Ambasadorka Hrvatske u Crnoj Gori i zvanicno je potvrdila za Portal Analitika da je Hrvatska dala suglasnost na smjer protezanja kabla preko hrvatskog epikontinentskog pojasa krajem maja, radi se o prelasku dvodnog elektricnog kabla koji povezuje Italiju i Crnu Goru kroz epikontinentalni prostor Hrvatske. Rijec je, kako je precizirala Sutlic Peric, o alternativnoj, kracoj verziji koju je predložila sama Terna.
„Nema najava o medunarodnoj arbitraži, vec samo o nacelnoj spremnosti dviju država Republike Hrvatske i Crne Gore, da se zajednicki obrate Medunarodnom sudu (pravde) u Haagu kako bi donio odluku oko konacnog razgranicenja, kako na kopnu tako i na moru“, kazala je intervjuu za Portal Analitika hrvatska ambasadorka u Podgorici, Ivana Sutlic Peric, odgovarajuci na pitanje o konacnom i trajnom dogovoru dvije zemlje oko Prevlake.
„Zajednicko obracanje Medunarodnom sudu je znatno jeftinije od arbitraže i veoma bi ubrzalo proces konacnog razgranicenja naše dvije države i na kopnu i na moru, potpuno bi definiralo njihove teritorijalne vode, ne samo ovih 12 milja od kopnene granice, koje su obuhvacene Privremenim protokolom o razgranicenju i direktno je u vezi s onim što ponekad diže prašinu, a to su istraživanja ugljikovodika na Jadranu“, izjavila je hrvatska ambasadorka.
Ona je izrazila uvjerenje da ce se privatne parnice koje su ošteceni državljani Hrvatske pokrenuli pred sudovima u Crnoj Gori riješiti u skladu sa najvišim standardima pravosuda i pravosudne nauke, dodajuci da je i to jedan oblik ratne reparacije.
Na pitanje da li ce Hrvatska i dalje tražiti od Crne Gore školski brod „Jadran“, odgovor je bio jedno decidno: „Da!“
ANALITIKA: Da li je tacno da je Hrvatska prihvatila prolazak podmorskog elektricnog kabla Italija –Crna Gora preko njene teritorije? Da li je tacno da je postignut dogovor sa italijanskomTernom krajem maja i da li postoje neki uslovi sa hrvatske strane?
SUTLIC PERIC: Mogu Vam potvrditi da je Hrvatska dala suglasnost na smjer protezanja kabela preko hrvatskog epikontinentskog pojasa. Radi se o alternativnom, kracem pravcu kojeg je, nakon konzultacija, ponudila Terna, a na kojeg smo dali suglasnost u svibnju (maju) ove godine. Kabel i dalje prolazi jednim dijelom našeg epikontinentalnog pojasa, medutim, znatno manjim dijelom nego što je izvorna verzija predvidala. Suglasnost je dana uz odredene uvjete, o kojima se s Ternom unaprijed razgovaralo i koji su joj bili prihvatljivi, a kako bi se osiguralo da ni u buducnosti ti kabeli nece onemogucavati ili otežati buduce gospodarske aktivnosti u tom podrucju. Sve je odradeno u skladu s hrvatskim zakonima i Konvencijom UN o pravu mora i sa zadovoljstvom možemo reci da je u konacnici postignuto obostrano prihvatljivo rješenje.
ANALITIKA: Kada mislite da ce se postici konacni i trajni dogovor oko Prevlake, s obzirom da ima najava o medunarodnoj arbitraži?
SUTLIC PERIC: Odmah cu Vas ispraviti – nema najava o medunarodnoj arbitraži i ne bih rekla da ce se time postici „dogovor oko Prevlake“. Ono o cemu mi govorimo jest nacelna spremnost obje strane, Republike Hrvatske i Crne Gore, da se zajednicki obrate Medunarodnom sudu (pravde) u Haagu kako bi donio odluku oko konacnog razgranicenja, kako na kopnu tako i na moru. Dakle, ne o Prevlaci, nego o granici na kopnu koja je kao republicka granica na kopnu postojala i u doba bivše države. U ovom trenutku razgovaramo, na strucnoj razini, kako bi pripremili tekst posebnog sporazuma koji jednom kada bude potpisan i ratificiran u obje države, može poslužiti kao temelj za zajednicko obracanje Medunarodnom sudu.
To je znatno jeftinije od arbitraže i veoma bi ubrzalo proces konacnog razgranicenja naše dvije zemlje i na kopnu i na moru. To znaci da bi to konacno utvrdilo granicu na kopnu i definiralo crtu razgranicenja na moru izmedu morskih prostora i jedne i druge države, ne samo ovih 12 milja od kopnene granice koje cine teritorijalno more dviju država, koje su obuhvacene privremenim protokolom o razgranicenju na južnom dijelu granice Republike Hrvatske sa Crnom Gorom, nego i epikontinentskih pojaseva obiju država, dakle morskog dna koji se proteže ispred obala i jedne i druge države i cine prirodni produžetak njihova kopna.
To je direktno u vezi sa onim što ponekad i ponegdje diže prašinu, a to su istraživanja ugljikovodika na Jadranu. Ima nekih naznaka s crnogorske strane da Crna Gora nije zadovoljna ovim što je Hrvatska predložila po tom pitanju, privremeno rješenje koje bi omogucili nesmetanu daljnju aktivnost vezano za ugljikovodike u Jadranu, a koje ne bi išlo na štetu nego, dapace, išlo bi u korist svake strane, a da ne bi ni na koji nacin prejudiciralo konacno utvrdivanje granice na moru. Moram reci da je Hrvatska poprilicno iznenadena tim nezadovoljstvom jer, u prijedlogu je naglašeno da nije rijec o prejudiciranju bilo cega. Predlaganje rješenja na tom tragu vidimo kao snažan doprinos dobrosusjedskim odnosima i kao temelj za jacanje dobrosusjedskih odnosa i suradnje. Voljeli bi vidjeti vecu aktivnost Crne Gore na tom tragu. Navedeno je, naravno, odvojeno od pitanja konacnog razgranicenja. Dakle, pitanje konacnog razgranicenja i definiranja kopnene i morske granice izmedu Hrvatske i Crne Gore – odredit ce i ta potencijalna polja istraživanja ugljikovodika, kako na hrvatskoj, tako i na crnogorskoj strani.
ANALITIKA: Kad smo kod tog pitanja, bilo je više najava da bi Crna Gora i Hrvatska mogle poceti neka zajednicka istraživanja nafte i gasa u podmorju, upravo oko Prevlake. Ima li što ucinjeno u tom pravcu, buduci da je Crna Gora najavila svoja istraživanja, ali na južnijem dijelu Jadrana?
SUTLIC PERIC: Svakako je u interesu obiju država da se ovaj južni dio Jadrana istraži, ali teško možemo govoriti o zajednickom ispitivanju jer svaka država koncesiju (za ispitivanje koje onda prerasta u eksploataciju) daje kompanijama u skladu sa svojim zakonodavstvom. Upravo je stoga važno stvoriti uvjete za nesmetano istraživanje i eksploataciju i prije samog konacnog odredenja crte razgranicenja na moru. Navodite da je Crna Gora najavila svoja istraživanja na južnijem dijelu Jadrana, ali dok nema konacno utvrdene granice tko može reci da neki dio nije sporan i da nece biti obuhvacen sudskim postupkom u konacnom povlacenju granice na moru?
ANALITIKA: Svojevremeno ste za jedan crnogorski medij kazali da dobre odnose Zagreba i Podgorice nece ugroziti ni problem medusobnog razgranicenja dvije države na moru. Tada ste istakli da je vecinu tema koje mogu opteretiti odnose dvije države na neki nacin život doveo na svoju mjeru - poput sukcesije, placanja ratne odštete za agresiju na Dubrovnik... Ova je izjava naišla na odredene reakcije u Hrvatskoj, posebno dio oko ratnih reparacija. Zaista, da li ce Hrvatska tražiti od Crne Gore ratne reparacije?
SUTLIC PERIC: Rekla sam zapravo da je život pametniji od svih teorija i da unatoc tome što ima otvorenih pitanja izmedu Hrvatske i Crne Gore, ona nicim ne ugrožavaju dobrosusjedske odnose. Posebno sam tom prigodom naglasila da je veoma ohrabrujuce i da mi jako poštujemo napore Crne Gore da na odgovarajuci nacin obešteti stradalnike rata u Hrvatskoj, bilo da se radi o nekadašnjim zatocenicima u Morinju ili da se radi o uništenoj imovini. Pritom, kad kažem da nas raduje i da pozdravljamo nacin na koji Crna Gora to dosad radi – mislim na obeštecenja koja je vec pružila stradalnicima iz Bosne i Hercegovine. Trebalo bi se iznaci nacina da se tako nešto omoguci i gradanima Republike Hrvatske. I da ih se o tome izvijesti, putem medija, otvorenih poziva, da ljudi znaju koje im mogucnosti stoje na raspolaganju. I, sasvim sam sigurna i da ce se privatne parnice koje su ošteceni državljani Hrvatske pokrenuli pred sudovima u Crnoj Gori riješiti u skladu sa najvišim standardima pravosuda i pravosudne znanosti. Taj bi se put trebao ponuditi i ostalim stradalnicima iz Republike Hrvatske.
ANALITIKA: A reparacije?
SUTLIC PERIC: Ja mislim da je i ovo o cemu govorimo jedan oblik reparacije. Znajuci materijalne mogucnosti obiju država, ne ocekujemo da ce to biti nešto što bi moglo kapitalno utjecati ili na troškove Crne Gore ili na prihode Republike Hrvatske, ali je vrlo bitno za neke odnose, na osjecaj gradana Hrvatske, pri cemu prvenstveno mislim na one iz Dubrovacko-neretvanske županije, iz Konavala i iz Župe dubrovacke, iz Dubrovnika, na one kojima je stradala imovina. Da ne govorim o zatocenicima logora u Morinju. Važno je da se oni dovedu u poziciju da mogu oprostiti, iako ne mogu da zaborave.
ANALITIKA: Hrvatska vec izvjesno vrijeme traži od Crne Gore školski brod “Jadran“. Vi ste istom prilikom kazali da je brod „jedna simbolika mornarice, ne bivše zajednicke države, vec reprezentativnog broda koji je u našim lukama sagraden, to je nešto što Hrvatska istinski priželjkuje da se jednog dana vrati doma.“ Koliko je poznato, brod je sagraden u Hamburgu, u brodogradilištu ""H.C.Stulscken Sohn"", i porinut je u more 1931. godine, a stigao u Tivat 1933. godine. Iste godine ušao je u sastav Ratne mornarice Jugoslavije. Nezavisno od podataka, da li ce Hrvatska insistirati na tome?
SUTLIC PERIC: Upoznata sam s tim i mogu jednostavno reci: Da, Hrvatska ce tražiti školski brod „Jadran“, uvažavajuci apsolutno podatke koje ste iznijeli o mjestu izgradnje, podrijeklu i tako dalje. Medutim, ono na cemu Hrvatska temelji svoju želju i svoja nastojanja da se školski brod „Jadran“ vrati u hrvatske vode, jeste cinjenica da je i u vrijeme raspada Jugoslavije brod bio registriran u luci Lora, da mu je Lora maticna luka i da je on iz Lore odveden na popravku i da nikad nije vracen. Dakle, ne dovodimo u pitanje gdje je izgraden, tko ga je izgradio, tko ga je narucio, tko ga je projektirao i cuvao. To se sve odvijalo u doba bivših Jugoslavija, a SFRJ je sve to naslijedila i imala u svojem vlasništvu u trenutku raspada. Govorim samo o tome da je to temeljni princip u sukcesiji, da se dijeli imovina (kao i dugovi) bivše SFRJ i da je bitno u kojoj je republici taj brod bio voden 1991. godine, da se posljednja adresa uzima kao kljucna, a to je u ovom slucaju ratna luka Lora.
ANALITIKA: Na dužnost ambasadorke Republike Hrvatske u Crnoj Gori stupili ste u septembru 2012. godine. Sa kakvim ste osjecajem došli u Crnu Goru?
SUTLIC PERIC: Sa ogromnim ocekivanjima, ali su ocekivanja zapravo bila premala u odnosu na zadovoljstvo koje sam ove tri godine osjetila prateci dogadanja u Crnoj Gori. Moram reci da sam silno ponosna na cinjenicu da sam 2006. bila detaširana iz veleposlanstva u Beogradu u Crnu Goru gdje sam pratila pripreme, održavanje i postreferendumsku klimu diljem Crne Gore, a osobito u Podgorici. A 2012, kad sam došla na mandat u Crnu Goru, dakle šest godina nakon vremena koje opisujem, bilo je evidentno da je Crna Gora napravila ogroman korak prema svim standardima, od izgleda, do svih mjerodavnih sektora, ekonomije, pravosuda, a to je osobito vidljivo u turizma.
ANALITIKA: Diplomatski odnosi Crne Gore i Hrvatske, bez obzira na teško nasljede zbog ucešca crnogorskih rezervista na dubrovackom ratištu uspostavljeni su vec 7. jula 2006, neposredno nakon referenduma. Hrvatska je i jedna od prvih država koja je priznala nezavisnu Crnu Goru, vec 12. juna 2006. što biste izdvojili kao najznacajnije u razvoju crnogorsko-hrvatskih odnosa od njihovog uspostavljanja?
SUTLIC PERIC: Mislim da je to prvenstveno nacin na koji Crna Gora uporno i kontinuirano, nalazi potrebu ispricati se za svoje sudjelovanje u ratu u Hrvatskoj. To je svakako stvorilo pretpostavku za otvoreno komuniciranje takoreci na dnevnoj osnovi.
No, velika podrška koju Hrvatska daje Crnoj Gori na njezinom, po mojoj procjeni, neupitnom opredjeljenju za euroatlanstke integracije svjedoci o najboljim namjerama službenog Zagreba a i svih nas koji ga predstavljamo. To što prenosimo naša iskustva iz pregovarackih procesa i s Alijansom i s Europskom unijom, upozoravajuci Crnu Goru na propuste koje smo sami pravili, držim posebno znacajnim dobrosusjedskim gestom.
ANALITIKA: Posljednji put hrvatski predsjednik je posjetio Crnu Goru još 2010. godine. Bio je to Ivo Josipovic. Da li se planira skorašnja zvanicna posjeta gospode Kolinde Grabar – Kitarovic, buduci da je ona vec bila u Budvi, ali ne na bilateralnom nivou?
SUTLIC PERIC: Službeni posjet ovisi o dogovoru dva ureda odnosno o dogovoru dvoje predsjednika, ali podsjetila bih da je hrvatska predsjednica, osim na summitu Brdo Brijuni Procesa prije dvadesetak dana, Crnu Goru posjetila nekoliko puta i prošle godine, doduše tada je bila na drugoj dužnosti, medutim i mediji i javnost zabilježili te posjete sa najviše razine. Naravno, bili su to uglavnom multilateralni sastanci, no naravno, da tokom takvih sastanaka uvijek ima mjesta i za bilateralu. Kontakti izmedu naše dvije zemlje su redoviti i apsolutno uspješni i to na svi razinama vlasti, radilo se tu o ministrima, premijerima, predsjednicima parlamenta ili predsjednicima države.
Priopćenja
