Književna vecer s pjesnicima Sonjom Manojlovic i Dragom štambukom održana je u ponedjeljak, 6.11. u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Becu u sklopu Godine kulture Hrvatska-Austrija. Dvoje je pjesnika brojnoj publici predstavilo svoj pjesnicki opus kojeg je na njemacki preveo Klaus Detlef Olof. Vecer je zapocela citanjem poezije u izvorniku i prepjevu, nakon cega je nastavljen razgovor s umjetnicima kojeg je vodio Domagoj Maric iz Veleposlanstva RH u Becu, a u kojem su se dugogodišnji prijatelji Sonja Manojlovic i Drago štambuk prisjetili starih dana i pjesnickog razvitka u kojem su se medusobno pratili, ali i osvrnuli na položaj pjesnika u današnjem društvu i neupitnu važnost poezije za ocuvanje i razvoj književnog jezika. Brojna becka publika s velikim je zanimanjem pratila odabir poezije po izboru autora i uživala u njemackom prepjevu spomenutih djela.
Sonja Manojlovic rodena je u Zagrebu 1948. godine. S objavljivanjem brojnih knjiga poezije zapocela je još kao srednjoškolka, a nastavila kao studentica filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme Sonje Manojlovic su uvrštene u brojne antologije, nagradivane i prevodene na dvadesetak jezika. Do sada je objavila niz zbiraka poezije, medu koje spadaju „Dobri za sve“ (Zaprešic, 2016.), „Daj naslov“ (Zagreb, 2013.), „A sa šest labradora na more putovat cu“ (Zagreb, 2012.), „Hod na rukama“ (Zagreb, 2010.) i dr. Za svoj pjesnicki rad dobila je niz nagrada od kojih se isticu nagrada za pjesnicki opus i ukupan prinos hrvatskoj književnosti Goranov vijenac 2016., nagrada za pjesnicki doprinos svjetskoj poeziji International Michael Madhusudan Datta Award te nagrada za izvrsnost u poeziji iz Osake (Japan).
Drago štambuk roden je 1950. u Selcima na otoku Bracu. Nakon Završene gimnazije u Splitu i Medicinskog fakulteta u zagrebu seli u London, gdje se pocetkom devedesetih prikljucuje diplomatskoj službi. Veleposlanicku dužnost obnašao je u Indiji i šri Lanki (od 1995. do 1998.), u Egiptu i vecem broju arapskih zemalja (od 1998. do 2000.), u Japanu i u Republici Koreji (od 2005. do 2010.) i konacno u Brazilu, Kolumbiji i Venezueli (od 2011. do 2015.). Do sada je objavio nekoliko desetaka zbiraka poezije, antologija, prijevoda, jezikoslovnih rjecnika i ogleda, a istaknuo se i na terminološkom planu, uvodeci niz hrvatskih termina za ustaljene tudice u hrvatskom jeziku. Sustavno se zalaže za razvoj i popularizaciju pjesništva, pa je 1991. utemeljio svehrvatsku jezicno-pjesnicku smotru „Croatia rediviva ca-kaj-što“, na kojoj je do sada sudjelovao niz cakavskih, štokavskih i kajkavskih pjesnika, u sklopu koje se svake godine jedan pjesnik odlikuje nagradom Maslinov vijenac. Ideja manifestacije je naglasiti trojstvenost hrvatskog jezika u prema kojoj sva tri narjecna u jednakoj mjeri cine hrvatsku književnu i jezicnu tradiciju, a koja je sažeta u krilatici „zlatna formula hrvatskoga jezika ca-kaj-što“.
Priopćenja
