Nadam se da još ima mjesta za kompromise i da američka vojna pomoć neće biti obustavljena

U posljednjih nekoliko dana, zamjenik hrvatskog ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović intenzivno je razgovarao s predstavnicima američke administracije o zahtjevu SAD-a za neizručenje američkih vojnika stalnom Međunarodnom kaznenom sudu. Na upit misli li da je moguć kompromis, odnosno hoće li SAD u slučaju Hrvatske napraviti iznimku, Šimonović kaže:

O: SAD je Hrvatskoj predočio svoj zahtjev. Hrvatska vlada svoj formalni odgovor još nije dala i ne bih prejudicirao odluku Vlade. No, u razgovorima sam upozorio na probleme koje bi Hrvatska imala u vezi sa zaključenjem tog sporazuma. To su problemi međunarodnopravne naravi vezani uz naš status stranke Međunarodnog kaznenog suda, zatim, tu je odluka Vijeća ministara Europske unije kojom se obeshrabruje zaključivanje takvih sporazuma. Tu se, naravno, navode neki uvjeti pod kojima bi se takvi sporazumi mogli zaključiti, no ti se uvjeti ne podudaraju s onime što bi SAD htio da mi zaključimo. Najveći je problem obveza koja za Hrvatsku kao državu u mandatu Haaškog suda proizlazi iz suradnje s tim sudom. Te su obveze zapravo mnogo šire i zahtjevnije nego obveze koje proizlaze iz statusa stranke Međunarodnog kaznenog suda. Zato je Hrvatskoj naročito teško da, s jedne strane, u punoj mjeri preuzme sve svoje obveze i suradnju s Haaškim sudom, a da s druge strane omogućava izuzeće bilo kome glede stalnog Međunarodnog kaznenog suda.
P: Američki veleposlanik za pitanja ratnih zločina Pierre Richard Prosper ustvrdio je, međutim, da su to dva sasvim odvojena pitanja koja se ne mogu uspoređivati. Što kažete na to?
O: Sasvim je točno da se radi o dvjema različitim stvarima. Suradnja s Haaškim sudom je još zahtjevnija nego sa stalnim Međunarodnim kaznenim sudom. Naravno, radi se i o razlikama između Hrvatske i SAD-a. SAD je supersila koja, prisutnošću na kriznim žarištima širom svijeta i svojom specifičnom ulogom u globalnim odnosima, ima i određene, sasvim legitimne zahtjeve za sigurnost svojih trupa. S druge strane, Hrvatska je mala zemlja koja je izašla iz rata. Međutim, ako se i jedno i drugo uzme u obzir, u svijesti ljudi postoji određeni otpor prema tome da se bezuvjetno surađuje s jednim još zahtjevnijim međunarodnim tribunalom, a da se s druge strane, zbog potencijala zloupotrebe, za sve državljane SAD-a, traži izuzeće.
P: Hrvatska u posljednje vrijeme ima problema u artikuliranju svojih stavova prema SAD-u koji su počeli zbog krize i rata u Iraku. Smatrate li da bi to, zajedno s ovim posljednjim problemom, moglo dovesti do zahladnjenja odnosa između Hrvatske i SAD-a?
O: Mislim da ne bi smjelo. Hrvatskoj dobar odnos sa SAD-om itekako treba. Mislim da je i SAD, potpisom na jadransku povelju, pokazao da mu je do Hrvatske stalo i da je želi što prije vidjeti kao članicu NATO-a. Bila bi velika šteta što se tiče Hrvatske, ali i nekih drugih zemalja, da se linije podjele koje su nastale u vezi s intervencijom u Iraku prodube kroz pitanje potpisivanja odgovarajućih sporazuma sa SAD-om. Upravo se zato nadam da još ima mjesta za kompromise i da američka vojna pomoć neće biti obustavljena.
P: Je li činjenica da je Bosna i Hercegovina potpisala američki zahtjev dodatni uteg zemljama koje žele biti izuzete iz američkog zahtjeva?
O: Bila bi velika šteta da se Hrvatska nađe na brisanom prostoru. Mislim da za to postoji realna opasnost s obzirom na to da zakonodavni akt SAD-a predviđa određene izuzetke za neke države. U to su uključene članice NATO-a. S druge strane, u nekim drugim državama gdje je SAD fizički prisutan, kao u BiH i Makedoniji, naravno da je u takvoj situaciji svim zainteresiranim na neki način važnije potpisivanje odgovarajućih sporazuma. Hrvatska je u specifičnoj situaciji i zbog suradnje s Haaškim sudom i zbog našeg zahtjeva za punopravno članstvo u Europskoj uniji koji se sad razmatra. Hrvatska je u teškoj situaciji i ja se nadam da će dugoročni interesi Hrvatske, ali i SAD-a, odnijeti prevagu nad teškoćama koje su se pokazale. Mislim da je za SAD važnija Hrvatska kao strateški partner u regiji nego minimalni utjecaj koji smo mi potencijalno mogli imati u Iraku ili minimalni utjecaj koji bismo imali da potpišemo presedanski sporazum o izuzeću američkih državljana. Mislim da su interesi i Hrvatske i SAD-a da se taj problem prevlada.

"Prije pregovora s EU-om a treba riješiti pitanje izbjeglica"
P: Nedavno su predsjednici Hrvatske, BiH i Srbije i Crne Gore pokrenuli inicijativu za što brže i učinkovitije rješavanje pitanja povratka izbjeglica.
O: Očekujemo deklaraciju trojice predsjednika o tom pitanju u Salzburgu. Vrlo bi brzo na razini vlada trebao uslijediti sastanak triju partnera da se porazgovara i o praktičnim modalitetima na razini vlada. Uputili smo inicijativu da se takav sastanak održi u Zagrebu početkom lipnja.
P: Bi li ta inicijativa napokon mogla pridonijeti povratku izbjeglica i njihove imovine što je jedan od glavnih političkih preduvjeta za EU?
O: Prvo je pitanje može li Hrvatska dobiti pozitivan avis, a drugo je pitanje može li postati kandidat za EU. U svakom slučaju, nema šanse da započnu pregovori s EUom a da se ne riješi pitanje izbjeglica. Ovo je zapravo šansa da se kroz vlastitu aktivnost stvori okvir zadovoljavajućeg rješenja povratka. Kada Hrvatska sama ne bi bila aktivna, onda bi morala birati ili Europsku uniju ili nekog drugog tko će joj nuditi okvir, ali i određivati timing.Mislim da se podcjenjuje potencijal međunarodne podrške i pomoći ako se prvi put zajedno pojave Hrvatska, BiH i Srbija i Crna Gora da bi se svima koji se žele vratiti omogućio povratak, odnosno integracija u novu sredinu onima koji se ne žele vratiti. Međunarodna je zajednica dosad mnogo investirala na ovom planu, a mislim da se dodatnim, razmjerno manjim dijelom cijeli proces može ubrzati i poboljšati.

"Ako Hrvatska može postići ono što želi na drugi način ne bi trebala inzistirati na tužbi"
P: Bili ste aktivno uključeni u hrvatsku tužbu protiv Jugoslavije Međunarodnom sudu pravde. Kako sad stvari stoje, je li Hrvatska spremna odustati od te tužbe?
O: Trenutno čekam poziv u Haag, jer će se održati sastanak zastupnika o određivanju termina za usmenu raspravu glede prigovora Srbije i Crne Gore o nadležnosti suda. Obje vlade o tom pitanju nisu artikulirale svoj stav, no ja sam uvijek smatrao da Hrvatska treba inzistirati na sadržaju, a ne na formi. Ako Hrvatska može postići ono što želi na drugi način onda ne bi trebala inzistirati na tužbi. Ključno je, jasno, određenje Srbije i Crne Gore prema samom ratu i odgovornosti za rat. Naravno, uz to je potrebno da se postigne dogovor o konstituiranju tijela koje bi se bavilo naknadom štete. Ta je šteta u ovoj tužbi specifično vezana uz kazneno djelo genocida.