Govor predsjednika Vlade Republike Hrvatske dr. Ive Sanadera na sastanku na visokoj razini o Milenijskim razvojnim ciljevima: Obrazovanje i zdravlje.
Gospodine predsjednice,
Želio bih pozdraviti zajednicku inicijativu Glavnog tajnika UN i predsjednika OS UN za organiziranje Sastanka na visokoj razini o Milenijskim razvojnim ciljevima (MDGs). Ovaj posebni sastanak, koji je okupio svjetske državnike, predstavnike privatnog sektora i partnere iz civilnog društva, trebao bi dati svježe nove poticaje na planu ispunjenju obveza iz Milenijskih razvojnih ciljeva. Posebna skupina Milenijskih razvojnih ciljeva u podrucju „Obrazovanja" i „Zdravlja", bi trebala biti osnova svih planova u podrucju razvoja. Unaprjedenje ovih dvaju ciljeva je preduvjet za održivi razvoj s obzirom da su ovi ciljevi medusobno povezani.
Sada, na pola puta od usvajanja Milenijskih razvojnih ciljeva do planiranog ispunjenja (2015. godine), je pravo vrijeme za preispitivanje ucinjenog - naših dostignuca, kao i preostalih izazova. Možemo primijetiti sa zadovoljstvom da tri milijuna više novorodene djece preživi svake godine, te daje 41 milijun djece više u školi od 2000. godine. Nekoliko država u razvoju pokazuju da je znacajan napredak u podrucju MDGs moguc kad postoji sposobna i odlucna vlada podržana s pomoci medunarodne zajednice. Ipak, više od 100 milijuna djece još je uvijek izvan škole, te samo AIDS ubije oko 3 milijuna ljudi godišnje. Medunarodna zajednica mora udvostruciti napore, posebno u sub-saharskoj Africi, ako želimo postici zadane ciljeve. Mora uciniti više, te moramo uciniti brže.
Hrvatska je jedna od država za koju se ocjenjuje da ce vrlo vjerojatno dosegnuti sve svoje posebne Milenijske razvojne ciljeve, s obzirom da su ciljevi zadani MDGs vrlo slicni onima koje sami želimo postici s našom razvojnom strategijom. U granicama naših resursa, spremni smo pomoci onima kojima je potrebno te podijeliti naša iskustva s njima. Hrvatska je stekla široko iskustvo u upravljanju postkonfliktnim situacijama, posebice u podrucjima povratka raseljenih osoba, jacanju povjerenja i gospodarskoj obnovi. Preko procesa tranzicije, Hrvatska je izašla iz zemlje primatelja pomoci u zemlju kojoj su vlastita iskustva i resursi omogucili da postane zemlja davatelj pomoci. Kao kontributor raznim fondovima i programima UN, ukljucujuci UNICEF, FAO i Zakladu UN za razvoj Afrike - da spomenem samo neke - Hrvatska potvrduje svoju mogucnost da pomogne aktivnosti sustava UN u raznim podrucjima. Osim doprinosa aktivnostima UN, Hrvatska je razvila bilateralne programe pomoci i suradnje.
Samo da spomenem jedan primjer, Hrvatska je donirala tonu školske opreme gimnaziji za djevojke Aziza Afghan u Kabulu. Trenutno spremamo još jednu donaciju opreme namijenju djeci u pokrajini Badakhshan. Dok pomažemo drugima, nastavit cemo unaprjedivati vlastite standarde. U tom pogledu, Vlada RH usvojila je strategiju za stvaranje društva temeljenog na znanju. Slijedom toga, brojne promjene su zapocete u cijelom sustavu znanosti i obrazovanja. Najznacajnija promjena u obrazovnoj strategiji ukljucuje škole po mjeri ucenika. Novi nastavni program za osnovne škole omogucuje uciteljima oblikovanje predavanja prema svojim ucenicima, ostavljajuci dovoljno vremena za korištenje uciteljskih metoda koje ce najbolje osigurati da svaki ucenik razvoji svoje sposobnosti. U istom kontekstu i u suradnji s Regionalnim uredom Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, škola javnog zdravlja Andrija štampar (ciji osnivac dr. Andrija štampar je bio prvi predsjednik Skupštine Svjetske zdravstvene organizacije) postala je jedan od tri „Centra znanja" za središnju i jugoistocnu Europu.
Središnje mjesto koje obrazovanje i zdravlje zauzimaju u MDGs leži u cinjenici da ulaganje u njih cini najucinkovitiji nacin za iskorjenjivanje siromaštva i društvene iskljucenosti, i da otvaraju put za održivi razvoj. Hrvatska je uvjerena da je najbolji nacin za postizanje Milenijskih razvojnih ciljeva ukljucivanje globalnih MGDs ciljeva u nacionalne strategije te osiguranje adekvatne podrške i tehnicke pomoci od medunarodne zajednice. U isto vrijeme, nacionalne vlade trebaju preuzeti cvrsto „vlasništvo" i odgovornost za razvojne planove.
Na taj nacin, globalno partnerstvo za razvoj ce s vremenom postati opipljiva stvarnost te cemo biti u mogucnosti ostvariti Milenijske razvojne ciljeve do 2015. godine.
Priopćenja
