Neobjavljeni intervju Stalnog predstavnika RH pri Ujedinjenim narodima, veleposlanika Nevena Jurice dan 30. travnja 2008. godine g. Erolu Avdovicu, dopisniku Jutarnjeg lista.
Neobjavljeni intervju Stalnog predstavnika RH pri Ujedinjenim narodima, veleposlanika Nevena Jurice dan 30. travnja 2008. godine g. Erolu Avdovicu, dopisniku Jutarnjeg lista.
Kako ocjenjujete prvi kvartal ucešca Hrvatske u radu Vijeca sigurnosti?
Mogu reci da ovaj period možemo okarakterizirati veoma uspješnim. Kada smo se kandidirali za Vijece sigurnosti (VS), uradili smo to jer smo željeli na najširem planu potvrditi svoju vanjskopoliticku orijentaciju. Mislim da je najveci uspjeh Hrvatske, u okviru njenog nestalnog clanstva u VS-u, upravo to, da kao mlada europska država može profilirati svoju politiku i na onim temama koje do sada nisu bile neposredne teme za Hrvatsku. Dakle, Hrvatska je dobila mogucnost da na svjetskoj pozornici sudjeluje u doprinosu globalnom miru i sigurnosti.
Koliko je to medutim u realnosti tako: Koliko je Hrvatska autonomna u donošenju svojih odluka u VS-u, posebno kad se zna da ste se u svemu priklonili odlukama SAD-a i EU-a, što se potvrdilo i vašim napuštanjem sjednice VS-a, posvecenoj Gazi, nakon što su to ucinile spomenute zemlje, jer je predstavnik Libije, izraelsku opsadu palestinskog teritorija usporedio s “nacistickim logorom”?
Ne bih rekao da tu ima išta kontradiktorno. Mi vodimo samostalnu hrvatsku politiku u skladu s hrvatskim državnim interesima. Hrvatska isto tako, svojim politickim programom pripada klubu zapadnih zemalja. Ujedno mi idemo ka euroatlantskim integracijama ciji cemo punopravni clanovi uskoro postati. Mi od svoje neovisnosti zapravo, svih ovih 17 godina idemo tim smjerom, uvijek imajuci u vidu vlastite državne i nacionalne interese.
Cak iako te zemlje nisu uvijek u pravu?
Rekao sam da Hrvatska vodi samostalnu politiku. U slucaju koga spominjete, odlazak sa sjednice VS-a, nakon neprihvatljivog obracanja libijskog diplomata, mislim da su države EU-a i SAD bile potpuno u pravu. Hrvatska je spontano reagirala. Postojale su naime dvije mogucnosti. Mogli smo otici kao što smo ucinili, a mogli smo ostati i reci da se ne slažemo. Da smo ostali i rekli da se ne slažemo, ipak bi to znacilo da smo dali legitimitet takvoj raspravi i takvom nacinu rasprave. Mi to nikako nismo željeli, i zbog toga smo izašli.
Kakvi su vaši odnosi s drugim misijama u UN-u, prvenstveno sa Slovenijom, jer izmedu Zagreba i Ljubljane se na domacem terenu vodi pravi mali “rat” diplomatskim priopcenjima za javnost?
Sa Slovenijom imamo dobre odnose ovdje na East Riveru. Ona predsjedava EU do kraja lipnja o.g., a buduci da mi radimo na tome da što prije udemo u euroatlantske integracije, mi se svrstavamo s Unijom, koju Slovenija sad ovdje zastupa. U pravilu imamo podudarne stavove pred Vijecem sigurnosti i pratimo europsku vanjsku i sigurnosnu politiku.
Hocete reci da nije bilo utjecaja niti na individualne odnose sa veleposlanicom Slovenije, cak i kad se u Zagrebu nije tako idilicno govorilo o slovenskoj vanjskoj politici…
Da. Hocu reci da u svim mojim susretima sa veleposlanicom Slovenije nije bilo niti kakvog razmimoilaženja, niti rijeci o onome u cemu se raspravlja kod kuce. Naši su odnosi potpuno otvoreni, vrlo prijateljski i srdacni.
A kakvi su odnosi sa Srbijom, narocito poslije priznanja Kosova?
Sa Srbijom jednako. Razgovarao sam sa veleposlanikom Srbije, odmah nakon Tadicevog nastupa u Vijecu sigurnosti, dok Hrvatska još nije bila službeno priznala Kosovo. Sasvim otvoreno sam mu rekao kakvi su stavovi Hrvatske po pitanju neovisnosti Kosova. On je ponovio svoje stavove, mi iznova svoje. Rekao sam mu da mi u Hrvatskoj u potpunosti razumijemo poglede srpskog naroda u odnosu na Kosovo, ali da se naša pozicija temelji na priznavanju jedne nove državno-politicke realnosti na jugoistoku Europe, koja se prepoznaje i u najvecem dijelu EU.
I jesu li uslijedile burne reakcije, i kako vas sad srbijanski diplomati tretiraju u kuloarima u Palaci naroda, nakon priznanja Kosova?
Nisu. Nikakvih nesporazuma nije bilo niti je bilo pokazivanja neke zle ili loše volje od strane srpskih kolega ovdje u UN-u. Ja barem to nisam vidio, niti osjetio.
Ipak, predsjednik Srbije Boris Tadic, prozvao vas je upravo nakon vašeg prvog nastupa u VS-u, upiruci prstom u Hrvatsku, kao “zemlju kojoj je omoguceno da sjedi u Vijecu sigurnosti iako nije u potpunosti riješila pitanje povratka Srba i njihovog stambenog pitanja …”. Vi ste to sad samo odšutili, iako je Tadic bio neocekivano oštar prema Zagrebu. Zašto ste tako postupili?
Iz principa nisam reagirao, jer osim što predstavljam Hrvatsku, ja sam i clan Vijeca sigurnosti, pa moram paziti da ne unosim nepotrebnu polemicku vatru, ugrožavajuci rad Vijeca ili skrecuci s teme Kosova na nešto drugo. Kao i svaki veleposlanik unutar VS-a imam dvostruku ulogu: nacionalnu i onu drugu, koja mi nalaže da cuvam integritet ovog tijela.
Ali Tadic ocigledno nije mario za taj diplomatski bonton. Iskoristio je priliku da prozove Hrvatsku…
Smatram da to nije bilo potrebno od gospodina Tadica, niti je bilo temelja da tada spominje Hrvatsku. Možda je on to napravio zbog unutarnjopolitickih razloga u Srbiji, ja u to ne bih ulazio. U svakom slucaju i vrijeme je kasnije pokazalo da taj njegov istup nije bio najodmjereniji, a da ne govorimo da niti ne odgovara realnosti.
S obzirom na ucestalost dolazaka ministra vanjskih poslova Srbije, Vuka Jeremica i predsjednika Borisa Tadica na East River poslije priznavanja Kosova, a imajuci u vidu izbore u Srbiji, mislite li da se Vijece sigurnosti koristi kao govornica za izbornu kampanju u Beogradu?
U svakom slucaju mislim da je srbijanski državni vrh iz kuta vlastitih interesa napravio maksimalno što je mogao, pokušavajuci VS pretvoriti u javnu i svjetsku tribinu za iznošenje svojih stavova oko Kosova. Koliko su u tome uspješni nisam siguran, ali to je njihovo legitimno pravo. Uostalom, VS je uvijek odobravalo zahtjeve Tadica i Jeremica, da se obrate ovom tijelu.
Jeste li vidjeli predsjednika Tadica i premijera Hashima Thacia da su se rukovali i da su izmedu sebe govorili, kako je to nama novinarima ustvrdio kosovski premijer?
Ja osobno nisam to vidio, ali sam procitao o tome u novinama, ukljucujuci i Tadiceve demantije. Ne mogu donijeti nikakav sud o tome.
Posebno oko Kosova, kao i oko nekih drugih pitanja, Rusija i SAD se ne slažu uopce, ali su se 100 posto složile oko toga da Hrvatska u VS-u vodi najznacajniji odbor, onaj koji se bavi protuterorizmom (CTC): Je li vam to olakšava posao predsjedavajuceg CTC-a ili vam stvara dodatno opterecenje?
To je delikatan posao koji zahtjeva dosta vremena. Vremenski gledano mi predsjedavamo odborom jednom tjedno, cetvrtkom, i sjednice obicno traju po tri sata. Ali tu su pripreme koje traju mnogo duže. Covjek mora imati dosta takta i razumijevanja, da bi shvatio što se zapravo dogada, da bi odgovorio izazovima posla koji mu je povjeren. Nastojim da se što prije naprave i usvoje pregledi protuteroristickih aktivnosti država kako bi se što prije donijela globalna i sveobuhvatna analiza ucinjenog. Nastojali smo, i mislim da smo u tome uspješni – predstaviti naš rad u CTC-u za šire clanstvo UN-a. Evo, upravo smo imali sastanak s predstavnicima iz oko 100 zemalja clanica UN-a, s mnogo pitanja, iz cega se da zakljuciti da je šire clanstvo UN-a zainteresirano za rad i rezultate ovog odbora VS. Hrvatska ima jako dobru ocjenu iz kolektivne globalne sigurnosti u pogledu antiteroristicke zaštite i razumijevanja tog problema i u regiji, pa i šire.
Premijer Sanader je u više navrata tijekom svojih posjeta Washingtonu spominjao “hrvatsko iskustvo” s terorizmom u regiji. što je zapravo s tim mislio?
Premijer Sanader je državnik koji je znao uociti komparativne prednosti Hrvatske s obzirom na naše bogato i bolno iskustvo tijekom Domovinskog rata kad je Hrvatska bila izložena terorizmu. To iskustvo pokazalo se i dragocjenim jer je Hrvatska u relativno kratkom vremenu postala nezaobilaznim clanom svih važnijih medunarodnih institucija i tijela unutar onoga što se danas zove korporativnom ili kolektivnom sigurnošcu.
Nedavno je tvorac Daytonskog sporazuma, Richard Holbrooke u Washington Postu napisao, da bi se, “da nije bilo Daytona napadi od 11. rujna 2001. godine, vjerojatno organizirali iz Bosne, a ne iz Afganistana …”. Kao predsjedavajuci CTC-a Vijeca sigurnosti što vi imate o tome reci? Je li Holbrooke u pravu?
Gospodin Hoolbroke je vrlo zaslužan za Daytonski sporazum i mislim da je želio još jednom ukazati na važnost Daytona postizanju mira u Bosni i Hercegovini. U medijima je kod nas taj dio njegova istupa prenaglašen. Terorizam je jedna od glavnih prijetnji medunarodnom miru i stabilnosti i medunarodna zajednica se protiv tog zla bori globalno i sustavno.
Jeste li zadovoljni kadrovskim rješenjima unutar misije RH u UN-u, i jeste li dobili sve one diplomate koje ste tražili? Koliko vas ima u misiji?
Tražio sam dovoljno ljudi koji mogu pokriti sva podrucja kojima se VS bavi. Do kraja našeg clanstva u VS-u, do 2010, rasporedio sam rad u dva sektora, a diplomate u “dvije ekipe” u misiji. U prvoj su oni koji se iskljucivo bave Vijecem sigurnosti, a u drugoj su diplomati koji se bave Opcom skupštinom i njezinim tijelima na East Riveru. Unutar toga vec imamo strucnjake za odredena podrucja i regije, a ja neposredno razgovaram sa svakim od njih. Nemam nikakvog zastoja u radu.
Da li je tijekom sakupljanja diplomatskog vašeg tima za VS, bilo nekih “prijateljskih sugestija” ili možda izravnih zahtjeva, od nekih prijateljskih zemalja, poput SAD-a recimo, kako da profilirate svoj tim? Da li je netko od tih zemalja koje se pitaju u VS-u možda zahtijevao da netko dode, a da se netko vrati u Zagreb i je li to moguca praksa u ovakvim okolnostima?
Apsolutno ne. Hrvatska vodi samostalnu vanjsku politiku. Vode je premijer Sanader i predsjednik Mesic. U gabaritima te politike koju zastupamo, Hrvatska pripada zapadnom krugu zemalja. Svrstani smo prema NATO-u i prema EU.
Kada ste vi dolazili, jedan dio hrvatske javnosti i posebno mediji, nisu vas baš docekali otvorenih ruka u New York. Tada se cak medijski spekulirao, da vi dolazite u Vijece sigurnosti, jer ste, za Amerikance “pogodniji” od vaše prethodnice. što je od toga istina?
Mislim da su to novinarske spekulacije koje ne bih previše ozbiljno uzimao, jer je hrvatska državna politika jedinstvena i svaki veleposlanik mora provoditi hrvatsku politiku onakvu kakva ona je. Sve drugo ovisi o osobi i stilu, a ne o politici.
Priopćenja
