Gospodarstvo Republike Turske
Osnovna obilježja gospodarstva
Tursko gospodarstvo je vrlo dinamicno i složena je kombinacija moderne industrije i trgovine te tradicionalne poljoprivrede i obrta. Privatni je sektor vrlo jak i u stalnom porastu ali država još uvijek igra važnu ulogu u baznoj industriji, bankarstvu, transportu i komunikacijama. Najvažnija turska industrijska grana je tekstilna industrija i proizvodnja odjece. Iz tih sektora dolaze i najveci izvoznici koji su skoro u potpunosti u privatnom vlasništvu. Tursko gospodarstvo u zadnjoj dekadi prošlog stoljeca obilježio velik gospodarski rast i ozbiljna neravnoteža. Velike financijske krize u studenom 2000.g. kao i veljaci 2001.g. rezultirale su vulnerabilnosti gospodarstva, posebno bankarskog sektora, te su uzrokovale ozbiljne fluktuacije i nestabilnost financijskih tržišta (veliki padovi burzovnih indeksa na tržištima kapitala, kao i pad državnih rezervi). Usprkos odredenom napretka kroz provodenje stabilizacijskog programa («Prijelazni program za jacanje gospodarstva, travanj 2001.), tursko je gospodarstvo i dalje bilo suoceno s teškim makroekonomskim i strukturalnim izazovima ukljucujuci izuzetno opterecenje javnim dugom, visokom inflacijom, problemima u bankarskom sektoru kao i znacajnim prisustvom Vlade u gospodarstvu. S ciljem prevladavanja ovih problema, vlada uvodi novi srednjorocni gospodarski program, nakon cega slijedi relativno brzi oporavak, zahvaljujuci i dodatnoj podršci MMF-a kao i vladinoj predanosti u provodenju definiranih reformi.
Posljedicno, Turska svjedoci znacajnu i višestranu transformaciju u svim podrucjima gospodarstva, prije svega putem provodenje korjenitih strukturnih reformi i mjera makroekonomske politike temeljenih na strogoj fiskalnoj i monetarnoj politici, a koji rezultiraju porastom produktivnosti i kontinuiranim rastom bruto domaceg proizvoda kroz zadnje cetiri godine. U razdoblju od 2002.-2005. bilježi se kumulativni rast BDP od 33,6%, odnosno prosjecno 7,5% što tursko gospodarstvo svrstava na šesto mjesto najbrže rastucih ekonomija na svijetu. Nakon rekordno zabilježene stope rasta od 9,9% (BNP) i 9,0% (BDP) u 2004.g., u 2005.g. BNP i BDP imali su rast po stopi od 7,6%, odnosno 7,4% što je bilo iznad predvidenog za kraj 2005.g. Bruto nacionalni proizvod po glavi stanovnika u 2006.g. dosegnuo je 7900 USD.
Nakon dugogodišnjeg suocavanja s vrlo visokom stopom inflacije, Turska postiže uspjeh u njenom obuzdavanju s 68,5% krajem 2001.g na 29,7% u 2002.g. te ostvaruje povijesni pad stope inflacije ispod 20% u 2003.g. (18,4%). Strogo provodenje monetarne politike temeljene na ciljevima osiguravanja stabilnosti cijena i daljnjeg snižavanja stope inflacije rezultiralo je padom stope inflacije na 9,3% (CPI) krajem 2005.g. Tijekom 2006.g. tursko financijsko tržište reflektira fluktuacije na globalnom tržištu uzrokovane prvenstveno porastom cijena nafte i zlata, te posljedicno prolazi razdoblje kratkotrajnije nestabilnosti uobicajeno rastuca gospodarstva kao što je tursko. Iako je Središnja banka Turske kao anti-inflacijsku mjeru povisila kratkorocne kamatne stope, stopa inflacije na kraju godine bila je nešto viša od predvidenih 8% i iznosila je 9,65%.
Visoki gospodarski rast nije rezultirao i porastom zapošljavanja, te se stopa nezaposlenosti krece oko 10 % (10,8% u 2006.). Visoki porezi na rad, poglavito visoka izdvajanja za socijalno osiguranje, te stroga kontrola u provodenju radnog zakonodavstva rezultiraju znacajnim postotkom neregistriranih aktivnosti i «neformalnog» gospodarstva. Prema procjenama, oko 50% aktivnosti odvija se u podrucju sive ekonomije.
Stand-by aranžmanom Vlade sa MMF kao i pred-pristupnim gospodarskim programom za razdoblje 2005.-2007. predvidena je daljnja reforma porezne politike, reforma socijalnog i zdravstvenog osiguranja te reforma porezne administracije, što ce svakako imati utjecaj na reduciranje neformalnog gospodarskog sektora.
Oporavak gospodarstva i obuzdavanje inflacije rezultiralo je i denominacijom nacionalne valute od 1. sijecnja 2005. uklanjanjem šest nula i uvodenjem Nove turske lire, YTL. Jedna YTL vrijednosnog je ekvivalenta 1000 000 (starih) turskih lira. Tijekom 2005. u opticaju su bile paralelno stare i nove novcanice do potpunog povlacenja starih 1. sijecnja 2006.
Nakon 2004. godine, nazvanom i godinom reformi provedenih s ciljem harmonizacije s europskim zakonodavstvom, a koja je obilježena i konkretnim pomakom u procesu približavanja EU (odredivanje datuma pristupnih pregovora 3. listopada 2005.), godišnja izvješca EK o napretku Turske za 2005.g. i 2006.g. bilježe usporavanje reformskog procesa tijekom godine, no po prvi puta se ocijenjuje da Turska ima funkcionirajuce tržišno gospodarstvo sve dok i dalje bude cvrsto održavala postignuca na polju stabilizacije. Uz daljnje provodenje stabilizacijske politike i strukturalnih reformi, smatra se da ce se tursko gospodarstvo u srednjorocnom razdoblju moci uspješno nositi sa konkurentskom pritiscima tržišta EU.
Otpocinjanje procesa screeninga/pregovora s EU stavlja pred Tursku zahtjevne zadace kako u pogledu opceg procesa prilagodbe europskim standardima tako i u pogledu harmonizacije zakonodavstva i intenziviranja vec zapocetog programa reformi gospodarstva. Posebno osjetljivo pitanje predstavljati ce, kako je i dosadašnja praksa pregovora s EU pokazala, podrucje poljoprivrede i pitanje veterinarskih standarda koji, za sada, u Turskoj imaju izrazito nisku razinu. Kao poljoprivredna zemlja i jak proizvodac poljoprivrednih proizvoda, Turska ce s ulaskom u EU povecati postojece obradive površine Unije za oko 23%, te potencijalno može dovesti do ozbiljnih promjena u nekim glavnim poljoprivrednim sektorima Unije kao što su proizvodnja žitarica, voca, povrca i uzgoj stoke.
Priliv direktnih stranih investicija u Tursku godinama je bio ispod njenih stvarnih potencijala i godišnje je prosjecno iznosio oko milijardu USD (od 1981.g. do 2004.g. ukupni FDI u Turskoj iznosi 15,2 mlrd USD). Stabiliziranje gospodarstva, bolji rezultati u procesu privatizacije državnih kompanija, provodenje politickih i gospodarskih reformi, perspektiva EU clanstva, te poboljšanje investicijske klime rezultiralo je povecanim povjerenjem stranog kapitala u Tursku. U 2006.g. priliv direktnih stranih investicija dosegao je rekordni iznos od 18,1 mlrd USD.
U zadnje dvije godine Turska uspješno realizira i proces privatizacije kojim su obuhvacene velike kompanije u državnom vlasništvu – željezara Erdemir, zracna kompanija Turkish Airlines, rafinerija Tupras, te telekomunikacijski i bankarski sektor. Na podrucju telekomunikacija, 55% dionica turskog operatora Turk Telekom prodan je konzorciju pod vodstvom saudijsko-arabijskog Oger Telecoma i Telecom Italia, dok je drugog po velicini turskog mobilnog operatora Telsim preuzeo Vodafone.Tijekom 2006.g. realizacija transfera od privatizacije iznosila je 8,01 mlrd USD.
Vanjskotrgovinska razmjena
Turska vanjskotrgovinska razmjena u 2006. dostigla je iznos od 222,17 mlrd USD, što je 21,9 mlrd USD više u odnosu na prethodnu godinu. Izvoz je narastao za 15, 9% i iznosi 85,14 mlrd USD. Bilježi se i povecanje uvoza za 17,3% u odnosu na prethodnu godinu, a doseže vrijednost od 137,03 mlrd USD. Pokrivenost uvoza izvozom je 62.1% (u 2005.g.iznosio je 62.9%).
Najveci dio robne razmjene odvija se sa zemljama EU (51.6% izvoza i 39,3% uvoza), a najznacajniji trgovinski partneri su Njemacka, Rusija, Velika Britanija, SAD, Italija, Francuska i Kina.
U strukturi robne razmjene u razdoblju od sijecnja do prosinca 2006. u izvozu prvo mjesto zauzimaju automobili i dijelovi (11,88 mlrd USD), odjeca (6,94 mlrd USD), te razliciti strojevi i njihovi dijelovi (6,50 mlrd USD). U istom razdoblju Turska je najviše uvezla mineralnih goriva i mineralnih ulja u vrijednosti 28,55 mlrd USD, te razlicite strojeve, mehanicke aparate i bojlere u vrijednosti od 18,71 mlrd USD.
Postojecim Sporazumom o carinskoj uniji s EU ukinute su sve carine i izvancarinske zapreke u razmjeni roba izmedu Turske i zemalja EU (industrijski proizvodi i nepreradeni poljoprivredni proizvodi). Osim ukidanja carina, Sporazum propisuje i provedbu jednake carinske politike i uskladivanje zakonodavstva na podrucju konkurencije, zaštite potrošaca, poreza i intelektualnog vlasništva. Turska i EU su uvele i zajednicku carinsku tarifu za uvoz roba iz trecih zemalja.
Struktura gospodarstva
U strukturi BDP, sa udjelom od 65,5% usluge predstavljaju najznacajniji sektor turskog gospodarstva. Slijedi industrija sa 24,4%, te poljoprivreda sa 10,1% udjela u bruto domacem proizvodu.
Od ukupno 22,6 milijuna zaposlenih osoba 29,5% ih radi u sektoru poljoprivrede, 24,7% u industriji, te je 45,8% zaposleno u sektoru usluga.
Najznacajniji sektori turskog gospodarstva su tekstil, prerada hrane, automobilska. ind., rudarstvo (ugljen, krom, bakar), željezo, energetika, gradevinarstvo i turizam.
Makroekonomski pokazatelji
2003.
2004.
2005.
2006.
BNP (mlrd USD)
238,4
301,6
360,4
399,7
BNP per capita (USD)
6 890
7 213
5008,0
7900
Stopa rasta BNP(%)
5,8
9,9
7,6
5,7
Stopa inflacije (%)
18,4
9,3
7,7
9,65
Izvoz (mlrd USD)
47,3
63,1
73,3
85,14
Uvoz (mlrd USD)
69,3
97,5
116,3
137,03
Trg. razmjena(mlrd USD)
116,6
160,6
189,1
222,17
Stopa nezaposlenosti (%)
10,5
10,3
10,3
10,8
Strana ulaganja(mlrd USD)
1,1
2,0
9,6
18,1
Izvor: Državni zavod za statistiku (TUIK), Središnja banka Turske, Udruga banaka turske
Gospodarska suradnja RH i RT
Tijekom brojnih susreta turske i hrvatske strane, bilo na poslovnoj bilo institucionalnoj razini u pravilu izražava se zadovoljstvo postignutim stupnjem gospodarske suradnje uz naglašavanje cinjenice da još uvijek postoji dosta prostora za njeno unaprjedenje, posebno na podrucju infrastrukturnih projekata, brodogradnje, farmaceutske industrije, financijskog i bankarskog sektora, prometa, energetike kao i turizma. Iako je na svakom od ovih podrucja realiziran izvjestan stupanj suradnje ili su ostvareni kontakti vezano uz nacelno izražavanje interesa za suradnjom na odredenom podrucju, u vecini slucajeva, izostaje kontinuitet ili/i daljnje širenje suradnje u smislu veceg korištenja otvorenih kanala ili zapocetih procesa.
Sklapanjem Ugovora o slobodnoj trgovini izmedu RH i RT (stupio na snagu 1. srpnja 2003.g.) ostvareni su preduvjeti za širi nastup i plasman hrvatskih roba na turskom tržištu. Postojeci primjeri uspješno realizirane suradnje, posebno na podrucju trgovine kao i prijašnje aktivnosti renomiranih hrvatskih kompanija na turskom infrastrukturnom (energetskom) tržištu mogli bi poslužiti kao temelj široj akciji približavanja turskog tržišta hrvatskim gospodarstvenicima uz istovremeno promoviranje komparativnih prednosti i mogucnosti koje pruža hrvatsko tržište turskim gospodarskim subjektima. S obzirom na iskazane interese turskih gospodarstvenika, najizvjesnije su perspektive daljnjih ulaganja na podrucje turizma u Hrvatskoj (hoteli i pripadajuca infrastruktura).
Znacajnija gospodarska suradnja RH i RH mogla bi se realizirati i kroz perspektivu razvoja proizvodnih kooperacija, osnivanje mješovitih društava i predstavništava.
Uz mogucnost i perspektive bilateralne suradnje na podrucju energetike, poseban bi znacaj mogao imati i zajednicki nastup kompanija na trecim tržištima (Irak, Kazakstan, Azerbajdžan).
Uz postojeci zakonodavni okvir kojim su ostvareni preduvjeti za razvoj gospodarskih odnosa dviju zemalja, poticaj njihovom razvoju daju i aktivnosti Hrvatsko-turskog poslovnog vijeca kao i Mješovitog hrvatsko-turskog gospodarskog odbora na ministarskoj razini.
Obujam trgovinske razmjene izmedu RH i RT pokazuje kontinuirani trend rasta, a nakon stupanja na snagu Ugovora o slobodnoj trgovini naglo se povecava i u 2005. iznosio je 332,7 mil USD. Usprkos asimetricnosti Ugovora u korist Hrvatske, hrvatski uvoz raste puno brže od izvoza.
U prvih jedanaest mjeseci 2006. godine robna razmjena izmedu dvije zemlje iznosila je 315,03 mil USD, od toga je izvezeno 62,52 mil USD, a uvezeno 252,50 mil USD.
Robna razmjena Hrvatska – Turska 2002. – 2006.
U milijunima USD
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
I -XI
IZVOZ
9 522
21 279
72 204
80 559
62,52
UVOZ
67 982
124 041
160 015
252 106
252,50
UKUPNO
77 504
145 320
232 219
332 665
315,03
SALDO
-58 460
-102 762
-87 811
-171 547
-189,98
Priopćenja
