U četiri godine prošli smo put od "zemlje slučaja" do potencijalnog kandidata za EU

-Kako ocjenjujete dosadašnji tijek ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), posebice s obzirom na to da bi procedura ratifikacije u zemljama članicama trebala biti gotova do kraja ove godine, ako ju ne želimo proširivati na 10 novih članica EU-a, koje će to postati 2004. godine?
=Ratifikacija teče očekivano. Naime, ona ovisi o političkoj konjunkturi, tj. ocjeni pojedinih članica EU-a o ispunjavanju hrvatskih obveza koje su navedene u Sporazumu. Veći broj država članica prepoznao je ozbiljnost napora ove Vlade za priključivanje Hrvatske u EU. Bilo je nerealno očekivati da će čitav posao oko ratifikacije biti završen u roku od godinu dana od potpisivanja SSP-a potkraj 2001. godine. No sada imamo vrlo jasnu situaciju: ratifikacija je završena u gotovo svim zemljama EU-a, a preostale će članice to učiniti u idućih nekoliko mjeseci; u Belgiji se čeka pozitivna odluka flamanskog parlamenta, u Italiji odobrenje Zastupničkog doma, dok je finska vlada taj proces poslala u proceduru i ratifikaciju očekujemo ove jeseni. Ostalo je samo dovršenje procesa u Nizozemskoj tzv. notifikacija, te ponovno uvrštavanje ratifikacije hrvatskog SSP-a u proceduru u Velikoj Britaniji, za koju vjerujemo da će i formalno ostati posljednja zemlja koja će ratificirati SSP. Hrvatska diplomacija o tome vodi računa gotovo već godinu dana, i London nam je dao do znanja da će naša suradnja s Međunarodnim sudom u Haagu biti presudna u ocjeni europskih i međunarodnih odnosa. Suradnju s Haagom ocjenjujemo primjerenom, bez otvorenih pitanja i nerealiziranih zahtjeva. Takvi zahtjevi postoje samo u slučaju generala Gotovine, ne zato jer bi se institucije u Hrvatskoj odupirale svojim obvezama, već stoga što general Gotovina nije dostupan hrvatskoj policiji i pravosuđu, za što krivnju ne snosi hrvatska Vlada. Riječ je možda o neefikasnosti, ali zasigurno ne o političkoj opstrukciji. Hrvatski su arhivi otvoreni haaškim tužiteljima, osigurali smo razgovore sa svjedocima i osumnjičenicima, haaški istražitelji obilaze moguća mjesta ratnih zločina. Vjerujem da će snažan argument za londonsku potporu biti redovito izvješće glavne tužiteljice Haaškog suda Carle del Ponte, koje će ona pred Vijećem sigurnosti UN-a iznijeti najkasnije početkom listopada..

-Kako će na diplomatske aktivnosti i lobiranje Hrvatske utjecati budući izbori u Hrvatskoj, koji se održavaju u studenom ove godine?
=Izbori svakako utječu na percepciju Hrvatske u inozemstvu. Svi važni čimbenici u EU naglašavaju da se ne žele miješati u unutarnje prilike u Hrvatskoj, no traže kontinuitet uspješnog približavanja Europskoj uniji, koja je jedan od najuspješnijih rezultata djelovanja ove koalicijske Vlade. Najbolji jamac da će ovakvo relativno brzo približavanje EU teći i dalje jest održanje kontinuiteta ove Vlade, no o tome će odlučiti hrvatski birači.

-Kako ocjenjujete lobiranje Hrvatske tijekom njezina približavanja EU?
=Mislim da obavljamo dobar posao. Podnošenju zahtjeva za punopravno članstvo u EU u ožujku ove godine prethodile su dugotrajne pripreme. Lobiranje je potkraj prošle godine uvelike bilo opterećeno percepcijom o zemlji koja ne surađuje dovoljno s Haaškim sudom. Morali smo pažljivo ocijeniti trenutak kada ćemo se "raspršiti" po Europi kako bi EU pozitivno prihvatio našu kandidaturu. Ta dobro usklađena i sveobuhvatna akcija uspješno je predstavila hrvatsku kandidaturu za EU, što znači da imamo stručnjake i potencijale za najzahtjevnije vanjskopolitičke zadatke. To bi, naravno, bilo nemoguće bez uske suradnje s Ministarstvom za europske integracije, iako je podjela poslova između naših ministarstava jasna. Vanjski su poslovi više orijentirani na inozemstvo, dok su europske integracije orijentirane na promociju europskih ideja u Hrvatskoj.

-Kako, u skladu s tim, ocjenjujete imidž Hrvatske u međunarodnoj zajednici, posebice EU?
=Taj se imidž mijenja. U posljednje smo četiri godine prošli put od "zemlje slučaja", koju su mnogi percipirali kao problematičnu, do statusa zemlje koju mnogi prepoznaju kao faktor konsolidacije još uvijek složenih odnosa na jugoistoku Europe. Imidž se promijenio jer se promijenila i Hrvatska. Prošli smo reforme koje su u početku bile nepopularne i bolne, ali svakako nužne. Pred nama su još mnoge reforme i prilagodbe, no gospodarski, politički i kulturni indikatori po kojima se mjeri imidž neke zemlje su pozitivni. Ostaje još nekoliko pitanja koja interesiraju EU: povratak izbjeglica, povrat imovine, suradnja s Haaškim sudom, reforma pravosuđa, stanje u medijima... No, to su pitanja koja polako gube oštrinu problematičnosti, jer nam posao koji smo obavili daje vjerodostojnost pri lobiranju.

-Na koji se način može poboljšati imidž Hrvatske u svijetu i što diplomacija radi na tom području?
=Diplomacija je jedan od nositelja promjene imidža Hrvatske u svijetu. Ni jedna diplomacija ne može utjecati na percepciju zemlje koja ima lošu unutarnju politiku ili nedovoljno brzo provodi unutrašnje reforme. U današnjem su svijetu vanjska i unutarnja politika povezane, stoga sam sretan zbog konstatacije da EU za nas više nije stvar vanjskih odnosa, već primarno unutarnjepolitičko pitanje i ta se granica u mnogome izgubila. MVP je od početka 2000. godine pripremao, a prošle godine i realizirao projekt digitalizacije diplomatske Komunikacije. Internetska stranica Ministarstva koristi se ekstenzivno, i svatko onaj tko o Hrvatskoj želi doznati više to može napraviti i virtualno.
No, "živa" riječ je nezamjenjiva i mislim da je i tu napravljeno dosta; od 78 šefova misija u protekle tri godine zamijenjeno je njih 65, poštujući kriterije profesionalnosti.
Stoga mislim da Hrvatska danas u inozemstvu ima ljude koji znaju predstaviti sve ono dobro što smo napravili, ne skrivajući postojeće probleme.

-Što u tom smislu konkretno znači nedavno osnivanje Uprave za gospodarsku diplomaciju unutar Vašeg Ministarstva?
=To predstavlja novu dimenziju u komunikaciji Hrvatske i svijeta. Imidž Hrvatske u svijetu ne smije ovisiti o neriješenim političkim pitanjima. Volio bih da se percepcija zemlje naslanja na perspektivu dobre gospodarske suradnje.
Da bi to bilo moguće, potreban je pomak u hrvatskom gospodarstvu, od trgovačko-uvoznog do proizvodno-izvoznog. Osjeća se pomak u razmišljanju hrvatskih tvrtki koje se sve više orijentiraju na načelo: izvozi, ili propadni. Takve pomake želimo stimulirati. Zato smo i osnovali Upravu za gospodarsku diplomaciju, no ona bi bila suvišna ako ne osiguramo dobru suradnju s ostalim institucijama koje pokrivaju gospodarske probleme, od izvoza do privlačenja stranih investitora u Hrvatsku.
Prošle smo godine prvi put organizirali seminar za gospodarske savjetnike, što je bio početak aktivnijeg angažmana. Ove smo godine potpisali sporazum s Ministarstvom gospodarstva i Agencijom za promicanje ulaganja i izvoza o tome kako nastupati u Hrvatskoj i inozemstvu.
Zainteresirani smo i da se što veći broj hrvatskih tvrtki uključi u projekt. Zato pokušavamo djelovati i edukativno.
Gospodarski savjetnici unutar te uprave kontakti rat će s gospodarskim institucijama u državama primateljicama, dok će konkretne pregovore i sklapanje poslova prepuštati trgovačkim atašeima koje će imenovati Agencija. To smo iskustvo preuzeli od Švicarske, Austrije, Češke i Nizozemske, uspoređujući načine rada gospodarske diplomacije unutar 18 europskih zemalja.

-Što će u tom smislu značiti posjet hrvatskih gospodarstvenika Bruxellesu, koji se priprema za listopad ove godine? Na njemu bi se prema najavama trebao pojaviti i predsjednik Europske komisije Romano Prodi?
=To smo zamislili kao udarnu akciju prvih imena hrvatskoga gospodarstva. Svaki opći uspjeh zbroj je pojedinačnih uspjeha. Stoga je logično da prvih deset hrvatskih tvrtki preko svojih zastupnika, pred ljudima koji donose političke odluke o hrvatskoj budućnosti unutar EU-a, predstavi razloge svog uspjeha. Ministarstvo vanjskih poslova odlučilo je promovirati hrvatsko gospodarstvo i na ovaj način, formirana je i radna skupina koja će marketinški oblikovati čitav događaj, što će pridonijeti boljem poznavanju hrvatskoga gospodarstva.

-Kako ocjenjujete ekipiranost u veleposlanstvima, posebice u centrima odlučivanja u EU i šire, a u svjetlu kritike koja se protezala u javnosti da se mjesecima čekalo imenovanje veleposlanika u nekim ključnim zemljama?
=Nikada do sada nije bila osigurana javnost rada hrvatske diplomacije kao u posljednje tri godine, što pokazuje demokratizaciju samog Ministarstva, ali i hrvatskog društva. Uveli smo običaj da se na ispražnjena mjesta u diplomaciji reagira javnim natječajima. No, promijenjena je i procedura imenovanja na veleposlanička mjesta, što je posljedica promijenjenih Ustavnih odredbi. Povećao se utjecaj Sabora u odlučivanju, uvedeno je supotpisivanje kojim i premijer i predsjednik države suodlučuju o konačnom izboru veleposlanika. Nadalje, na vlasti je koalicijska Vlada koja se dogovara i o rješenjima u diplomaciji. Dakle, zakonska je procedura produžena, a i političke su okolnosti takve da više nema odlučivanja samo s jednog mjesta. Danas je struktura vodećih ljudi takva da polovicu čine profesionalni diplomati, a polovicu ljudi iz politike. Time je izbalansirano diplomatsko osoblje. Osim toga, od 2000. godine hrvatska je diplomacija suočena s financijskim redukcijama.
Dok je Ministarstvo u 1999. godini u državnom proračunu participiralo 0,88 posto, ove je godine taj udio prepolovljeno Sve je to utjecalo na duljinu imenovanja veleposlanika u nekim zemljama.

-Države kandidatkinje, buduće članice EU-a u svojim veleposlanstvima u Bruxellesu, europskom centru odlučivanja imaju stotine ljudi, posebice stručnjaka zaduženih za određena, specifična pitanja važna za pregovore s EU-om. Planira li se veleposlanstvo u Bruxellesu kadrovski osnažiti u 2004. godini kada Hrvatska očekuje kandidatski status i početak pregovora o punopravnom članstvu u EU?
=Iskustvo mnogih država koje su i prije Hrvatske aplicirale za Uniju jest potreba veće ekipiranosti misije u Bruxellesu.
Planiramo da veleposlanstvo u sljedećih godinu dana "naraste" na 30 pa i više ljudi, stručnjaka koji će pokrivati pojedine sektore o kojima ćemo pregovarati. Nije toliko pitanje koliko će ljudi biti u Bruxellesu, koliko je važna njihova kvaliteta, jer se često suočavamo s deficitom kvalitetnog kadra koji može pokrivati sva europska pitanja u Hrvatskoj i inozemstvu.

-U razgovorima s čelnicima predsjedajućih zemalja EU-om, ali i s drugim članicama stječe se dojam da Hrvatska ima "zeleno svjetlo" na svom putu u EU. Budući da je približavanje Uniji i dio procedure koju treba provesti, što bi nas u tome moglo spriječiti i zaustaviti?
=Ne bi bilo dobro predstavljati proces približavanja EU kao beskonfliktan odnos koji se odvija u idealnoj realnosti. Politička dinamika današnjih odnosa u EU često nas iznenadi i sigurno će biti momenata koji će usporavati naš hod prema Bruxellesu.
Nadam se da će problemi koji su identificirani kao politički biti riješeni, što je vidljivo prema tome što ih i sami označavamo kao goruće probleme. U javnosti postoji percepcija da su odnosi EU – RH bilateralni, što nije točno. Radi se o odnosima Hrvatske s 15, a sljedeće godine s 25 zemalja. Nikad ni jedna zemlja nije aplicirala za EU s tolikim brojem članica i tolikim sustavom. Možda pregovori neće teći ni brzo, ni Iako. I naposljetku, čitav taj proces protjecat će u dinamičnom geopolitičkom kontekstu odnosa SAD-EU, redefiniranja funkcije međunarodnih organizacija...
Hrvatski put prema Bruxellesu ovisi, dakle, o spletu međunarodnih okolnosti, a prije svega o našoj ustrajnosti u prilagodbi europskim standardima.

Države u regiji - još uvijek daleko od EU-a
-Kako ocjenjujete približavanje EU ostalih zemalja procesa stabilizacije i pridruživanja (BiH, Srbija i Crna Gora, Makedonija, Albanija)?
=Proces stabilizacije i pridruživanja je instrument koji razdvaja, a ne spaja, jer smo bili suočeni sa skepticizmom da je taj proces korak do nekakva političkog povezivanja država regije.
Mi ga shvaćamo kao konačno pronađen mehanizam koji nudi europsku perspektivu zemljama koje se tijekom '90-ih nisu uspjele formirati kao države kandidatkinje. U hrvatskom slučaju on je dao velike rezultate, u što ne treba sumnjati jer je Hrvatska podnijela zahtjev za članstvo u EU.
Drugi sudionici tog procesa su, nažalost, daleko od tog koraka zbog različitih razloga. Politička stvarnost tih zemalja je takva da se one još uvijek nisu otrgnule iz okolnosti koje nisu daleko od izvanrednog stanja, a u nekolicini njih djeluje i međunarodna zajednica preko jakog protektorata i donosi temeljne političke odluke. Takva situacija ne postoji u Hrvatskoj, koja je zemlja stabilnih demokratskih institucija i jasnih podjela ustavnih uloga. No, hrvatska se vanjska politika gradi na načelu: ako naš susjed nije siguran i prosperitetan, i naš razvoj dolazi u pitanje. Zato Hrvatska šalje poruku regiji, ali i EU da se reforme isplate. Pitanje je tko takve reforme može provesti u ostalim zemljama PSP-a.

Grčka nas je poduprla, Italija i Irska nastavljaju taj put
-Kako ocjenjujete grčko predsjedanje EU-om tijekom kojeg je pokrenut intenzivniji korak prema EU, aktualno talijansko predsjedanje i buduće irsko kad očekujemo dobivanje statusa države kandidatkinje za EU?
=Grčka je otvoreno poduprla naše europske ambicije, što je otklonilo dio predrasuda prema Grčkoj kao zemlji koja otvoreno lobira za Srbiju. Zahvalan sam grčkim čelnicima na akcijama potpore koje su redefinirale poziciju Hrvatske u EU i naznačile ju u samoj Uniji oko 2008. godine. Italija kao hrvatski susjed ima prigodu nastaviti tu potporu i dinamiku približavanja EU.
Odnosi s budućom predsjedateljicom EU-a Irskom poboljšan i su otvaranjem veleposlanstva u Dublinu ove godine, što će omogućiti da s partnerima iz Irske kvalitetno sudjelujemo u procesu dobivanja kandidatskog statusa.