- Objavljeno: 23.06.2012.
Hrvatska neće blokirati Srbiju
Kritike Europske komisije (EK) na prijedlog Zakona o HRT-u nametnule
su se kao prva tema razgovora s ministricom vanjskih i europskih poslova
Vesnom Pusić, koja je u nastavku iskreno govorila i o odnosima u regiji,
radu vlade Zorana Milanovića te o odnosima u vladajućoj koaliciji.
-Iz Bruxellesa je stigao hladan tuš o Zakonu o HRT-u. Kako
to komentirate?
=Nije stigao hladan tuš. Stigle su primjedbe prošli tjedan. Njih,
istina, ima, ali ima ih uvijek kad se nešto mijenja u ispregovaranome,
čak i kada EK prizna da je usvojena solucija bolja od dogovorene,
kako je bilo sa Zakonom o policiji. Svaka promjena već dogovorenih
rješenja predmet je kritika jer se mijenjaju dogovoreni elementi.
Nakon ratifikacije Ugovora, postat ćemo punopravna članica 1. srpnja
2013. No kako se pravna stečevina neprestano mijenja, nakon tog datuma
nova ćemo rješenja dogovarati s Bruxellesom. Zato EK kritizira svaku
promjenu prije ulaska u punopravno članstvo, što ne smatram nelogičnim.
I zato inzistiram da se držimo dogovorenoga, osim ako nije neophodno
mijenjati dogovorena rješenja. Temeljni stav EK, dakle, jest da do
ulaska u punopravno članstvo ne treba mijenjati ništa, čak ako su
nova rješenja i bolja od postojećih.
-Znači li to da mislite da ne treba mijenjati Zakon o HRT-u?
=Načelni stav jest da je bolje mijenjati što manje do završetka procesa
pristupanja, ali je jasno i da je situacija na HRT-u već dugo teško
održiva. Jedan od rijetkih zakona protiv kojih sam glasala u mandatu
Račanove koalicije bio je upravo Zakon o HRT-u. Činilo mi se nelogičnim
formiranje ovakvoga Programskog vijeća HRT-a, premda je ministar Antun
Vujić imao najbolje namjere i snažne argumente. Glavni je problem
u tome da članovi Programskog vijeća nikome ne polažu račune, i da
nema argumenta zašto su u vijeću baš oni, a ne neki drugi predstavnici
civilnoga društva.
-Vaša je koalicija preuzela jasan, ali riskantan koncept:
preuzimate odgovornost da politička većina imenuje vodstvo HRT-a.
To je načelno sumnjivo, a i bit primjedaba EK.
=Ne čini mi se da je načelno sumnjivo. Država, naime, određuje pretplatu,
paraporez kojeg plaćaju građani i tako dijelom izdržavaju HRT. Tko
u tom slučaju može preuzeti odgovornost? Jedino tijelo koje predstavlja
građane ove zemlje: parlament. Sadašnji zakon propisuje da država
određuje pretplatu, ali ne preuzima odgovornost za HRT, nego je prebacuje
na instituciju u kojoj su ljudi koji nikome ne odgovaraju. To mi se
čini manje poštenim, a svakako i manje odgovornim. Da HRT nema nikakve
veze s državom, molim lijepo, natjecao bi se na tržištu. Ali ako HRT
kao javni servis koristi državni paraporez, tada država mora preuzeti
i odgovornost za HRT.
-Podržavate, dakle, zakon, usprkos primjedbama EK?
=On je vladu već prošao, a razgovarali smo o njemu i u Bruxellesu.
Ima ondje različitih lobiranja iz različitih političkih grupacija,
pa i iz Hrvatske. Riječ je o velikom novcu i velikom utjecaju koji
je dosad bio relativno netransparentan. Ubuduće će se točno znati
adresat kritika. Smatram to ne samo obranjivim, nego i obranjenim.
Granična zemlja EU-a
-Od vaše izjave na summitu NATO-a u Chicagu, da je izborom Tomislava
Nikolića za predsjednika Srbije promijenjena strateška situacija u
regiji, prošlo je već neko vrijeme, ali ona nije izgubila težinu.
Možete li je preciznije objasniti?
=Nisam se izrazila tako dramatično, ali jesam rekla da su izbori u
Srbiji promijenili okolnosti u regiji. Pojavila se nova nepoznanica,
jer predsjednik Srbije, gospodin Nikolić, i njegova stranka dosad
nisu sudjelovali u vlasti. Također, Srbija je dosad imala, da blago
kažem, rezervu prema članstvu u NATO-u, ali je bila zainteresirana
za članstvo u EU, a čini se da je to i dalje.
-Moje bi tumačenje bilo drastičnije: Srbija je svoj put u
NATO i službeno zaustavila, a mogla bi obustaviti i put u EU. Moguće
je, dakle, da Hrvatska dugoročno postane granična zemlja EU prema
nestabilnoj regiji, što nikako ne bi bilo dobro.
=Hrvatska će sigurno, bez obzira na sve, na neko vrijeme postati granična
zemlja EU. To čak i bez obzira na regiju, a više s obzirom na atmosferu
u samoj uniji. Za regiju ne bi bilo dobro da se prekine regionalni
proces približavanja. Ne bi bilo dobro da 1. srpnja 2013., kada Hrvatska
postane članicom, ne bude nikoga iz regije tko je u procesu pregovora.
Čini mi se da bi proces proširenja bilo mnogo teže iznova inicirati,
nego da on ipak kontinuirano teče. Hrvatska zato ulaže velik napor
da se postigne ono što jest moguće, ali još nije u potpunosti sigurno:
da će krajem lipnja na Europskome vijeću Crna Gora dobiti datum početka
pregovora. To bi bilo u interesu Crne Gore, ali i svih u regiji. No
ako se to i dogodi, s obzirom na to koliko pregovori traju i kako
su sa svakim valom proširenja sve kompliciraniji, pred nama je prilično
značajan niz godina prije nego što netko sljedeći iz regije postane
punopravnom članicom.
Nema oduševljenja za proširenjem
-Tomislav Nikolić ovih je dana najavio mogućnost da Srbija već ove
godine dobije datum početka pregovora. Znate li, i možete li odgovoriti,
što točno Srbija mora učiniti da dobije datum?
=To se odlučuje na temelju cijelog niza formalnih kriterija institucionalne
spremnosti, ali i na temelju političkih kriterija, koji su u našoj
regiji naročito važni. No ti kriteriji nisu egzaktni, nego fluidniji,
i mjere se prema okolnostima koje se u konkretnom trenutku smatraju
najvažnijima.
-Želite zapravo reći da u EU nema pretjeranog oduševljenja
da se Srbiju pusti dalje?
=Generalno, nema oduševljenja za proširenjem – da kažem vrlo blago.
EU se, naime, našla u vrlo neobičnoj situaciji: zaobilaznim putem
suočena je s nečim što je prethodilo Lisabonskom sporazumu, jačanjem
kohezije i povezivanja država članica. A baš je zbog toga propao europski
Ustav, čiji je temeljni motiv bilo jačanje povezanosti unutar EU.
Ustav je zamijenjen Lisabonskim sporazumom, koji jest donekle ojačao
povezanost. No sve su to bila vremena ekonomskog prosperiteta. Kad
je došla kriza, unija se suočila s jednostavnom činjenicom da zemlje
iste valute, eura, vode autonomne financijske politike. U vremenima
blagostanja to možda i može biti podnošljivo, ali u vremenima krize
postaje silno osjetljivo i teško održivo. U takvim situacijama čak
i naoko tehnička pitanja mogu iskočiti u prvi plan. Tako je, recimo,
čak i neusklađeno vođenje statistika uzrokovalo nepredviđene probleme,
koji nisu ni mogli biti predviđeni uz različite metode vođenja statistika.
Takvo stanje rezultira sadašnjom vrlo ozbiljnom situacijom u Grčkoj,
koju ne treba ni najmanje potcjenjivati, jer ima goleme reperkusije,
ne samo na Grčku. Naročito sam zabrinuta »što gore, to bolje« atmosferom
koja se u nekim zemljama počela javljati. To je vrlo opasan simptom,
a nije povijesno nepoznat.
-Govorite o atmosferi u medijima i javnosti, ili i u državnim
strukturama?
=U prvom redu o atmosferi u javnosti, ali ne nužno samo u medijima,
nego i među ljudima. Takvi uvjeti pogoduju radikalizmima. Imate, međutim,
i ljude koji osobno nisu radikalni, nego se opredjeljuju za protestno
glasanje: nisu zadovoljni njima najbližom političkom opcijom, jer
od nje zahtijevaju više i bolje, pa zato protestno glasaju, čineći
tako situaciju još težom.
-U vašim se riječima osjeća velika zebnja za sudbinu EU.
=Unija jest u novim okolnostima. No inače koncept EU smatram neobično
uspješnim, jer je ispunio osnovnu zadaću: osigurati trajni mir na
kontinentu. Što se Hrvatske tiče, njezin put prema EU ima dvostruko
značenje: prvo je korištenje sistematiziranog povijesnog iskustva
članica EU, kojim je Hrvatska u skraćenome razdoblju udarila temelj
koliko-toliko stabilnim institucijama države. S osobne razine, dakako,
dvadeset godina jest mnogo, ali sa stajališta izgradnje države to
je uistinu kratko razdoblje. Od nikoga od nas ne treba očekivati da
veliki dio života, ili čak cijeli, žrtvujemo za nekakve pripremne
radnje za pristojan život.
Čvrsti temelji
-Utoliko je iskustvo i vodstvo EU za Hrvatsku bilo veliki dar.
=Svakako. Skratili smo vrijeme, a i iskoristili ga da smirimo strasti.
Naša se politička kultura promijenila otkad smo prije desetak godina
počeli put prema EU. Usporedite li kako smo izgledali tada, a kako
danas... Pogledajte samo možda samorazumljiv, ali vrlo važan faktor:
strah od političke represije. U ono vrijeme, a naročito prije njega,
taj je strah bio realan; danas on više nije način vođenja politike.
Nekome se to može činiti malo, ali ja mislim da je to ključna razlika.
Iskoristili smo, dakle, proces pristupanja da brže izgradimo temelje
za pristojnu, stabilnu, funkcionirajuću i normalnu zemlju. Drugi važan
element jest samo članstvo, koje nudi dugoročnu garanciju sigurnosti
i prosperiteta, u mjeri u kojoj politika uopće može jamčiti takvo
što.
-Kako procjenjujete sposobnost Hrvatske da se snađe kao članica?
=Možemo se odlično snaći. EU je za nas odlično okruženje, a u našoj
regiji možemo imati i dodanu vrijednost. Taj dio Europe tradicionalno
je destabilizirajući, a važan za mir u Europi. Naša važnost za europsku
politiku proizlazi iz naše sposobnosti da ovdje kreiramo zonu stabilnosti
i mira. To ne možemo sami, ali netko mora početi.
-Možemo li mi?
=Možemo. To se, dakako, ne može raditi četiri godine, nego mora biti
dugoročno opredjeljenje cijele zemlje. Jer ako četiri godine stabiliziraš
regiju, pa četiri huškaš i činiš nacionalističke ispade, a sljedeće
četiri radiš nešto treće, možeš se pozdraviti s vlastitom vrijednošću,
i iz rješenja opet postaješ europski problem. Ali da imamo šanse,
i da smo se sada pozicionirali kao dio rješenja za jedno važno europsko
pitanje, u to nema sumnje. U tome su i naše šanse, i uspjeh, i naš
ugled izrazito veliki, ne zato što bismo mi bili naročito genijalni,
nego zato što svi partneri žele da to bude tako. Sada nas promatraju
benevolentno, želeći vidjeti jesmo li u stanju preuzeti tu vrst odgovornosti.
Zdrav razum
-To svakako neće biti lako. Dopustite, primjerice, da vas suočim s
posve konkretnom situacijom: predsjednik Republike Ivo Josipović,
koji ima ugled kao izraziti mirotvorac u regiji, prekinuo je odnose
s predsjednikom Srbije dok se ovaj ne ispriča za izjavu o »srpskom
Vukovaru«. Moguće je, dakle, da Hrvatska, kada uđe u EU, zbog te Josipovićeve
blokade zaustavi daljnji put Srbije u EU.
=Neće. Hrvatska se izravno zauzimala da Srbija dobije status kandidata.
To nije pitanje simpatije i antipatije, nego zdravog razuma. Naš prvi
interes mora biti da na svojim granicama imamo funkcionirajuće, stabilizirane
zemlje, a ne nepouzdane države, jer je to naprosto opasno. Interes
je susjeda Srbije da ta zemlja ide prema EU. Što se predsjednika Nikolića
tiče, koji je krenuo s izjavama koje nisu šokirale samo nas, činjenica
jest da ih je pokušavao relativizirati, i saživjeti se sa svojom novom
ulogom. U tom je kontekstu i njegov posjet Bruxellesu, gdje je potvrdio
europsku orijentaciju Srbije. Mi u regiji moramo biti svjesni da se
odnosi ne mogu temeljiti na osobnim simpatijama ili antipatijama,
nego na zajedničkim interesima. Treba prestati atmosfera da smo pod
svaku cijenu protiv svojih susjeda. Odnosi sa Srbijom moraju se temeljiti
na identificiranju zajedničkih interesa, čak i bez obzira na EU.
-Nisam dobio konkretan odgovor.
=Hoće li Hrvatska blokirati Srbiju na putu u EU? Neće.
-Predsjednik Republike je rekao – nema nastavka odnosa dok
se nešto ne dogodi.
=To je i bio razlog zbog kojega nije išao na Nikolićevu inauguraciju,
i vjerojatno neće pokretati nikakvu inicijativu na razini predsjednika
dok se ne raščiste te njegove izjave. No predsjednik nikada nije postavio
uvjet da će Hrvatska blokirati Srbiju. On apsolutno razumije pozitivan
utjecaj europskih reformi na zemlje regije, pa i u slučaju Srbije.
Loše stvari oboje cijelu koaliciju
-Jesu li odnosi u koaliciji samo zabava za javnost ili uistinu ima
problema?
=Problema vidim mnogo manje nego na početku, u vrijeme uhodavanja.
Sada mi se čini da svi ozbiljno rade svoje poslove, a radna suradnja
teče odlično. A u aktualne tračeve nisam naročito upućena.
-No oni se pokušavaju prikazati kao ozbiljan problem: bivša
ministrica Holy neizravno je optužila HNS da joj je podvalio...
=Koliko sam uspjela vidjeti, baš i nije. Ipak, to je uistinu čudan
spin. Inače mi je žao da je Mirela Holy otišla. Imala sam dobro mišljenje
o njoj, jer mislim da i u tom resoru mora raditi netko žestok, kako
bi rezultanta mogla biti kompromis. Bila sam, međutim, u potpunom
šoku kada se i ta situacija uspjela okrenuti tako da ispadne kao da
je to podvala koalicijskog partnera. Za mnoge bih se stvari mogla
sjetiti kako bi se to moglo tako interpretirati, ali za ovu uistinu
ne bih. Otkud to stiže, i tko misli da mu to koristi... Jer ja mislim
da nikome ne koristi. Držim da bismo iz Račanove vlade trebali izvući
veliku pouku: svaka pljuska je pljuska svima. Tu i tamo može biti
individualnih uspjeha, ali neuspjeh je uvijek zajednički. Loše stvari
oboje cijelu ekipu.
-Mene je osupnula politička neprihvatljivost njezine e-mail
poruke: kao mala Fimi-media.
=Dakako da nije tih razmjera. Ne bih o tome, jer je vrlo pogodan teren
za prepucavanje. Ali ako bih morala nekako imenovati taj postupak,
prije bih ga nazvala političkom naivnošću nego bilo čim drugim. Mirelu
Holy ni na koji način ne percipiram kao korumpiranu osobu.
I u mom ministarstvu ima nesposobnih
-Ocijenite dosadašnji učinak vlade.
=Tri su ključna segmenta: vanjskopolitički, organizacijsko-administrativni
i ekonomski. Da bi se u ekonomiji vidjeli učinci vjerojatno treba
najduže. Mislim da je dobro što ne jaučemo da je za sve kriva prošla
vlada. Ljude, uostalom, ne zanima tko je probleme stvorio, nego očekuju
rješenja. Za to je potrebno stvoriti uvjete. Tu ne smijemo gledati
državu kao poduzetnika, i veliki infrastrukturni projekti manji su
dio te inicijative. Treba stvoriti uvjete da privatni poduzetnici
mogu raditi bez teškoća. Nije poanta u tome da vlada bude poduzetnik,
jer to može biti samo tranzicijsko rješenje. Stvaranje uvjeta za poduzetnike,
pak, zahtijeva vrijeme. Ljudi su umorni od siromaštva, loših vijesti
i pogrešaka. S druge strane, tu treba najviše vremena da se osjete
pozitivni učinci. U javnoj upravi, neke su promjene postignute, ali
za korjenitu reformu bilo bi mudro iskoristiti ulazak u EU. On nameće
nekoliko gotovo banalnih kriterija, ali u našim uvjetima važnih: da
ne možete raditi u javnoj upravi ako ne znate engleski, ako niste
kompjutorski pismeni, i ako nemate temeljnu ideju o funkcioniranju
europskih institucija. Trebalo bi, dakako, riješiti višak ljudi. Trenutno
istodobno imamo i previše i premalo ljudi: premalo onih koji zadovoljavaju
spomenute kriterije, previše onih koji ih ne zadovoljavaju. Evo primjera
moga ministarstva: imamo sjajne mlade pripravnike kojima ovi kriteriji
uopće nisu tema, ali nije tema ni motiviranost; ima, međutim, i onih
koje ja u cijelome mandatu valjda neću ni vidjeti, i koji rade tko
zna što. Ti ljudi imaju stalni radni odnos, a ne udovoljavaju kriterijima
koje sam spomenula. To su veliki problemi.
-Kako to objasniti sindikatima?
=Trebat će fleksibilizirati tržište rada. Ne proizvoljno, ali ne ni
kao sada, da nekome kroz tri godine trebaš davati negativnu ocjenu
da bi ga promijenio. Moraju postojati jasni kriteriji vrednovanja,
jer sada se stvorila štetna solidarnost onih koji odlično rade 12
sati dnevno s onima koji ne rade ništa. I to je, tobože, isto. Nije
isto! Morate moći nagraditi onoga koji radi kvalitetno i puno, a sankcionirati
onoga koji ne radi. Problem je kako postepeno ukupno smanjiti broj
ljudi te u tom smanjenom broju povećati postotak marljivih i obrazovanih.
Za to bismo trebali iskoristiti trenutak ulaska u EU. Treći segment
rada vlade jest vanjska politika. Hrvatska stupa na međunarodnu scenu
na drukčiji način. Za zemlju naše veličine to je alfa i omega, pitanje
ekonomskog napretka, utjecaja na odluke NATO i EU... Sada je trenutak
da postanemo zemlja važnija od vlastite veličine. Mislim da smo dobro
krenuli.
Zloguki Karamarko
-Kako ocjenjujete retoriku novoga predsjednika HDZ-a?
=Potpuno je pogrešna ta atmosfera zlogukoga proroka koju počinje stvarati.
Umjesto da njeguje svijest o stvarnim rezultatima i postignućima,
koja su dobra za cijelu zemlju, opozicija stvara atmosferu da je sve
grozno i da nitko ništa ne zna. To naprosto nije točno. Nismo velika
sila, ali nismo ništa slabiji ni od koga drugoga. Dapače, rekla bih
da smo među artikuliranijima. Takav nastup opozicije puno je manje
štetan za ovu vladu, a mnogo više za sliku zemlje. Očekivala sam pragmatičniji,
praktičniji pristup, koji će pragmatično osmišljavati alternative.
Očekivala sam alternativu vladi, ne alternativu vremenu. Karamarko
pokušava negirati vrijeme. Ne pronaći retoriku primjerenu vremenu
i šansama koje ono pruža – loša je politika.