Nema snažnijeg sustava obrane od NATO-ova

Iako izgleda da je unaprijed sve poznato, užurbane pripreme za najveći NATO-ov sastanak na vrhu dosad, u punom su jeku. O posljednjima pripremama, ali i onome što dolazi nakon pozivnice, razgovarali smo s hrvatskim veleposlanikom pri NATO-u Davorom Božinovićem.

- U posljednje vrijeme bilježi se rast potpore hrvatskih građana ulasku u NATO. Kako to objašnjavate ?

= Nekoliko čimbenika utjecalo je na porast javne potpore hrvatskom članstvu u NATO-u. To je svakako intenzivan dijalog s građanima i povećan broj dostupnih informacija o tom vojnopolitičkom savezu i prednostima koje donosi članstvo u njemu. Bilo nam je važno da NATO prodre u javni prostor, da ta priča bude transparentna kako bismo kroz dijalog s građanima mogli dati argumente zašto ulazak u NATO predstavlja nacionalni interes te da se on tiče svih segmenata društva.
Naravno da će se, zbog nužne modernizacije Oružanih snaga, povećati ukupni iznos sredstava koja se izdvajaju za obranu, no ta izdvajanja će biti znatno manja unutar sustava kolektivne obrane, nego što bi bila razvojem samostalnog sustava. Zapravo, nijedna država ne može izgraditi i financirati sustav obrane koji bi davao bolja sigurnosna jamstva od onih koja se dobivaju članstvom u Savezu.
- Nije li na promjenu utjecala i nestabilna regija?
= Također, na porast potpore utjecale su podignute tenzije u dijelu naše regije. Hrvatska se nalazi na pragu ostvarenja jednog od najvažnijih ciljeva svoje vanjske politike nakon proglašenja neovisnosti i postizanja teritorijalne cjelovitosti, što dodatno motivira građane.
- Kako teku pripreme za summit u Bukureštu. Kakvo je raspoloženje među članicama?
= Pripreme za summit u Bukureštu u punom su tijeku. Riječ je o najvećem NATO-ovu skupu u povijesti, na kojem se očekuje dolazak više od 60 izaslanstava, koje će većinom predvoditi najviši državni dužnosnici. Tako se u Bukureštu očekuje dolazak 24 predsjednika država i 26 predsjednika vlada, a dolaze i čelnici međunarodnih organizacija, primjerice, glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, visoki povjerenik za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a Javier Solana...
Očekuje se dolazak više od 3000 sudionika i 3500 novinara. Osim proširenja, summitom će dominirati teme poput operacija Saveza te novi sigurnosni izazovi kao što su energetska sigurnost, terorizam i proliferacija oružja za masovno uništenje. Hrvatsku će na summitu predstavljati predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Svi diplomatski signali koje primamo iz sjedišta NATO-a i glavnih gradova država članica potvrđuju naša očekivanja za dobivanje pozivnice na tom sastanku.
- Kako se Hrvatska priprema za summit?
= Uz već navedeno, mogu dodati da je najbolja priprema za summit nastavak provedbe reformi koje su prije svega naša potreba, a onda i preuzeta obveza. Isto tako, nastavlja se dijalog s hrvatskim građanima i njihovo informiranje o prednostima i obvezama članstva u Savezu.
- Je li već poznat protokol same ceremonije uručivanja pozivnice. Kako će to teći?
= Ono što kolokvijalno zovemo »uručivanje pozivnice« zapravo je poziv na počinjanje pristupnih pregovora. Odluku o tome donijet će šefovi država i vlada zemalja članica na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća, najvjerojatnije drugog dana summita. Ta odluka bit će donesena iza zatvorenih vrata, u formatu zemalja članica Saveza. Nakon toga, hrvatski predsjednik i predsjednik Vlade trebali bi biti pozvani da se pridruže sastanku, gdje bi Hrvatsku na pristupne pregovore, kao doajen Sjevernoatlantskog vijeća, mogao pozvati američki predsjednik George W. Bush ili glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer.
- Pretpostavimo da će sve teći prema planu i Hrvatska dobiva pozivnicu. Što se događa onda?
= Hrvatska bi u tom slučaju ubrzo trebala formirati tim za pristupne pregovore koji će pokriti politička, ekonomska, pravna, sigurnosna i obrambena pitanja članstva. Nakon završetka pregovora, koji će potrajati nekoliko mjeseci, države članice trebale bi potpisati protokol o pristupanju Republike Hrvatske Sjevernoatlantskom sporazumu, te ga ratificirati u nacionalnim parlamentima. Kada sve države članice dovrše ratifikaciju pristupnog protokola i polože instrument o ratifikaciji kod depozitara Sjevernoatlantskog sporazuma (a to je američki State Department), glavni tajnik NATO-a službeno će pozvati Hrvatsku da pristupi Sjevernoatlantskom sporazumu te time postane članica Saveza. Potom će o hrvatskom pristupanju NATO-u raspravljati Hrvatski sabor, a predsjednik Republike potpisat će dokument o ratifikaciji Sjevernoatlantskog sporazuma. Nakon što se dokument o ratifikaciji položi kod depozitara Sjevernoatlantskog sporazuma, Hrvatska će postati punopravna članica Saveza. Ako postupak ratifikacije hrvatskog članstva u parlamentima savezničkih država bude dovršen u razumnom roku, Hrvatska bi mogla postati punopravna članicA NATO-a tijekom prve polovice 2009. godine.
- U kojoj se mjeri mijenja status Hrvatske u međunarodnim odnosima nakon ulaska u NATO?
= Bilo bi pogrešno očekivati da će sva pitanja koje Hrvatska ima na međunarodnom planu biti riješena ulaskom u NATO. Međutim, ostaje činjenica da će članstvo u NATO-u ojačati sigurnosni, politički pa i ekonomski položaj Hrvatske. Članstvom u NATO-u, a potom i u EU, dolazi vrijeme u kojem ćemo o međunarodnoj zajednici govoriti u prvom licu množine. Također, prethodno članstvo u NATO-u možda nije formalni uvjet, ali je svakako dosad bila politička praksa primanja novih članica u Europsku uniju. Članstvo u NATO-u dat će novu težinu Hrvatskoj u pregovorima s Unijom, posebice imajući u vidu da je 21 članica EU-a ujedno i članica NATO-a. Međunarodni položaj Hrvatske jača u dva smjera. Prema unutra, jer Hrvatska postaje ravnopravni partner svojim saveznicima, i prema van, gdje se Hrvatska smatra dijelom političkog, sigurnosnog i ekonomskoga kluba NATO-ovih zemalja. Stavovi i interesi Hrvatske kao članice NATO-a morat će se uvažavati u regiji i na širem međunarodnom planu.
- Što će to značiti za hrvatsku ekonomiju?
= Članstvo u NATO-u ima direktne i indirektne učinke za gospodarstvo, od očekivanog povećanja investicija do konkretnih poslova vezanih uz NATO. Riječ je o krugu država koje u svojim rukama drže polovicu svjetskoga gospodarstva i koje najviše trguju. Sigurnost je jedno od nezaobilaznih pitanja koja se razmatraju kod odlučivanja o tome gdje investirati. Stoga očekujemo da će veća percepcija sigurnosti Hrvatskoj donijeti više investicija. Osim međusobne trgovine, zemlje članice mogu poslovati i s NATO-om kao organizacijom. NATO ima službenu listu dobavljača na kojoj se, u pravilu, mogu naći jedino tvrtke iz zemalja članica, a svi se poslovi rade preko specijalizirane agencije NATO-a.
- Zbog čega je važno da je Hrvatska aktivna u NATO-ovim misijama?
= Svaka zemlja teži što većem stupnju sigurnosti za svoje građane. Da bi se ostvarila sigurnost, njoj treba pridonositi. Najbolji način za to je doprinos operacijama Saveza pod čiji sigurnosni kišobran želimo ući. Svaka mudra sigurnosna politika nastoji se suočiti s prijetnjama nacionalnoj sigurnosti što dalje od svojih nacionalnih granica. Hrvatska je pokazala da je sposobna i spremna prihvatiti svoj dio odgovornosti za međunarodni mir i sigurnost. Iskustvo međunarodnih operacija pomaže da naša vojska drži korak s vremenom.
Polica za budućnost
- Što članstvo u NATO-u znači za Hrvatsku kada je riječ o njezinu neposrednom okružju?

= Članstvo u NATO-u hrvatska je polica osiguranja za budućnost. Objektivno gledano, Hrvatska se nalazi u nestabilnoj regiji. Osim što je važno da ne bude izravno zahvaćena eventualnim novim tenzijama, bilo bi dobro da iz ekonomskih razloga posredstvom vanjske politike neutralizira negativne učinke takvoga geopolitičkog položaja. Opcija koja može osigurati gore navedeno je članstvo u NATO-u.