Govor ministrice Vesne Pusić na otvaranju 28. zasjedanja Vijeća za ljudska prava UN-a

/Transkript/

Čast mi je obratiti se Vijeću za ljudska prava u ime Hrvatske, informirati vas o tome što smo učinili i što činimo, kao i dotaknuti se pitanja koja smatramo ključnima u današnjem svijetu koji je pun izazova i često zbunjujući.

Čestitala bih g. Zeidu Al-Husseinu na imenovanju i poželjela mu uspjeh u ispunjavanju svoga mandata. Dobili ste ovaj posao u teško i složeno vrijeme. Vaš je uspjeh i naš uspjeh, i želim vam svu sreću. Nadodala bih samo da se Hrvatska pridružuje izjavi Europske unije.

U zadnjih godinu i nešto svjedoci smo nevjerojatnih promjena u međunarodnom ''krajobrazu''. Diljem svijeta javljaju se izazovi, a ljudi dižu glas i udružuju se kako bi se izborili za svoja prava i fundamentalne slobode. U nestabilnom političkom okružju koje prate izazovi, ljudska prava trebaju u potpunosti biti zaštićena kako bi se položio temelj za razvoj mirnih i demokratskih društava.

Nažalost, oružani sukobi i dalje izbijaju diljem svijeta – Sirija, Irak, Srednjoafrička Republika, Demokratska Republika Kongo, Južni Sudan i Ukrajina, da navedem samo neke od primjera gdje se međunarodna ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo svakodnevno krše. Svjedoci smo raširenih i sustavnih zločina koje čine skupine poput Da’esha ili ISIL-a, Boko Harama, Al-Shabaaba i Al-Nusra Fronte. Te su skupine pogazile sve univerzalne ljudske vrijednosti. Žele ostvariti svoje ciljeve kroz sustavno kršenje međunarodnih ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava i predstavljaju prijetnju ne samo državama i stanovništvu koje teroriziraju, nego i svim društvima.

Ne želeći umanjiti težinu svih kršenja ljudskih prava koja se odvijaju u ovom trenutku, htjela bih naglasiti tri oblika ili područja njihovog kršenja koja smatramo kritičnima. Pokušat ću objasniti zašto.

Prva su skupina prava žena u borbi protiv seksualnog nasilja. Prije mnogo godina, dok sam još bila mlada sociologinja, mislila sam da smo blizu toga da tu bitku dobijemo. Trideset i pet godina poslije, čini se da nismo mnogo napredovali. Kršenje prava žena i seksualno nasilje – koje nije usmjereno samo protiv žena, ali žene čine 80-90 posto žrtava, i dalje je nažalost rašireno. Mislim da to znači da moramo preispitati svoju taktiku. Moramo se boriti na efikasniji način.

Primijetila sam da kad procjenjujemo rad zakonodavstva neke države, gledamo na to kako se bori protiv korupcije, što je u redu. Gledamo na to kako se bore protiv ''kriminala bijelih ovratnika''. Ali nikad nisam vidjela da se nečije zakonodavstvo procjenjuje na temelju toga kako se bori protiv seksualnog nasilja, kako procesuira slučajeve silovanja, kako se bori protiv nekažnjavanja za seksualno nasilje u mirnodopskim uvjetima, kamoli u ratu. A budite sigurni – ignoriranje seksualnog nasilja u mirnodopskim uvjetima izravno je povezano s raširenim seksualnim nasiljem u ratu.

Rekla bih da je to jedno od područja koje demonstrira da, ma kako dugo bili mi svjesni problema, ako se protiv njega ne borimo na učinkovite načine i ne stavimo ga u fokus, umjesto da bude samo ''jedan od'', nastavit će se širiti. Stoga smatram da nam je potrebna sveopća borba, novi ''križarski pohod'' protiv seksualnog nasilja i nekažnjavanja za takve zločine, počinjene bilo u mirnodopskim uvjetima bilo u ratu.

Druga tema koju želim istaknuti, a dotaknuo je se već i belgijski ministar vanjskih poslova, jest situacija u Ukrajini. U ovom trenutku odvijaju se masovna kršenja ljudskih prava u toj zemlji. I to ne zato što ne znamo za njih. Znamo. I po tome je ta situacija drukčija od drugih u kojima se događa ista stvar – po tome što vjerujem da možemo nešto učiniti.

Svi mi ovdje moramo sjesti, raspraviti o situaciji, razgovarati međusobno i naći način da zaustavimo kršenja ljudskih prava i sukob u Ukrajini. Nema predstavnika drugih organizacija, institucija ili nazovi organizacija uključenih u kršenje ljudskih prava u nekom drugom kraju svijeta. Borimo se i moramo se boriti protiv toga i ondje. Ali u slučaju Ukrajine, svi smo ovdje i možemo to spriječiti. To je primjer situacije gdje moramo sjesti, fokusirati se i učiniti nešto oko toga, jer možemo.

I treća stvar na koju vam želim skrenuti pozornost jest nešto što zvuči gotovo staromodno. A to je sloboda govora, posebno sloboda govora protiv govora mržnje. Sloboda mišljenja, sloboda da se to mišljenje izrazi, danas predstavlja opasnost. Mnoge od stvari koje se događaju, uključujući regrutiranje djevojčica za rat ili obezglavljivanje sudionika u tome ratu povezani su s govorom mržnje i mobilizacijom globalnih ''linčerskih rulja''. Ljudi odlučuju da imaju pravo mrziti druge, obezglavljivati ih i poticati mlade da se priključuju ekstremističkim ratovima i na ulicama ubijaju ljude koji misle drukčije ili imaju drukčije političke stavove.

Govor mržnje iznimno je učinkovit. Ne sjećam se da je ikad bio tako učinkovit kao danas. Govor ljubavi ili bilo koja druga vrta govora nikad nije bila tako djelotvorna. I rekla bih da su i ''Charlie Hebdo'' i antisemitizam i antiislamizam i poticanje mladih ljudi na rat i zvjerstva koja čine Da’esh ili ISIL i likvidacija Borisa Nemtsova svi povezani s govorom mržnje. Moje je duboko uvjerenje da govor mržnje moramo vidjeti u pravom svjetlu – kao moderan oblik linčovanja, poticanja na linč, i moramo mu se suprotstaviti kao učinkovitom instrumentu kršenja osnovnih ljudskih prava.

Hrvatska je kandidat za članstvo u Vijeću za ljudska prava u periodu od 2017.-2019. Nadamo se vašoj podršci, kao i tomu da ćemo naći nove načine širenja ljudskih prava i borbe protiv ključnih instrumenata njihova kršenja.