Vesna Pusić - „Ulazimo u EU dignute glave“ /“Влизаме в ЕС с гордо вдигната глава“

- Gospođo Pusić, gdje je točno Zagreb na svom putu u EU?

Hrvatska je u finalnoj fazi govorimo li o ulasku u EU, i u početnoj fazi, imamo li u vidu članstvo u uniji i naš život u EU. Za sada su naš ugovor ratificirale 23 od 27 država članica, a do kraja ovog mjeseca trebala bi biti dovršena ratifikacija u belgijskom i nizozemskom parlamentu, Danska će to učiniti u svibnju, a početkom lipnja i njemački Bundesrat. Hrvatska je prva zemlja koja u uniju ulazi nakon što je ispunila brojne dodatne kriterije u odnosu na prethodna proširenja, a i prva smo zemlja koja je imala monitoring izvještaje u razdoblju od potpisivanja ugovora do ulaska u punopravno članstvo. Finalni monitoring izvještaj bio je krajem ožujka o.g. a u njemu je istaknuto kako smo ispunili sve zahtjeve, uključujući i posljednjih deset koji su bili definirani u jesenskom izvješću. Prema ocjeni Europske komisije mi smo potpuno spremni za članstvo unatoč strožem pregovaračkom procesu kojeg smo imali za razliku od zemalja koje su ušle u prethodnim krugovima proširenja. Na primjer, mi smo otvorili i zatvorili 35 poglavlja, što je više nego što su imale zemlje u prethodnim krugovima. Ponosna sam što Hrvatska ulazi bez bilo kakvih uvjeta i dodatnih zahtjeva.

- Označava li to da ste se pripremili i za članstvo u Schengenu?

Željela bih naglasiti da imamo još vremena za to članstvo jer ne ulazimo u Schengen istovremeno kada i u Europsku uniju. Međutim, brojni su kriteriji za članstvo u Schengenu bili direktno vezani za naše pregovore stoga smatram da smo i po tom pitanju napravili značajan korak naprijed, uključujući i međudržavne sporazume sa susjednim državama za prekogranični promet, a jednako tako i izgradnju graničnih prijelaza u skladu sa schengenskim kriterijima. Ambicija nam je da u roku od dvije godine nakon ulaska u EU, uđemo i u Schengenski prostor.

- Kakvi su odnosi Hrvatske s njenim susjedima?

U odnosima sa susjedima naša se vlada vodi jednim osnovnim principom koji se može najbolje kazati jednom izrekom „pobijedio sam neprijatelje tako što sam ih pretvorio u prijatelje“. Ili drugačije kazano, iskoristili smo neke problematične trenutke u odnosima sa susjedima ne da bismo te odnose dodatno opteretili nego upravo suprotno, da ih poboljšamo i produbimo. To je zato jer trajno dobre odnose možemo imati onda kad obje strane u dijalogu smatraju da su imale koristi od postignutih dogovora. Na primjer, sa Slovenijom smo imali nekoliko otvorenih pitanja – granica, ZERP, Ljubljanska banka. Počeli smo ih rješavati jednog po jedno i u na samom početku dojam je bio, da ne možemo napraviti niti jedan korak naprijed. S obzirom da sam i sama sudjelovala u rješavanju, ne jednom sam bila svjedok da ponekad od malih problema nastaju ogromni i nerješivi. No, kako što vidimo danas, probleme smo riješili, a danas imamo najbolje odnose sa Slovenijom ikada. Naime, u razdoblju rješavanja problema razvili smo i produbili partnerske odnose i uzajamno povjerenje. Sa susjednim državama imamo vrlo dinamičnu komunikaciju, a što se tiče onih koje nisu članice EU, pružamo im kontinuiranu podršku i dijelimo svoja znanja i iskustva stečena pregovorima. Velika je prednost i hrvatski jezik kojeg praktično razumije 20 milijuna ljudi u regiji, tako da naši normativni aktovi usklađeni s europskim zakonodavstvom, mogu biti korišteni, pa čak i kopirani. Svim smo zemljama regije dali prijevode europske pravne stečevine. Također, u BiH smo na primjer organizirali brojne seminare za državne službenike, a vezane uz europsku tematiku, i na njima je do sada sudjelovalo više od 160 državnih službenika. Također, započeli smo s brojnim regionalnim inicijativama zato jer smo u potpunosti svjesni da će Hrvatska i kada postane punopravna EU članica još uvijek imati iste susjede prema tome trebamo jačati naše bilateralne odnose. Također, imamo i povijesnu šansu da sami rješavamo pitanja vezana uz stabilnost i gospodarski prosperitet, naravno uz mogućnosti koje nam pruža članstvo u EU.

- Kakva je situacija vezana uz srpsku manjinu u Hrvatskoj? Premijer Milanović je jasno rekao kako će u područjima u kojima je naseljeno 30% građana srpske nacionalnosti, ćirilica biti u službenoj upotrebi.

To je samo ispunjavanje postojećeg zakona. Naime, prema posljednjem prebrojavanju stanovništva, u Vukovaru ima više od 30% građana srpske nacionalnosti. Taj princip odavno se poštuje u Istri u kojoj živi talijanska manjina. Što se pak tiče prosvjeda, moram reći da je pitanje ćirilice političko pitanje jer smo imali rat, međutim ljudi ne trebaju stalno gledati u prošlost, treba se okrenuti prema povijesnoj šansi koju imamo pred nama. Srpska manjina koja u Hrvatskoj ima sva ustavna prava uključujući i zagarantirana tri zastupnika u Hrvatskom saboru, kao i predstavnike u lokalnoj upravi kroz koje mogu rješavati probleme nastale kao posljedica rata 1990-tih, zatim zapošljavanje pripadnika manjina u državnim tijelima, policiji itd. Općenito, socijalna je integracija dug i težak proces i ne odvija se jednako u svim područjima države, ali moram reći da se proces razvija u pozitivnom smjeru. To je jedna od ključnih zadaća multinacionalnog i multietničkog hrvatskog društva a također je i mjerilo kvalitete i zaštite prava nacionalnih manjina.

- A hrvatska manjina u Srbiji?

U ovom trenutku ne postoji reciprocitet. Hrvatska manjina u Srbiji nema jednaka prava koja ima srpska manjina u Hrvatskoj. Razgovaramo s našim susjedima u Srbiji o svim tim pitanjima, posebno o političkom predstavljanju i pravu na obrazovanje na materinjem jeziku. Duboko se nadam da će se postići reciprocitet u bliskoj budućnosti što će biti od koristi za obje države.

- Koje zemlje regije će vam biti partneri, a koje svojevrsni rivali u privlačenju sredstava iz europskih fondova?

Sve će biti i jedno i drugo. Bitka za usvajanje fondova će biti ozbiljna, no s druge strane svaka država ima određena financijska sredstva koja su joj namijenjena u slijedećem sedmogodišnjem razdoblju. Ako ne uspije apsorbirati ta sredstva zbog nedostatka kapaciteta, morat će ih vratiti u europski proračun. Upravo zato se ne trebamo posebno bojati, i nadam se da ćemo uspjeti usvojiti veći dio tih sredstava. No, ni u kojem slučaju ne smijemo se zavaravati da će biti lako. Smatram važnim naglasiti kako u tom smislu države regije vidim uglavnom kao partnere. Države sjevera Europe, kao što su Finska, Nizozemska, Njemačka i druge, puno su ozbiljniji konkurenti po tom pitanju, nego što su to države regije. Sjeverne države imaju iskustvo i kapacitet za usvajanje neiskorištenih i vraćenih sredstava u europski proračun. Puno energetskih, transportnih i infrastrukturnih projekata po svojoj logici i prirodi su prekogranični i mogu biti realizirani jedino kroz partnerstvo sa susjednim državama. Što se tiče političkog partnerstva ponovno ćemo računati na zemlje regije. Međutim, moram reći da ćemo u puno projekata raditi i s Francuskom, Njemačkom i Velikom Britanijom. Imamo zajedničke projekte s Italijom posebno na području energetike. Za nas je vrlo važna zajednička vanjska obrambena i sigurnosna politika na području južnog Mediterana. Trebamo se boriti protiv sindroma potcjenjivanja ili precjenjivanja. Hrvatska je jedna od srednje velikih europskih država koja sa sobom nosi svoje određene kapacitete i sposobnosti. Nismo niti svjetska niti europska sila, ali imamo važnu ulogu u ovom važnom dijelu Europe. I do sada smo imali realnu mogućnost da raspravljamo u okvirima europskih institucija, a kada postanemo punopravna članica imat ćemo i pravo glasa.

- Kakvi su odnosi između Hrvatske i Bugarske, ne samo u okviru EU, nego i na bilateralnoj razini?

Ocjenjujem ih kao vrlo važne. Imamo mnogo prostora za njihovo produbljivanje na brojnim područjima. Nemamo nikakvih otvorenih pitanja, ali imamo dovoljno dinamičnu suradnju. Nalazimo se s dvije strane jedne regije, a to znači da se susrećemo s istim problemima. Manje ili više smo i geografski slični i unutar EU ćemo imati skoro identične interese. Ali čak i izvan EU ponovno imamo slične interese, a to znači da ćemo imati samo koristi od naše suradnje.