Vesna Pusić za Avaz: U EU je teže loviti u mutnom!

U ekskluzivnom intervjuu za "Avaz" ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić govorila je u New Yorku otvoreno o svojim ambicijama da postane prva žena glavna tajnica Ujedinjenih naroda. Najavila je da će službeni Zagreb do kraja godine, bez obzira na rezultate izbora, imati samo jednog kandidata za mjesto novog čelnika UN-a, te da će to biti ona, a ne veleposlanik Hrvatske u Indiji (Amir Muharemi) – s čijim je imenom za hrvatskog kandidata za glavnog tajnika UN-a  već izašla oporba.

Pusić se osvrnula i na odnose u regiji, izbjegličku krizu i svađu između hrvatskog i srbijanskog premijera Milanovića i Vučića, a analizirala je i odnose Zagreba i Sarajeva.

Stav regije

-Neki kažu da Vi zapravo još niste službeni kandidat: Jeste li vi dakle kandidat svoje vlade? =  Jesam!

-Ali, na pitanje koga će službeno Sarajevo podržati za novog čelnika UN-a, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, ovdje u New Yorku mi je rekao da još nema službenih kandidata, pa nije fer da se Bosna i Hercegovina već sad o tome izjašnjava? = Gospodin Čović očito je imao svoje informacije. Dakle, dva su službena kandidata, ali iz regije. Vuk Jeremić je dobio podršku svoje i ja podršku hrvatske vlade. Nova procedura ide tako da predsjednici Opće skupštine i Vijeća sigurnosti UN-a trebaju napisati zajedničko pismo (svim) državama članicama UN-a, a onda vlade kandidiraju svoje kandidate. No, nije čak nužno da kandidate predlažu vlade, jer se ljudi mogu drugim mehanizmima kandidirati (nevladin sektor – op.a.), iako je uobičajeno da to čine vlade na tu funkciju. Nakon toga sastavlja se popis kandidata koji imaju podršku svojih vlada– i oni će se ovaj put predstavljati pred Općom skupštinom, ako to kandidati žele dobrovoljno.

-Hoćete li se Vi predstaviti u UN-u i znate li kad će to biti? = Svakako, ja ću se sigurno predstaviti u UN-u. Mislim da je to ogromna prednost i da sama procedura kroz to postaje zanimljiva. Ona znači i promociju države iz koje kandidat dolazi, kao i predstavljanje dotične osobe. Što se tiče vremena, ni oni (UN) još ne znaju kad će biti ti termini. Pismo iz UN-a ići će vjerojatno ovog listopada ili početkom studenoga. Uglavnom, želja je da se do prosinca napravi ta lista kandidata. A hoće li  se uspjeti ili ne, to je drugo pitanje. Zasad je takva namjera i, onda bi, nakon toga, bilo predstavljanje pred Općom skupštinom UN-a.

O promjeni vlasti

-Ipak, što ako u studenome dođe do promjene vlasti u Hrvatskoj; može li nova – recimo HDZ-ova vlada odlučiti kandidirati nekog drugog, a ne Vas. Bilo je naznaka da oni imaju svoga kandidata: Je li Vaša kandidatura neuvjetovana eventualnom promjenom vlade poslije izbora? =  Ne razmišljam o mogućnosti promjene vlade u Hrvatskoj, ali sve ovo (pisma iz UN-a koje će uputiti u Zagreb – op.a.) dogodit će se prije izbora.

-Hoće li Hrvatska na kraju imati dva kandidata za glavnog tajnika UN-a? =  Ne. Imat će jednog. Nema šanse da ima više od jednog kandidata s ovom procedurom.

-S obzirom na to da se u posebnoj rezoluciji UN-a za to mjesto preporučuje žena – kakvi su izgledi da se to dogodi? =  Ni to nije u kamenu zapisano, da prvi puta glavni tajnik UN-a bude žena. Očito glavni kriterij za izbor novog čelnika ili čelnice UN-a nisu ni “regija”, ni “žena”. Ali, jest više “žena” nego “regija”, jer oko prvog postoji veći konsenzus nego oko “regije”. Dakle to su dva elementa koja su sada na stolu i koja svakako daju određenu komparativnu prednost u odnosu na kandidatkinje iz druge regije i muške kandidate. Ali, ne mislim da će to biti odlučujuće.  Ako se stalne članice Vijeća sigurnosti (SAD, Britanija, Francuska, Rusija i Kina) ne budu mogle složiti oko jednog kandidata koji zadovoljava ove uvjete, onda će to biti netko iz druge regije ili muškarac. Ništa se dakle ne isključuje.

-Namjeravate li lobirati u regiji tražeći pomoć od BiH, koja za sad jedina nema svog kandidata za čelnika UN-a, i od drugih zemalja, koje nemaju svoje pretendente za tu funkciju? =  Svakako ću razgovarati s cijelim nizom zemalja, i u ovom trenutku je ključno razgovarati naročito sa stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a, koje imaju pravo veta. Jer, ako postoje naznake ili ideje da bi neka od stalnih članica Vijeća stavila veto na nečiju kandidaturu – onda uopće nema smisla ići dalje.

-Jeste li već počeli razgovarati s njima i imate li indicije da su Vam neke stalne članice Vijeća sigurnosti sklone? = Da, počela sam te razgovore i imam te indicije.

                -Koje su Vaše komparativne prednosti u odnosu na kolege i kolegice iz iste regije? = Mislim da će to biti kvalitetni kandidati, po onome što čujem. Razmišlja se još i o Kristalini Georgijevoj iz EU, to je odlična kandidatkinja (iz Bugarske). No moje su prednosti kombinacija iskustva u nevladinom sektoru, akademskoj zajednici – i politici u užem smislu. Tu je i dugotrajni angažman u domeni ljudskih prava, u različitim formama i rad s različitim diskriminiranim skupinama, uz uvođenje novog koncepta razvojne suradnje u hrvatsku vanjsku politiku kao instrumenta međunarodnih odnosa. A to je po mom mišljenju jedan od ključnih komunikacijskih instrumenata među državama  – naročito bogatijim i siromašnijim državama, kao dvosmjerni kanal i jedan koncept na kojem mi radimo u barem četiri pet zemalja svijeta, poput Afganistana, Burme i Angole.

To je za jednu malu zemlju kakva je Hrvatska dosta razvijen  koncept. Tu je i zalaganje za kombinaciju mirovnih-vojnih snaga i razvojnih projekata u zemljama u kojima je rat i naročito u postkonfliktnim situacijama, gdje mirovne snage nisu dovoljne nego je potrebna i ova razvojna komponenta, što je de facto instrument međunarodne sigurnosti. To su neki elementi koji karakteriziraju moju karijeru i moj angažman i projekte  kojima se bavim. Oni mogu biti prednost, iako će se sigurno drugi ljudi pojaviti s nekim svojim idejama, ali nema puno ljudi koji su u sva tri ova segmenta, civilnom  – godinama radili aktivno.

-Kako kao hrvatska ministrica vanjskih poslova i kandidatkinja za čelnicu UN-a doživljavate ovu krizu s izbjeglicama s Bliskog istoka i kako biste je pokušali riješiti - regionalno i šire? = Mislim na tri koraka, a ovdje, u UN-u dosta smo razgovarali o tome. Ja sam o tome govorila i u okviru naših europskih sastanaka. Prvo je neposredna reakcija na izbjegličku krizu i pomoć državama kroz koje izbjeglice prolaze da bi taj tretman bio ljudski, normalan i pristojan. Pokazalo se da je taj tretman vrlo različit od zemlje do zemlje, od jedne do druge članice EU-a. To je neka vrsta neposredne reakcije. Druga, gotovo jednako neposredna, koja se već događa jest činjenica da treba sjesti i razgovarati o tom problemu s Turskom, ali naravno i s Jordanom i Libanonom. Tamo je najveći broj izbjeglica. Turska tvrdi da je primila dva milijuna izbjeglica. No u UN-u sam čula podatak da se radi o čak 2,5 milijuna izbjeglica na teritoriju Turske, pri čemu je manji dio u izbjegličkim logorima, a veći dio de-facto u gradovima i po cijeloj Turskoj. Po vlastitim računicama Turska je potrošila nešto preko 7 milijardi dolara na zbrinjavanje izbjeglica. S druge strane, osim nešto lijepih riječi, nije bilo baš puno pomoći Turskoj. Čini se da je negdje 470 milijuna dolara u ukupnoj pomoći dobila izvana, a sve ostalo snosi sama.

- Kakva pomoć treba Hrvatskoj i Srbiji kroz koje protječu te izbjegličke rijeke, a kakva Bosni, ako u nju krene val izbjeglica s Bliskog istoka? =  Treba prvo pomoći Turskoj, utoliko da Turska zaustavi taj val koji ide prema regiji. Kad se zaustavi val koji ide prema našoj regiji - nama pomoć više ne treba što se izbjeglica tiče. I treći korak je da treba iskoristiti ovu zimu da se nađe način da se prekine rat u Siriji. O tome se sad upravo razgovaralo na Vijeću sigurnosti. Sudjelovala sam u toj raspravi koja je bila vrlo, vrlo intenzivna i posjećena i, kojom je predsjedavala Ruska Federacija. Govorili smo u prvom redu tko su akteri koji sudjeluju u dogovoru o prekidu rata i prekidu ubijanja u Siriji.

Svi mi iz naše regije znamo da prekid rata ne znači još mir, ali prekid rata je važan prvi korak. Tek onda slijedi mir, stabilnost – negdje daleko u budućnosti. Ali taj prvi korak treba napraviti do proljeća sljedeće godine. Ako se prekine val izbjeglica u Europu, onda ne treba pomagati nikom ništa. Unutar EU-a postoje fondovi koji mogu pokriti ovo što je do sada učinjeno. Naime, fenomen ovog vala jest to da apsolutno sve izbjeglice koje dolaze žele otići u Njemačku.

-Govori se da bi izbjeglice mogle biti preusmjeravane prema BiH? = U Bosni i Hercegovini  još ih nema i nadam se da ih neće ni biti, jer BiH nije na toj trasi. Izbjeglice koriste kao tranzitne zemlje Grčku, Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku, Mađarsku i Sloveniju, a donekle čak i Austriju. U Hrvatskoj su zaista pristojno primljeni…

-A jesu li ipak učinjene neke greške i što bi, iz dosadašnjeg iskustva,  trebalo drukčije učiniti vezano za prijem izbjeglica i njihov prolazak dalje? = Nema ničega što bi trebalo drukčije raditi. U situaciji u kojoj na sat 1,500 ljudi prelazi  preko granice (u Hrvatsku)  – odrađeno je sve kako treba i na najbolji mogući način. Ljudi su uglavnom htjeli prespavati jednu ili nijednu noć; htjeli su zdravstvenu zaštitu – neku medicinsku pomoć, hranu, malo se odmoriti i najčešće odmah ići dalje u Mađarsku, Sloveniju i Austriju.

-Otkud onda one teške riječi između premjera Milanovića i Vučića, i još one Orbanove izjave? = Mađare neću komentirati. Oni grade svoje zidove i ograde i zaista po mom mišljenu - to je neprimjerena reakcija. A što se tiče ovih rasprava između hrvatskog i srpskog premjera, one su se odnosile na činjenicu da su ogromnom brzinom iz Srbije transportirali sve izbjeglice na hrvatsku granicu. Mi ih naprosto nismo bili u stanju zaprimati, čak ni registrirati, jer nakon što vam 1000 ljudi počne prelaziti granicu svaki sat (to je nemoguće), ali bar ih trebate prihvatiti i pomoći im. S takvom brzinom ulazaka to nismo stigli sve rješavati. Zahtjev je bio pa i dogovor, da će jedan dio tih ljudi biti transportiran na mađarsku, a jedan dio na hrvatsku granicu, da bi se, naprosto podijelio posao. Međutim to se nije događalo, pa su svi dalje dopremani na hrvatsku granicu, i od toga je onda nastao cijeli taj incident i rasprava između hrvatskog i srpskog premjera, ali ništa suviše dramatično.

-Kada je riječ o odnosima Hrvatske i BiH, jesu  li  sada prevladani problemi oko vaše zabrane mlijeka iz BiH u EU, ili se tu još može očekivati razmirica? = To je vezano za jedan širi problem “tradicionalne trgovine”. To doduše rješava Europska unija, a ne samo Hrvatska, jer se to odnosi na sve zemlje EU. Ali, kako je riječ o mlijeku, u praksi se to odnosi i na Hrvatsku, jer ona je ta koja ima tradicionalnu trgovinu sa BiH.

Izvoz mlijeka

-Ali, znači li to da po tom konceptu “tradicionalne trgovine” BiH mora prvo otvoriti svoje tržište za sve hrvatske proizvode iz tog područja?= Postoji određeni broj proizvoda koji spadaju pod tu tradicionalnu trgovinu, jer su tradicionalno išli  iz Hrvatske u BiH. Po europskim propisima mi smo se prilagodili (prema tradicionalnoj trgovini) isti dan kad je Slovenija ušla u EU. Po tim propisima postoji određeni broj godina po kojem se na isti način može izvoziti u BiH. Na to BiH nije pristala, pa su tako nastale ove trgovinske razmirice i prepirke, i iz toga onda proizvodi kao mlijeko i cijeli niz stvari.

-Smiruje li se to,  je li prevladano? = Pa smiruje se, ali dok ne riješimo to pitanje tradicionalne trgovine, stalno će biti ovih poteškoća. Sve što nije dobro, naročito s obzirom na činjenicu da de facto BiH ima jedino Hrvatsku, koja ju vuče prema EU i koja je osmislila cijeli novi pristup, a koji su prihvatile Velika Britanija i Njemačka i afirmirale ga kao pristup EU. Taj pristup je omogućio BiH da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU i uopće krene na taj put.

-Jeste li zadovoljni kako u Sarajevu shvaćaju tu činjenicu, da je osim Bruxellesa za BiH drugi najvažniji grad u EU upravo Zagreb? Tko su kočničari u BiH? = Pa ne znam. Ja se nadam da razumiju, što se nas tiče. Ne znam tko u Bosni i Hercegovini koči oko Europske unije, ali znam kako je to izgledalo u Hrvatskoj. U svakoj zemlji, pogotovo u našoj regiji, uvijek ima onih kojima je bolje i lakše loviti u mutnom. Oni misle da je EU uvodi previše reda i možda pretjeruje u svojim očekivanjima. Nešto reda uvodi, to je činjenica i svakako je teže i kompliciranije loviti u mutnom nego bez Europske unije. Ti će uvijek biti protiv napredovanja BiH, ili Srbije ili bilo koje druge zemlje regije prema EU, kao što su bili protiv napredovanja Hrvatske. Oni misle -- što će nam još ta komplikacija kad nam je ovako dobro, slobodno nam je i nitko nas ništa ne pita. Međutim, za većinu ljudi to nije najbolje rješenje, jer za većinu je puno bolje rješenje da su stvari malo transparentnije, da funkcioniraju po nekim unaprijed definiranim pravilima, da te ne može svaki čas netko prevariti, oteti tvornicu, neku firmu, umjesto da se zna malo više reda. Zato je ta EU korisna, iako je daleko od nekog savršenstva. Ali, malo više reda, što je za nas u regiji važno – otvara više prostora onima koji bi htjeli da stvari  ipak funkcioniraju po nekim pravilima.

-Hoće li onda Zagreb ostati uz BiH na njezinom putu ka EU inzistirajući na tim pravilima?= Što se Hrvatske tiče, bez obzira na sve, Hrvatska prepoznaje svoj interes, tj. interes svoje sigurnosti i stabilnosti i u tome da Bosna i Hercegovina napreduje prema europskim reformama.

Ništa nije u kamenu zapisano

-Kakva ćete Vi glavna tajnica UN-a biti i koje su Vaše prednosti u odnosu na druge kandidate iz regije? = Ovisi o tome tko će biti kandidati. Recimo Irina Bokova (generalna direktorica UNESCO-a) iz Bugarske, a Srđan Kerim iz Makedonije koji isto tako ima formalnu odluku svoje vlade, a bit će sigurno još kandidata (Danilo Turk, iz Slovenije). Bilo bi dobro da se postigne konsenzus da regija istočne Europe ima svog kandidata i budućeg glavnog tajnika, kojega nikada do sada nije imala. To ne znači da je u kamenu zapisano da to ne bi mogao biti neko drugi, ali znači da bi kandidati odatle imali određenu prednost.

NATO-skeptici mogu mirno spavati

-A što je s ulaskom BiH u NATO? = Ja bih voljela da BiH postane članica NATO-a. Međutim, svojim kolegama iz BiH, što se toga tiče – uvijek kažem da je ovo aktiviranje MAP-a (Membership Action Plan) -- toliko daleko od NATO-a…

-Gospodin Čović (predsjednik bh. Predsjedništva) rekao mi je  da bi aktiviranje NATO-ova akcijskog plana za BiH moglo uslijediti do nove godine? =  Aktiviranje MAP-a toliko je daleko od članstva u NATO-u, da to još uopće nije nikakva odluka. S time Bosna i Hercegovina sebi samo daje šansu da za određeni broj godina – kad eventualno dobije pozivnicu za NATO, može odlučiti hoće ili neće. To aktiviranje MAP-a samo je osiguravanje prava na odluku o ulasku u NATO, u budućnosti. Ako se MAP ne aktivira – nitko više neće BiH pitati hoće ili neće. Ako se MAP aktivira, ne znači da je BiH u NATO-u. Znači samo da je zadržala pravo da za pet ili ne znam koliko godina – odluči želi li ili ne želi u NATO, a ne da se ta mogućnost odreže odmah, sada. Dakle, oni koji su skeptični prema NATO-u, ne trebaju se plašiti aktiviranja MAP-a. (ek)