Ovisimo o milosti Carle del Ponte

(...)
-Slovenska je vlada i u četvrtak ponovno potvrdila stav da "proglašenje bilo kakvoga gospodarskog pojasa u Jadranskome moru nije moguće bez dogovora svih zainteresiranih država". Što se uopće može očekivati od razgovora najavljenih za 16. rujna s obzirom na tako tvrdo stajalište Slovenije?
=Za uspjeh tih razgovora odgovorne su obje strane. Hrvatska vrlo lako može politički i stručno osporiti tu radikalnu tvrdu poziciju koju često čujemo sa slovenske strane. Mi imamo pravo na isključivi gospodarski pojas, ne samo po Konvenciji o pravu mora iz 1982., ni samo po našem Pomorskom zakoniku, nego i na temelju neotuđivoga suverenog prava svake obalne države da na taj način proširi jurisdikciju na moru.
-Zašto to pravo Hrvatska i do sada nije iskoristila, nego je baš u ovome razdoblju lansirala to pitanje?
=To smo mogli napraviti i prije godinu ili deset godina. Za razliku od prošlih vremena, gospodarski je pojas danas sukladan zahtjevu Europske komisije da se konačno stane na kraj izraženoj devastaciji bioresursa Jadrana i Sredozemlja. Jadran je poluzatvoreno more u kojem se efekti izlovljavanja osjete brže nego u Sredozemlju, pa je došlo vrijeme da se sve zemlje koje izlaze na Jadran konačno i dogovore kako zaštititi riblji fond i ekosustav ovog mora. Ako se to ne napravi, na kraju ćemo se svađati oko prave slane pustinje. EK je zato počeo stimulirati projekte proširenja jurisdikcije nad morem, a do venecijanske konferencije EU-a u studenome formulirat će se i usvojiti Zajednička ribarska politika.
-Ako Slovenci ne odstupe od svojih rigidnih stavova, hoće li Hrvatska ići na kompromis ili će se gospodarski pojas bezuvjetno proglasiti?
=I dalje ćemo, naravno, nastaviti s pripremama svih mehanizama za zaštitu naših interesa na moru. Uvjereni smo da na to imamo pravo. Htjeli bismo da slovenski partneri odustanu od radikalne politike osporavanja hrvatskog prava na proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. To nije produktivna pozicija i vjerujem da će kolege iz Ljubljane to isto čuti i kada budu kontaktirali s članicama EU-a, pa i s drugim zemljama koje oplakuje Jadransko more.
-Neki su se hrvatski dužnosnici na samom početku čvrsto pozivali na Italiju i njezinu naklonost proglašenju hrvatskoga gospodarskog pojasa, no, sudeći po posljednjim reakcijama, ta su pozivanja na Italiju bez ozbiljnog uporišta?
=Prije svega, nije dobro podizati letvicu previsoko. To možda daje neke kratkoročne efekte u domaćemu političkom prostoru, ali s takvim istupima ne možete privoljeti partnersku stranu da automatski usvoji vaše stavove. Radi se o vrlo osjetljivoj materiji i, svjesni toga, vrlo smo odgovorno pristupili talijanskoj strani i pokrenuli razgovore i konzultacije o ovom pitanju.
-Nije li ipak loše tempirana ova ideja o gospodarskom pojasu, usred tako delikatne faze približavanja Hrvatske Uniji? Italija nije nimalo ravnodušna, a k tome nam je susjedna zemlja i trenutačno predsjeda Europskom unijom.
=Ja sam prvi brifing o tome kako se postaviti prema Zajedničkoj ribarskoj politici EU-a imao u Bruxellesu u veljači ove godine. Tada smo zaključili da je potrebno formirati jedno radno tijelo koje bi imalo mandat da razgovara ne samo unutar zemlje, nego i s partnerima koji su zainteresirani za to i da se, naravno, Hrvatska u interakciji s tim državama afirmira kao zemlja s punim pravom da proglasi isključivi gospodarski pojas ili bar zaštićenu ribarsku zonu ili ekološki pojas. Na žalost, to je na loš način komunicirano, postavši prijevremeno temom oko koje se vode ne samo opravdani stručni i politički razgovori nego i jedna vrsta medijskog prepucavanja.
Na tome neki pokušavaju prikupljati i dnevnopolitičke poene. Puno više odgovornosti treba pokazati u komunikaciji unutar Hrvatske u vezi s tim pitanjem, kako bismo bili uvjerljivi u razgovorima s našim partnerima.

-Kako razviti dijalog i partnerstvo, primjerice, sa Slovencima ako oni ne odstupaju od tvrdog osporavanja suverenog prava Hrvatske na gospodarski pojas?
=Vjerujem da je slovenska pozicija tvrda ovoga trenutka jer oni vezuju pitanje isključivoga gospodarskog pojasa s nepotpisanim sporazumom o državnoj granici, a o čemu često govore slovenski dužnosnici. No, mi smo se politički već odavno odredili prema nevaženju toga parafiranog sporazuma, znamo da on nije zaživio i da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Bilo kako bilo, hrvatsko teritorijalno more se dodiruje sa slovenskim i mi, kao uostalom i slovenska stručna javnost, ne priznajemo da Slovenija ima doticaj s otvorenim morem. Kako god se razgraničili sa Slovenijom, pitanje otvorenog mora treba gledati odvojeno.
-Slučaj Bobetko, slučaj Gotovina, gospodarski pojas — sve su to ponajprije unutarnjopolitička ili pravosudna pitanja Hrvatske, ali se reflektiraju kao ključni vanjskopolitički problemi. Nije li hrvatska vanjska politika svojevrsni talac unutarnjih prilika u državi?
=Danas praktički više nema granice između unutarnje i vanjske politike, to su više nego sijamski blizanci. Pogotovo je to točno u slučaju Hrvatske, zemlje čija je politika do 3. siječnja 2000. bila sankcionirana od demokratskog svijeta; ta je politika Hrvatsku osamila u regiji te je bila izložena vrlo ozbiljnim kritikama EU-a i SAD-a kao najutjecajnijih faktora današnjeg svijeta. Primjerice, put jedne Češke prema članstvu u NATO-u i EU-u bio je puno manje trnovit i traumatičan nego što je slučaj s Hrvatskom. Za Hrvatsku je važno da smanji napetosti oko pitanja možemo li u dogledno vrijeme postati članicom EU-a. Nalazimo se u situaciji da zbog slučaja generala Gotovine može lako ovisiti brzina i uopće mogućnost ratifikacije našeg SSP-a u britanskom parlamentu. Ako ga Britanci ne ratificiraju, doista ćemo se suočiti s vremenskim zaostajanjem, a iza toga su otvorene sve moguće spekulacije.
-Oko upitnika Europske komisije i hrvatskih odgovora nadvila se neka tajnovitost. Jeste li i Vi protiv toga da javnost bude upoznata sa svim odgovorima hrvatske Vlade?
=Najlakše je demagoški podilaziti nečemu što se zove široka demokratska rasprava i kazati da je trebalo objaviti sva pitanja i odgovarati na njih pod stalnom paskom domaće javnosti. Onog trenutka kad bude zaokružen cijeli posao, javnost će, naravno, dobiti pravo da vidi što smo mi to odgovarali i koja je kvaliteta naših odgovora. I ovaj "time out" je u interesu javnosti jer oni koji odgovaraju na pitanja EK-a moraju imati mogućnost da budu usredotočeni na taj posao i da za njega preuzmu punu odgovornost. Mislim da je Hrvatska jedina zemlja u povijesti EU-a koja na upitnik odgovara i predaje ga u vrijeme koje će biti obilježeno predizbornom kampanjom. To je, po mojemu mišljenju, razlog više da se izbjegne da bilo čiji predizborni apetiti utječu na kvalitetu odgovora.
-Hoće li se usporiti predviđena dinamika približavanja Hrvatske EU-u do 2007. nakon posljednje rezolucije UN-a?
=Hrvatska je u situaciji da vrlo odgovorno i uvjerljivo mora dokazati međunarodnoj zajednici da ne izbjegava ni jednu svoju međunarodnu obvezu. EU vrlo dobro percipira napredak koji je Hrvatska postigla u svim ključnim pitanjima. Svi su prigovori nestali, ostalo je otvoreno pitanje suradnje s Haagom. Nije korektno reducirati našu suradnju s Haagom samo na slučaj Gotovina, zato što postoji mnogo dokaza i slučajeva naše pune i nikad prekinute suradnje. I u slučaju Bobetko mi smo samo koristili instrumente koji su nam bili dostupni, legalni, kako bismo izborili drukčiju poziciju.
-Da, ali smo zbog tog slučaja "zaradili" obustavu ratifikacije našeg SSP-a u britanskom parlamentu i obustavu notifikacije istog u Nizozemskoj?
=Točno.
-Hoće li na kraju jedan general koji je u bijegu doista utjecati na ostvarenje europskih ambicija zemlje i njezinih 4,5 milijuna stanovnika?
=Povijest je puna paradoksa, primjera u kojima su se veliki procesi saželi u odnose oko jednog imena ili su ovisili o postupcima vrlo malog broja ljudi. Činjenica je da je naš dosadašnji uspješan hod prema Bruxellesu, Rezolucija 1503 nekako stavila na marginu, stvarajući opet percepciju da hrvatska Vlada u slučaju Gotovine nešto skriva ispod stola. To je potpuno nekorektno.
-Međutim, kako objasniti na primjer jednom Britancu da do generala Gotovine već godinama ne može doći ozbiljna država sa svim svojim instrumentima, a da se s njim sastaje i razgovara urednik jednoga tjednika?
=U politici su percepcije često važnije od realnosti, no bojim se da takva percepcija ne preraste u predrasudu. Problem je puno širi. Taj Britanac ima pravo pitati Sfor kako to da već sedam godina ne mogu uloviti Radovana Karadžića. Jesu li krive samo neefikasne institucije države BiH ili su i neke važne ustanove međunarodne zajednice, koja je uložila desetak milijardi dolara u postdaytonsku Bosnu, također nesposobne uhititi notorne ratne zločince. Mi, dakako, prihvaćamo našu odgovornost, ali da znamo gdje je general Gotovina, pravna država bi već djelovala. Ako pak netko smatra da mi znamo gdje je on, a ne reagiramo, mora to najprije dokazati.
-U rujnu se očekuje izvještaj glavne tužiteljice Carle del Ponte. Hoće li hrvatska diplomacija do tada pokušati uvjeriti tužiteljicu da Hrvatska u potpunosti ostvaruje suradnju s Haagom?
=Ove godine, možda kao nikad prije, izvješće Carle del Ponte može odrediti odnose ne samo EU-a kao cjeline prema Hrvatskoj, nego ponajprije Velike Britanije. Velika Britanija je više puta potvrdila da jedino o nama ovisi kada će i kako obnoviti postupak ratifikacije našeg SSP-a, a uvjet svih uvjeta je pozitivno mišljenje haaške tužiteljice o suradnji Hrvatske. Dakle, pred nama je razdoblje pojačane nazočnosti i kontakata sa Sudom u Haagu.

S Amerikancima pregovaramo od srpnja

-U rujnu se nastavljaju pregovori i s Amerikancima glede njihova zahtjeva o neizručenju Međunarodnome kaznenom sudu. Što ćete im ponuditi?
=Amerikanci tom bilateralnom sporazumu o neizručenju njihovih državljana pridaju golemu pozornost, gotovo jednaku kao pitanju angažmana u Iraku. Mi od srpnja prošle godine tražimo načina da to pitanje skinemo s dnevnog reda. Pokušat ćemo biti međunarodnopravno kreativni i ponuditi jedan dokument koji bi uvažavao američke interese, ali koji ne bi smio ni na koji način odstupiti od duha i slova Rimskog statuta koji je Hrvatska među prvima potpisala. Vjerojatno početkom rujna, sjest ćemo s Amerikancima u Zagrebu i prezentirati jedan dokument koji intenzivno pripremamo u MVP-u. Hoće li taj dokument riješiti naše dvojbe, nisam siguran, ali pasivnost bi bila još gora od papira koji neće zadovoljiti Amerikance.