Srbija može i treba da izvozi hranu

U Zagrebu je pre dva dana potpisan sporazum o poslovnoj saradnji izmedu hrvatske kompanije „Crosco naftni servisi“ d.o.o., clana INA grupe, i NIS „Naftagasa“. Sporazum se odnosi na angažovanje bušnog postrojenja „National 2“, vlasništva NIS „Naftagasa“ i njegovog osoblja, na radovima bušenja i remonta u Egiptu za potrebe „Crosca“. Potpisan je na dve godine s mogucnošcu produženja, a procenjena vrednost radova za pocetno razdoblje saradnje je 14 miliona dolara, kaže za „Blic“ Tonci Stanicic, ambasador Hrvatske u SCG.

U Zagrebu je pre dva dana potpisan sporazum o poslovnoj saradnji izmedu hrvatske kompanije „Crosco naftni servisi“ d.o.o., clana INA grupe, i NIS „Naftagasa“. Sporazum se odnosi na angažovanje bušnog postrojenja „National 2“, vlasništva NIS „Naftagasa“ i njegovog osoblja, na radovima bušenja i remonta u Egiptu za potrebe „Crosca“. Potpisan je na dve godine s mogucnošcu produženja, a procenjena vrednost radova za pocetno razdoblje saradnje je 14 miliona dolara, kaže za „Blic“ Tonci Stanicic, ambasador Hrvatske u SCG. Ono što je važno, istice naš sagovornik, jeste da su se predstavnici dve kompanije složili da postoji zajednicki interes za razvoj saradnje i na drugim lokacijama, što otvara mogucnost upošljavanja opreme i ljudi na duži rok. Za nekoliko nedelja trebalo bi da pocnu razgovori o zaostaloj imovini srpskih preduzeca u Hrvatskoj i hrvatskih u Srbiji. Odakle ce se prvo poceti? - Ugovorom o sukcesiji, koji su potvrdile sve države naslednice SFRJ, definisano je da imovina preduzeca ima tretman privatnog vlasništva i da je zašticena od strane država naslednica prema stanju od 31. decembra 1990. godine. Ugovor nije otišao dalje od tih nacelnih odredaba. Zato ima mišljenja da bi trebalo sklopiti medudržavne ugovore o sprovodenju ugovora o sukcesiji kada je rec o imovinsko-pravnim pitanjima preduzeca. U meduvremenu, o problemima treba da razgovaraju strucnjaci s obe strane za istim stolom. Koji je najveci ekonomski problem izmedu Hrvatske i Srbije? - Uopšteno posmatrano, to je još uvek nedovoljno iskorišcena šansa za vecom robnom razmenom i obostrano vecim zajednickim investicijama. Kada je rec o konkretnom problemu, gledano sa hrvatske strane, to bi moglo biti pitanje vezano na doslednu primenu ugovora o slobodnoj trgovini, odnosno onog njegovog dela koji se odnosi na politiku akciza na duvanske proizvode. Problem za hrvatsku stranu jeste i prilicno zašticeno tržište nafte i naftnih derivata u Srbiji zbog postojanja uredbe o nafti. Ali, može se ocekivati da ce, kako put i jedne i druge države ka EU bude sigurniji i brži, ove i slicne netržišne barijere biti otklonjene. Koliko se privrede dve države komplementarne, a manje konkurentske? - Cinjenica da su dve države 70 godina bile deo zajednickog privrednog i tržišnog prostora sama po sebi govori da su i danas privrede u ovoj regiji više kompatibilne nego konkurentske, i tu bi okolnost trebalo svi da iskoristimo. Uzmimo za primer samo potrebu za hranom koju Hrvatska ima u punoj turistickoj sezoni. Ništa prirodnije nije nego da Srbija višak svojih poljoprivrednih proizvoda najpre izvozi u prvu susednu državu, gde ce ti proizvodi najbrže i po najnižim transportnim troškovima stici, te tako biti konkurentni. Ono što bi trebalo iskoristiti jeste da se na temelju kompatibilnosti dve privrede stvaraju kroz zajednicka ulaganja jaki privredni igraci, i to ne samo za lokalna i regionalna vec i za šira, takozvana treca tržišta. Ipak, bez obzira na interes, saradnja nije onakva kakva bi mogla da bude i više je jednostrana. Zašto nema srpskih investicija u Hrvatskoj? - U Hrvatskoj se proces privatizacije dogodio pocetkom devedesetih, a u Srbiji je to krenulo 2001. godine, kada se i jedan broj hrvatskih kompanija hrabro ukljucio u takmicenje sa svetski poznatim firmama. Ne bismo mogli reci da su na samom pocetku, pa ni danas, naše firme uvek i svuda docekane raširenih ruku. Odgovor na to zašto nema srpskih preduzeca kao investitora u Republici Hrvatskoj treba tražiti upravo kod njih. Smatramo da pravnih, tržišnih i drugih prepreka koje bi srpskog investitora dovele u neravnopravan položaj s bilo kojim drugim - nema. Iako nema srpskih investitora, ima srpskih firmi koje su sa svojim proizvodima i uslugama sve prisutnije na tržištu. Neke od njih otvorile su predstavništva ili cak firme-cerke koje su registrovale u Hrvatskoj. Danijela Nišavic

Priopćenja