Prinosi gradenju mostova hrvatsko-slovackog prijateljstva

U organizaciji Hrvatskog kluba iz Bratislave, Društva hrvatsko-slovackog prijateljstva iz Zagreba i Matice slovacke iz Zagreba održana je promocija knjige prof. Ante Vukasovica "Prinosi gradenju mostova hrvatsko-slovackog prijateljstva“ i autobiografskih zapisa patera Ferdinanda Takaca "Voljeti ljude naucio me život".

U organizaciji Hrvatskog kluba iz Bratislave, Društva hrvatsko-slovackog prijateljstva iz Zagreba i Matice slovacke iz Zagreba u Veleposlanstvu je održano predstavljanje najnovijih publikacija u izdanju Društva hrvatsko-slovackog prijateljstva iz Zagreba: "Prinosi gradenju mostova hrvatsko-slovackog prijateljstva“ prof. Ante Vukasovica treca je u nizu publikacija u ciklusu „Mostovi prijateljstva“ ciji je cilj sintetickim pristupom i cjelovitim pregledom podrucja predstaviti rad Društva hrvatsko-slovackog prijateljstva ali i hrvatsko-slovacke poveznice. Knjiga donosi originalne tekstove koji su bili tiskani u slovackim i hrvatskim casopisima, zbornicima i sl. o hrvatsko-slovackim odnosima i radu Društva, radove prof. Vukasovica iz podrucja pedagogije i bibliografiju o Društvu. Pater Ferdinand Takac: „Voljeti ljude naucio me život“. Ferdinand Takac (rod. 1920.) pripadnik je hrvatske manjine u Slovackoj, ugledni intelektualac, jezikoslovac i publicist. Takac je i.o. autor Hrvatsko-slovackog rjecnika (školska knjiga, 1999.) i Rjecnika sela Hrvatski Grob (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2004.). Pater Takac jedini je hrvatski svecenik u Slovackoj i medu ovdašnjim Hrvatima iznimno cijenjen i poštivan. Svoj životni put, vrlo zanimljiv i buran, pater Takac opisuje u knjizi „Voljeti ljude naucio me život“. Roden je u Hrvatskome Grobu kod Bratislave. Nakon završene osnovne škole i gimnazije upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, ali zbog ratnih prilika nije mogao završiti studij. U 28. godini odlucuje se za svecenicko zvanje te odlazi u isusovacki novicijat u slovacki Ružomberok. 1950. komunisticki režim zatvara samostane, te je Takac zajedno s ostalim redovnicima uhicen i odveden u zatvor. Radio je fizicke poslove ali i potajno studirai. Za svecenika je bio potajno zareden 1955, kada je i osuden na osam godina zatvora. Opcom amnestijom g. 1960. pušten je iz zatvora i radio je na održavanju liftova i brušenju stakla. Nakon Praškog proljeca radio je u »Katolickim novinama«. Hrvatski su isusovci prošle godine objavili njegov životopis: »Uznicke uspomene Hrvata isusovca za komunizma u Slovackoj«.

Priopćenja