Želimo ustrojiti hrvatski tim za obnovu u Afganistanu

Ministricu vanjskih poslova i europskih integracija Kolindu Grabar-Kitarović, koja je nedavno posjetila Afganistan, pitali smo kako se osjećala kada je odmah poslije slijetanja u američku vojnu bazu morala odjenuti pancirni prsluk.
= Tražili su da stavim i kacigu, ali to sam odbila. Ali razumijem taj zahtjev jer je realna opasnost od terorističkih napada. U posljednje vrijeme najviše ih je na ulici. Na ulicama Kabula vlada prometni kaos koji je teško kontrolirati jer promet nije reguliran osim pokojeg kružnog toka i barikada oko zelene zone, a vozila je sve više. Saveznički vojnici tako najviše pozornosti pridaju automobilima koji su očito »sjeli« pod nevidljivim teretom, a vozi ih samo jedan vozač. Takva vozila često znaju biti automobili-bombe. Iako, doista moram kazati da u Afganistanu niti jedne sekunde nisam osjećala strah jer su naši vojnici-policajci vrhunski profesionalci. Pozitivno je, pak, to da napada nema ondje gdje su djeca. Tijekom posjeta školi osjećali smo se sasvim sigurni.
- Znači li to da napadači biraju ciljeve?
= Da, kad je riječ o bombašima-samoubojicama i tzv. »sačekušama«, zasjedama za konvoje. No granate su druga opasnost. Ispaljuju ih neselektivno pa su opasne za svakoga. Ipak, prouzroče više materijalnu štetu nego ljudske žrtve. Baš te noći kad smo trebali doletjeti u Afganistan, eksplodirao je projektil u neposrednoj blizini rezidencije ministra Hikmeta Cetina, čiji sam gost bila tijekom ta dva dana.
Osjećaj da čine dobro
- Kakva je atmosfera među našim vojnicima?
= Vrlo dobra. Vlada osjećaj da čine dobro. Bili su sretni kada smo došli, jer im je uvijek drago razgovarati s nekim iz domovine. Imaju mali klub, prate HTV preko satelita, i tako imaju vezu s Hrvatskom. Imaju, dakako, telefone i e-mail. Vrlo su dobro organizirani. Poznati su i kao izvrsni nogometaši. Priredili su nam roštilj. Kontingent čine i momci i djevojke, i jako se dobro slažu sa svima u kampu. Njihov Camp Warehouse na kraju je ceste koju vojnici zovu Jalalabad road, gdje je bilo najviše napada, jer su na istoj cesti američki i britanski kamp. Hrvatsku ondje doživljavaju vrlo pozitivno i dužnosnici i Afganistanci koji znaju da je Hrvatska ondje. To je zato što Hrvatska nema nikakvih interesa koji bi se mogli okarakterizirati kolonijalnim. Hrvatska je ondje isključivo zato što želi pomoći izgradnji institucija i budućnosti zemlje, te poboljšanju opće sigurnosti. Nije to samo vojna misija, osiguravanje dužnosnika, rješavanje neugodnih vojnih i kriminalističkih situacija. U regionalnim obnoviteljskim timovima (Provincial Reconstruction Team – PRT) naši vojnici jamče sigurnost i imaju diplomatsku funkciju, ali i pomažu lokalnim zajednicama, što smatram najvećom vrijednošću sudjelovanja u Afganistanu. To je pravac u kojemu želimo ubuduće djelovati. Posjetili smo tipičnu afganistansku osnovnu školu, jer sam inzistirala da to bude obična, a ne škola za djecu diplomata. Sve su nas potresli uvjeti u kojima se ta djeca obrazuju. To nas je potaknulo da nastavimo pomagati tim ljudima koji zbog ratova već desetljećima nemaju priliku za normalan razvoj. Želimo ostvariti koncept ljudske sigurnosti, dakle ne samo sigurnost od vojne prijetnje, nego omogućiti uvjete za ljudski i socijalni razvoj, potpunu normalizaciju života. Kao što znate, žene su u posebno teškom položaju, premda se stanje u protekle dvije godine prilično popravilo. Sve je manje burki, postaju uobičajene lagane marame. No to se odnosi uglavnom na Kabul.
Iznimni izazovi
- Kako biste odgovorili na dojam da Hrvatska u Afganistanu sudjeluje u neuspješnoj misiji, jer koalicijske snage i danas kontroliraju uglavnom samo glavni grad? Može se tvrditi da oslobođenje Afganistana nije uspjelo?
= Ne bih rekla da je riječ o neuspjeloj misiji, ali je istina da su izazovi iznimni. U Afganistanu predstoji još mnogo posla, treba uložiti još mnogo napora da se stanje stabilizira. Ne može se preko noći promijeniti zemlja koja je desetljećima u stanju rata ili polurata. Kako dolazi do sinergije operacija Enduring freedom koju provode američke snage, i ISAF-a u kojemu sudjeluju međunarodne snage pa i Hrvatska, treba očekivati širenje djelovanja i na druge dijelove zemlje. No, ciljane protuterorističke akcije u okviru operacije Enduring freedom ostat će isključiva nadležnost američkih vojnih snaga. Od ISAF-a se neće očekivati aktivne vojne operacije. U svim sam razgovorima na tome inzistirala jer nam te informacije trebaju pri evaluaciji daljnje hrvatske nazočnosti i djelovanja u Afganistanu.
Naši vojnici rade sjajan posao
- Kako će izgledati taj nastavak?
= Afganistanu su potrebne škole, izgradnja institucija, promicanje ljudskih prava, razbijanje predrasuda o ženama... Često im se, primjerice, u nekim dijelovima zemlje uskraćuje liječnička pomoć jer su liječnici uglavnom muškarci, a fizički je kontakt zabranjen. U Kabulu je stanje sve bolje, ali treba prodrijeti i u unutrašnjost zemlje. Hrvatska je trenutno nazočna u okviru nekoliko regionalnih obnoviteljskih timova (PRT). U razgovorima s afganistanskim dužnosnicima sugerirano nam je da razmislimo o uspostavi hrvatskog regionalnog tima (PRT). Nakon povratka razgovarala sam s predsjednikom Republike, Vlade, i ministrom obrane. Zaključili smo da naši vojnici koji rade u sklopu drugih nacionalnih timova, rade sjajan posao, a da istovremeno za to ne dobivaju zasluženo priznanje. Stoga trenutno razmatramo sve prednosti i nedostatke, ljudske i financijske potrebe u pogledu uspostave vlastitog PRT-a. To bi podrazumijevalo veći angažman u lokalnim zajednicama, a ne veće vojno djelovanje; primjerice, nekoliko inženjera da se izgradi vodovod ili zgrada, škola. Jer kad vidite kako te nastambe uobičajeno izgledaju, bude vam jasno da uz minimalna ulaganja možete mnogo pomoći.
- Kako bi to izgledalo? U središtu jedne provincije postojao bi hrvatski stožer s hrvatskom zastavom i hrvatskim zaposlenicima?
= Da, u okviru vojnog kampa. Ništa konkretno još nismo odlučili. Htjeli smo vidjeti kakvo je stanje u Afganistanu, i kako o tome razmišljaju afganistanski dužnosnici i predstavnici međunarodne zajednice. Svi su se izjasnili vrlo pozitivno. Sada treba obaviti sve nužne razgovore u Hrvatskoj. Prije nego krenemo u konkretno razmatranje, treba napraviti sigurnosnu i financijsku procjenu. Prilikom posjeta Afganistanu nisam preuzela nikakvu obvezu u tom smislu, nego sam kazala da će Hrvatska nastaviti pomagati u skladu sa svojim mogućnostima.
Pregovori s EU ne kasne
- Zašto su pregovori s EU tako spori? Najavljivalo se da će biti otvoreno osam poglavlja?
= Uvijek sam govorila da ćemo nastojati što brže otvoriti nekoliko lakših i nekoliko težih, odnosno opsežnijih poglavlja. Screening ide prema planu, osim poglavlja pravosuđa koje je iz tehničkih razloga prebačeno za jesen, ali to neće imati utjecaj na planirani završetak tog procesa. Činjenica je da smo u ovoj fazi još uvijek zajedno s Turskom, ali svi očekuju, uključujući i samu Tursku, da će se proces u hodu sve više i više razdvajati, jednostavno zato što je individualni pristup utemeljen na individualnom napretku. Ne držim da kasnimo. Učinili bismo više da su pregovori započeli kako je lani bilo predviđeno, ali držim da idemo jako dobrim tempom. No, važno je istaknuti i to da je kvaliteta procesa važnija od brzine, iako ta dva pojma nisu međusobno isključiva. Štoviše, naš je cilj pregovore odraditi maksimalno učinkovito u minimalno kratkom roku.
Raspršiti predrasude o NATO-u
- Hrvatska se približava NATO-u i EU. Potpora javnosti ključan je dio procesa. Znamo da je potpora za NATO zabrinjavajuće niska, s EU je malo drukčije. Zašto vlada na tome tako slabo radi?
= Ne bih rekla da slabo radi, jer provedba komunikacijske strategije kontinuirano jača i nadopunjuje se novim aktivnostima. Kada je riječ o eurointegracijama, višestruko je pojačana. No, činjenica je i da proces postaje sve zahtjevniji, te da počinje potreba za resorskim informiranjem. Kad budu počinjali pregovori o zahtjevnijim poglavljima, poput poljoprivrede ili ribarstva, svakako će trebati mnogo snažnije informirati javnost. Širimo aktivnosti, i u okviru mogućnosti radimo sve što možemo, ali treba nam veći angažman civilnog društva. Financiranje je također posebno pitanje jer u državnom proračunu nikada nema dovoljno sredstava. Za to nam je jako bitna potpora Delegacije EK, te zemalja članica EU. Za NATO je komunikacijska strategija ove godine izrađena prvi put. Njen su bitan dio i posjeti NATO-ovih dužnosnika koji odgovaraju na pitanja građana. Želimo raspršiti predrasude građana, poput one da je NATO zainteresiran samo za otvaranje vojnih baza u Hrvatskoj, pa građani često pitaju koliko će NATO otvoriti baza. Činjenica je da članstvo u EU i NATO-u nosi sa sobom veća ulaganja, ali i jamči gospodarsku stabilnost i prednosti.
- Kojim ćete političkim argumentom javnost razuvjeriti od dojma da će se Hrvatska, ulaskom u NATO, pridružiti Americi za koju se čini da kreće u napad na Iran?
= NATO je savez suverenih država, i nijedna država nije obvezna sudjelovati u zajedničkim operacijama ukoliko to ne želi. Svaka donosi vlastitu suverenu odluku.