Pinokio kao tema Europskog dana jezika

Dana 26.9.2018. u Predstavništvu Europske komisije u Becu održan je Europski dan jezika, manifestacija koja se u glavnom gradu Austrije održava od 2001. kada je Vijece Europe pokrenulo inicijativu kojom bi se na europskoj razini obilježila i osvijestila važnost o višejezicnosti. Kako je naglasio domacin i moderator manifestacije Achim Braun, proces europske integracije okarakteriziran je višejezicnošcu od samog pocetka, što je u nekoliko valova proširenja EU naizgled predstavljalo prepreku, u pravilu zbog visokih troškova prevodenja. Ipak, kako je eurointegracijski proces pokazao, višejezicni karakter Europske unije jedini je model prema kojem države clanice EU mogu zadržati vlastiti identitet, pri cemu manifestacijama kao što je Europski dan jezika i dalje treba podizati svijest u jezicnoj i kulturološkoj raznolikosti Europe, naglasio je Braun. Program Europskog dana jezika sastojao se od dvije velike cjeline: u sklopu poslijepodnevnog programa održano je više radionica za djecu i mlade, na kojima su predstavnici EK i austrijski pedagozi na pristupacan nacin djeci i mladima približili teme kao što su europska integracija te europski, nacionalni i lokalni identiteti. U sklopu središnje manifestacije koja je održana s pocetkom u 19 sati predstavnici nacionalnih kulturnih instituta, veleposlanstava i škola stranih jezika iz Beca su na svojim jezicima citali odabrani ulomak Pinokija. Uz standardni hrvatski na središnjoj manifestaciji je po drugi put bio zastupljen i gradišcanski hrvatski jezik – ulomak je na gradišcanski prevela i procitala Ana šoretic, gradišcansko-hrvatska spisateljica iz Cogrštova. Ukupno je ulomak iz Pinokija predstavljen na 35 jezika i dijalekata, medu kojima su se uz sve službene jezike EU i nekoliko dijalekata (npr. sicilijanski) našli i arapski, ruski, japanski i mandarinski jezik (time su na Europskom danu jezika prvi put bili predstavljeni svi službeni jezici Ujedinjenih naroda). Posebnu pozornost izazvala su citanja na švicarskom njemackom, vorarlberškom (zapadni austrijski dijalekt) i beckom dijalektu, s kojim je završena središnja manifestacija. Proteklih godina uzimani su ulomci drugih opce poznatih djela svjetske djecje književnosti, kao primjeri nacionalnih književnih djela koji su postali dio europske i svjetske književne baštine – Crvenkapica, Mali princ, Pipi Duga Carapa i dr. U sklopu središnje manifestacije dr. Thomas Strasser sa Sveucilišta u Becu je održao predavanje „Pinokio – dio naše kulturne baštine?“ u kojem je postavio pitanja opstojnosti nematerijalne kulturne baštine, u koju Pinokio kao dio talijanske djecje književnosti svakako pripada. Pricu o drvenom lutku obradio je nakon Collodija niz drugih književnika, medu njima i Tolstoj. Pinokio je „dijete koje se ne može kontrolirati“, cime je takoder vrlo aktualan, ali je s druge strane dijete koje ipak uci iz svojih pogrešaka, kako bi na koncu postao pravi djecak. Utoliko se djecji roman o drvenom lutku nadovezuje na tradiciju Bildungsromana, ali pritom u sebi sadrži grotesknu komponentu srednjovjekovnog romana (npr. nos kao tema u umjetnosti i književnosti, posebno karikaturalnog karaktera). Prva asocijacija koju povezujemo s Pinokiom je laž, no temeljitim citanjem romana dolazimo do zakljucka kako glavni lik laže samo u tri situacije. Poveznicu s „fake news“, fenomenom današnjice s kojim se neprestano susrecemo, dr. Strasser je povukao preko korištenja simbola Pinokija kao pokazatelja radi li se o istinitoj ili lažnoj vijesti (web stranica www.askpinoccio.com kao „fake news detection“ ili Washington Post koji na svojoj mrežnoj stranici Pinokija oznacava kao simbol za „fake news“). Utoliko je Pinokio, lik iz djecje književnosti koji je svoje mjesto našao u multimedijalnom svijetu, simbol narušenog povjerenja ali i nade da se može popraviti i postati pravi djecak. U sklopu središnje manifestacije je glazbenu tocku održao mješoviti zbor „Et Arcadia“ koji djeluje u sklopu Talijanskog kulturnog instituta u Becu.

Priopćenja