Slovenci odbili politički dijalog

(...)
-Hoćete li osobno sudjelovati na sastanku 16. rujna u Ljubljani?
=Na prijedlog Republike Hrvatske da se u sastav izaslanstava osim pravnih stručnjaka uključe i stručnjaci za ribarstvo i ekološka pitanja, te da se podigne razina izaslanstava, jer bi se na sastanku u takvom formatu moglo uspješnije razmijeniti stajališta o reformi europske ribarske politike, kao i prevladati probleme koji su se pojavili u komunikaciji između dvije države, slovenska je strana 11. rujna službeno odgovorila da "zbog depolitizacije spomenutih pitanja" i nadalje predlaže da se "informativni sastanak" održi na razini stručnjaka, predvođenih šefovima pravnih službi dvaju ministarstava. To konkretno znači da će ispred Veleposlanstva RH u Ljubljani sastanak pratiti zamjenik veleposlanika ili diplomat u čiji djelokrug poslova spada tema sastanka.
I Pogačnik je za arbitražu
-Da li ste nakon nepozivanja na briefing diplomatskog zbora u Ljubljani normalno nastavili kontakte i suradnju sa slovenskim MVP-om? Jeste li možda u međuvremenu imali susret s ministrom Rupelom?
=Stjecajem okolnosti u međuvremenu se nisam susreo s ministrom Rupelom jer za to nije bilo ni prilike, ali sam se zato susreo sa šarmantomu gospođom Idom Močivnik, njegovom bliskom suradnicom i državnom podtajnicom u ministarstvu, zaduženu za susjedne zemlje. Susreo sam se i s premijerom Ropom, bio sam domaćin na štandu Hrvatske obrtničke komore u Celju. Premijer Rop je posjetio hrvatski štand na moj poziv. Susreo sam se i s nekolicinom drugih ministara u slovenskoj vladi (Potočnik, Kovač i dr.) i moram reći da su svi ti susreti bili otvoreni, srdačni i prijateljski. Jučer sam proveo dan u prekrasnom Prekmurju, sudjelujući na simpoziju o položaju Roma u Srednjoj Europi te otvaranju prvog muzeja Roma u Sloveniji, u malom romskom selu Kamenci pored Lendave.
Tamo su bili bivši slovenski predsjednik g. Milan Kučan i aktualni predsjednik Gornjeg doma slovenskog parlamenta, g. Janez Sušnik, s kojima sam ugodno i prijateljski proveo vrijeme. U međuvremenu sam susreo i gđu Barbaru Brezigar, kandidatkinju na proteklim predsjedničkim izborima, kao i bivšeg premijera i predsjednika Nove Slovenije, dr. Andreja Bajuka, s kojima sam se također srdačno pozdravio.
-Što očekujete od razgovora 16. rujna?
=Dobro je što ćemo sa slovenskom stranom sjesti za zajednički stol i time nastaviti započeti proces informiranja i razmjene mišljenja o pitanjima koja se tiču proširenja jurisdikcije nad Jadranskim morem. Međutim, žao mi je što je slovenska strana i ovom prilikom odbila da s nama za diplomatskim stolom uđe u bilateralni politički dijalog koji se i dalje vodi samo preko medija, preko priopćenja i preko nota. Razgovor o pravnim, ekološkim, ribolovnim i drugim pitanjima je svakako koristan, no stvari su oko toga prilično jasne i dobro regulirane, pa ćemo se oko svega toga lako sporazumjeti. Pitanja zbog kojih je Slovenija već krenula u kampanju pune internacionalizacije su eminentno politička, zato će Slovenija međunarodnoj zajednici teško moći objasniti zašto nije spremna ta pitanja rješavati najprije u bilateralnom političkom dijalogu s Hrvatskom, na što je izravno upućuje već danas Europska unija.
-Sve to, dakako, otvara pitanje kakva je uopće svrha takvog sastanka ako on nije dio širih političkih konzultacija?
=Nedvojbeno, riječ je, ipak, o taktičkom manevru koji ne mijenja stratešku suštinu slovenske pozicije. Volio bih da me događaji demantiraju, ali čini se da je posrijedi sljedeća strategija slovenske strane: održati "alibi-sastanak", kupovati vrijeme i pokušati odvratiti Hrvatsku od njezina legitimnog prava da u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora, zatim s "new Common Fishery Policy" Europske unije i nacionalnim interesom, proširi što prije jurisdikciju na Jadranskom moru.
-Je li Hrvatska dostavila službeno slovenskoj diplomaciji prijedlog da se pitanje granice riješi arbitražom? Kakve su reakcije slovenske politike na mogućnost međunarodne arbitraže?
=Pismo premijera Račana upućeno tadašnjem premijeru Janezu Drnovšeku 2. rujna 2002. g. u osnovi sadrži taj prijedlog i to je prvi korak na tome putu. Prve reakcije na ovaj naš prijedlog pokazuju da se ova zamisao hrvatske strane deklarativno prihvaća, ali se istodobno nalaze brojne "teškoće", ili "otegotne okolnosti" koje navodno otežavaju provođenje procesa arbitraže (dugotrajnost, skupoća itd.), a nažalost se odmah prihvaća i poznata maksimalistička teza Jelinčiča, Jorasa, Civilnog društva za granicu u Istri i drugih, prema kojoj predmetom arbitraže može biti samo cijela međudržavna granica, a ne samo njezin dio na moru. Zbog toga bih želio podsjetiti na činjenicu da je upravo dr. Miha Pogačnik, pravni stručnjak na kojega se često pozivaju slovenski političari, prošle godine izjavio da se arbitraža može provesti u kratkom roku od samo šest mjeseci.
Neobazrivost nam para uši
-Što po Vašem mišljenju slijedi nakon sastanka 16. rujna? Kojim će pravcem ići slovensko-hrvatski odnosi?
=Slovensko-hrvatski odnosi mogu i trebaju ići samo u jednome smjeru - u smjeru jačanja, produbljivanja i daljnjeg intenziviranja suradnje na svim područjima. Naša je zajednička sudbina dobrosusjedstvo i članstvo u euro-atlantskim integracijama. Želim pri tome naglasiti da su susjedi zadani, dok se partneri međusobno biraju kako bi uspostavili partnerske odnose.
No, ponekad mi se čini da se Slovenija nekako sporo i teško privikava i prilagođava na novu Hrvatsku koja više nije "zemlja-slučaj", na koju više nije dovoljno uprijeti prstom, pa da zbog svoje loše reputacije doživi ponovnu osudu. Slovenija na sreću nije krvarila kao što smo krvarili mi drugi, boreći se za biološko preživljavanje, zato nam "paraju uši" izjave poput one da je njezin današnji međunarodni položaj i blizina euro-atlantskim integracijama rezultat samo zalaganja i uspješnog "prestizanja" drugih država nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije. Očekivali bismo barem malo više obazrivosti.
Jednako tako mislim i to da su sve zemlje u regiji iznimno osjetljive na pokroviteljski i tutorski pristup kojega se neki slovenski političari nikako ne mogu osloboditi. Kada se oslobodimo tih i sličnih pojava i kada naše odnose budemo zasnivali na punoj ravnopravnosti i reciprocitetu, bit će vrlo lako izgraditi i partnerske odnose od kojih će obje strane imati koristi.
Pozdravljam povratak kolege Bekeša u Zagreb
=Osjećam potrebu da ovim putem pozdravim odluku slovenske strane o povratku moga kolege, gospodina Andreja Petera Bekeša u Zagreb. Hrvatska i Slovenija su, po mom dubokom uvjerenju, kao dvije tradicionalno prijateljske zemlje, još daleko od takve razine odnosa zbog koje bi trebalo reducirati ili jednostrano prekidati diplomatsku komunikaciju.