Hrvatska prolazi teži put nego neki drugi

Što ste vi, kao ministar vanjskih poslova napravili posebno važnog za Hrvatsku u ovih prvih 100 dana Vlade?
- Mislim da je učinjen golemi napredak, pogotovo kad se uzme u obzir kakve su bile prognoze što će se događati "ako HDZ dođe na vlast". Da podsjetim, pričalo se da "HDZ vodi državu u izolaciju", "da će pokvariti odnose sa svijetom", gotovo da će nam, ako HDZ dođe na vlast, oko Hrvatske staviti sanitarni kordon. Umjesto toga, pokazalo se upravo suprotno: mi smo ubrzali proces primanja u EU, što ne može osporiti ni jedan analitičar.

Taj je smjer uspostavila bivša Vlada.
- Smjer je isti, međutim, dinamika zbivanja je potpuno različita. To je prva stvar. Drugo, što se tiče NATO-a, na početku ove godine Hrvatska nije ni slovila kao ozbiljni kandidat. Spominjala se kao mogući kandidat "jednog dana". Mi smo to doveli u realne okvire u kojima Rezolucija američkog Kongresa govori da bi do 2007. godine Hrvatska trebala postati punopravna članica NATO-a. Prije par mjeseci to je bilo daleko od bilo kakvog spomena. Treća stvar koju svakako treba spomenuti, je to da smo kroz intenzivnu diplomatsku aktivnost - i ovoga Ministarstva, i premijera i predsjednika države, a i mene osobno, učvrstili kontakte s bitnim državama u Europi i izvan nje. Znači, naše aktivnosti su dominatno išle u ta tri smjera i u tom pogledu možemo biti zadovoljni. Ne želim se žaliti ni jadati, ali mi se čini da odjek toga u Hrvatskoj nije uvijek takav. Ja sam se sastao gotovo sa svim europskim ministrima vanjskih poslova, s nekoliko ministara izvan Europe, u različitim prigodama, većinom sam imao službene sastanke sa svima. Dao sam preko 200 izjava u inozemstvu i 50 različitih intervjua u svijetu, a puno toga su napravili i ostali, jer ovo Ministarstvo ne funkcionira po jednom čovjeku, nego kao cjelina, pa jednako tako možemo govoriti i o aktivnost državnih tajnika i pomoćnika ministra.

Izazvali ste veliki "odijum" nekim svojim izjavama u Izraelu. Hoće li nas zbog vas početi mrziti u arapskom svijetu
- Te interpretacije onoga što sam rekao ili ne, dobile su dimenziju koja je neprimjerena sadržaju. Najprije, moji odnosi s arapskim svijetom su sasvim dobri i mogu reći najavio mi se za dolazak i predstavnik palestinskog naroda, ali ne u negativnom, nego u pozitivnom kontekstu. Imam dogovoreno putovanje u Egipat, i naravno, odražavamo komunikacije sa svima. Nije bilo nikakvih reakcija sa strane arapskog i islamskog svijeta, niti je to bilo potrebe za reakcijama. Više sam puta ponovio što sam rekao u Izraelu, a ono što je meni osobno žao je što se stavljanjem težišta na neka pitanja, zanemarena činjenica da smo imali najuspješniju službenu posjetu Izraelu od početaka hrvatske države, da je naš cilj učvršćivanje dobrih od-nosa sa državom Izrael, a da to ne znači miješanje u njihove stvari niti u njihove odnose sa susjedima. Vodimo balansiranu politiku, i tako ćemo i nastaviti. Zaboravlja se da to nije bio samo moj posjet - bilo je nas troje ministara i svi smo se vratili s pozitivnim dojmom. Uostalom, Izrael je najavio otvara-nje veleposlanstva u Hrvatskoj, a to je, budimo realni, bilo nešto što je ranije bilo u sferi nemogućeg. Ja sam, dakle, zadovoljan s onim što smo postigli.


Pod paljbom na BBC-u

Drugi "krimen" koji vam se stavlja na teret je intervju koji ste dali BBC-u, a u kojem "niste bili na visini"?
- Što se tiče tog često spominjanog intervjua BBC-u, budimo i tu otvoreni: do sada nitko nije dobio priliku pojaviti se na toj ekskluzivnoj emisiji. Ja sam znao na što idem, međutim, nisam osoba koja se skriva od bilo čega.

Kad ste preživjeli gostovanje u toj "Noćnoj mori" - ničega se više ne trebate bojati.
- Zapravo, i tako se može reći. Ja sam što se BBC-a tiče, znao kakva će biti pitanja. Međutim, što god odgovorio-opet bih bio izložen kritikama. Ni danas ne bih od-govorio drukčije. Uostalom, procjena moga intervjua drastično se razlikuje u inozemstvu od onoga što se o tome govorilo i pisalo u Hrvatskoj. Mislim daje BBC bio u jednoj stvari korektan, korektniji nego domaći mediji: dvadeset puta je kao uvod tom intervjuu na BBC-u emitiran jedan izvadak iz moga razgovora za koji držim da predstavlja srž - to je rečenica: "Konkretno pitanje je: Je li Hrvatska spremna ispuniti svoje međunarodne obveze? Na to konkretno pitanje imam kratak, jasan i vrlo konkretan odgovor: DA." Tu rečenicu je BBC ponovio dvadeset puta i mislim daje to bila srž intervjua. Hrvatska televizija je nije ponovila ni jednom. Možda nije ni trebala, ali stvorena je potpuno drukčija slika.


Što Europi a što Americi

O vama se govori da ste "američki čovjek" i da Hrvatsku vučete u zagrljaj Amerike, a na štetu Europe.
- To je apsurdna teza koja je prisutna od početka i koja me neće pokolebati, jer je interes Hrvatske imati dobre i partnerske odnose sa SAD. Činjenica da imam puno poznanstava u Americi može samo pomoći ostvarenju toga interesa. Međutim, imam puno poznanstava i u Europi - ali kod nas se nitko ne pita kako to da se ministar jedne male države, koji je tek došao na mjesto ministra, mogao u tjedan dana sresti s pet europskih ministara? Znači, da i oni imaju takav odnos prema meni. Ja sam u jednome danu razgovarao s 12 ministara vanjskih poslova iz Europe. Imam privatne brojeve desetak europskih ministara koje mogu nazvati u svako doba. Kako to da oni ne smatraju da sam ja proamerički ili ne znam koji? Osim toga, u dobrim odnosima sam i s Rusijom -išao sam i u Rusiju, a već nakon
samih izbora sam, se čuo i s njihovim ministarstvom. Da skratimo: ja sam svojim životom i svojim radom dokazao da sam prohrvatski. E, sad, ima onih kojima to smeta. Mi vodimo izbalansiranu politiku, politiku koja ima viziju gdje Hrvatska želi ići i kako tamo stići. Ja sam igrač tima, Vlade Ive Sanadera, nastojimo maksimalno koordinirati sa Predsjednikom Republike i svaki ozbiljni analitičar nam mora priznati da imamo viziju hrvatske vanjske politike. Da imamo viziju hrvatske budućnosti i da u skladu s tom vizijom efikasno djelujemo.


Slučaj Gotovina - za otežavanje procedure

Sudeći prema onome što se kod nas govori i piše, samo je "slučaj Gotovina" taj koji će nas zakočiti na putu k europskim integracijama. Je li tome doista tako?
- Sve ono što se percipira kao problem ili što se kreira kao problem u odnosu na Hrvatsku može postati prepreka. Slučaj Gotovina je sada najvidljiviji i zbog toga se on postavlja. Ali svaki drugi slučaj mogao je to postati - bilo iz Haaškoga suda, bilo iz drugih političkih kriterija. To je ukupna slika u kojoj Hrvatska prolazi teži put nego neke druge države. Uostalom, mi smo i 1990. godine prolazili teži put kad smo tražili priznanje, prolazili smo teži put kad smo tražili prijam u UN, kad smo ulazili u VE. Međutim, ni ja a ni ova Vlada nismo ljudi koji se jadaju nad situacijom, mi smo oni koji prihvaćaju situaciju onakvu kakva jest i bore se. Sve ove institucije koje sam prije spomenuo bile su teže nego ova, i uvjeren sam da ćemo i ovu uspješno okončati

Što ćete raditi idućih sto dana?
- Idućih 100 dana očekuju nas bitni događaji: naša pozornost usmjerena je na EU i onaj famozni avis, kao i odluke Vijeća Europe u lipnju. Nastavljamo s aktivnostima oko ulaska Hrvatske u NATO -pred summit u Carigradu i nakon toga, djelatnost neće zastati. Nadam se da ćemo u idućih 100 dana završiti jednu fazu rada u vanjskoj politici. Paralelno s time, pokušavamo napraviti diplomaciju djelotvornijom - to će naravno trajati dulje od 100 dana.

U kojim svjetskim i europskim centrima trebate "pojačanje" u diplomaciji?
- Najveća i najbitnija pojačanja moramo napraviti u Bruxellesu i to u misiji pri EU i NATO-u. To ćemo napraviti unutar kadrovskih i financijskih okvira koje imamo. Razvoj hrvatske diplomacije išao je tako da smo išli u dosta veliko pojačanje rada. To nije okrivljivanje nikoga, ali imamo previše diplomatskih mjesta za našu objektivnu situaciju - i financijsku i kadrovsku. Međutim, vrlo je nepopularno u međunarodnim odnosima zatvarati diplomatska mjesta, jer riskirate pogoršanje odnosa, a to nam nije cilj. Stoga nećemo zatvarati diplomatska mjesta, ali ćemo intenzivirati ona koja su bitna. U ovom slučaju to su ove dvije misije u Bruxelesu. U ovome trenutku države koje slično kao mi tek ulaze u EU i NATO, ili su tek ušle, imaju desetak puta više zaposlenih u tim misijama nego što ih imamo mi.

Je li točno da se predsjednik Mesić ne će suglasiti s nekim razrješenjima i imenovanjima?
- To je očito potencirani imaginarni sukob. I jutros sam razgovarao s predsjednikom Mesićem i naravno da ćemo nastaviti komunikaciju. Ustavnim odredbama predodređeni smo raditi zajedno i mi to maksimalno nastojimo provesti. Ni jedno imenovanje, ni jedan prijedlog nije iz ovog ministarstva otišao bez dogovora s predsjednikom, ali kad novine počnu pisati kako će se predsjednik involvirati u određivanje konzula i drugih diplomatskih predstavnika, to je smiješno. Gdje bi došli kad bi do te razine odlučivao predsjednik ili premijer? Postoje državne institucije, postoje pravila igre i unutar tih pravila u kojima i ovo Ministarstvo i ja apsolutno uvažavamo ulogu i funkciju predsjednika države.