U Becu je 17.12.2017. otkrivena spomen-ploca jednom od najvecih hrvatskih skladatelja Ivanu pl. Zajcu (1832–1914), koji je niz godina živio u glavnom gradu nekadašnje Monarhije. Time je hrvatskom skladatelju konacno odana zaslužena pocast u gradu u kojem je usavršio skladateljski zanat, kojeg je kasnije primijenio u domovini, postavši ravnateljem zagrebacke opere i obilježivši cijelo skladateljsko razdoblje na prijelazu stoljeca do te mjere, da je nazvano Zajcevim dobom. Spomen-ploca postavljena je na adresi Weintraubengasse 6-8 u Drugom beckom kotaru, gdje je Ivan pl. Zajc stanovao od 1868. do 1870. godine. Ploca je postavljena u organizaciji Austrijsko-hrvatskog društva iz Beca i Grada Rijeke.
U ime Austrijsko-hrvatskog društva prisutne je uvodno pozdravio dr. Marijan Brajinovic, naglasivši kako je ovim cinom veliki hrvatski skladatelj, cija djela spadaju u sam vrh hrvatske glazbe s prijelaza stoljeca, dobio zasluženo priznanje u gradu u kojem su njegova djela, uglavnom opernog i operetnog karaktera, bila medu najvecim beckim uspješnicama svojega vremena. Prisutne je pozdravio i g. Nikolaus Berlakovich, predsjednik Austrijsko-hrvatskog društva, koji je naglasio kako se spomen-ploca postavlja u sklopu Godine kulture Hrvatska-Austrija 2017., u kojoj su dvije zemlje u Austriji ostvarile više od sto manifestacija. Ispred Grada Rijeke prisutnima se obratio izaslanik gradonacelnika Obersnela g. Srdan škunca, nacelnik gradskog Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, koji je podsjetio kako snažne veze Beca i Rijeke potvrduju i slike u rijeckom HNK koje je naslikao mladi Gustav Klimt.
S biografskim i stvarateljskim crticama iz Zajcevog života prisutne je upoznao prof. Milan Turkovic, dirigent i fagotist, nekadašnji clan Beckih simfonicara. Ivan pl. Zajc je prvu glazbenu poduku primio od oca, a vec s dvanaest godina je poceo skladati. Studij glazbe zapocinje u Milanu 1850. godine, a nakon petogodišnjeg studija nastavlja karijeru u Rijeci, gdje djeluje kao skladatelj i dirigent. U Becu je Ivan pl. Zajc živio ukupno osam godina, od 1862. do 1870., došavši u glavni grad Monarhije kako bi plasirao svoje skladbe na jedno od najvecih europskih glazbenih tržišta svoga vremena. U Becu se Zajc prilagodio kazališno-glazbenim standardima sredine, pa je svoj skladateljski opus u beckom razdoblju obogatio u prvom redu operetama („Momci na brod“, koju je becka publika posljednji put imala priliku vidjeti u izvedbi zagrebackih studenata Muzicke akademije u jesen 2015., „Fitzli-Putzli“, „Die Lazzaroni von Neapel“ i „Bojsijska vještica“). Zanimljivo je kako je upravo u Becu nastao zborski komad „U boj, u boj“ kojeg ce skladatelj kasnije uvrstiti u svoju najvecu operu „Nikola šubic Zrinjski“. Becko razdoblje Zajc okoncava 1870. godine, kada se vraca u Zagreb s namjerom da preuzme mjesto ravnatelja opere i škole pri Hrvatskom glazbenom zavodu. Na mjestu celnika operne kuce ostaje do 1889., a školu vodi do 1908. Upravo ce u zagrebackom razdoblju ponijeti ime utemeljitelja hrvatske nacionalne opere, buduci da je do njegovog dolaska u glavnom gradu Banske Hrvatske od domacih opera izvedena samo „Ljubav i zloba“ Vatroslava Lisinskog. Iako je zagrebacko razdoblje najplodnije stvaralacko razdoblje Ivana pl. Zajca, u kojem je stvorio i opere na hrvatskom jeziku (uz spomenutog „Zrinjskog“ u tu skupina spadaju i „Mislav“, „Ban Leget“, „Prvi grijeh“ i dr.)
Svecanost otkrivanja spomen-ploce Ivanu pl. Zajcu uvelicala je dubrovacka klapa „Kaše“, koja je izvela ulomak „U boj, u boj“ iz opere „Nikola šubic Zrinjski“ i nekoliko adventskih koleda. Dogadaju je nazocio veliki broj uglednih Hrvata iz Austrije i Hrvatske, medu kojima su književnik Miro Gavran s obitelji i gda Branka Martinovic-Vukovic, predsjednica Hrvatsko-austrijskog društva iz Dubrovnika.
Priopćenja
