Hrvoje Marušić - "Ponekad sam euroskeptik"

Postoje tri vrste ljudi: eurofili, za koje vjerujem da su ipak većina u hrvatskom društvu i stoga sam uvjeren da će referendum proći odlično, iznad svih očekivanja; euroskeptici, to su racionalni ljudi koji se pitaju o prednostima i manama ulaska u Europsku uniju – ponekad sam među njima čak i ja; i eurofobi, ali to su oni iracionalni ljudi koji se boje svega – i osoba druge boje kože, i obnove Jugoslavije, i svojih vlastitih susjeda, to su ljudi koji se boje uglavnom zbog vlastite neinformiranosti, i koji i inače u životu bježe od svega, pa tako bježe i od Europske unije. Nemaju razloga, život nam može biti samo bolji u EU – kaže Hrvoje Marušić, Opatijac koji je odnedavno dobio priliku kao pomoćnik ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić zastupati Hrvatsku u odnosima sa zemljama Europske unije.
Marušić je donedavno bio pročelnik za razvoj, infrastrukturu i upravljanje projektima Primorsko-goranske županije, a onda je kao HNS-ov kadar dobio priliku života i postao jedno od većih kadrovskih iznenađenja nove vladajuće koalicije. Na Zrinjevcu iz ureda s pogledom na obje strane trga ima zadatak zastupati Hrvatsku u zemljama Europe, a s obzirom da je ulazak u EU 1. srpnja 2013. godine prioritetni zadatak nove Vlade, jasno je kolika je odgovornost na novom pomoćniku.
Selio deset puta
Marušića karakterizira neuobičajen životopis: u zadnjih desetak godina barem deset puta selio se iz Rijeke, odnosno Opatije gdje danas živi, u Zagreb, potom iz Zagreba u Italiju dva puta po skoro dvije godine, pa natrag u Rijeku gdje je pet godina proveo u PGŽ, i sada ponovno u Zagreb. Radio je niz različitih poslova, bio je pomorac, pa skiper u marini Ičići, popravljao brodice, potom magistrirao, vodio vladin odjel za europski ISPA fond, pisao strategiju razvoja Primorsko-goranske županije...
-Ništa od toga se ne bi dogodilo da tamo negdje početkom 2000. godine, malo razočaran stanjem u jednoj privatnoj tvrtki u kojoj sam tada radio, nisam listao Novi list i naišao na natječaj za stipendiju tadašnjeg Ministarstva europskih integracija. Nudili su stipendije za europske studije na nizu sveučilišta, poslao sam molbu, i prošao. Kandidirao sam se za Veliku Britaniju, ali tu je bila prevelika gužva, pa sam dobio Rim, ništa lošije, zar ne – kaže Marušić sa smiješkom.
Budući da dolazi iz obitelji pomoraca i kapetana, kao što mu je i otac bio kapetan, najprije je završio Pomorsku školu u Bakru, pa Pomorski fakultet u Rijeci, smjer nautika, a prije toga talijansku osnovnu školu Dolac, u kojoj su ga prijatelji znali zvati »predsjednikom«, jer ga je društveni angažman uvijek zanimao.
– Ipak, nisam se baš nešto naplovio, godinu dana kadeture, i poslije fakulteta još godinu dana, ali prošao sam i Croatia Line, tada još Jugoliniju, i JPS... Kod nas u obitelji bilo je normalno okrenuti se moru i pomorstvu, mada ja nikad nisam sanjao toliko o pomoračkom poslu, koliko sam se vidio u pomorskom biznisu, jedno vrijeme sam s pokojnim ocem i imao brokersku tvrtku. No, u jednom trenutku poželio sam promjenu, i eto završio putem MEI-ja u Rimu, godinu i pol, na najstarijem sveučilištu za europsku politiku, gdje sam stekao magisterij, uz titulu Master in Contemporary European Studies na Institute for European studies »Alcide de Gasperi«. Družio sam se s Kinezima, Koreancima, ljudima iz cijelog svijeta, uživao sam u to vrijeme. Odmah po završetku magisterija, dobio sam prvu kćer, i vratio se u Zagreb, tada kod ministra Nevena Mimice. Bilo je to kao iz filma, »s magisterija na posao«.
U EU se dobro živi
Marušić je potom ponovno završio u Italiji, još godinu i nešto dana ponovno proveo u L'Aquili, ne u diplomatskoj službi, već kao član operativnog tijela za program INTERREG. »Da, u potresu koji se poslije dogodio u L'Aquili, srušila se i zgrada u kojoj sam radio, to sam vidio na jednom radnom sastanku kasnije«, kaže, a jasno je u kojoj je mjeri kroz sve te poslove usavršio proceduru i metode korištenja europskih fondova. Na koncu, osim odlaska na novu dužnost u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, njegov je svakako najveći uspjeh činjenica da je za njegova mandata odobreno 23,5 milijuna eura bespovratnih sredstava EU za gradnju deponija, Centralne zone za gospodarenje otpadom na Marišćini, u Rijeci.
Kako to da se uvijek vraćao u Hrvatsku? »Pa Hrvatska je moja domovina, gdje se drugdje vratiti?! A Opatija i Rijeka su najljepša mjesta na svijetu. Moram reći, u Europi se dobro živi, i bit će nam dobro u granicama Europske unije, jer ćemo biti građani svijeta, ali u Hrvatskoj se živi najbolje, vjerujte mi. Nismo ni svjesni kako nam je dobro, imamo idealan omjer uloženog rada i novca koji za to dobijemo. U Hrvatskoj čovjek još uvijek može ostaviti otključan auto ili kuću, nitko mu neće dirati dijete na ulici, imamo puno godišnjeg odmora, besplatno školstvo i zdravstvo... U Europi se, doduše, zarađuje puno više, ali se puno više i radi. Ali, sve to ne znači da će se i naša Hrvatska promijeniti preko noći, nakon 1. srpnja 2013. godine. Ništa neće ići brzo. A europski standardi mogu nas samo unaprijediti«, kaže Marušić kao uvjereni Europejac.
Podmazana mašina
Od 2003. do 2005. godine on se vratio u Hrvatsku i bio načelnik odjela za ISPA program u istom ministarstvu, samo nekoliko blokova dalje nego je danas na Zrinjevcu, a onda prešao u Rijeku u PGŽ kod župana Zlatka Komadine kao savjetnik za eurointegracije, i potom pročelnik za razvoj. Sve do poziva ministrice Vesne Pusić.
– I sam sam se istinski iznenadio. Naravno da mi je pomogla stranačka iskaznica HNS-a, ali to je normalno, ovo je politička funkcija, moj je posao danas diplomacija sa zemljama EU. Osobno, očekivao sam poziv možda Ministarstva regionalnog razvoja, jer sam mislio da će se više iskoristiti moja znanja u korištenju fondova, a na kraju sam dobio poziv MVEP-a, i odlučio bez puno razmišljanja. Ovo je ogroman posao, a Ministarstvo je mašina, odlično podmazana, u kojoj nema prilagodbe ni čekanja, odmah smo krenuli s radom. Evo, upravo smo ovih dana održali prvi službeni susret s diplomatskim zborom u RH, predstavili smo sebe i svoju politiku.
Pomoćnik Marušić već je odradio i prvi važan diplomatski skup – neformalni susret direktora zemalja članica EU u Kopenhagenu, prilikom danskog preuzimanja predsjedanja Europskom unijom prošloga tjedna. Riječ je o razini pomoćnika ministara vanjskih poslova, koji se redovito sastaju svakih šest mjeseci pri izmjenama predsjedanja, a skup je neformalan jer se na njemu ne donose odluke. No, bistri se politika, lobira i razgovara. A status Hrvatske kao zemlje pristupnice je nevjerojatno ugodan, kaže Marušić.
– Osjećaj u Kopenhagenu bio je odličan. Dosad smo čučali ispred vrata i grizli nokte oko toga koje će odluke EU donositi o nama. Sada smo za stolom, ravnopravni smo u svim raspravama, a nakon 2013. godine, kada postanemo članica EU, nijedna najvažnija politička odluka u Europi neće se moći donijeti bez Hrvatske, bez konsenzusa s nama, dok za ostale odluke treba većina. Pitam se jesu li građani Hrvatske svjesni te činjenice? To znači da nismo mali, slabi, ni beznačajni nego – ravnopravni. Odličan osjećaj – kaže Marušić.
Sjeća se kako je bilo donedavno, dok bi kao gost u Bruxellesu sjedio u susjednoj sobi, ili – predsoblju, s ostalim zemljama kandidatima: »Znate da oni unutra odlučuju o vama, a vi ne možete sudjelovati, samo čekati. Jer, znate, nemojmo se zavaravati, Europa ionako donosi odluke o nama, samo mi dosad na njih nismo mogli utjecati. Nismo mi ni dosad bili zaštićeni od tih odluka. A sad smo ravnopravni, to jest uskoro ćemo biti. To je ogromna, milenijska stvar za našu generaciju«.
Građani Europe
Po njemu, u krizi u kojoj Europska unija nedvojbeno jest – i krizi proširenja, i ekonomskoj krizi – Hrvatska je trenutno jedina dobra vijest:
– Mi smo za Europu trenutno dokaz da savez ima smisla, da njegovo proširenje i razvoj još itekako ima svrhe, da EU mora ostati globalni igrač u odnosu na Kinu i druge brzorastuće ekonomije i države. Mi smo dokaz da je EU još uvijek sexy, da postoji apeal, poziv da se u nju uđe, to je motiv i za naše susjedne države, za sigurnost i mir u regiji. Građani ne trebaju zaboraviti da EU u prvom redu jest jamac mira jer, priznajmo si, da smo 1991. godine bili u EU, rata sigurno ne bi bilo. Ovo je najduže razdoblje u povijesti zapadne Europe bez rata, preko 60 godina. Tek nakon toga, drugi po važnosti je ekonomski raison d'etre EU-a, a treći je sloboda: slobodna kretanja ljudi, roba i usluga – govori prvi suradnik Vesne Pusić za Europu.
Svim euroskepticima Marušić poručuje i podsjeća ih koje su sve prednosti ulaska u uniju naroda Europe: u prvom redu, Hrvati će postati građani Europe, granice će nestati, a građani Hrvatske moći će se, ako to požele, kandidirati na primjer na lokalnim izborima – u Francuskoj, ako požele.
Sada će, također, građani Hrvatske bez ikakvih birokratskih barijera moći otvarati tvrtke gdje god žele u Europi, moći će raditi gdje god budu željeli i, naravno, gdje posla ima; a studenti će moći studirati uz puno manje ili nikakve financijske troškove isto tako gdje požele. On misli da neće biti puno država koje će uvesti limite od dvije, pet ili sedam godina za hrvatske radnike: »Tko se boji hrvatskih radnika, mislim nitko, naši ljudi zaslužuju da rade i Europa ih čeka«.
Ima poruku i za one eurofobe s početka priče: »Ne treba se bojati ni liberalizacije tržišta nekretnina. Zar netko misli da stranci i dosad nisu mogli kupovati zemljište i nekretnine? Pa mi ionako jesmo dio liberalne Europe. Restrikcije se očekuju jedino na području poljoprivrednog tržišta, i to je logično za zaštitu domaće proizvodnje. Nitko se ne treba bojati, pa ni ribari. Logika je jasna: tko zna poslovati, tko se hoće informirati, taj će imati pristup fondovima i moći će mu biti samo bolje nego ranije. A tko se ne prilagodi, taj će propasti, ali ne zbog Europe nego zbog – sebe. Tko će biti kriv onom ribaru čiji susjed uz pomoć EU novca kupi novi brod, a on ne, Europska unija ili on sam?!«.
Vlastiti rizik
Marušić je čudom čudi kad čuje pitanje kako do novca iz europskih fondova:
– Znate li upaliti kompjutor, ući na stranicu ministarstva kod kojeg želite aplicirati za sredstva, naći rubriku »natječaji« i pročitati što se nudi? Ako da, kandidirajte se – poručuje ribarima, malim poduzetnicima, inovatorima, udrugama građana... A ako ne, nađite konzultantsku tvrtku koja to zna učiniti umjesto vas, jer naravno da proceduru treba poznavati i zadovoljiti određena pravila. No, ni to ni za koga ne bi trebao biti problem: normalno je imati knjigovođu ili odvjetnika, pa onda je normalno imati i konzultanta za EU fondove. Natječaji su »user friendly« i nije ih teško savladati, ako se želi. A Hrvatskoj će na raspolaganju biti oko milijardu eura odmah!
Ipak, kratki tečaj iz EU fondova kaže da korištenje europskog novca uvijek uključuje dio vlastitog rizika: bilo da je riječ o javnom ili privatnom projektu, Europska unija zapravo funkcionira na sistemu refundiranja sredstava – tri, šest ili devet mjeseci nakon odobrenja projekta tek stiže novac na račun, a i inače uvijek je pravilo da zainteresirani kandidat (bilo javni, bilo privatni) uloži vlastitih 15 posto sredstava, na što ide 85 posto bespovratnog EU novca. »Naše banke već su se prilagodile takvim uvjetima financiranja, poduzetnici će bez problema nalaziti inicijalna sredstva za ulaganje u svoje projekte, uvjeren sam«, kaže pomoćnik ministra.
A što je negativno kod EU?
– Baš sam razmišljao uoči ovog našeg razgovora. I nisam se mogao sjetiti – kaže Marušić. Priznaje, doduše, da će monitoring EU-a do 1. srpnja 2013. u prvom redu biti fokusiran na sektore pravosuđa i brodogradnje, o čemu građani Hrvatske već sve znaju. »Neće biti više izravnih subvencija za brodogradnju, to znamo. Ali, tko je priječio hrvatska brodogradilišta da već dosad nisu iz core businessa izdvojili tvrtke-kćeri, reorganizirali se i omogućili da »prijateljski« kooperanti i vlastite outsourcing tvrtke kandidiraju za sredstva za edukaciju radnika ili bilo koje druge projekte. Sami smo za sve odgovorni – ili zaslužni, to je glavna poruka koja se odnosi na pristupanje Hrvatske Europskoj uniji«.
Optimizmom do 22. siječnja
– Sva naša istraživanja ulijevaju optimizam i govore da će odaziv na referendum o EU 22. siječnja biti odličan, mada tu uvijek postoji određeni rizik u vanjskim faktorima, nikad se ne zna kako neka neoprezna izjava bilo kojeg od EU dužnosnika može utjecati na građane u 5 do 12 uoči referenduma – kaže Marušić. Uvjeren je u uspjeh: »Na izborima 4. prosinca pobijedila je eurofilska, proeuropska opcija, naša Vlada sazdana je na ideji o ulasku u EU, i potpuno je legitimno što sada očekujemo da referendum uspije«.
Na optužbe da Vlada nije protivnicima Europe omogućila kampanju, kaže: »To apsolutno nije točno. Postojali su natječaji za financiranje svih kampanja, pa i negativnih, a nijedna udruga nije se potrudila aplicirati. Što im mi možemo?«.
Odluka na našim građanima
Do zadnjeg dana uoči formalnog pristupanja, 1. srpnja 2013. godine, trajat će ratifikacija pristupnog ugovora u zemljama članicama. Marušić ne očekuje probleme: »Radi se bez iznimke o parlamentarnoj proceduri, zato će velik lobistički posao biti na našim parlamentarnim odborima koji će obilaziti zemlje EU. Mislim da si Slovenija, poučena ranijim iskustvima, neće dozvoliti bilo kakve blokade ili opstrukcije, kao ni Italija, a zastoji su možda mogući samo u zemljama komplicirane procedure, kao što je Belgija koja ima sedam parlamenata, ili Portugal s beskrajno kompliciranom procesom«.
– Napominjem da su naši pregovori završeni. Nema više nikakvog lobiranja ni nagovaranja. Mi smo zemlja pristupnica, i odluka je praktički još samo na našim vlastitim građanima. Europa se odavno izjasnila pozitivno – ističe Marušić.