'Vojnici neće dopustiti da se naudi posadi'

Indonezija, zemlja s više od 240 milijuna stanovnika i 18 tisuća otoka koja se nakon više desetljeća autokratske vladavine danas bori sa siromaštvom, korupcijom i prirodnim katastrofama, proteklih je dana u središtu pozornosti hrvatske javnosti. Od početka prošlog tjedna, kada su 17 članova posade hrvatskog broda "Mirna" i njihova zapovjednika
zatočili naoružani indonezijski vojnici, hrvatska diplomacija pokušava riješiti taj problem. Hrvatski veleposlanik u Indoneziji, Aleksandar Broz, u razgovoru za Nacional objašnjava zašto se u tome još nije uspjelo, što se proteklih godinu dana događalo s "Mirnom" te kakvi su odnosi između Hrvatske i Indonezije.
- Kako su uopće počeli problemi s brodom "Mirna", koji zapravo traju već godinu dana?
= Brod "Mirna" riječke tvrtke Lošinjska plovidbe bio je u čarteru malezijske tvrtke koja ga je pak dala u podčarter jednoj indonezijskoj kompaniji za koju se tek sad ustvrdilo da je radila iz prostorija ureda državne uprave lokalne administracije na otoku Papuu. Kada je brod prije godinu dana došao na Papuu, utovarili su teret - drvene trupce, a kapetan je dobio nalog da isplovi te mu je javljeno da će potrebne dokumente dobiti svakog časa. No s agentom koji je kapetanu donio dokumente, na brod je došla i mornarica radi provjere dokumenata.
Kako ih je tek bio dobio, kapetan dotad nije pregledao deklaracije pa kada je to pred njim učinila mornarička inspekcija, ispostavilo se da je riječ o pogrešnoj deklaraciji u kojoj se Mirna deklarira kao indonezijski brod. Zbog tog je prekršaja brod sproveden u luku Surabayu. Potom je pokrenut sudski postupak. Traženo je da kapetan plati kaznu a da se brod zaplijeni, što je prvostupanjski sud i odobrio. Ipak, viši sud ukinuo je tu odluku jer zbog takva prekršaja ne postoji zakonska mogućnost oduzimanja broda. Ta presuda postala je pravomoćna 6. svibnja 2005., nakon što je kapetan platio kaznu od 2200 američkih dolara i "Mirna" je bila spremna isploviti.
No onda su počeli problemi: mornarica bez obrazloženja zabranjuje isplovljenje i na kraju zauzima brod. Ali treba reći da je brod sada zaplijenjen upravo kao dokazni materijal u istrazi i kaznenom postupku, ali ne protiv posade nego protiv administracije državne uprave u Papui koja je odgovorna za organiziranje ilegalnog logginga i falsificiranja dokumenata.
- Je li spomenuta istraga dala neke konkretne rezultate?
= Istraga traje oko tri mjeseca, a potkraj tjedna policija je navodno dostavila svoj izvještaj predsjedniku države, vrhovnom sudu i državnom tužiteljstvu. Situacija bi se stoga sad napokon mogla rasvijetliti, pogotovo jer je navodno otkriven velik broj kaznenih djela, od korupcija preko prijetnji i maltretiranja do krivotvorenja dokumenata. Uz to, doznalo se da brod "Mirna" mjerodavna tijela nikad nisu ni prijavila da je stigao u luku pa su u lučkoj kapetaniji objasnili da ne mogu dati suglasnost za isplovljenje broda koji službeno nije ni došao u luku. Brod po svemu sudeći ni dandanas nije upisan u lučki registar luke u Surabayi, pa je i to jedna prepreka koju će trebati riješiti.
- Kakav vam manevarski prostor za oslobađanje posade i broda trenutačno preostaje?
= U ponedjeljak se nastavljaju pregovori i pokušat ćemo napraviti sve da riješimo problem, bez obzira na spomenutu istragu i odnose unutar središnje i lokalne vlasti. Proteklih sam dana razgovarao sa članovima Komisije za vanjsku politiku i obranu indonezijskog parlamenta, s ministrima vanjskih poslova i transporta, vrhovnim tužiteljem, predsjednikom ustavnog suda, i svi su oni izrazili razumijevanje i spremnost da ubrzaju rješavanje nastale situacije. Jedini je problem stav indonezijskog ministarstva šumarstva, zaduženo za sprječavanje ilegalne sječe šuma, koje se protivi oslobađanju broda.
Nažalost, treba reći da su glavni organizatori ilegalnih sječa navodno povezani upravo s ljudima iz tog ministarstva. Ta vrsta ilegalnog posla u Indoneziji je izvor bogatstva za mnoge i oni ga se ne žele odreći. Mnogo je onih koji su na nezakonitom pustošenju tropskih šuma izgradili čitave karijere.
- No i novac je jedan od bitnih problema u pregovorima?
= Da, problem je financijske naravi jer se zauzvrat za puštanje broda od nas traži jamčevina od milijun dolara u gotovini, a toliku svotu nije jednostavno odmah osigurati.
- Može se zaključiti da su naša posada i brod žrtve unutarnjih problema u Indoneziji, za koju se zna da se nakon tridesetogodišnje autokratske vladavine i danas bori s korupcijom.
= To je vjerojatno točno. Ipak, teško mi je sa sigurnošću to tvrditi jer ne poznajem slučaj od samog početka. Naime, mi smo o zapljeni broda lani doznali iz novina i istog smo trena tražili objašnjenje od indonezijskog ministarstva vanjskih poslova, no nismo ga dobili nego smo tek nakon tri mjeseca obaviješteni da se podnosi optužba protiv kapetana "Mirne". Mi se kao veleposlanstvo nismo mogli upletati dok je taj sudski postupak bio u tijeku. Onoga trenutka kada je sudska presuda postala pravomoćna a brod trebao isploviti, ali je zadržan, oštro smo intervenirali i tražili odgovore.
- Ipak se čuju kritike da hrvatska diplomacija ne obavlja svoj posao dovoljno odlučno.
= Takve kritike može dati samo netko tko o diplomaciji malo zna. Mi kao zemlja nismo u mogućnosti poslati dva nosača aviona i reći ako ne pustite naš brod, imat ćete posla s nama. Držimo se redovitih diplomatskih procedura i pokušavamo argumentirano riješiti problem pozivajući se na indonezijske zakone i međunarodne konvencije. Mislim da smo sa svoje strane napravili maksimum. Puno su mi pomogli i moji stari dobri prijatelji, još iz doba kada sam radeći u Ini često dolazio u ove krajeve.
- Kakva je trenutačno situacija na brodu i trebaju li se obitelji 17-člane posade bojati za njihovu sigurnost?
=Posada je uplašena ali sve podnose mirno. Smiju napuštati brod ako im je potrebna liječnička pomoć, no na brodu imaju sve što im treba. Uvjeren sam da se obitelji članova posade ne trebaju brinuti za njihovu sigurnost. Brod trenutno čuva 12 naoružanih vojnika, ali poznavajući ljude i prilike u Indoneziji, siguran sam da vojnici neće dopustiti da se našoj posadi išta dogodi.
- Kakvi su inače odnosi naše zemlje s Indonezijom?
= Odnosi su sasvim solidni. Zanimljivo je da je indonezijski predsjednik Susilo Bambang Yudhoyono kao general indonezijske vojske bio supervizor Unprofora u sjedištu u Zagrebu i u Banjoj Luci, gdje je boravio oko godinu dana. Također je sa suprugom ljetovao na Jadranu i zbog svega toga vrlo je naklonjen našoj zemlji. Problema između Indonezije i Hrvatske nema no, nažalost, nema ni dovoljne gospodarske suradnje. Činjenica je da se razmjena mjeri u stotinama tisuća do eventualno dva milijuna dolara, što je tragedija jer je potencijal za gospodarsku suradnju velik.
Hrvatska treba znati da ne postoji važnija svjetska tvrtka koja u Indoneziji nema svoje sjedište. Za studeni su sazvani sastanci komiteta dviju vlada za gospodarsku suradnji i očekuje se dolazak tridesetak hrvatskih gospodarstvenika, što je idealna prilika za konkretne planove da se poboljša gospodarska razmjena.
- Što bi u gospodarskom smislu Indonezija mogla ponuditi Hrvatskoj, a što bi hrvatsko bilo interesantno Indonežanima?
= Pogledajte bilo koju marku odjeće i obuće pa ćete vidjeti da se proizvodi u Indoneziji. Ista je stvar i s tehničkom robom i
automobilima te bogatim mineralnim resursima. A to je samo dio onoga što Indonezija nudi. Hrvatska bi pak ponajprije mogla ponuditi svoju tehnologiju brodogradnje jer je ona u Indoneziji vrlo slabo razvijena. Ovdje je i farmaceutsko tržište vrlo živo tako da bi i zbog toga Hrvatska mogla biti zanimljiva. No najatraktivniji hrvatski proizvod za kojim Indonezija luduje je pijanist Maksim Mrvica.
- Američka CIA nedavno je prognozirala da će do 2020., uz Kinu, Indiju i Brazil, Indonezija biti sljedeća velika gospodarska velesila. Jesu li takva predviđanja utemeljena?
= Procjene su apsolutno utemeljene jer treba znati da u Indoneziji živi više od 240 milijuna stanovnika. Ima iznimne mineralne resurse i brojne druge gospodarske grane zbog čega je doista golem potencijal. On bi se uistinu mogao iskoristiti, no to će se dogoditi tek kada se sredi unutarnja situacija u zemlji, na čemu se i novoizabrani predsjednik republike Yudhoyono od početka svog mandata i zauzima.
- Dužnost hrvatskog veleposlanika u Jakarti obnašate gotovo godinu i pol. Što se od tada poboljšalo u odnosima dviju zemalja?
= Teško mi je reći, ali mislim da je uspjeh kada uspijemo organizirati dolazak četrdesetak liječnika na znanstveni kongres u Hrvatsku. Uspjeh je i dogovor da se indonežanske tvrtke predstave na Zagrebačkom velesajmu, na kojem ih nije bilo dvadeset godina, i to pod pokroviteljstvom ovdašnjih institucija zainteresiranih za suradnju s našom zemljom. Dolazi više od 40 gospodarstvenika iz dvadesetak tvrtki. Mislim da je to ipak nešto.
Osobno se uistinu trudim. U godinu i nekoliko mjeseci nisam bio ni na Baliju niti na jednom sličnom mjestu "za uživanje", a na godišnjem nisam bio više od dvije godine. Pokušavam uspostaviti jače veze, upoznati ljude i poboljšati odnose. Neću reći da prije nije ništa napravljeno, dapače, no meni je cilj sve to unaprijediti i konkretizirati.