Suverenitet je neupitan

Pitanje hrvatskog ulaska u NATO u posljednjih se nekoliko tjedana aktualiziralo i to s razlogom - kako se približava datum uručenja pozivnice za punopravno članstvo, predstavnici vlasti su se aktivirali u objašnjavanju javnosti svih aspekata ove integracije. Među najaktivnijima u toj » misiji« je i hrvatski veleposlanik pri NATO -u Davor Božinović.
- Hrvatska je na pragu ostvarenja jednog od strateških ciljeva - ulaska u punopravno članstvo NATO-a. Što to znači za Hrvatsku?
= Za Hrvatsku to znači najveći vanjskopolitički uspjeh od osamostaljivanja i međunarodnog priznanja. Kada smo devedesetih krenuli u stvaranje neovisne države, naši su građani imali vrlo jasnu viziju demokratske Hrvatske koja će biti slobodna u Europi i sigurna u NATO-u. Sada konačno imamo priliku da to ostvarimo. Članstvom u NATO-u Hrvatska će dugoročno riješiti svoju nacionalnu sigurnost. Bit ćemo dio stožerne organizacije zapadnih demokracija i to je najbolja garancija da Hrvatska više nikada ne bude izložena novoj agresiji. Nažalost, susjedna regija je i dalje trusno područje i Hrvatska mora brinuti o svojoj sigurnosti. Bez sigurnosti nema ni razvoja, i zato je NATO važan i za budućnost našeg gospodarstva. Hrvatska je danas u svijetu percipirana kao sigurna zemlja dobrim dijelom zbog toga što smo najperspektivniji kandidat za NATO i što se očekuje da budemo pozvani 2008. Ne smijemo propustiti tu šansu.
- Dio hrvatskih građana, čini se, ne dijeli s vama taj entuzijazam?
= Posljednja anketa agencije GfK zapravo pokazuje da jasna većina hrvatskih građana podržava ulazak u NATO: 43 posto podržava i 31 posto ne podržava. Štoviše, čak 73 posto građana vidi koristi od savezništva s Njemačkom, Francuskom, SAD-om, Velikom Britanijom i ostalim članicama NATO-a, jer smatraju da će time Hrvatska biti sigurnija i snažnija država. Ovi su podaci možda nekoga iznenadili, ali oni zapravo potvrđuju da su Hrvati uvijek bili okrenuti zapadu i vrijednostima koje NATO brani.
- Stajalište je državnog vrha da referendum nije potreban za NATO. Time se ne slažu neke političke stranke i nevladine udruge. Zašto referendum nije potreban?
= Svi se zapravo slažu da ne postoji ustavna obveza za referendum o NATO-u. Članak 139. Ustava jasno određuje da se sporazumi političke i vojne naravi ratificiraju u Saboru. Razlog tome je što NATO nije supranacionalna tvorevina kojoj se Hrvatska pridružuje i kojoj ustupa dio suvereniteta. Primjerice, mi smo svojedobno potpuno samostalno donijeli odluku o slanju naših vojnika u misiju u Afganistan. Ulaskom u NATO u tom smislu ništa se neće promijeniti. Opet će svaka odluka koju donesemo biti apsolutno naša i to je ta specifičnost NATO-a u odnosu na neke druge organizacije. Drugim riječima, ulaskom u NATO Hrvatska ne samo da neće izgubiti ni djelić suvereniteta, naprotiv, njen će suverenitet još i ojačati zbog činjenice da postaje ravnopravni subjekt u procesu donošenja odluka unutar najuspješnijeg obrambeno- političkog saveza u svjetskoj povijesti.
- Neke udruge smatraju da NATO ne bi trebao biti jedina alternativa?
= Posljednjih sedam godina, a posebno od 2002. s ulaskom u Akcijski plan za članstvo, hrvatske vlasti i institucije naporno rade da bi zadovoljile standarde koji bi nas doveli do članstva. To je program posljednjih dviju vlada, kao i Predsjednika Republike, koji je svoju verifikaciju doživio na izborima. Ocjena je bila i ostala da članstvom u NATO-u na najbolji način dugoročno rješavamo pitanje nacionalne sigurnosti uz najmanje moguće troškove. Najveći dio posthladnoratovske Europe se upravo kroz članstvo u NATO-u našao u savezničkom odnosu koji jamči mir i razvoj. Osjećaj savezništva je omogućio NATO-u da preživi razdoblje nakon hladnog rata i da se širi prijemom novih članica. Neki kažu »pa tko nama danas prijeti da bi morali ići u vojni savez?« Ne moramo mi nigdje ići i nitko nas ne tjera u NATO. Ali, ako i stoji činjenica da nema neke neposredne opasnosti za konvencionalnim ratom protiv bilo koga u današnjoj Europi, to je omogućio upravo NATO. Ulaskom u savez mi samo ojačavamo tu mirotvornu dimenziju suvremene Europe. Osim toga, mir nije vječno zadana kategorija. Barem nas je tome povijest naučila. Na miru se treba raditi i to u savezništvu s drugima koji, kao i mi, isto tako žele mir i zaštitu svojih nacionalnih vrijednosti. Mi ulazimo u NATO da se Hrvatska više nikada ne bi suočila s agresijom. Po istom obrascu je zapadni dio kontinenta živio i živi šest desetljeća u miru i blagostanju. To želimo hrvatskim građanima. Oni koji nisu skloni našem članstvu u organizaciji u kojoj su i Njemačka, Amerika, Francuska, Britanija i Španjolska, Portugal, Italija i Slovenija i Poljska i Litva i Mađarska i da ne nabrajam dalje, organizaciji iz koje nitko nije izašao, iako je to puno lakše nego što je ući u nju, trebali bi jasno kazati što je to što oni nude i što je po njihovom mišljenju bolje za sigurnost i međunarodni položaj Hrvatske i njenih građana.
- Što Hrvatskoj donosi članstvo u NATO-u ?
= Donosi veću sigurnost, koja je preduvjet za razvoj. Donosi i modernizaciju Oružanih snaga prema najvišim standardima koju si Hrvatska ne bi mogla priuštiti da sama mora financirati individualnu obranu. Kolektivna obrana _ NATO-a je za Hrvatsku jeftinija od individualne obrane. Ako bi odustali od NATO-a, morali bi udvostručiti ili čak utrostručiti obrambeni proračun, a to bi uništilo naše gospodarstvo. Simulacija razvoja vojske u narednih deset godina pokazuje da bi individualna obrana bila barem 17 milijardi kuna skuplja od kolektivne obrane. Drugim riječima, ulaskom u NATO uštedjeli bi najmanje 17 milijardi kuna, a to je na primjer 300 novih kilometara autocesta. Naravno da članstvo u NATO ima i neizravne učinke na ekonomiju. Ulaganja u Češku, Poljsku i Mađarsku su se udvostručila prilikom ulaska u NATO. U slučaju Rumunjske investicije su se povećale za čak 114 posto kada je ta zemlja ušla u NATO. Ulaskom u NATO se otvaraju i fondovi za infrastrukturu. Tako je Češka u prvih pet godina članstva iskoristila čak 130 milijuna eura od tih fondova.
- U Hrvatskoj ima onih koji misle da bi se moglo ostati neutralnim ?
= Ima pojedinaca koji se zalažu za neutralnost ili demilitarizaciju regije. Ako sam dobro pročitao njihov prijedlog, oni traže razoružanje Hrvatske, Crne Gore, BiH, Makedonije i Albanije. Ne znam je li to možda previd u nabrajanju država ili tipfeler, ali sam primijetio da tu nema Srbije. Međutim, neovisno o tome imam vrlo ozbiljnih problema s tezama koje nisu utemeljene - u realnom životu. S obrambenog i ekonomskog aspekta, odustajanje od NATO-a, i to u trenutku kada zbog Kosova Richard Holbrooke i drugi analitičari ponovno govore o mogućim tenzijama na Balkanu, značilo bi da moramo udvostručiti ili utrostručiti naš obrambeni proračun. A to bi pak dovelo do ozbiljnog zastoja u našem gospodarskom i društvenom razvoju. Oni također spominju primjer Srednje Amerike, odnosno Kostarike, koja nema vojsku. Međutim, ne kažu kako Kostarika ima sigurnosnu garanciju SAD-a, na sličan način kao što je ima Island, koji nema vojsku ali je u NATO-u. Ne spominju ni to da su Kostarika i sve ostale zemlje Srednje Amerike članice sustava kolektivne obrane TIAR, čiji članak 8. je istovjetan članku 5. NATO-a. Dakle, već u startu ova teza pada u vodu.
- Što je s neutralnim europskim državama ?
= Često spominju neke neutralne zemlje iz Zapadne Europe. Pri tom se ne kaže da one nikada nisu bile ideološki neutralne, već su se u hladnom ratu jasno opredijelile za zapadnu demokraciju i protiv komunizma. Njihova je »vojna neutralnost« uglavnom bila proizvod vrlo specifičnih povijesnih situacija i ne mogu se usporediti s ogromnom većinom europskih država, pa tako niti s Hrvatskom. Međutim, i te neutralne države danas daju vrlo značajan dopri- _ nos NATO-operacijama. Švedska je na primjer vodeći partnerski kontributor snaga u Afganistanu. Slično je s Finskom. Ona ima pet milijuna stanovnika, slično kao i Hrvatska, ali za obranu izdvaja tri puta više nego mi. Ako bi Hrvatska pokušala to učiniti, uništila bi svoje gospodarstvo. Zato je za nas NATO jedina prava alternativa.
- Ako Hrvatska ostane izvan integracija, što bi to za nju značilo politički, obrambeno, ali i ekonomski?
= Srednje i male zemlje u Europi mogu najbolje zaštititi svoje interese ako su članice euroatlantskih integracija. Ako ostanu izvan EU i NATO, onda im se može dogoditi da postanu marginalne i da u datom trenutku nemaju dovoljnu težinu da bi mogle uspješno zaštiti svoje interese u današnjem globaliziranom svijetu. Zato tvrdim da će Hrvatska biti jača država kada uđe u NATO.
- Kakvo je raspoloženje unutar NATO-a kada je riječ o Hrvatskoj?
= Članice NATO-a su prepoznale da je Hrvatska stabilna demokracija i slobodno gospodarstvo koje raste 4,5 do 5 posto godišnje. Prepoznate su i pohvaljene naše obrambene reforme. Zato su šefovi država i vlada na summitu u Rigi izrazili namjeru da 2008. pozovu Hrvatsku i ostale aspirante koji će do tada ispuniti NATO standarde.
Većina Hrvata podupire pristup
= Od samostalnosti, pa sve do 2003. popularnost NATO-a je u Hrvatskoj bila iznad 50 posto. Onda je došla iračka kriza, pa s njom i transatlantske tenzije. Naši su građani bili naprosto bombardirani netočnim informacijama. Međutim, interesantno je primijetiti kako je na primjer popularnost NATO-a u Francuskoj i Njemačkoj (koje su se najjače protivile akciji u Iraku) uvijek bila i ostala iznad 50 posto. To je tako jer oni znaju da NATO nije samo Amerika, niti samo Europa, već Amerika i Europa zajedno.