Intervju s ministricom Kolindom Grabar-Kitarović

Riječanka Kolinda Grabar Kitarović je ušla u vladu Ive Sanadera kao ministrica za europske integracije. Neočekivano čak i za poznavatelje prilika. Njezino dotadašnje sudjelovanje u vanjskoj politici je bilo ograničeno na diplomatski posao u hrvatskome Veleposlanstvu u Kanadi. Nakon podnesene ostavke tadašnjeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, prilikom spajanja dvaju ministarstava, još je neočekivanije zasjela na položaj ministrice vanjskih poslova. Neki joj prigovaraju da je previše pod utjecajem predsjednika vlade Ive Sanadera koji je zapravo onaj pravi vođa hrvatske vanjske politike. U javnosti je postala poznatija kada je na diplomatska putovanja sa sobom vodila nekoliko mjeseci staro dijete koje je za vrijeme sastanaka čuvao njezin suprug.

-Prije nekoliko dana primili ste pismo slovenskog ministra vanjskih poslova dr. Dimitrija Rupela. Ministar u njemu nije nabrojao samo sva neriješena pitanja koja su poznata u slovenskoj javnosti, nego je upozorio i na problem hrvatske nekredibilnosti. Da li možete to nešto opširnije pojasniti?
= Dakle počnimo s tim. U uvodu bih željela naglasiti da hrvatska vlada, kao i ja osobno, u hrvatsko-slovenskim odnosima polazimo od stava da su Slovenija i Hrvatska prijateljske susjedne države koje imaju djelomično zajedničku prošlost. Stoga smo na susretu na Brijunima oblikovali zajedničku povijesnu komisiju. Ujedno Sloveniju i Hrvatsku povezuje zajednička budućnost na ovom području, u regiji i u Europskoj uniji. Prijateljstvo i partnerstvo između država prelazi opseg neriješenih pitanja koja obje strane žele rješavati u europskom duhu. Slovenija svakako spada među prioritetne zadatke hrvatske vanjske politike. Iznimno smo joj zahvalni za potporu koju je uvijek davala Hrvatskoj na putu u euroatlantske integracije. Potpora nam je iskazivana politički, tu mislim prije svega na potporu predsjednika vlade Janeza Janše i ministra vanjskih poslova gospodina Rupela, za što smo obojici i Sloveniji istinski zahvalni, te u obliku konkretne pomoći koju je Slovenija osigurala Hrvatskoj prilikom približavanja EU. Činjenica je da smo iz slovenskih iskustava u pregovorima s EU mnogo naučili. Imamo i odlične odnose s ljudima u nekadašnjoj pregovaračkoj skupini Slovenije s EU. Vjerujem da će se prijateljska suradnja i stručna pomoć nastaviti i u buduće.

-Poznavatelju događaja u hrvatskim medijima se čini da su te vaše konstatacije, koje je izrekao i predsjednik vlade Ivo Sanader, u hrvatskoj javnosti razmjerno slabo poznate.
= Možda izgleda tako. Međutim, ova je vlada spoznaju o značenju slovenske pomoći i potpore Hrvatskoj u euroatlantskim nastojanjima znala uvijek jasno izraziti.

-Spomenuli ste prošlost i suradnju, te pomoć. Ali što je s problemima koje u pismu navodi dr. Rupel? I rješavanje tih problema?
= Što se tiče posljednjeg pisma poštovanog kolege ministra dr. Rupela, moram reći da je to pismo napisano u duhu pokušaja rješavanja neriješenih pitanja između država koji je prevladavao u zadnjih četrnaest ili petnaest godina.
Taj pristup, taj način rješavanja problema, koji se je upotrebljavao u prošlim godinama, nije donio nikakve rezultate. Stoga sada predlažemo Sloveniji da u prijateljskom duhu napravimo korak koji će se izdići iznad te prakse. Konkretno to znači da pitanje određivanja granice na moru, koja u bivšoj Jugoslaviji nikada nije bila određena, uputimo na presuđivanje i presudu trećoj pravosudnoj ustanovi.

-Pripremate odgovor na pismo ministra Rupela?
= Naravno, svakako. Slijedećih dana ću mu odgovoriti i predložiti da Slovenija ponovo prouči naša stajališta.

-Hrvatska ne zahtjeva rješavanje pred konkretnom određenom ustanovom?
= Za sada predlažemo rješavanje pred međunarodnom pravosudnom ustanovom, te da se na razini državnih tajnika dogovorimo o ostalim detaljima. Kasnije bi se u razgovorima sa slovenskom stranom dogovorili konkretno koja bi to institucija bila. Čvrsto smo, naime, uvjereni da je to način koji je posve uobičajen između dvije prijateljske države ako se nađu pred pitanjem koje dvostrano ne mogu riješiti. Dozvolite da spomenem samo slična iskustva SAD i Kanade, pa i Njemačke, Nizozemske i Danske. Očito je to praksa i instrument koji je posve prihvaćen u državama zrele demokracije. To nikako ne znači bilo kakvo zaoštravanje međusobnih odnosa. Upravo suprotno! Mislimo da bi takav put pridonio rasterećivanju sadašnjih napetosti među državama i time omogućio veću koncentriranost na ona pitanja u bilateralnim odnosima koja mogu u budućnosti pozitivno pridonijeti razvoju na primjer gospodarskih odnosa, pograničnih veza, u turizmu i drugdje. U pismu naglašavam prijedlog da se države na razini državnih tajnika dogovore o načinu i modalitetima, kako pristupiti rješavanju pitanja određivanja granice na moru pred trećom međunarodnom pravosudnom ustanovom.

-U Sloveniji prevladava mišljenje da bi za eventualnu presudu pred nekom pravosudnom ustanovom došla u obzir jedino presuda za cijelu međudržavnu granicu, dakle i granicu na kopnu. Što vi mislite o tome?
= Predsjednik vlade gospodin Sanader je prije nekoliko dana u parlamentu pojašnjavao naš prijedlog i pri tome rekao da je Hrvatska spremna raspravljati pred trećom pravosudnom ustanovom i razmatrali također sporne točke na kopnenoj granici između država. Predsjednik vlade je primijetio da idu rasprave u Sloveniji u tom smjeru, te se je stoga jasno opredijelio i o tom pitanju.

-Ministar dr. Rupel je rekao da je presuda pred trećom pravosudnom institucijom upitna, jer je upitna hrvatska kredibilnost. Po njegovom ne postoji jamstvo da će se Hrvatska pridržavati donesenog, presude.
= Nije mi jasno zašto se kolegi Rupelu čini rješavanje pred nekom trećom sudskom institucijom neprihvatljivo ukoliko misli da je kredibilnost suprotne strane upitna. Sama mislim da je upravo u takvom položaju takva presuda primjerena. Međutim, posve je jasno da bi bila odluka bilo kakve treće pravosudne ustanove obvezujuća za obje strane, prije pristupanja toj ustanovi obje, Slovenija i Hrvatska, bi se, naravno, morale obvezati da će njezinu odluku u cjelini i bez primjedbi prihvatiti i poštivati. Hrvatska vlada je to svakako spremna učiniti. U odgovoru na pismo kolege Rupela ću predložiti da slovenska strana još jednom prouči taj prijedlog. Dozvolite da uz navod kolege Rupela koji spominje kontekst EU i njenu uključenost u rješavanje pitanja određivanja granice između država, kao pojašnjenje dodam naše uvjerenje da je naš prijedlog utemeljen upravo na pregovaračkim polazištima koja je za pregovore s Hrvatskom prihvatila EU. Svih 25 članica, uključujući Sloveniju. Tamo posve jasno piše da se Hrvatsku potiče da neriješena pitanja sa susjedama rješava u duhu načela UN-a. Ukoliko je takav dijalog neuspješan, preporuča se da se obrati Međunarodnom sudu u Haagu.

-Hrvatska vlada je, dakle, uvjerena da su u razgovorima između Hrvatske i Slovenije za sada iscrpljene sve mogućnosti za bilateralno rješavanje pitanja granice na moru?
= Da. Mislimo da u dvostranim razgovorima u svim prošlim godinama nismo došli do potrebnih i željenih rezultata. Stoga mislimo da je potrebno potražiti drugi put. Kao što je bilo rečeno, u tome ne vidimo razlog za zaoštravanje odnosa, nego mogućnost da se odnosi rasterete, te da se suradnja među državama, koja je već ionako izuzetno dobra i kvalitetna, još poboljša.

-Spomenuli ste preporuku EU u pregovaračkim polazištima koje se tiču rješavanja neriješenih pitanja sa susjednim državama. Međutim, Hrvatska ima neriješena pitanja ne samo sa Slovenijom, već i s BiH, te SiCG. Da li se namjeravate i u svezi s tim pitanjima obratiti za pomoć pri određivanju granice na vanjsku, međunarodnu sudsku ustanovu?
= Uistinu postoje neka neriješena pitanja glede razgraničenja između Hrvatske i SiCG. Radi se prije svega o razgraničenju uz rijeku Dunav, odnosno na njoj. Za određivanje granice između BiH i Hrvatske postoji diplomatska međudržavna komisija koja djeluje, te je već riješila sva neriješena međusobna pitanja. Na nedavnoj sjednici vlade je Hrvatska sa svoje strane potvrdila prijedlog razgraničenja između država koji je usklađen s obje strane. U obje države ide dogovor u parlamentarnu proceduru. Treba posebno naglasiti da je to više dogovor o granicama između dvije bivše republike, te da u potpunosti poštuje mišljenje tzv. Badinterove komisije. To načelo jedino garantira prihvatljiva rješenja u skladu s međunarodnim pravom. I to načelo bi moralo važiti za sve.

-Da li biste se isto tako odlučili, ukoliko bi se pojavili problemi sa SiCG, za sličan put koji sada predlažete Sloveniji, za arbitražu?
= Da, ako razgovori uđu u slijepu ulicu, postupak pred trećom ustanovom je najbolje rješenje.

-Da li se je u stručnim raspravama u ministarstvu ili u vladi bilo kada raspravljalo o mogućnosti za dogovor koji bi uključivao kondominij kao zajedničko upravljanje područjem na moru i koji bi Sloveniji garantirao direktan izlaz na otvoreno more?
= Ne, nikada! Ne vidimo nikakav razlog za to. Slovenija ima zajamčeno pravo neškodljivog prolaza na otvoreno more koje nikada nije bilo upitno ili čak ugroženo.

-Spomenuli ste susret na Brijunima. U Sloveniji misle da je izjava s Brijuna mrtva, isto kao što u Hrvatskoj misle da je mrtav sporazum Drnovšek-Račan, koji ipak ima veće političko značenje, na svoj način ima i pravno značenje.
= Što se tiče izjave s Brijuna, ne mogu se nikako složiti. Čvrsto sam uvjerena da je zajednička sjednica vlada na Brijunima jasno pokazala spremnost obiju vlada da se neriješena pitanja rješavaju. To potvrđuje i potpisana izjava o izbjegavanju incidenata. Upravo na to smo u prošlom razdoblju posebno nastojali. S kolegom Rupelom smo stalno u kontaktima kada se radi o izbjegavanju mogućih incidenata na granici. Brijunska izjava je namijenjena prije svega poboljšanju životnih prilika ljudi s obje strane granice. U gospodarskim kontaktima, turizmu i svakodnevnom životu. Na Brijunima smo potpisali i druge dokumente. Dozvolite da spomenem samo vrlo značajan Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Što se tiče sporazuma Drnovšek-Račan, stajalište Hrvtske je jasno. Taj sporazum nema nikakvo pravno značenje niti posljedice za jednu ili drugu državu. Za Hrvatsku je taj sporazum neprihvatljiv, stoga ga nije ni potpisala.

-Ministar Rupel je u svome pismu i u svojim izjavama više puta naglasio značenje ostvarivanja sporazuma između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o pograničnom prometu i sudjelovanju (SOPS), pogotovu u dijelu koji se tiče ribolova na moru. Misli da Hrvatska glede dogovora s EU o pravilima provođenja ribolovnog režima nije pokazala dovoljno kredibilnosti. EU je, kao što je poznato, sada nadležna za ribolov i što se tiče slovenskih teritorijalnih voda. Hrvatska taj dio SOPS-a zapravo ne provodi. Slovenski ribari unatoč sklopljenom sporazumu, koji ima međunarodno značenje, ne mogu loviti u cijelom području određenom SOPS-om, konkretno – u hrvatskim teritorijalnim vodama. To nema veze s tim da granica između država na moru još nije određena.
= Da, stoji da je ulaskom Slovenije u EU nadležnost glede ribolova u slovenskim teritorijalnim vodama prešla na nadležna tijela EU. Zbog toga nam je komisija EU poslala prijedlog režima ribolova koje je primilo naše nadležno ministarstvo. SOPS je zapravo nastao, te bio potpisan, s namjerom da se omogući što lakši život i rad pograničnog stanovništva i što se tiče ribolova. Međutim, glede ribolova na moru je položaj nešto specifičniji. Od potpisivanja SOPS-a 1997. do početka provođenja ovog sporazuma 2001. je prošlo nekoliko godina. Za vrijeme potpisivanja se je očito predviđalo da će prije stupanja na snagu i primjene SOPS-a ili barem na početku primjene ovog sporazuma biti sklopljen i sporazum o utvrđivanju granice između država – u tom slučaju granice na moru.

-Ako dobro razumijem izjave ministra Rupela i većinu primjedbi u Sloveniji, provođenje SOPS-a u cijelosti, dakle pogotovu u svezi ribolova na moru, trebalo bi pridonijeti izbjegavanju incidenata, odnosno trebalo bi takoreći onemogućavati incidente na moru, pogotovu što se tiče ribara. Sada je položaj upravo suprotan. Upravo odnosi između ribara i ribolov su stalni izvor incidenata…
= SOPS bi trebao biti u korist prije svega pograničnom stanovništvu koje se odjednom našlo uz novu granicu. Stoga su obje strane odlučile poduzeti mjere s kojima bi tim ljudima omogućili blaži režim koji bi se očuvao i u sklopu tzv. schengenskog graničnog nadzora. Stoga nije dobro da svu problematiku SOPS-a suzimo na ribare. Na slovenskoj strani se radi o nekakvih sto ribara, možda i manje. Njihovi problemi ne smiju prevladati, jer treba uzeti u obzir 25.000 vlasnika malograničnih propusnica. Među njima je 8500 hrvatskih državljana koji imaju pravo na malogranične propusnice. Ostali su slovenski državljani koji posjeduju na hrvatskoj strani zemljišta ili imaju kakav drugi razlog za svakodnevno prelaženje granice. Kao što je bilo rečeno, od EK smo dobili prijedlog pravila za provođenje ribolova i naše nadležno ministarstvo je na taj prijedlog pripremilo primjedbe koje smo u srpnju ove godine poslali u Bruxelles. Očekujemo odgovor Komisije.

-Spomenuli ste schengenski režim na granici među državama. Sigurno ste upoznati s mogućnošću da se zbog zahtjeva EU bitno smanje prava koja SOPS daje građanima s obje strane granice, te u svezi s tim Bruxelles jako pritiska na Sloveniju da pristane na to. Što mislite o toj mogućnosti, glede toga da bi pri tome bili povrijeđeni također interesi hrvatskih državljana, jer se radi o državnoj granici koja u prošlosti nije postojala?
= Da, upoznata sam s tim da Komisija želi uvesti režim koji bi bitno više ograničavao pogranično stanovništvo nego što to garantira SOPS. Upoznati smo s nastojanjima Slovenije da sačuva opseg prava koje daje SOPS. U tom smislu je bilo obavljeno i više zajedničkih aktivnosti. Mislimo da bi se režim koji omogućava SOPS mogao zadržati, jer nam je poznato još nekoliko primjera pograničnih režima u kojima su pogranični odnosi članica EU s trećim državama manje strogi nego što to propisuje schengenski režim. Time bi sačuvali kvalitetu komunikacije i života ljudi na pograničnom području.

-Hrvatska je, recimo, konačno dobila zeleno svijetlo za početak pregovora s EU. Točnije rečeno, za početak postupka "screeninga", pregleda usklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. Kako ste doživjeli odluku u Louxembourgu? Bili ste tamo s predsjednikom vlade. Izgledalo je dosta dramatično.
= Da, bilo je dramatično, jako intenzivno, puno napetosti i emocija. Na kraju krajeva, ako već hoćete, i nacionalnog ponosa.

-Da li ste se bojali da odluka neće biti pozitivna za Hrvatsku?
= Ne, nisam se bojala. Znala sam da smo u sklopu tzv. Akcijskog plana u posljednjim mjesecima napravili puno, da to možemo dokazati, da smo to uspješno predstavili također gospođi Carli Del Ponte, te da zaslužujemo suglasnost za početak pregovora.

-Nakon takvog raspleta se je u medijima i po kuloarima puno govorilo i nagađalo o postupanju Austrije koja je navodno popustila u svom suprotstavljanju o početku pregovora s Turskom samo ukoliko pregovori počnu i s Hrvatskom. Kako ste to vidjeli vi?
= U medijima je bilo stvarno puno napisano. Svakako je pravo novinara da pišu o svojim mišljenjima. Ako uzmemo u obzir da su odluku o početku pregovora s Hrvatskom ministri vanjskih poslova država članica EU donijeli suglasno i to na osnovi izvješća tužiteljice gospođe Del Ponte, čini mi se da nema smisla tražiti dodatne razloge ili uzroke zbog kojih su se odlučili za početak pregovora s Hrvatskom.

-Mislite da bi mogli o Hrvatskoj u pregovorima raspravljati zajedno s Turskom?
= Pregovori su individualni, izvješća o njihovoj uspješnosti pripremat će se za svaku državu posebno. Mislim da je svima poznato da se unatoč istome statusu radi o dvije vrlo različite države. No, zajednički će biti dio postupka "screeninga". U prvom dijelu, tzv. objašnjavanju odnosa, zajedno ćemo s Turskom sudjelovati u razgovorima u kojima će biti predstavljena zajednička osnova zakonodavstva koju moraju za pojedina poglavlja prihvatiti obje države. U drugom dijelu će se odvijati bilateralni screening u kojem će pristup biti individualan. U našem slučaju će se odvijati pregled usklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.

-Koja područja vam se čine težima ili posebno bitnima za Hrvatsku?
= Na početku pregovora smo već predstavili nekoliko tih područja. Prednost smo dali onima gdje namjeravamo zamoliti za prijelazna razdoblja. Ta područja su: poljoprivreda i razvoj ruralnog područja, zaštita i očuvanje okoliša, ribarstvo, industrija, regionalna politika. Vrlo teško je područje slobodnog protoka kapitala i kupovine, odnosno prodaje nekretnina.

-Nekretnine, odnosno mogućnost prodaje nekretnina je u hrvatskoj javnosti uzrokovalo dosta rasprava, isto tako u većini političkih stranaka. U tim raspravama je u većem dijelu promakla činjenica da je pitanje nekretnina već uključeno u Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji koji je Hrvatska sklopila s EU i koji je već na snazi…
= U pravu ste. Nekretnine su zaista u centru pažnje. Istina je također da je u Sporazumu o pridruživanju i stabilizaciji predviđeno razdoblje od četiri godine u kojem mora Hrvatska uskladiti svoje zakonodavstvo s europskim. To znači da naš polazišni položaj nije baš najbolji. Pogotovu jer su druge države prije ulaska u EU imale duža prijelazna razdoblja. Međutim, postoji više načina da uz korištenje načela ne-diskriminacije ipak zaštitimo obalu, prirodna bogatstva, te poljoprivredna zemljišta i šume. Naša namjera je da uz uvođenje jednakog položaja za strance u Hrvatskoj zaštitimo vitalne nacionalne interese i bogatstvo.

-Zauzimate se za kvalitetne, ali brze pregovore. Mislite da je to moguće uskladiti? Predsjednik Stipe Mesić je spomenuo godinu 2008. kao posve moguću za ulazak u EU.
= Vjerujemo da je moguće. Upotrijebit ćemo i sva iskustva država koje su pregovarale do sada. Spomenula sam pomoć Slovenije koja je za nas vrlo važna. Međutim, svakako će prednost imati kvaliteta pregovora. Ne namjeravam se opterećivati datumima. U pripremama na pregovore smo kao željenu odabrali 2009. godinu, ali planiranje datuma pregovora više opterećuje nego što im koristi, pogotovu sada, na početku. Za vrijeme samih pregovora se može puno toga zakomplicirati iako računamo da smo za njih posve spremni.

-Među mjerilima koje treba ispuniti se nalazi i načelo minimalnih kriterija u svakom poglavlju posebno, tzv. benchmarking. Međutim, prilikom nedavne posjete Zagrebu, povjerenik za proširenje Olli Rehn ponovo je upozorio na značenje implementacije, ili –jednostavnije rečeno – prijenosa donesenog zakonodavstva u realni život. Donošenje zakona, rekao je Rehn, samo po sebi je još daleko od dovoljnog.
= Hrvatska već dugo usklađuje svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU. Nismo na početku puta. Spomenuti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju provodio se je već prije njegovog stupanja na snagu u veljači ove godine. Pripremali smo se i na usklađivanje na onim područjima koja nisu obuhvaćena spomenutim sporazumom, a koja će biti dio pregovora po pojedinim poglavljima. Glede banchmarkinga puno ovisi i o tome kako će biti postavljeni kriteriji u svakom pojedinom poglavlju. Napravit ćemo sve da ispunimo uvjete i da se također sami nadziremo koliko smo uspješni pri tome. Toga se ne bojimo. Vjerujem da ćemo na vrijeme ispuniti sve svoje obveze.