Davor Božinovic, hrvatski veleposlanik pri Misiji NATO-a u Bruxellesu, o clanstvu u najmocnijem vojnom savezu
Ispitivanje javnog mnijenja u Hrvatskoj i dalje pokazuje visoku polariziranost u stavovima prema euroatlantskim integracijama. Prema mišljenju Davora Božinovica, hrvatskog veleposlanika pri Misiji NATO-a u Bruxellesu, dublja analiza takvih anketa pokazuje prije svega da javnosti ipak najviše nedostaju informacije.
Imamo šansu da za manje od dvije godine udemo u NATO
Ispitivanje javnog mnijenja u Hrvatskoj i dalje pokazuje visoku polariziranost u stavovima prema euroatlantskim integracijama. Prema mišljenju Davora Božinovica, hrvatskog veleposlanika pri Misiji NATO-a u Bruxellesu, dublja analiza takvih anketa pokazuje prije svega da javnosti ipak najviše nedostaju informacije.
Koliko su korisne ankete o ulasku u NATO?
Vrlo su korisne, jer ponajprije pokazuju da javnost s pravom traži više informacija o NATO-u. Dužnost je vlasti da ponudi te informacije, ali i nevladine udruge i politicke stranke mogu odigrati istaknutu ulogu. Zasad je naša javnost donekle rezervirana prema clanstvu u NATO-u i to moramo respektirati. No, u javnoj raspravi moramo biti konstruktivni. Cak i oni koji ne podržavaju ulazak u NATO moraju ponuditi više od floskula o vojnim bazama na Jadranu ili o pogibiji naših vojnika za tude interese, a trebali bi jasno reci koje mogucnosti nude. Ne treba zaboraviti da ankete pokazuju da 80 posto gradana ima povjerenje u Oružane snage RH. To je važnije objasniti da naša vojska svoju buducnost vidi u NATO-u, jer jedino unutar Saveza ima šansu za razvoj.
Koliko osoba koja dode u takvo, ipak specificno veleposlanstvo kao što je NATO-ovo, bude lobist Hrvatske, a koliko lobist NATO-a?
I jedno i drugo, s tim da je i jedno i drugo motivirano hrvatskim interesima. NATO-u treba objasniti da Hrvatska može biti i da ce biti kvalitetan saveznik, a hrvatskoj javnosti prije svega treba približiti NATO. Ova je funkcija ponajprije usmjerena na informiranje državnog vrha, predsjednika, premijera i Sabora o aktivnostima NATO-a i pomaže im jer su oni prvi pozvani da o tome govore hrvatskoj javnosti.
Je li se u proteklih šest godina, koliko imamo veleposlanika u Misiji NATO-a, moglo uciniti više da polarizirani stavovi, koji su logicni kad je rijec o takvoj organizaciji, budu barem posljedica bolje informiranosti?
Mi smo NATO imali kao deklarirani cilj vanjske politike, ali kvalitetna rasprava nije se otvarala. NATO se uzimao zdravo za gotovo, a NATO se ne može na taj nacin tretirati jer je rijec o preozbiljnoj organizaciji da bi se o njoj odlucivalo na temelju trenutnih inspiracija.
U cemu su profitirale Rumunjska, Bugarska i Slovenija kad su ušle u NATO?
Osigurale su stabilnost i sigurnost, što je uvjet razvoja. Nema nijednog važnog politickog pitanja, što se tice europskog i americkog prostora, o kojem se odlucuje bez njihova mišljenja, stajališta ili glasa. Pridružile su se klubu gospodarski najrazvijenijih zemalja svijeta te najvecih investitora, cime su i same postale investicijski bitno aktivnije. Ubrzale su, naravno, svoj put u clanstvo EU, a to ce biti slucaj i s Hrvatskom, jer vec sada imamo priliku uci u NATO prije nego u EU. Slovenija se pak clanstvom u NATO-u uspjela i potpuno odvojiti od percepcije pripadanja regiji koju još uvijek prate razlicite vrste tenzija.
Koliko ce nas to stajati i u kojem roku?
Bitno manje nego da ostanemo izvan NATO-a. Rijec je o odnosu izmedu izdvajanja u okviru sustava kolektivne obrane, što je NATO, ili individualne obrane u kojoj ne možete racunati na zajednicke mogucnosti te kapacitete ostalih saveznika. Naš obrambeni proracun trenutacno iznosi oko 600 milijuna eura ili 1,77 posto BDP-a. Da bismo dostigli preporuke NATO-a, planiramo ga do 2010. godine povecati do 2 posto.
Koja je cijena neulaska u NATO? Finska nije clanica, a ne ide joj loše.
Finska i švedska, koje razvijaju individualnu obranu, što znaci razvoj svih borbenih sposobosti vlastitim sredstvima, godišnje ulažu izmedu dvije i pet milijardi eura, dakle 4 do 10 puta više od nas. One si to mogu priuštiti. Mi ne. Našem obrambenom sektoru reforme su nužne bez obzira na clanstvo u NATO-u, ali reformirajuci ih u skladu sa standardima NATO-a, uskladujemo ih s najvišim standardima uz najniža izdvajanja.
U EU se vodi rasprava o tome je li EU gospodarski div, a politicki patuljak. Ako se tu prepoznaje ocita dvojba same Unije, je li onda SAD taj politicki div koji vodi politiku u Europi i preko NATO-a?
SAD je partner EU, kao što je EU partner SAD-a. EU sada niti hoce niti može postati protuteža SAD-u, a još manje možemo govoriti o nekom neprijateljstvu. SAD treba Europi kao što Europa treba SAD-u. To je formula koja je Europi omogucila da bude stabilna i prosperitetna, a isto tako i SAD-u. Jer SAD je postao svjetskom velesilom kad se otvorio, kad je izašao iz izolacionizma.
Rusija i NATO?
NATO i Rusija imaju razvijene odnose, postoji posebno Vijece NATO-Rusija gdje o pitanjima bilateralnog karaktera razgovaraju predstavnici svih 26 zemalja NATO-a i predstavnici Rusije. Naravno da je stabilnost europskog kontinenta interes Rusije i Rusija vidi u Europi i otvaranju prema Europi mogucnost vlastitog prosperiteta. Tu i tamo ima nekih izjava koje podignu tenzije s obje strane, ali iskustvo posljednjeg desetljeca govori da se i zapadni partneri i Rusija na kraju ipak dobro razumiju i dogovore.
Postoji li mogucnost za novi hladni rat izmedu Rusije i SAD-a, preko NATO-a, a s Europom kao monetom za medusobno razracunavanje?
NATO-ova deklarirana politika je politika "otvorenih vrata" i NATO nece od toga odustati ni nakon sljedeceg proširenja u kojem ce uci i Hrvatska. Standard NATO-a je da svi oni koji to žele i koji ispunjavaju uvjete mogu u clanstvo. Nemoguce je u ovom trenutku zamisliti novi hladni rat.
O nedavnom posjetu Dicka Cheneyja ostale su dvojbe. Prema jednoj prici, njegova je supruga nakon reklame na CNN-u jednostavno poželjela vidjeti Dubrovnik.
Posjeti americkog potpredsjednika dio su državne politike, a posjet Hrvatskoj, u kojem je Dick Cheney imao bilateralne sastanke s predsjednikom i premijerom te predstavnicima zemalja Jadranske povelje, oznacio je potporu euroatlantskim ambicijama tih zemalja. To što je Hrvatska bila domacin razlog je za posebno zadovoljstvo.
Jesu li Sanader i Mesic uskladeni u svom odnosu prema NATO-u?
Apsolutno.
A clanak 98.? Dojam je da predsjednik Mesic jasnije istupa u vezi s neizrucivanjem americkih državljana Medunarodnom kaznenom sudu nego premijer Sanader?
Clanak 98. nije izravno povezan s clanstvom u NATO-u. On je stvar bilateralnih odnosa i u ovom trenutku rijec je o odnosu izmedu dva principa. Za Amerikance je to važno s obzirom na to da je njihova vojska dosta angažirana izvan americkih granica i s njihove pozicije to je možda i razumljivo, kao što je razumljiv i princip koji postoji u Hrvatskoj, a taj je da je teško izrucivati svoje gradane medunarodnom sudu, a ne ciniti to s gradanima druge zemlje.
Hocemo li moci odbiti sudjelovanje naših vojnika u Iraku ili slicnim akcijama ako ih bude?
Kratko i jasno: da. Slanje vojnika u operacije NATO-a i kad su u pitanju clanice u nacionalnoj je nadležnosti. U vezi s Irakom postoje nejasnoce. Jedno je operacija "Iraqui freedom" pod vodstvom SAD-a, i to nije NATO-ova operacija. NATO ima centar za obuku u Bagdadu u skladu s Rezolucijom 1546 Vijeca sigurnosti UN-a. To nije borbena misija niti je dio operacije pod vodstvom SAD-a. Dakle, Hrvatska ce i nakon ulaska u NATO suvereno odlucivati gdje želi angažirati svoje postrojbe. Tako francuski vojnici nisu u Iraku, ali jesu u Afganistanu, kao i naši vojnici.
Može li SAD sprijeciti ili usporiti ulazak u EU ako Hrvatska ne zadovolji kriterij za NATO?
SAD je važan akter medunarodnih odnosa, ima odnose i s EU i sa svakom od clanica EU. Americka je politika podržavanje proširenja i NATO-a i EU. Dakle, americka potpora europskim ambicijama Hrvatske sigurno ne može biti na odmet.
Referendum u Crnoj Gori donio je još jednu državu na ovom prostoru. što je s našim susjedima i njihovim ulaskom u NATO?
Naše susjedstvo ima relacije s NATO-om. Neke su clanice, neke su službeni kandidati, a neke su u procesu pridruživanja Partnerstvu za mir, kao Srbija te Crna Gora. I za njih ce vrijediti kriteriji kao za ostale clanice. Politika širenja ozbiljan je proces i moraju se poklopiti odredeni uvjeti.
Danski ministar vanjskih poslova nedavno je rekao da još nije vrijeme za ulazak Hrvatske u NATO. Mi tvrdimo da smo spremni.
Danski je ministar ponovio ono što je vec poznato. Na summitu u Rigi 29. studenog o. g. nece biti pozivnica. Ali ce vjerojatno biti upucena jasna poruka Hrvatskoj da bi mogla biti pozvana na proljece 2008. Dakle, sve je na nama. U NATO, kao i u svako drugo clanstvo ulaze, odnosno pripuštaju se samo oni koji to žele. Nema govora o nametanju. Nema ni sankcija za one koji nisu u NATO-u. No na ovoj generaciji leži odgovornost da sljedecim generacijama osigura miran život i razvoj. Hrvatski su gradani to zaslužili. Uspijemo li u tome, gotovo sam siguran da cemo za manje od dvije godine biti u Savezu. To je doista povijesna šansa koju ne smijemo propustiti.
EU i NATO dvije su strane iste medalje
Razlike izmedu NATO-a danas i NATO-a za vrijeme postojanja Varšavskog pakta?
Razlike su velike. Kroz razlicite oblike veza, od clanstva u NATO-u, preko partnerstva i drugih inicijativa te razlicite forume rada, NATO danas okuplja više od 50 država svijeta. Za Europu je NATO instrument kojim je prevladana hladnoratovska podjela. Varšavski pakt povijesna je kategorija, a NATO i dalje igra vrlo aktivnu ulogu i igrat ce je u buducnosti jer se vrsta i intenzitet prijetnji demokratskim društvima ne smanjuje. O politickoj ulozi NATO-a vode se stalne rasprave medu clanicama. Za njemacku kancelarku Angelu Merkel NATO mora biti prvo mjesto gdje se provode politicke konzultacije o novim konfliktima i mjesto na kojem se koordiniraju politicke i vojne aktivnosti. Stajalište francuskog MVP-a je da NATO treba biti poseban forum za transatlantske konzultacije tako da su Amerikanci i Europljani spremni politicki i vojno djelovati zajednicki. Za SAD je NATO kljucni stup njihove vanjske politike.
Ispada da su EU i NATO zajednicki projekt?
To su dvije strane iste medalje. Tržište EU i SAD-a ostvaruje gotovo 60 posto svjetske trgovine, dnevna trgovinska razmjena izmedu EU i SAD-a iznosi milijardu eura, od 2003. godine zajednicke su investicije iznosile više od 1,5 trilijuna eura, a 14 milijuna radnih mjesta izravno je vezano na transatlantske gospodarske odnose.
Priopćenja
