- Objavljeno: 01.05.2015.
Ministrica Pusić uputila pismo Arbitražnom sudu
Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić uputila je pismo Arbitražnom sudu u kojem je zatražila da s pažnjom razmotre izjave i postupke slovenske strane te da osiguraju da dosadašnji rad na arbitražnom postupku...
Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić uputila je pismo Arbitražnom sudu u kojem je zatražila da s pažnjom razmotre izjave i postupke slovenske strane te da osiguraju da dosadašnji rad na arbitražnom postupku, koji se vodi u skladu sa Sporazumom o arbitraži između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, ne bude doveden u sumnju.
Reakcija je to na izjavu ministra vanjskih poslova Republike Slovenije, koju je 22. travnja 2015. emitirala slovenska televizija, a odnosi se na arbitražni postupak.
Izjavom slovenskog ministra vanjskih poslova, koja glasi: “Prema informacijama koje ja imam, koje su doduše vrlo neslužbene, i na temelju nekih osjećaja koje ima naš odvjetnički tim sastavljen od najuglednijih svjetskih pravnika za pravo mora, nekako imamo neki optimizam, da će Arbitražni sud odrediti taj dodir s otvorenim morem.“, ozbiljno se dovodi u pitanje arbitražni postupak koji je još u tijeku.
Riječ je o neprihvatljivom postupanju slovenske strane protivno odredbama Sporazuma o arbitraži, te o pokušaju utjecaja na Arbitražni sud i ishod njegove odluke.
Podsjećamo da je slovenski ministar vanjskih poslova i prije u svojim javnim nastupima davao izjave kojima je cilj - utjecati na odluku Arbitražnog suda. Tako je u siječnju 2015. za TV kanal SLO 3 izjavio da je „bio na razgovoru prošle godine u Haagu i tamo vrlo jasno rekao: Arbitražni sporazum određuje da Arbitražni sud mora odrediti dodir s otvorenim morem. …… I vrlo jasno sam Arbitražnom sudu rekao da ukoliko tu zadaću ne obave – mi u Sloveniji ćemo smatrati da Arbitražni sud nije obavio svoj mandat. Jer, nije odredio dodir s otvorenim morem.“.
Ako je slovenski ministar mislio na svoju izjavu danu za vrijeme usmene rasprave održane pred Arbitražnim sudom u Haagu u lipnju 2014., u službenom transkriptu njegove izjave,kojom se obratio Arbitražnom sudu, a koja će biti javno dostupna kada arbitražna odluka bude donesena, takav navod - ne postoji.
Zbog svega ovoga, Hrvatska je od slovenske strane zatražila službeno očitovanje te očekujemo nedvosmislen odgovor na pitanje je li postojala neka druga komunikacija između Republike Slovenije i Arbitražnog suda, koju slovenski ministar vanjskih poslova sugerira kada kaže da ima „vrlo neslužbenu informaciju“, te kada javnosti objašnjava da je Arbitražnom sudu prenosio poruke o slovenskom viđenju zadatka tog Suda, iako to nije zabilježeno u zapisima njegovog službenog obraćanja Arbitražnom sudu.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske podsjeća da je arbitražni postupak još u tijeku i da je Arbitražni sporazum na snazi, a to znači da se i dalje primjenjuje članak 10(1) tog sporazuma prema kojem će se "Obje strane uzdržati od bilo kakvog postupka ili izjave koje mogu intenzivirati spor ili ugroziti rad Arbitražnog suda".
Republika Slovenija opetovano ne poštuje tu odredbu te daje izjave izravno suprotne Arbitražnom sporazumu, kojima pokušava utjecati na rad Arbitražnog suda i na njegovu odluku. To čini još od zaključka Slovenskog parlamenta od 4. veljače 2013., vezanog uz podnošenje Memorijala Slovenije Arbitražnom sudu u kojem se kaže da: "Republika Slovenija izjavljuje da je zadaća Arbitražnog suda odrediti teritorijalni dodir teritorijalnog mora Republike Slovenije s otvorenim morem (dodir Slovenije s otvorenim morem)“, te da će bilo kakvu odluku Arbitražnog suda koja to neće osigurati "smatrati kao odluku ultra vires(suprotnom mandatu Arbitražnog suda)".
Republika Hrvatska se tijekom cijelog postupka dosljedno pridržava svih odredaba Arbitražnog sporazuma i od Arbitražnog suda očekuje samo ono što proizlazi iz Sporazuma, a to je da Sud teritorijalna (uključivši i morska) granična pitanja riješi isključivo primjenom međunarodnog prava. A, upravo je primjena međunarodnoga prava u rješavanju sporova o granici od presudne važnosti, ne samo za konačno rješenje spora između Hrvatske i Slovenije nego i za pristup rješavanju ostalih sporova o granici, posebno država nastalih po raspadubivše SFRJ, i ostalih država na Jugoistoku Europe, kao i za dosljednu primjenu međunarodnog prava u graničnim sporovima između država uopće.