Nema balkanskog paketa

Povod za razgovor s čelnicom hrvatske diplomacije Kolindom Grabar-Kitarović bila je ne samo europska odluka o odgodi početka pregovora nego i pitanje što službeni Zagreb namjerava poduzeti da se stanje promijeni u hrvatsku korist.
-Jeste li razočarani odlukom Vijeća ministara?
=Mnogo bih radije da smo 17. ožujka otvorili bilateralnu međuvladinu konferenciju i da smo pročitali te početne izjave, odnosno početne pozicije. No, proces se nastavlja, i poslije 17. ožujka, nakon što smo imenovali pregovarački tim, krećemo s intenzivnim pripremama. Evo, ovaj je vikend cijeli pregovarački tim na Plitvicama. Organizirali smo team building da se ljudi dobro upoznaju jer doista trebamo funkcionirati kao tim.
Iznimno je bitno u odluci Vijeća ministara da je prihvaćen pregovarački tim i da nakon što se donese politička odluka - a vjerujem da će to biti vrlo brzo - pregovori mogu odmah početi jer postoje sve pretpostavke i na jednoj i na drugoj strani.
Treba naglasiti i da Vijeće nije donijelo odluku o odgodi pregovora nego da je jednostavno zaključeno da ne postoji konsenzus koji bi omogućio njihov početak. Dakle, de facto, riječ je o odgodi, ali to nije formalna odluka nego jednostavno - neslaganje.
-Kako to da ste do posljednjeg trenutka bili tako optimistični kad su signali bili drukčiji?
=Ako ne vjerujete u svoj cilj, slabi su izgledi da ćete ga postići. Rekla sam nekoliko dana prije 17. ožujka kako je Jean Monnet, kad su ga pitali je li optimističan ili pesimističan u pogledu budućnosti Europe, odgovorio: »Ni jedno ni drugo, ja sam odlučan«.
I upravo je to odredilo i moje osobno raspoloženje i svih nas u Vladi. Dakle, odlučni smo bili dokazati da Hrvatska doista potpuno surađuje s Haaškim sudom. Ispunjavamo te uvjete - ne samo političke nego i one vezane uz cijeli reformski proces koji traje već godinama i u koji su Vlada i građani uložili toliko puno - i mislim da Hrvatska doista zaslužuje početak pregovora.
-Ključne zemlje Europske unije priznale su hrvatske napore u posljednjih nekoliko tjedana vezane uz slučaj Gotovina, no prevladala je ocjena da oni nisu bili dovoljni i da su uslijedili prekasno?
=Ne bih rekla da je ocijenjeno da napori nisu dovoljni. Moj je dojam da nije bilo dovoljno vremena da bi Vijeće moglo verificirati hrvatske napore. Naime, Vijeće EU zapravo nema svoj verifikacijski mehanizam pa se oslanjalo na mišljenje glavne tužiteljice koja, normalno, ima svoj plan i svoje ciljeve.
U potpunosti razumijem da ona koristi sva moguća sredstva kako bi uspješno dovršila svoj posao.
No, Vijeće se moglo oslanjati na ono što Hrvatska kaže, dakle na sve dokaze koje smo podnosili i podnosimo o punoj suradnji s Haagom. Velik dio zemalja, brojniji nego što se to čini ili pak prikazuje i u našim medijima, upravo je to i učinio i na temelju toga politički se izjašnjavao. Međutim, dvojbe su se javljale upravo u zemljama koje možda slabije poznaju stanje u Hrvatskoj. Ipak, smatram da ćemo u sljedećih nekoliko tjedana doista uspjeti prikazati realno stanje.
Upravo zato što ne postoji objektivan i neovisan verifikacijski mehanizam premijer je sugerirao uspostavu svojevrsnog monitoringa.
U Bruxellesu sam razgovarala s mnogo ministara i dužnosnika na nižim razinama, stručnjaka i komentatora koji kažu da bi pregovori bili najbolji verifikacijski mehanizam, odnosno da se u sklopu pregovora omoguće ti mehanizmi. Ne samo suspenzivna klauzula za zaustavljanje pregovora ako Hrvatska kontinuirano i sustavno krši temelje Unije, među ostalim vladavinu prava.
Prethodno bi se organizirale konzultacije s Hrvatskom. Postoji i vrlo čvrst mehanizam komunikacije, politički dijalog u pregovorima. Činjenica je, međutim, da se dio tih kriterija, koji bi se mogao primjenjivati i na prosudbu suradnje s Haaškim sudom, nalazi u pojedinim pregovaračkim područjima. Dakle, i kroz pregovore o tim poglavljima - da spomenem samo unutarnje poslove, pravosuđe itd. - neosporno je moguće nadzirati i verificirati i taj, za neke zemlje sporni, segment suradnje s Haagom.
I prije sam isticala da sa 17. ožujka ne prestaje nikakva hrvatska obveza, pa ni suradnja s Tribunalom koja se u potpunosti nastavlja, kao i ispunjavanje svih ostalih kriterija.
Sve to ne treba smatrati nečim što Europska unija traži od nas nego našom obvezom temeljenom na domaćem zakonodavstvu i na tome što smo članica Ujedinjenih naroda.
-Kako će Hrvatska iskoristiti razdoblje odgode?
=Treba nastaviti posao u Hrvatskoj i kad je riječ o punoj suradnji, dakle u slučaju Gotovina, o tome redovito izvješćivati glavnu tužiteljicu i Sud, ali i članice Europske unije. U razdoblju odgode pregovarački tim treba što bolje pripremiti. Doista smatram da nekoliko tjedana prije ili kasnije neće igrati presudnu ulogu u odnosu na planove da pregovore završimo sredinom 2007.
-Koje aktivnosti planirate kao šefica diplomacije, a koje kao ministrica europskih integracija?
=Htjela bih se sada malo više posvetiti restrukturiranju Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Trebala bi uslijediti nova uredba. No, doista je ne želimo donijeti na brzinu nego usporediti iskustva sličnih država, razgovarati sa stručnjacima. Planiramo oformiti stručnu skupinu u kojoj neće biti samo ljudi iz Ministarstava nego i iz akademske zajednice, svi koji se bave vanjskom politikom i europskom integracijom, kako bismo bili učinkovitiji.
Nastavljamo s diplomatskim kontaktima vezano uz pregovore, razvijanjem bilateralnih odnosa s državama EU, kao i sa susjedstvom, zatim sa SAD-om, Kinom, Rusijom i drugim čimbenicima međunarodnih odnosa. Jačat ćemo i ulogu Hrvatske u multilateralnim organizacijama i institucijama, te još više informirati i educirati građane o procesu europskih integracija. Treba pojačati i aktivnosti usmjerene na korištenje pretpristupne pomoći.
-Što odgoda pregovora znači za nastavak potrebnih reformi?
=Proces se mora nastaviti. Kad smo prošle godine dobili tzv. avis Europske unije, netko je izvrsno primijetio kako gotovo sve što piše u avisu, sve dakle što Vlada treba ispuniti kako bi dobila status EU kandidata, već piše u programu Vlade koji je našoj javnosti i Hrvatskom saboru predočen prije izbora i punih četiri mjeseca prije avisa. To jasno potvrđuje da program i politika ove vlade nisu ni kratkoročni ni samo u funkciji ispunjavanja europskih kriterija. Riječ je o dugoročnu i sveobuhvatnu programu napretka i preobrazbe naše zemlje i našeg društva, o projektu izlaska iz ratnog i poratnog razdoblja u razdoblje reformi potrebnih za ravnopravno sudjelovanje u europskoj obitelji naroda, na zajedničkom europskom tržištu i u zajedničkim europskim vrijednostima. Čak i kad ne bi postojalo članstvo u EU, te bismo reforme morali provesti.
Proces europskih integracija kompatibilan je i s programom Vlade za razdoblje od 2003. do 2007., te s našim ciljevima o Hrvatskoj kao modernoj europskoj demokraciji sa snažnim tržišnim gospodarstvom i socijalnom orijentacijom.
Dakle, cilj nam je podići standard hrvatskih građana, konkurentnost gospodarstva, te u ispunjavanju političkih kriterija zaključiti pitanja koja su preostala iz te dvostruke tranzicije - ne samo kad je riječ o prelasku s centraliziranog na tržišno gospodarstvo, nego i da smo bili zemlja u ratu, na koju je izvršena agresija. Jer, Hrvatska doista čvrsto gleda na svoju budućnost i nastoji otvoriti što više mogućnosti za svoje građane.
-Jasna je ambicija Vlade da pregovore završi do 2007. godine. Držite li da je to moguće?
=Mislim da nekoliko tjedana prije ili kasnije nije odlučujuće. Bitno je da nastojimo ispunjavati svoje obveze kod kuće, jer pregovori su relativna stvar.
Oni će trajati neko vrijeme, ali ne smije zastati restrukturiranje gospodarstva, podizanje životnog standarda i jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Isto tako, ne smije stati jačanje institucija i povećanje transparentnosti njihova rada, što su obveze koje proizlaze iz članstva. Jer članstvo u EU neće odrediti sam završetak pregovora nego činjenica da ćemo u tu integraciju ući onda kad budemo spremni za to. Dakle, bitno je postići tu spremnost.
-Desnica u Hrvatskoj tvrdi kako je o odgodi namjerno odlučeno da bi se čekalo na Srbiju i Crnu Goru, tj. govori o ulasku u paketu?
=Ne, to nije točno. Pregovarački okvir koji je prihvaćen tvrdi upravo suprotno. Pregovori će se temeljiti na individualnim postignućima, a brzina će ovisiti o hrvatskom napretku u usvajanju kriterija potrebnih za članstvo. Znači, afirmira se individualni pristup.
-Koliko je još posla u usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s europskim ?
=Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju na snazi je od 1. veljače, ali već smo do tada odradili 85 posto onoga što on predviđa. Treću godinu za redom imamo Nacionalni program za pridruživanje kao godišnji strateški i operativni plan za približavanje Europskoj uniji, koji sadrži mjere iz Sporazuma, ali i iz svih ostalih poglavlja pravne stečevine. Koliko posla na usklađivanju zakonodavstva još moramo obaviti, znat ćemo tek nakon završetka screeninga, odnosno dubinske analize i usporedbe hrvatskog zakonodavstva s europskim.
Tad ćemo točno znati koliko je još preostalo, odnosno što će biti predmet pregovora kako bismo mogli tražiti i tranzicijska razdoblja.
-Strahujete li poput nekih političara od jačanja ekstremne desnice i euroskepticizma?
=Odgoda je svakako utjecala na porast euroskepticizma. No, mislim da će se stanje smirivati jer ćemo realno sagledati da je riječ o odgodi pregovora na nekoliko tjedana koje je EU jednostavno uzela kako bi se uvjerila da Hrvatska u potpunosti surađuje.
Moramo se koncentrirati na pitanja od životne važnosti za hrvatske građane, dakle na gospodarstvo, socijalu i na to kako će izgledati život u Europskoj uniji.