih je dobilo. -Može li se dogoditi i da referendum ne uspije? =Uvijek se sve može dogoditi, pa i to da jedan dio ljudi ni ne izađe, jer to već smatra svršenom stvari. Toga se najviše bojim. Investicijska klima -Danima u kanji ponavljate da ulazak u EU znači bolji kreditni rejting Hrvatske. Imate li naznake, koliko on može pasti? =Što se nas tiče, dovoljno je da padne samo jednu stepenicu. Taj jedan stupanj nije beznačajan ni ekonomski mnogo jačim zemljama od nas, a za nas je presudan. O našoj volji izraženoj u nedjelju, ovisit će kamata na vanjski dug, da li će ona biti 3, 6 ili 12 posto – u pitanju su milijarde! Te milijarde su radna mjesta, socijala, penzije. To su te milijarde – nema drugih. Ako rejting padne, novac će nam biti skuplji. Isto je i s investicijskom klimom – nemojmo o tome imati nikakvih dilema. Članstvo u EU znači sigurnost investicija, to znači nova radna mjesta. Možemo se dakle odlučiti za stabilnost i novce, ili za ostanak gdje jesmo. Podsjećam da samo u prvoj godini, dakle u šest mjeseci 2013. godine, imamo na raspolaganju 630 milijuna eura, a 2014. godine preko milijardu eura. -Ovih dana vas optužuju da vršite pritisak na birače, da je to čak i kršenje zakona, kako kaže Pero Kovačević npr? =Ako je govoriti istinu protuzakonito, ok. No, ja sam poznata po tome da govorim istinu, čak i kad je mnogi ne žele čuti. Ukidanje granica -Veliko EU-tržište je velika opasnost za dio hrvatskih tvrtki, špeditere, primjerice... =To tržište je i ogromna šansa. Već danas mnogo tvrtki u Hrvatskoj jedva čeka da im se skinu carine na njihove proizvode i da budu konkurentni na tom velikom, bogatom tržištu. A i hrvatski građani su zaslužili konkurentne proizvode. Što se špediterskih tvrtki tiče: one ukidanjem barem zapadnih granica gube određeno tržište. Ali korist i prednosti od ukidanja granica i slobode kretanja neizmjerno je važnija od toga. EU će definitivno imati pozitivan učinak na naše gospodarstvo. Sigurno ćemo imati niže cijene niza proizvoda jer neće biti monopola. -Ali cijene energenata će bitno rasti, jer je to dosad bila socijalna kategorija u Hrvatskoj. =To će ovisiti o ukupnom stanju u gospodarstvu, o situaciji na međunarodnom tržištu energenata, a i o našoj energetskoj samodovoljnosti. Brodogradnja da, ali.... -Brodogradnja je jedno od posebno osjetljivih područja, evo i NYT piše da će ekonomski opstanak Rijeke biti upitan ako nestane brodogradnja? =Ako nekome može EU biti značajna za ekonomski prosperitet, to je Rijeka, jer se EU sredstva često odnose baš na velike prometne i infrastrukturne projekte kao što su luka i željeznica. Brodogradnja – apsolutno da, ali brodogradnja koja funkcionira, i u kojoj administrativnog osoblja nema triput više od radnika brodogradnja kojom se upravlja efikasno, koja ne ovisi o deset milijuna dolara poticaja po brodu. Restrukturirano brodogradilište, povezano s drugim brodogradilištima – to je budućnost. -Znamo da je privatizacija »3. maja« zapela, da bivša vlada nije potpisala ugovor s jedinim zainteresiranim investitorom. Što sad? Koji model privatizacije Europa dopušta? =Privatizacija je bila odabir bivše vlade, nije bila nužna, moglo se prvo ići u restrukturiranje. Evo, dobili smo jednog zainteresiranog investitora, ali bez potpisanog ugovora. Sada je na Ministarstvu gospodarstva i Vladi da obavi razgovore s tim investitorom i svim drugim potencijalnim investitorima, i nađe rješenje koje mora stupiti na snagu prije 1. srpnja 2013. Ne vidim nijedan nedostatak -Stalno govorite o prednostima EU. Vidite li ijedan nedostatak? =Ne, ja ne vidim. Osim ako pod nedostatkom ne mislite na nužnost investiranja u bolju javnu upravu, kvalitetnije obrazovanje, višu razinu zaštite okoliša, konkurentnost što znači i pristupačnije cijene proizvoda. Istina, to košta, ali znači nužni napredak.