U godini u kojoj se obilježava stota obljetnica smrti Gustava Klimta (1862 – 1918) organizirane su dvije manifestacije kojima je hrvatska strana beckoj publici predstavila s jedne strane manje poznata platna Gustava Klimta koja se cuvaju u rijeckom HNK Ivana pl. Zajca, a s druge tekovine modernog slikarstva pod Klimtovim utjecajem koje su u meduratnom razdoblju zahvatile i Hrvatsku. Radi se o predavanju „Klimt i Rijeka“ održanom 15.3.2018. u Veleposlanstvu RH u Becu i izložbi „Klimt nije kraj“, otvorenoj u galeriji Belvedere 22.3.2018.
Predavanje dr.sc. Irene Kraševac s Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba pod nazivom „Klimt i Rijeka“ je organizirano u suradnji Matice hrvatske Bec i Veleposlanstva RH u Becu, nastavno na izložbu „Izazov moderne. Bec – Zagreb oko 1900.“ postavljenu u beckoj galeriji Belvedere od listopada do veljace, cija je glavna kustosica bila dr. Kraševac. Predavanje je organizirano u kontekstu obljetnicke godine u kojoj se obilježava sto godina smrti veliki beckih umjetnika Gustava Klimta, Otta Wagnera, Kolomana Mosera i Egona Schielea. Veleposlanstvo RH uz navedeno predavanje planira dvije manifestacije vezano za Otta Wagnera, imajuci u vidu kako je veliki becki arhitekt projektirao zgradu Veleposlanstva i u njoj stanovao.
Tema izlaganja dr. Kraševac bila su platna trojice mladih slikara iz skupine nazvane „Družba umjetnika“ („Künstler-Compagnie“), Gustava i Ernsta Klimta i Franza Matscha, koja se nalaze u zgradi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, sagradenoj 1884.-1885. godine. Devet umjetnickih djela radenih tehnikom ulja na platnu uklapaju se u arhitektonsko ostvarenje beckog ateljea Fellner&Helmer, a medu njima posebno mjesto zauzimaju tri platna mladog Gustava Klimta, na kojima je alegorijski prikaz umjetnosti. Kako je istaknula dr. Kraševac, rijecka platna spadaju u ranu fazu cuvenog beckog slikara u kojoj je autor koristio historicisticki stil. Slike su restaurirane 1978. godine u Restauratorskom zavodu u Splitu, a restauratorska fotodokumentacija cuva se u Konzervatorskom zavodu Ministarstva kulture u Splitu.
Dr. Kraševac je podsjetila da je rana Klimtova faza u sjeni umjetnikovog razdoblja nakon što je Klimt pokrenuo Udruženje austrijskih umjetnika – Becku secesiju (Vereinigung österreichischer Künstler – Wiener Secession) i na austrijskoj razini se tek valorizira. Platna postavljena u rijeckoj kazališnoj kuci utoliko su zanimljivija kada se uzme u obzir da su slicna platna postavljena u beckom Burgtheateru, ali su u razaranjima u Drugom svjetskom ratu uništena, što rijecke radove cini jedinstvenima u svijetu. Platna su zanimljiva i s aspekta angažmana mladih umjetnika – trojica slikara udružili su se kako bi jednostavnije došli do angažmana, a i ugovori svjedoce da nije precizno definirano koji ce slikar biti zadužen za pojedino platno. Tri ulja na platnu koja je naslikao Gustav Klimt su „Alegorija instrumentalne glazbe“, „Alegorija ozbiljne opere“ i „Alegorija poezije“, koja se uz spomenuta djela u beckom Burgtheateru i Kunsthistorisches Museumu smatraju najvecim Klimtovim dostignucima u stilu kasnog historicizma, istaknula je dr. Kraševac.
Izložba „Klimt nije kraj“ („Klimt ist nicht das Ende“) otvorena je u prostorijama becke galerije Belvedere 22.3. s ciljem osvješcivanja Klimtovog utjecaja na moderne slikarske pravce u srednjoeuropskim zemljama u meduratnom razdoblju. Na izložbi su se našla i dva poznata hrvatska platna: „Autoportret u baru“ iz 1923. Miroslava Uzelca (1897–1977) i „Cinik“ iz 1921. Vilka Gecana (1894-1973), kao i „Vestalka“ Ivana Meštrovica (1883-1962), nastala 1915. Djela su posudena iz Moderne galerije (Uzelac i Gecan) i Meštrovicevog atelijera u Zagrebu. Autor izložbe je Alexander Klee.
Priopćenja
