Predsjednik RH prof. dr. sc. Ivo Josipovic obratio se zastupnicima Parlamentarne skupštine Vijeca Europe, Strasbourg, 21. lipnja 2010.
Predsjednik RH prof. dr. sc. Ivo Josipovic sudjelovao je 21. lipnja 2010. na ljetnom zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeca Europe, kojom prigodom je pred parlamentarnim zastupnicima održao izlaganje o stanju demokracije, ljudskih prava, pravde i sloboda u Republici Hrvatskoj.
Na marginama zasjedanja Predsjednik se susreo s Glavnim tajnikom Vijeca Europe Thorbjornom Jaglandom, predsjednikom Parlamentarne skupštine Vijeca Europe Mevlutom Cavusogluom, te predsjednikom Europskog suda za ljudska prava Jean-Paulom Costom.
U razgovoru je istaknuta uloga RH kao aktivne države clanice, s kojom Vijece Europe ostvaruje vrlo dobar dijalog. Sugovornici su posebno istaknuli doprinos RH jacanju regionalne suradnje, te aktivnu ulogu politickih cimbenika u pomirenju u regiji.
Predsjednik RH prof. dr. sc. Ivo Josipovic obratio se zastupnicima Parlamentarne skupštine Vijeca Europe, Strasbourg, 21. lipnja 2010.
Poštovani gospodine predsjedavajuci Parlamentarne skupštine Vijeca Europe, gospodine Cavusoglu,
poštovani gospodine predsjedavatelju Odbora ministarskih zastupnika, gospodine ministre Milološki ,
poštovani Glavni tajnice Vijeca Europe, gospodine Jagland,
uvažene gospode i gospodo zastupnici,
Ekscelencije,
Gospode i gospodo,
Neizmjerna mi je cast i zadovoljstvo danas se obratiti Parlamentarnoj skupštini Vijeca Europe. Višestruki su tome razlozi.
Mandat Predsjednika Republike Hrvatske preuzeo sam prije nepuna cetiri mjeseca s jasnom porukom i opredjeljenjem hrvatskog naroda da se u potpunosti dovrši proces preoblikovanja hrvatske države, i narocito državne administracije, kako bi one u potpunosti zadovoljile potrebama novog doba. Hrvatska želi biti konsolidirana demokracija, u kojoj se razvijaju i u potpunosti poštuju vrijednosti kao što su demokracija, ljudska prava, sloboda i pravednost. To su ujedno bili osnovni dijelovi mog predizbornog programa, a danas su glavni ciljevi mog mandata.
Kao što znate, moj se životni i profesionalni put osniva na cvrstom ljudskom uvjerenju da je demokracija jedini put koji danas stvara pretpostavke za puno poštivanje ljudskih prava i sloboda svakog gradanina, te da je pravna država put da se ta prava osiguraju. To su vrijednosti za koje smatram da nisu mjerljive i koje nemaju cijenu. Stoga sam se u profesionalnom smislu opredijelio, uz umjetnicku, i za pravnu struku s naglaskom na medunarodno pravo i praksu, a u društvenom smislu djelovao sam kroz civilno društvo kako bi se moja uvjerenja podržala u provedbi u praksi.
Stoga je posjet Vijecu Europe i obracanje Parlamentarnoj skupštini Vijeca Europe bio moj prioritet koji sa posebnim zadovoljstvom i cašcu danas ispunjavam.
Uvažene gospode i gospodo zastupnici,
Hrvatska je svoju tranziciju u modernu europsku državu zacrtala kroz dva strateška cilja – to su clanstvo u EU i NATO, pri cemu je ovo posljednje vec postignuto, te nekoliko slojevitih ciljeva koji su komplementarni i instrumentalni u ispunjenju prva dva cilja.
Prvi komplementarni cilj je promicanje i osiguravanje temeljnih vrijednosti na kojima se zasniva moderna zapadna civilizacija kao što su demokracija, ljudska prava i vladavina prava, i koji su ugradeni u temelje Europske unije kojoj stremimo.
Istovremeno intenzivno radimo na unapredenju suradnje sa susjedima, da bismo zatvorili bolno poglavlje nedavne prošlosti i osigurali trajni mir i sigurnost u regiji. Pretpostavka je to našeg napretka ali i napretka naših susjeda s kojima dijelimo sve više interesa, i s kojima postepeno zatvaramo otvorena pitanja. Konacni cilj svih država u regiji je clanstvo u Europskoj uniji. Perspektiva je otvorena svima, a put ostvarenja ide svojim tokom ovisno o kontekstu u kojem se odvijaju reforme i u kojem se odvija proces proširenja.
Jednako važan i sukladan cilj je dovršenje unutarnje transformacije države i društva prema europskim standardima i modelu zemalja demokratskih tradicija, što je možda najveci izazov koji stoji pred nama. Tranzicija iz društva planske ekonomije u demokratsko i slobodno društvo vladavine prava i slobodnog tržišta projekt je velikih razmjera i daljih horizonata. On zahtijeva napor svih društvenih struktura, gradana i svakog pojedinca, bez obzira na kojoj se stepenici društvene ljestvice nalazio.
Realizacijom svih navedenih ciljeva ispunit ce se obecanja koja smo si dali pred 18 godina, kad je stvarana suverena i samostalna država, i ispuniti nade svih gradana koji su u procesu stvaranja države uložili najviše što su imali, od ideala, snage, fizicke sile do onog najvrjednijeg – vlastitog života.
Gospode i gospodo zastupnici,
Dozvolite mi da malo detaljnije pozicioniram Hrvatsku u procesu integriranja, jer to je nedjeljivo od tema djelokruga Vijeca Europe s kojima se vi ovdje dnevno bavite.
Sa zadovoljstvom želim ovdje izraziti uvjerenje da je Republika Hrvatska u završnoj fazi pregovora za ulazak u Europsku uniju, i nadu da cemo u vrlo skoroj buducnosti postati njena 28. clanica. Iza nas je veliki posao, ali pred nama je još uvijek i dosta izazova koje rješavamo kako bi završili taj proces. Tri su još poglavlja neotvorena u pregovorima, od kojih je ono najvece pod brojem 23. pravosude i temeljna prava, ciji sadržaj i vi pomno pratite. U ovom cu se izlaganju malo detaljnije zaustaviti upravo na njemu.
Prvo nekoliko rijeci o kontekstu, dakle o onome odakle smo krenuli. Hrvatska je naslijedila vrlo nesavršen i neprimjeren pravni sustav koji je bio odraz prihvacenih vrijednosti onog vremena i režima.
Transformacija je zapoceta s pocetkom države, ali suštinski zamah dobila je s pocetkom pregovora s EU i procesom prilagodbe pravnog sustava onom europskog. Sudstvo je bilo neslobodno i pod utjecajem politike, nije bilo adekvatno organizirano, u društvu je bila cvrsto ukorijenjena korupcija kao modus operandi. Koncept slobode i ljudskih prava u smislu dostupnosti pravde svima, nije postojao.
U meduvremenu prošli smo kroz ratna stradanja i suocili se s ratnim zlocinima koje su cinili pojedinci u ime naroda, te se i danas još uvijek suocavamo s rašcišcavanjem posljedica . Ratne strahote poremetile su odnose u regiji i doveli do izbjeglicke krize velikih razmjera. Hrvatska, nažalost, još i danas ima dio svojih gradana izbjeglih u druge države ali i dio onih koji su iz tih država izbjegli i još nisu krenuli put povratka. Ratom je stvorena atmosfera nestabilnosti i nesigurnosti u regiji koja je omogucila plodno tlo za širenje korupcije i organiziranog kriminala.
Sve je to u prvom poslijeratnom razdoblju otežavalo – a u pojedinim trenucima, nažalost, gotovo u potpunosti blokiralo – transformacijske procese o kojima sam govorio na pocetku ovog izlaganja.
Uz sve uobicajene poteškoce tranzicije – a mnogi od vas i sami imaju neposredno iskustvo o tranziciji – mi smo imali i dodatne teškoce uzrokovane tragicnim sukobima u prvoj polovici 1990-ih. Ovo ne naglašavam da bih tražio opravdanja za ono što nije ucinjeno ili je ucinjeno na sporiji ili manje temeljit nacin. Moglo se uciniti i više i bolje. No, kad se govori o hrvatskoj tranziciji i konsolidaciji demokracije, ipak moramo uvijek imati u vidu i ove dodatne teškoce, jer cemo samo tako razumjeti velicinu izazova koji je bio – a u stanovitom smislu i dalje jest – pred nama.
A sada, gospode i gospodo zastupnici, dopustite mi da kažem ponešto i uspjesima koje smo na tom putu postigli. Danas mogu sa sigurnošcu utvrditi da je veliki dio zadataka koje smo trebali realizirati radi našeg vlastitog boljitka ali i kako bi završili pregovore, u potpunosti riješen, ili je pri kraju rješavanja. Kako se identicnim pitanjima bavimo i u kontekstu suradnje s Vijecem Europe, nekim specificnim pitanjima koja su posebice od vašeg interesa posvetit cu više pažnje.
Prvo nešto o sudstvu i o pravnoj državi. Zapoceli smo veliku reformu pravosuda koja je u toku. Reorganizirali smo sustav sudova, kroz njihovu racionalizaciju i informatizaciju, profesionalizirali smo sudovanje kroz permanentnu naobrazbu sudaca, reorganizirali procedure za izbor u sudacka zvanja, unaprijedili smo neovisni karakter sudovanja i osigurali neovisnost sudovanja, osposobili smo sudove i državno odvjetništvo za uspješno procesuiranje ratnih zlocina, te kroz sada vec relativno dugu praksu suradnje s Medunarodnim sudom za ratne zlocine na teritoriju bivše Jugoslavije u Haagu pokazali da smo u potpunosti spremni i voljni suradivati s tom institucijom medunarodne pravde. Savladane su politicke i pravne prepreke koje su neko vrijeme stajale na putu toj suradnji.
Medutim u ocjenjivanju reforme pravosuda uvijek valja imati na umu da je to dugotrajan proces koji još uvijek nije završen i na kojem ce hrvatska morati raditi još neko vrijeme. Ono što je važno je da dokazujemo da se promjene dogadaju, da u tom poslu ne posustajemo i da demonstriramo volju i snagu da na tako i nastavimo.
U podrucju pravosuda Hrvatska je ucinila veliki iskorak u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. U borbi protiv organiziranog kriminala ostvarili smo cvrstu suradnju s nadležnim institucijama u državama iz našeg okruženja. Organizirani kriminal uzeo je zamaha u regiji Jugoistocne Europe, i Hrvatska ulaže maksimalne napore da u tijesnoj suradnji pokuša srezati u korijenima to zlo. Svjesni smo da je jedan od uzroka tom zlu i u nedovoljnoj snazi i osposobljenosti državnog aparata, kao i u ranijem oklijevanju da države koje su njime pogodene cvršce i efikasnije suraduju u borbi protiv organiziranog kriminala. To sad nastojimo izmijeniti. Uskladili smo zakone i potpisali nekoliko bilateralnih sporazuma sa susjednim državama kako bismo olakšali razmjenu informacija i dokaznog materijala u borbi protiv organiziranog kriminala. Hrvatska i srpska policija osnovale su zajednicki ured za borbu protiv organiziranog kriminala koji je u završnoj fazi ustroja. Donesen je novi kazneni zakon koji predvida pljenidbu imovine u slucaju dokazanog kriminalnog djela. On se istovjetno primjenjuje na slucajeve korupcije. Suradujuci sa susjedima i jacajuci svoje administrativne kapacitete, Hrvatska doprinosi ne samo sigurnosti svojih gradana i drugih zemalja u regiji, nego i europskoj i globalnoj sigurnosti. Možete biti potpuno sigurni da cemo to nastaviti raditi i u buducnosti.
Valja ovdje napomenuti da je prošlotjednim usvajanjem Amandmana na Ustav Republike Hrvatske, u njega ugraden clanak o Europskom uhidbenom nalogu koji ce još više doprinijeti borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Hrvatska Vlada proklamirala je politiku nulte tolerancije na korupciju, koja je u jednom trenutku ozbiljno prodrla i u same državne strukture, kao i u gospodarsku praksu. Tu politicku odluku podržale su sve politicke opcije koje danas djeluju na sceni u Hrvatskoj, a svoj su vrlo znacajan doprinos dale i organizacije civilnog društva. Ustrojena je tzv. Uskok-cka vertikala sastavljena od specijalizirane policije, državnog odvjetništva i posebnih sudskih odjela za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Time je stvorena efikasna, fleksibilna, ucinkovita, i posebno motivirana struktura usmjerena na otkrivanje, progon i kažnjavanje pocinitelja ovih kaznenih djela. Pritom prije svega mislim na sferu javnih nabavki i trošenja proracunskih sredstava. Pažnja antikorupcijskih akcija je posebno okrenuta prema javnim poduzecima koja kao najveci državni ulagaci raspolažu najvecim resursima.
Rezultati su znacajni, otkriveno je nekoliko velikih korupcijskih afera, i veliki je broj osumnjicenih, cak i nekih iz visoke politike. Sada ulazimo u fazu sudenja i preostaje vidjeti koji ce biti rezultati tih procesa. Medutim, vec sad možemo reci da u društvu raste svijest o važnosti sveobuhvatne borbe protiv korupcije. Uvjeren sam da smo i u tom podrucju na dobrom putu i svojim cu autoritetom i dalje podržavati odabrani put.
Reforma pravosuda ušla je u odlucujucu i završnu fazu, pri cemu se glavni izazovi odnose na daljnje jacanje neovisnosti i ucinkovitosti pravosuda. Upravo usvojene Ustavne promjene predstavljaju važan korak u daljnjoj konsolidaciji neovisnog pravosuda, a time i podizanje odgovornosti pravosudnih dužnosnika za stanje u pravosudu. Hrvatski gradani moraju imati jednaka prava, biti jednaki pred zakonom i pravda im mora biti dostupna.
Kao Predsjednik Republike posebno cu budno motriti kontinuitet reforme i djelovati kako bi se osigurao odgovarajuci napredak.
Gospode i gospodo zastupnici,
U kontekstu pravosuda, prava i pravde Hrvatska se, kako sam vec naglasio, suocila s ozbiljnim posljedicama rata i ratnog razaranja na njezinom teritoriju. Uz plemenitu pobudu obrane od agresije i legitimne obrane svog teritorija radi ostvarenja prava na život u vlastitoj državi i u okviru njezinih granica, uz poštovanje svih pravila ratovanja iz konvencija, ucinjen je i niz individualnih zlocina nad ljudima drugog etnickog podrijetla, prije svega nad Srbima iz Hrvatske, ili ljudima drugacijeg svjetonazora i mišljenja. Mi provodimo politiku nulte tolerancije prema svima koji su cinili zlocine, i držimo da je kažnjavanje zlocina sastavni dio procesa transformacije hrvatskog društva o kojem sam ranije govorio. Hrvatskim gradanima osumnjicenim za ratni zlocin sudimo u vlastitoj državi, prema procjeni mjerodavnih medunarodnih tijela, posebice Medunarodnog suda za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivše Jugoslavije u Hagu, sasvim uspješno.
Proces medutim još uvijek nije gotov, jer kao što znamo, zlocin ne zastarijeva. Mnogi procesi, posebice kad se radi o procesima koji su protiv Srba u Hrvatskoj vodeni u prvim godinama nakon stjecanja nezavisnosti - npr. u odsutnosti, ili u atmosferi koja nije jamcila punu nezavisnost sudova – ponovno se otvaraju. Gdje god postoje dileme o korektnosti sudenja, držimo pravednim da se ono ponovi. Neki od tih procesa – kao i onih koji se vode protiv etnickih Hrvata koji su – kao pripadnici paravojnih jedinica iz tog razdoblja osumnjiceni za zlocine pocinjene u ratu – osjetljive su prirode. Osobito je važno da se takvi procesi provode na osnovu univerzalnih pravnih principa i u duhu normi ljudskih prava propisanih konvencijama. Hrvatski pravosudni sustav cini naglašene napore da i u tom segmentu usavrši svoju procesnu sposobnost.
Velika tema hrvatskih pristupnih pregovora u podrucju pravosuda i temeljnih prava je suradnja Hrvatske s Haškim sudom gdje se sudi odredenom broj hrvatskih gradana. U okviru pristupnih pregovora suradnja sa sudom je, kao i podrucje ljudskih prava, sloboda i pravde, politicki kriterij koji se pomno prati.
Prije nego što konkretno obrazložim što i kako Hrvatska suraduje s Haškim sudom želim vas upoznati s cinjenicom da sam osobno, prije nego što sam ušao u politiku, bio veliki zagovornik i aktivist u podrucju ljudskih prava, a u tom kontekstu jedan od najranijih zagovornika uspostave suda u Haagu. Sudjelovao sam u procesu pravnog formuliranja suda i nakon njegove uspostave jedan sam od najupornijih zagovaratelja suradnje RH sa sudom. U okolnostima koje tada nisu uvijek išle u prilog toj suradnji, bio sam tvorac Ustavnog zakona o suradnji sa Sudom. Upravo prihvacanjem tog zakona u Hrvatskom saboru, stvorene su pretpostavke za postepenu uspostavu pune suradnje, koju zagovaram i koju svesrdno podržavam.
Suradnja RH s Haškim Sudom ima svoju povijest i tijek. U hrvatskom društvu nije uvijek postojala potpora za tu suradnju. Prolazilo se kroz razne faze suradnje i nesuradnje, koje su sada iza nas. Danas s punom odgovornošcu mogu reci da su hrvatski gradani prihvatili cinjenicu da je suradnja s Haagom nužnost koja doprinosi rašcišcavanju zlocina u ratu i vraca ih tamo kamo i spadaju – u sferu individualnih pocinitelja krivnje, a izvan nedopustive sfere kolektivne krivice.
Niti jedan narod u konfliktu od ranih devedesetih nije kriv, krivi su oni pojedinci kojima je dokazano da su, izvršili zlocin i za to moraju biti kažnjeni.
U tom kontekstu hrvatske vlasti, administracija i politicki cimbenici procese smještaju u pravosudnu sferu i ocekuju da ce se u njoj i svi procesi i riješiti. Ocekujem to i ja osobno kao veliki pobornik ljudskih prava, slobode i pravde, u ime svih gradana Hrvatske ali i radi medunarodnog pravnog poretka kojeg svi zajedno stvaramo.
Kao što sam vec naglasio, suradnja s Haškim sudom bit ce i nadalje bitan element za procjenu uspješnosti naših pristupnih pregovora i nadam se da ce države clanice prepoznati, kako napore tako i objektivne rezultate te suradnje, što ce uskoro rezultirati otvaranjem, a u dogledno i razumno vrijeme i zatvaranjem pregovora o ovom poglavlju.
Gospodo i gospodo zastupnici,
Posljedice rata ostavile su na gradane RH mnoge traumaticne posljedice. Sve one posredno ili neposredno zadiru u njihova ljudska prava i slobode. Jedna od najugroženijih kategorija hrvatskih gradana su izbjeglice i raseljene osobe.
Kako sam vec i napomenuo njihovi problemi imaju nacionalni i regionalni karakter, ali nikada ne smijemo ispustiti iz vida i osobne traume kroz koje su mnogi prolazili. Republiku Hrvatsku tijekom ratnog vihora napustio je velik broj gradana srpske nacionalnosti, posebice iz pogranicnih podrucja s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom, koja su tradicionalno naseljavali. Velik broj gradana hrvatske nacionalnosti bio je prisiljen napustiti svoja mjesta stanovanja i raselio se po Hrvatskoj. Kao posljedica rata na teritoriju Bosne i Hercegovine u Hrvatsku je izbjeglo stanovništvo hrvatske narodnosti iz podrucja koja su danas u Republici Srpskoj. Problem izbjeglica i raseljenih osoba koje se još uvijek nakon 18 godina nisu vratili svojim kucama jest humanitarno pitanje od najveceg znacaja, i hrvatska država ucinila je veliki napor organizacijske i materijalne prirode ne bi li se taj problem riješio, i osiguralo pravo tim ljudima na dobrovoljan i dostojan povratak i život. No, pred nama su još uvijek mnogi izazovi na tom putu.
Napominjem da je upravo pred pola godine krenuo ponovni poticaj da se na regionalnoj razini i u bilateralnim kontaktima pokuša riješiti preostala otvorena pitanja i tako dovršiti proces povratka, uz pomoc medunarodne zajednice i na osnovama medunarodnog prava i odredbi relevantnih konvencija.
Održana je Regionalna konferencija u Beogradu koja je postavila principe za dovršenje procesa. Srbija i Hrvatska intenzivirali su suradnju ne bi li se našlo adekvatno rješenje za dobrovoljni povratak preostalih izbjeglica srpske nacionalnosti u Hrvatsku, ali i drugih izbjeglica u regiji.
Na osnovu postavljenog regionalnog okvira nastavljen je rad bilateralnih skupina. Radne skupine RH i Srbije neposredno pregovaraju u duhu fleksibilnosti, i traže pragmaticna rješenja za stvarne probleme ljudi koji su još uvijek u tragicnoj izbjeglickoj nevolji. RH smatra da se pitanja moraju rješavati korak po korak polazeci od onih najgorih, a to su goruci humanitarni problem ljudi u izbjeglickim centrima u Srbiji, koje treba što je prije moguce zatvoriti. Slijedeci je problem cije je rješavanje u tijeku u sferi statistike.
U procesu smo identifikacije stvarnog broja onih koji se žele vratiti i utvrdivanje njihovog stvarnog statusa i potreba. Razgovara se o modalitetima kojima bi se našlo konacno rješenje za sve situacije u kojima se nalaze preostale izbjeglice, što podrazumijeva paletu rješenja od realizacije prava na povrat imovine izbjeglicama koje su optirale za integraciju u novoj domovini sve do onih koji se još uvijek žele vratiti. Hrvatska pozdravlja posredovanje UNHCR-a u tom procesu i zahvaljuje svim državama clanicama VE koje su iskazale interes da pruže financijsku podršku.
Ovom prilikom želim naglasiti da svesrdno podržavam obnovu procesa regionalnog i bilateralnog dogovaranja koji se odvija u dobroj volji i ocekujem da ce se pronaci zadovoljavajuca rješenja koja ce preostalim izbjeglicama konacno omoguciti da organiziraju život u svom starom ili novom domu, te da cemo tako završiti ovo mucno poglavlje naše zajednicke prošlosti.
Gospode i gospodo zastupnici,
Kako na temu pitanja povratka izbjeglica i raseljenih osoba, tako i ostala otvorena pitanja koja su u fokusu naših odnosa sa susjedima, RH angažirano i ozbiljno razgovara i postupno ih rješava. Preuzimanjem mandata PRH obavezao sam se ispuniti svoj predizborni program u kojem je na vidnom mjestu bilo unapredenje odnosa sa susjedima, i poticaj proširenju regionalne suradnje u JE.
Svojim dosadašnjim aktivnostima, zajedno s Vladom, pokrenuo sam citav niz inicijativa u suradnji, Posjetio sam Sloveniju i BiH, a u planu su putovanja i u Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. Time realiziram svoje duboko uvjerenje da bez dobrih susjedskih odnosa nema trajnog mira i stabilnosti u regiji, a posljedicno niti pokretanja razvojnog ciklusa kojim bi zapoceo gospodarski oporavak i rast.
Republika Hrvatska na svom putu u EU intenzivnom regionalnom suradnjom ispunjava važan uvjet na tom putu. Poznato je da je bilateralni problem oko medusobne granice sa Slovenijom neko vrijeme usporio proces, ali demonstracijom zrelost gradana i politike na obje strane, problem je uspješno riješen dogovorom dviju Vlada, potpisom i kasnije ratificiranjem Arbitražnog sporazuma o rješavanju granice u oba Parlamenta. Duhom pregovaranja i spremnošcu na konsenzus demonstrirali smo uvjerenje kako je razgovor jedini put ka rješenju. Dobrosusjedski odnosi sa Slovenijom u uzlaznom su pravcu, i nekoliko zajednickih vladinih komisija radi na rješavanju preostalih pitanja u drugim sferama suradnje.
Uvjeren sam da ce i u razgovorima o eventualnim otvorenim pitanjima s ostalim susjedima taj primjer biti od izuzetne koristi.
RH duboko je zainteresirana da Bosna i Hercegovina, u kojoj je hrvatski narod jedan od tri konstitutivna naroda, pronade najbolji put za prevladavanje teškoca i ubrzavanje procesa daljnje konsolidacije. Modalitet suživota tri naroda mora se doradivati, a ja sam osobno ucinio korak za koji smatram da bi trebao biti novi poticaj za taj proces.
Tijekom proteklih posjeta odao sam pocast svim stradalim i nevino ubijenim gradanima, pripadnicima sve tri etnicke zajednice u BiH, nevinim ljudima koji su pali kao žrtve ratnog zlocina samo zato jer su bili druge nacionalnosti. Bezumni rat koji se vodio na ovim prostorima trebao bi polako postajati povijesna kategorija, a oprost i pomirba prva su stepenica na tom putu. Slijedi dugotrajni proces uspostave povjerenja i razgovori u kojima treba pronalaziti adekvatna i bolja rješenja za suživot, ali za rješenja koja se ticu osnovnih ljudskih i egzistencijalnih pitanja svih gradana. Republika Hrvatska cinit ce i dalje sve da djeluje konstruktivno i da sudjeluje, na principima nemiješanja u unutarnje stvari BiH, u ostvarenju ideala jedinstvene i funkcionalne države Bosne i Hercegovine, koja u ime i za racun svojih gradana ostvaruje najviše standarde demokracije, sloboda i ljudskih prava.
Odnosi Hrvatske i Srbije svojevrsna su okosnica suradnje, trajnog mira i stabilnosti u regiji. Unapredenje naših odnosa od vitalnog je znacaja za prosperitet naših gradana. Proces približavanja u odnosima imao je tijekom proteklih 18 godina uspone i padove. Imajuci u vidu, prije svega interes naših gradana, unapredenje odnosa i uspostava povjerenja, kao pretpostavka tog procesa, danas je jedan od mojih prioriteta.
U tom smislu vec sam se nekoliko puta sastao s predsjednikom Srbije gospodinom Tadicem i time otvorio put za konkretne aktivnosti koje su u tijeku. Danas Hrvatska i Srbija, konstruktivno, fleksibilno i pragmaticno suraduju na otklanjanju konkretnih prepreka. Kroz strukturirani dijalog na razini vlada dvije države razgovara se o granici, izbjeglicama, raseljenima, nestalima, manjinama, imovini, otklanjanju prepreka za uzajamna ulaganja i citavom nizu drugih pitanja. Uvjeren sam da smo izabrali pravi put i zalagat cu se osobno i dalje da se proces nastavi.
Republika Hrvatska intenzivno suraduje i sa ostalim državama u regiji, bez obzira postoje li ili ne još uvijek neka zaostala otvorena pitanja. Sa Crnom Gorom, Makedonijom, Kosovom i Albanijom odnosi su uzorni, a suradnja je kontinuirana i plodna. Na kraju, govoreci o regiji, želim istaknuti cinjenicu koju smatram najvažnijom za njezin prosperitet. Prije deset godina Europska Unija je regiji ponudila europsku perspektivu. Znacilo je to tada ponudu da se, uz pomoc Europske unije države u regiji odmaknu od prošlosti, riješe svoje odnose i stvore pretpostavke da se ukrcavajuci se na potencijalni vlak za Europu, okrenu buducnosti.
Smatram da je to bila najznacajnija demonstracija politike EU prema tada još uvijek nesredenoj i nedovršenoj regiji Zapadnog Balkana. Sve države oznacile su ulazak u EU kao svoj najvažniji strateški cilj, i krenule su put reformi koje su znacile konsolidaciju države i društva. Svaka svojim korakom i u okviru vlastitih mogucnosti. Sve što se danas pozitivno dogada u regiji nedjeljivo je od njenog puta ka EU, i ucinci su vidljivi u postepenoj konsolidaciji, pokretanju dijaloga i konkretnom rješavanju otvorenih pitanja. Smatram vrlo bitnim da naši europski partneri i šira medunarodna zajednica to prepoznaju i verificiraju.
Uvažene gospode zastupnice i zastupnici,
Osvrnuo bih se sada i na ostale segmente kroz koje se ostvaruje princip demokracije, sloboda i ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.
Istinski vjerujem da se covjek, kao pojedinac i gradanin, može u potpunosti ispuniti tek u okruženju koje mu omogucuje ostvarivanje svih, ponavljam svih ljudskih prava. Upravo zbog prepoznavanju uloge Vijeca Europe u tom sam procesu aktivno sudjelovao.
Republika Hrvatska napravila je od svog osnutka znacajan iskorak na tom putu, u velikoj mjeri i zbog uloge koju je u tom procesu institucionalno i sadržajno imalo Vijece Europe. Visoki standardi koji omogucavaju cjelovito poštivanje ljudskih prava i sloboda mahom su ugradeni u hrvatski zakonodavno-pravni sustav cime je stvoren okvir za ucinkovitu provedbu. Usudujem se reci da je proces zakonodavne prilagodbe, koje je izmedu ostalog zasnivan na pozitivnoj praksi EU te medunarodnim konvencijama i pratecim dokumentima i instrumentima, gotovo pri kraju. Ono što ostaje to je i konacno oživotvorenje tog zakonodavnog okvira u praksi. Na tome RH intenzivno radi i nastaviti ce raditi, kako bi svaki gradanin Republike Hrvatske mogao iskoristiti sva svoja prava koja mu stoje na raspolaganju i živjeti u demokraciji, slobodi, miru i prosperitetu. Na tom cu se planu i osobno angažirati i svojim znanjem i politickim ulogom u provedbi koja nam još nedostaje.
Hrvatska, usprkos ratnim zbivanjima, odmah po osamostaljenju pocela je preuzimati i primjenjivati najvažnije medunarodne dokumente za zaštitu ljudskih prava. Temeljem notifikacije o sukcesiji, Republika Hrvatska je postala strankom svih sedam najznacajnijih medunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda na podrucju zaštite ljudskih prava.
U svakom modernom demokratskom društvu institucije državne vlasti posebno su važne za kreiranje i implementiranje ljudsko-pravnih nacela u praksi. Stoga je osobito važno da tijela državne uprave u Republici Hrvatskoj imaju dovoljno administrativnih i strucnih kapaciteta za ucinkovitu primjenu standarda zaštite ljudskih prava. Ne mogu reci da smo taj cilj dosegli ali u realnim okolnostima i u tom se segmentu napredujemo. Osnovani su uredi poput Ured za ljudska prava, Ured za nacionalne manjine, Ured za ravnopravnost spolova te Ured za udruge, a Vlada Republike Hrvatske je osnovala i meduresorno tijelo – Povjerenstvo za ljudska prava cija je zadaca razmatranje ucinkovitosti sustava zaštite i promicanja ljudskih prava.
Znacajno je napomenuti da je Vlada usvojila i "Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine", koji se intenzivno provodi.
Osim tijela državne uprave koja se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava u Republici Hrvatskoj postoje i citav niz nacionalnih nezavisnih institucija za zaštitu i promicanje ljudskih prava.
Nezaobilaznu ulogu u promicanju ljudskih prava u RH ima civilno društvo. Velik broj organizacija civilnog društva registriranih na podrucju Republike Hrvatske svoju ulogu vidi u promicanju vladavine prava, ukljucivanju gradana u sferu javnosti i podizanju javne svijesti. Na taj nacin djelovanje udruga ide u prilog promicanju tolerancije i pozitivne akcije prema posebno ranjivim i manjinskim skupinama.
Uvažene gospode i gospodo zastupnici,
Vladavina prava i stupanj tolerancije pojedinog društva mjere se i kroz odnos vecine prema pripadnicima manjine. Zbog toga je za hrvatsko društvo izuzetno bitno da nacionalne manjine uspješno ostvaruju sva prava koja su im zajamcena Ustavom i medunarodnim dokumentima. U Hrvatskoj žive pripadnici 22 manjine od koji je najveca srpska.
Prava manjina na podrucju Republike Hrvatske regulirana su Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Odredbama ovog zakona se pripadnicama nacionalnih manjina jamci niz prava kojima im je osigurana kulturna autonomija. Osim toga, Ustavnim zakonom uredena su i prava pripadnika nacionalnih manjina na sudjelovanje u javnom životu i u zastupanju svojih interesa na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave, pravo nacionalnih manjina na zastupljenost u predstavnickim tijelima središnje, regionalne i lokalne razine vlasti, te razmjerne zastupljenosti u pravosudnim tijelima i tijelima državne uprave. O postizanju napretka u ostvarivanju navedenih prava govori i cinjenica kako je u Hrvatskom saboru 8 zastupnickih mjesta zajamceno za pripadnike/ce nacionalnih manjina. Na punoj primjeni prava iz Ustavnog zakona valja, medutim, još poraditi. Predstavnici manjina u Saboru ali i u Vladi, jer je srpska stranka koalicijski partner aktualne vlasti, te cjelokupna administracija cine sve da oživotvore još poneka zaostala prava, poput participacija predstavnika manjina u sudbenoj vlasti i organima uprave, i na tome treba ustrajati.
Kad govorim o manjinama ovdje se posebno želim osvrnuti na Rome kao jednu od posebno osjetljivih manjinskih skupina koja živi u Hrvatskoj. U cilju ostvarivanja ravnopravnosti Roma kao posebno ranjive manjinske skupine, ne samo na podrucju Republike Hrvatske vec i na globalnoj razini, Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalni program za Rome. Nacionalni program je donesen s ciljem da se Romima na sustavan i sveobuhvatan nacin pomogne u poboljšanju uvjeta življenja, ukljucivanja u društveni život i procese odlucivanja, uz ocuvanje vlastitog identiteta, kulture i tradicije. Rome se potice da uzmu ucešca u javnom i politickom životu, i osobito mi je zadovoljstvo spomenuti kako danas u Saboru Republike Hrvatske sjedi i predstavnik Roma.
U svrhu punopravnog ukljucivanja pripadnika/ca romske nacionalne manjine Vlada Republike Hrvatske donijela je takoder i Akcijski plan Desetljeca za ukljucivanje Roma 2005.-2015., kojim se kroz ostvarenje niza ciljeva na podrucju obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja i stanovanja smjera k integraciji Roma/kinja u politicki, ekonomski, društveni i kulturni život na podrucju Republike Hrvatske.
Nedavno je RH posjetio povjerenik za ljudska prava VE gospodin Thomas Hammarberg, i stekao je uvid u sve aktivnosti koje su usmjerena na poboljšanje statusa Roma u RH. Njegove cemo preporuke s posebnom pažnjom razmotriti i uvažiti ih kao relevantne za poboljšanje statusa Roma.
Reci cu još nekoliko rijeci i o pravima osoba s invaliditetom, te posebno ranjive skupine. Za ostvarivanju njihovih prava, kao i stvaranja okruženja za njihovo ravnopravno aktivno sudjelovanje u društvu u Republici Hrvatskoj vec je mnogo toga ostvareno, no potrebno je poduzimati i dodatne napore kako bi se osigurala najviša razina zaštite i ostvarivanje svih njihovih prava bez diskriminacije. 2005. Godine Hrvatski je Sabor donio Deklaraciju o pravima osoba s invaliditetom kojom se potvrduje pravo svih gradana da ravnopravno sudjeluju u svim segmentima društva i nesmetano raspolažu svojim zakonskim i ustavnim pravima.
Takoder, Republika Hrvatska je ratificirala i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom kao i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.
Upravo u cilju napretka te daljnjeg osnaživanja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškocama u razvoju, te osiguranje provedbe temeljnih nacela ljudskih prava kao što je nacelo nediskriminacije te nacelo meduovisnosti i nedjeljivosti svih ljudskih prava, donesena je Nacionalna strategija izjednacavanja mogucnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine. Najnoviji pomak ka boljoj zaštiti prava osoba s invaliditetom je i nedavno osnivanje nezavisne institucije pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom kao i imenovanje pravobraniteljice cijim ce se djelovanjem dodatno poboljšati položaj osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. S ponosom isticem da je RH medu rijetkim državama koje imaju takvu instituciju.
Gospode i gospodo zastupnici,
U osiguravanja primjene ljudskih prava RH posvecuje posebnu pažnju još jednoj podzastupljenoj skupini a to su žene. Moje je osobno uvjerenje da se puna primjena standarda u zaštiti ljudskih prava gradana dosiže tek kad se u društvu ostvari puna ravnopravnost spolova. Na podrucju promicanja ravnopravnosti spolova RH je osnažila zakonodavni okvir, i putem posebnih mjera nacionalne politike osnažila koncept provedbe ravnopravnosti spolova i ojacala prava žena.
Kada je rijec o ravnopravnosti spolova važno je podsjetiti na cinjenicu da na ostvarivanje ravnopravnosti znatno utjece i obiteljska situacija, te u tom kontekstu valja upozoriti kako svaki oblik nasilja nad ženama onemogucuje ostvarivanje ravnopravnosti, te kako ne smije postojati tolerancija niti isprika za takve oblike ponašanja.
Nasilje kao fenomen ponašanja u nadiranju je u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Važno je preventivno djelovati utjecanjem na sve društvene slojeve i grupe, te za problem zainteresirati ugroženu javnost i grupe i pojedince. Posebno su nasilju izložene ranjive skupine, najcešce žene i djeca ali i ostali ljudi drugacijeg stava, nazora ili izgleda.
Znacajne promjene u hrvatskom zakonodavstvu ostvarene su i na podrucju uskladivanja s medunarodnim propisima koji jamce ljudska prava trece generacije – pravo na zdrav život i okoliš, pravo na informaciju, slobodu govora i izražavanja mišljenja i ostali.
Uvažene gospode zastupnice i gospodo zastupnici,
Iz svih prethodno iznesenih podataka o nizu zakona, politika, strategija i mjera koje su na podrucju Republike Hrvatske poduzete u posljednjih 18 godina u svrhu stvaranja cjelovitog sustava zaštite ljudskih prava vidljivo je kako je Republika Hrvatska bila vrlo uspješna, sveobuhvatna i ucinkovita u usvajanju medunarodnih standarda na podrucju zaštite ljudskih prava.
To naravno ne znaci da u Republici Hrvatskoj, na podrucju zaštite ljudskih prava nema novih izazova i standarda koje je potrebno doseci. Svjesni smo da je proces potpune implementacije cjelovitog sustav zaštite ljudskih prava dugotrajan i kontinuirani proces u kojem zajednicke napore moraju poduzimati predstavnici svih institucija i sektora, pocevši od tijela državne vlasti preko tijela lokalne i regionalne uprave i samouprave, sve do organizacija civilnog društva, te posebno mediji. Svojim cu djelovanjem doprinositi što je više moguce da u tom procesu ne zastanemo.
Ovom bi se prilikom želio osvrnuti na još dva segmenta iz suradnje Republike Hrvatske s Vijecem Europe, a to su suradnja RH u multilateralnom okruženju Organizacije, i suradnja s Europskim sudom za ljudska prava.
Hrvatska je od samog ulaska u clanstvo Vijeca bila aktivan clan Organizacije. U pocetku bili smo primarno zaokupljeni saniranjem stanja i transformacijom vlastite države koju smo gradili i uz vašu pomoc od samih temelja. Postepeno smo se ukljucivali u rad svih organa Vijeca koji su se bavili univerzalnim i pojedinacnim pitanjima demokracije, ljudskih prava, pravde i sloboda.
Danas sa zadovoljstvom mogu potvrditi da je suradnja s Vijecem Europe jedan od najviših prioriteta hrvatske vanjske politike. Uloga Vijeca u promicanju ljudskih prava nezaobilazna je i Republika Hrvatska pokušava pridonositi da se ona ucvrsti i osnaži. Stoga podržavamo napore Glavnog tajnika Vijeca g. Jaglanda i njegovog reformskog tima u naporima da primjena reformskog paketa doprinese jacanju prepoznatljivosti i politicke relevantnosti Vijeca Europe u europskoj arhitekturi.
Podržavamo takoder i sve politicke prioritete koje ce proizaci iz reforme. U sklopu reformi, takoder podržavamo jacanje kapaciteta Ureda povjerenika za ljudska prava, kao i preispitivanje postojecih nadzornih mehanizama, racionalizaciju svih ureda Vijeca u državama clanicama te reviziju Konvencije Vijeca Europe.
U gore recenom kontekstu RH visoko cijeni djelovanje Europskog suda za ljudska prava i njegov rad, nužan za oživotvorenje Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Od pocetka njegovog stalnog djelovanja 1998. godine do danas proteklo je dosta vremena da se cjelovito sagleda njegova funkcija i nacin rada. Od reforma Europskog suda koje su zapocele konferencijom u Interlakenu ocekujemo znacajna unapredenja i poboljšanja njegove efikasnosti i pružanja pravde za 800 milijuna gradana.
Uvažene zastupnice i zastupnici, Ekscelencije,
Ovim svojim obracanjem pokušao sam Vam dati sveobuhvatni presjek stanja demokracije, ljudskih prava pravde i sloboda u Republici Hrvatskoj. Buduci da se ovom uvaženom skupu obracam prvi puta u svojoj novoj funkciji, pokušao sam dati presjek glavnine pitanja koja su od važnosti za Vijece Europe, ali i onih koji su važni iz perspektive nacionalnih interesa Republike Hrvatske i svih njezinih gradana.
Na kraju želim Vas uvjeriti da cu u skladu i sa mojim opredjeljenjem i predanosti ostvarivanju ljudskih prava ciniti sve da u tom podrucju Republika Hrvatska napreduje ka prihvacanju punih europskih vrijednosti na dobrobit svih mojih sugradana.
Zahvaljujem vam na pažnji i spreman sam odgovoriti na vaša pitanja.
Priopćenja
